Pratite nas

Komentar

O mrtvima samo dobro, no, što je s istinitim?

Objavljeno

na

Ukoliko ćemo o mrtvima samo dobro, zašto ne čujemo koju lijepu riječ o Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku? Ili o Gojku Šušku, o ministru koji je dobio Domovinski rat?

Neka je čudna psihoza na djelu ne samo u Hrvatskoj, nego i u ostatku svijeta. Cijelo se vrijeme mantra: “o mrtvima samo dobro”, što za posljedicu ima – o (podobnim) mrtvima samo lijepo (za čuti). No, što je s istinitim?

Ukoliko ćemo o mrtvima samo dobro, zašto ne čujemo koju lijepu riječ o Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku? Ili o Gojku Šušku, o ministru koji je dobio Domovinski rat? Piše Mila Marušić/Hrsvijet.

No, pođimo dalje; zašto ne čujemo lijepe riječi o Anti Paveliću, Mili Budaku, Andriji Artukoviću ili Juri Francetiću? Svi su oni mrtvi, ali ni jedna lijepa riječ o njima. Odimo još dalje; zašto ništa dobro ne čujemo o Hitleru, koji je sagradio autoceste i željeznice po kojima Nijemci danas voze? Zašto ništa dobro ne možemo čuti o Mussoliniju, ocu suvremenog novinarstva? Zašto ništa dobro o D’Annunziu, ocu suvremene politike i suvremene umjetnosti?

Nekako uvijek dobre stvari čujemo o drugu Titu, drugu Lenjinu i drugu Staljinu; već su nekoliko desetljeća popularne majice sa fotografijom Che Guevare, kubanskog revolucionara, koljača i masovnog ubojice. Neki u Hrvatskoj uspijevaju dobro zboriti i o Draži Mihailoviću, Aleksandru Rankoviću i Slobodanu Miloševiću; dapače, stranka ratnog zločinca Gorana Hadžića je trenutno na vlasti u Hrvatskoj.

Umro je Slavko Goldstein, lažni povjesničar, lažni “antifašist” i lažni antitotalitarist. Većina medija prenosi: “Napustio nas je veliki intelektualac i osnivač HSLS-a”. Slavko Goldstein je bio blizak intelektualizmu jednako koliko je Staljin bio blizak humanizmu; no nitko ne želi kazati da je bio nepismeni oportunist koji je po zadatku odrađivao posao za beogradske nalogodavce. Činjenica da je osnivač HSLS-a je sramota za HSLS, iako je to oduvijek bila u korijenu projugoslavenska stranka, izuzev nekolicine dobronamjernih ljudi.

Neka se hrvatski puk nakratko zamisli nad Slavkom Goldsteinom; koliko je taj štete nanio Hrvatskoj, što iznutra, što izvana? Koliko je koristio svoje židovsvo kako bi pronosio vijest o “antisemitskom” i “ustaškom” hrvatskom narodu i o “fašističkoj” katoličkoj Crkvi u Hrvata? Koliko je knjiga, netočnih, lažnih i suludih napisao protiv Hrvata i hrvatske države te protiv hrvatskoga naroda?

Uostalom, zašto ga nitko nikad nije pