Pratite nas

Kolumne

O Hercegovcima poštenim i nepoštenim

Objavljeno

na

FAH/Ilustracija Kamenjar.com

U sagi o Milijanu Brkiću kao krtici u represivnom aparatu, ono bitno je, kako to obično biva, ostalo slabo zamijećeno. Komu god on navodno dojavi da je pod nadzorom – taj ili ne stigne uništiti dokaze ili biva uhićen i osuđen. Zacijelo kriminalnim miljeom kruži kletva – dabogda ti Vaso dojavljiv’o! S druge strane, kako to izgleda kad sustav funkcionira besprijekorno, pokazuje slučaj “Poljudske svastike”. Tu ništa nije procurilo, sve stoji postojano kao klisurina, svaka je pora kao kitom začepljena…

U slučajevima s curenjem informacija iz sustava pripisanim Brkiću procedura je navodno kompromitirana, no pravosudni postupak je ili odmakao ili završio. A tamo gdje je ravnao Ranko Ostojić, sve je provedeno po pravilima službe, samo što istraga iz nekog razloga tapka u mjestu, a sudski epilog još se ni ne nazire. Štoviše, Ostojić, koji sad s visoka tumači kako se ministar ne smije miješati u rad policije, već je dan nakon ukazanja poljudske svastike dao smjernice istražnim tijelima predviđajući kako krivac nikad ne će biti otkriven. Doista neobično – kad puknu mjere tajnosti, krivac se nađe – a kad institucije rade kao urica, sukladno ministrovoj prognozi netragom nestaje.

Okruženje u kojem je fokus na postupku, a ne na rezultatima rada, izrazito pogoduje medijskom potpaljivanju fiktivnih afera i stalnom održavanju napetosti temeljenih na opsjenama. Metodologija je uvijek ista, samo se mijenja sredstvo. Mijenja – uvjetno rečeno – jer Index, Nacional i N1 televizija prsti su na istoj ruci. Kako bi odvratili pozornost od stvarnog lutkara iz sjene, uprijet će prstom na obračun protivnika unutar skupine kojoj žele nanijeti štetu. Naravno, uvijek se nađe onih koje odveć ne žalosti pečenje na vatrici stranačkih kolega pa je moguće da ju ti dodatno raspiruju. Ali pomisliti da neka HDZ-ova struja kontrolira navedene medije – one koji ne mogu smisliti nijednu od njih pa se zdušno obračunavaju s jednom po jednom – ravno je zaključku kako rep maše psom a ne pas repom.

Pozorni promatrač ne će moći tek tako zanemariti činjenicu kako krugovima koji nadziru medije aktualne državne politike nisu po volji – pojačana skrb za branitelje uključujući i one iz HVO-a, osnaživanje hrvatske vojske i policije, vraćanje hrvatske vojske u pogranična područja, očuvanje borbene sastavnice hrvatskog zrakoplovstva, strateška suradnja s Izraelom praćena izglednim proširenjem na gospodarstvo, tiha legalizacija pozdrava Za dom spremni kroz nekoliko uzastopnih oslobađajućih presuda. Konačno – i primjetno udaljavanje od Zapadnog Balkana u svim sferama društva osim onima pod dominantnim utjecajem moćnika proizašlih iz vladajućih struktura SR Hrvatske (mediji, kultura, dio gospodarstva). Ne manjka im, dakle, motiva za stalno i sustavno podmetanje klipova kakvom nije dosad bila izložena nijedna vlada. A zgodno je primijetiti i kako se tajming i intenzitet najnovijih afera isprepliću s razrješavanjem sudbine Uljanika. S time interesno povezanim političkim i gospodarskim krugovima očito dobro dođe pritisnuti Vladu pri donošenju prijelomnih odluka.

Najavljivana vruća politička jesen započela je pred mjesec dana podgrijavanjem Afere Hotmail koju je plasirala N1 televizija. “Afera” u čijem je središtu bio broj razgovora Zdravka Marića na temu Agrokora, odaslana s medijskog deponija za odlaganje vjesnika i plodova trećejanuarlja – od prvoborca Tihomira Ladišića do svježe prinove, prekaljenog udarnika i urednika s RTL-a, Igora Bobića – svela se na posebno inkriminirajuću kvalifikaciju – svi su sve znali! Naravno da su sve znali, barem sve zaista bitno. Pa to im je posao! Zato su ga i napravili kako treba kupivši vrijeme Agrokoru i na njega naslonjenom dijelu hrvatskog gospodarstva. Nabrušen prema zaslužnima što mu se zloguke prognoze oko sudbine Agrokora nisu ostvarile, “aferu” je požurio potpiriti i jedan sve pošteniji Hercegovac. Inače, živi dokaz kako prekomjerno konzumiran espresso, napose ako je kraći, ima razoran učinak na razbor, ali, istodobno, začudo blagotvorno djeluje na poštenje.

No, i od poštenog se uvijek nađe pošteniji, još korisniji. Nova zvijezda medija sada je drugi Hercegovac, policajac profesionalac bez mrlje u karijeri. Za razliku od pasioniranog ljubitelja espressa, taj strah i trepet za krijumčare droge ne prenosi medijski konstruirane “afere” uzimajući ih zdravo za gotovo. Upravo suprotno, njegov službeni uradak mediji prenose kako bi aferu stvorili. A kad je taj plemeniti motiv u pitanju, sve postaje moguće. Pa i da se jedan, istina pošteni Hercegovac prometne u vrhovnog moralnog autoriteta čiju se službenu zabilješku, inače odbačenu u ranoj fazi istrage, tretira kao konačnu presudu.

Naime, sredinom 2011. godine pošteni je Hercegovac pripravio dokument koji je ovih dana prigodno ugledao svjetlo dana. U njemu stoji kako se došlo do saznanja da je tadašnji zamjenik glavnog ravnatelja policije, g. Milijan Brkić, na neutvrđenome mjestu, neutvrđenog dana, između 3. i 20. lipnja 2011. zainteresiranoj osobi dostavio podatke o provedbi posebnih izvida protiv prostitutki višeg platnog razreda. Vrijedi podsjetiti kako je te izborne godine u društvu vladala iznimno uzburkana atmosfera, obilježena stalnim trvenjima ispod površine, posebno izraženima u pravosudno-represivnom sustavu. Temelj briljantne predizborne taktike Jadranke Kosor činila je samohvala da to – što se, sad dok je HDZ na vlasti, pravosudno proganjaju samo HDZ i HDZ-ovci – znači da je pravosudni sustav napokon neovisan. Potpomognut nesebičnim pregnućima Mladena Bajića, taj lukavi plan je iz nekog razloga ipak urodio katastrofalnim izbornim rezultatom. Posljedično, nije se s mukom trebala krpati vladajuća većina (nije li uvijek tako kad ljevica dođe na vlast?). Štoviše, malo je falilo da se dvotrećinskom većinom izmijeni Ustav s dalekosežnim posljedicama na budućnost Hrvatske, po mjeri struktura koje su stajale iza Milanovića i Josipovića.

No, ostavimo ta divna vremena iza nas, a poštene Hercegovce u borbi za najpoštenijemu među njima namijenjen “Trofej Stanko Čolak”, u želji da pobijedi najbolji, elem najpošteniji. Stanko Čolak po kojem pokal s pravom nosi ime i nasljednik mu, Ivan Lasić Gorankić, bili su ljudi posebnog kova. Tim pravim profesionalcima uspijevalo je i u najtežim vremenima osigurati da sustav funkcionira, ali i sačuvati poštenje. Njihov trud, rad i zalaganje pravedni je sustav znao prepoznati. Zato im je u bivšoj državi i povjereno obnašati dužnost upravitelja odjela Službe državne sigurnosti za borbu protiv neprijateljske emigracije – mahom nepoštenih Hercegovaca, a Čolaku i ulogu posebnog savjetnika istaknute komunističke glavešine, Staneta Dolanca. E, što su ti vremena – današnji se pošteni Hercegovci prema negdašnjim velikanima doimaju kao papaline prema morskim psima.

Konsternirani ovim gorkim saznanjem posvetimo se radije tipičnom – dakle onom nepoštenom, pokvarenom Hercegovcu, mutikaši i šverceru – ukratko onome koji odgovara stereotipu Hercegovca brižljivo izgrađenom devedesetih. Upravo takav glas bije čovjeka kojem mediji ovih dana posvećuju svekoliku pozornost. Slično kao što svi putovi vode u Rim, tako i tragovi svake nepodopštine vode prema njemu. Te plagijator Brkić preko kuma upozorio falsifikatora Vargu, te Brkić dojavljivao i organizatorima elitne prostitucije, te Brkić viđan u blizini očeve kuće koju nije prijavio u imovinskoj kartici. Uskoro, ako već i nije – Brkić proturio po akcijskoj cijeni nabavljeni limun napadaču na Milorada Pupovca i tko zna što još sve ne. Ovih je dana kao malokad preporučljivo ne otvarati frižider … jer nikad se ne zna što sve Brkić može tamo stavit’.

Zabrinjavajuće je znakove počeo pokazivati još za Domovinskog rata kad je služeći u elitnoj policijskoj postrojbi digao ruku na sustav sa zvijezdom petokrakom. Neposluh i nespremnost da pod svaku cijenu slijedi zahtjeve tog istog sustava, samo sad pod drugim obilježjem, iskazuje odbijajući izvršiti zapovijed za uhićenjem ratne legende i suborca, Mirka Norca. A onda se još, nakon što je taj sustav gotovo posve razgradio hrvatski sigurnosni sustav stvoren u pobjedničkom ratu, nije libio do grla ući u septičku jamu obavještajnog nadzemlja i paraobavještajnog podzemlja, umjesto da kao sav pošten svijet zauzme udobnu poziciju ispred zaslona računala ili televizora i viče (ili piskara)  – UDBA, UDBA, UDBA … SVE JE TO UDBA!

I sad sustav, koji počiva na opsjenama, trubi da se Hercegovca kojeg je označio nepoštenim treba riješiti. Pa mogu se oni njega rješavati koliko god hoće, ali jedno im je dobro znati, kad već dosad nisu naučili – koliko god ga se rješavali, taj nikad ne odustaje… i uvijek se vraća!

Grgur S./Kamenjar.com

Ludo, luđe, hrvatsko pravosuđe!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Josipović branio oca, a na koncu optužio sam sebe

Objavljeno

na

Objavio

josipovic-fratri siroki brijeg

Ove godine na polju kod Bleiburga još su samo mitraljeska gnijezda nedostajala pa da ugođaj prisjećanja na najveći poslijeratni europski masovni zločin bude potpun. Čak 450 policajaca sa psima, plus megafoni i helikopteri kao dobrodošao podsjetnik da ipak nije 1945. nego 2019. O prosvjedu na kojem se mahalo zastavama s petokrakama da ni ne govorimo.

Koje li samo sladostrasti iz usta onih koji ponavljaju kako je demokratska Austrija očitala bukvicu onima koji u Bleiburgu navodno slave ustašku državu! Naravno, priče su to za malu djecu. Jer, Austrija je ta koja je još od 1950-tih pokazivala što znači demokracija, omogućujući da se na Bleiburgu obnavlja sjećanje na zločin o kojem se u Jugi, prvo pod prijetnjom smrću, a kasnije robijom, nije smjelo ni privatno zucnuti, a kamoli pisati u medijima.

Saborsko pokroviteljstvo odavna je svelo takve pojave na ridikule, dok je sama svečanost uvijek bila dostojanstvena i bez incidenata. Lani su tako policajci priveli tek sedmoricu, provokatora ili nekom korisnih budala, dakle svega pola promila od ukupno okupljenih, što je samo po sebi dokaz da je ovogodišnji masovni policijski cirkus bio posve izlišan, te da mu je cilj ipak nešto posve drugo. Posve je jasno gdje je epicentar te koordinirane akcije.

Da na vlast u Beču nije došla krhka desna Kurzova koalicija, sa stalnom potrebom da se odriče vlastitog navodnog ekstremizma, od akcije domaćih aktivista potpomognutih braćom iz Beograda i Zagreba – posve sigurno ništa ne bi bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Kurzova vlada jednostavno je prelaka žrtva, jednako kao i katolička crkva u Koruškoj, s ispražnjenim biskupskim mjestom, tako da je najjeftinije dokazivati se preko hrvatskih leđa u Bleiburgu. Uostalom, isti dan vlada se strmoglavila nakon epizode Skrivene kamere u kojoj FPÖ-ovac Strache, Dodikov prijatelj, nudi usluge Rusima, a za Hrvate kaže da su sranje.

No, nije odnos Kurtzove Austrije prema Bleiburgu ono što nas treba zabrinjavati, ono što ledi krv u žilama jest kako smo se mi u Hrvatskoj vratili desetljećima unazad, kako se čak i iz usta političara koji su zauzimali najviše funkcije, nalazi opravdanje za poslijeratne komunističke zločine.

Nevjerojatno je koliko je onih koji vjeruju da je anihilacija poraženog neprijatelja potpuno logična i samorazumljiva. Ono što je za budućnost kulture hrvatskog sjećanja uz svijest o neizbrisivim zločinima NDH neporecivo bitno jest osuda komunističkog režima koji je nakon rata u samo nekoliko tjedana bez ikakvog suda likvidirao približno svakog drugog vojnika marionetske države. A gdje su još višegodišnji masovni zločini nad civilima! Razmjeri tog mirnodopskog zločina prema pripadnicima vlastitog naroda apsolutno su nezabilježeni bilo gdje u poslijeratnoj demokratskoj Europi.

Zato je nevjerojatno s kojom lakoćom bivši predsjednik Ivo Josipović kolumniste Večernjeg lista naziva “bijesnim čoporom” i “ustašofilima”, samo zato što su se obrušili na njegovu skandaloznu izjavu da su samostan i fratri u Širokom brijegu bili legitiman vojni cilj. Mentalni je to sklop koji očito ne može ni zamisliti da bi netko mogao govoriti o komunističkim zločinima, a da pri tome nije “ustašofil”.

Ponavljajući nebuloze o samostanskim fratrima mitraljescima, Josipović je najviše rekao o sebi samom – branio je oca od lažnih optužbi, a optužio sebe samog kao nekog tko bi takav zločin u takvim okolnostima ponovio. Bilo bi zanimljivo čuti kako to da su ti mitraljesci redom pogibali od metka u potiljak? Jesu li 80-godišnji fratri, koje su iznosili iz kreveta kako bi ih odstrijelili, bili mitraljesci ili samo mitraljeski pomoćnici?

Nevjerojatna je lakoća s kojom su u Hrvatskoj ljudima prišivaju ustaške etikete. Eto, ambiciozna Dalija Orešković reče da “Hod za život podržava najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji žele RH kao ustašku tvorevinu”. Nažalost, sličan trend širi se po cijeloj Europi, ako nisi prepoznat kao “lijevi” onda si filofašist, nacionalizam se pak gotovo izjednačava s fašizmom, a što je osobito smiješno, u istu ladicu sve češće se stavlja populizam.

“Nacionalizam pokušava uništiti Europu”, podviknula je i Angela Merkel u Ciboni pred oduševljenim hadezeovcima, nesvjesna glazbene podloge, Thompsonove “Lijepa li si”, koju aktivisti uporno pokušavaju proskribirati kao nacionalističku. Naravno, ne govorimo svi o istom pojmu kad spominjemo nacionalizam. No, ono što treba biti jasno, nacionalisti u XXI. stoljeću nisu nužno protiv EU, oni su za očuvanje nacija, a protiv melting pota po američkom uzoru.

Europski problem nije nacionalizam niti populizam nego promoviranje ideje Sjedinjenih Europskih Država uz nedemokratsko gušenje ideje EU suverenih nacija. Nein, liebe Angela, nacionalizam i populizam samo su simptom – a vi ste uzrok! Ili barem jedan od njih.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

fra Miljenko Stojić: Činjenicama do istine

 

 

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kancelarkina pomoć ‘proustaškom HDZ-u’!?

Objavljeno

na

Objavio

Svako se malo na Zapadu (najčešće u “prijateljskoj Njemačkoj”) pojavi neki članak koji crnim bojama slika prilike u Hrvatskoj. Ali tema obično nije gospodarsko stanje ili korupcija, nego uvijek i samo ustaše i krajnja desnica, koja je u Hrvatskoj, za razliku od niza europskih država, posve marginalna.

Metoda je standardna. Nevažni događaji pretvaraju se u opće stanje, a ako nema baš ništa, onda su na djelu konstrukcije. Za takve priče uvijek se ovdje nađe pouzdanih izvora, kojima se vjeruje, koji na već nacrtanu mapu stavljaju neke svoje kružiće i križiće.

Primjer ovoga o čemu pišemo pružio nam je ovih dana Deutschlandfunk, jedna od najvećih radiopostaja u Njemačkoj, odnosno autorica Sabine Adler, i to u povodu dolaska Angele Merkel u Zagreb. Ona kaže: “Vladajuća stranka HDZ ima prevelike simpatije prema ustašama i baš toj stranci kancelarka pomaže u izbornoj borbi.” Nad ovom konstatacijom čovjek se može samo čuditi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Za potvrdu svojih teza autorica je potražila pomoć u povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji povijesne događaje promatra kroz specifičnu i iskrivljenu ideološki vizuru, te u pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, koju plaća država a koju ona opanjkava gdje god stigne baveći se također pretežno ideološkim pitanjima, a ne onim za što je plaćena.

Klasić tako ističe kako sve više ekstremnih desničara preuzima važne položaje, a nasuprot umjerenom Plenkoviću, stoji ekstremni desničar Zlatko Hasanbegović. Tko su ti ekstremi, on ne kaže. Možda Davor Božinović, Blaženka Divjak, Predrag Štromar ili Milorad Pupovac? A glede Hasanbegovića, pa on uopće nije u HDZ-u ni u vlasti.

Onda slijedi još jedna ubitačna laž: “U Njemačkoj se ne bi moglo dogoditi da se nacisti koji su pobjegli u Paragvaj i Argentinu vrate i zauzmu položaje, što se dogodilo u Hrvatskoj… Ustaše, njihovi sinovi i unuci su se u još postojećoj Jugoslaviji borili protiv Srba koji su se smatrali protivnicima nezavisnosti. Kao 41.”

Koji su se to nacisti vratili iz Argentine i preuzeli vlast, to zna samo Klasić. Protiv okupacije i terora, a ne protiv Srba, borili su se hrvatski mladići rođeni puno poslije 41. Zlobno je ovdje i pokvareno poistovjećivanje Hrvatske 1991. i Hrvatske 1941. Uz očiti žal za Jugoslavijom.

Lora Vidović marljivo bilježi Thompsonove pozdrave kao krunski dokaz neoustaštva, ali se dohvatila i Tuđmana, koji je navodno umanjivao broj žrtava ustaškog režima.

Točno je, naravno, samo to da je Tuđman rušio mit o sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu, kojega se mita očito rado i gospođa Vidović drži. Našla se u ovim izvanvremenskim opsesijama i neka ustaška zastava na nekoj (?) podružnici HDZ-a.

I tako sve unedogled.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Održan predizborni skup HDZ-a i EPP-a: Cibonom se orila Thompsonova ‘Lijepa li si’ (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari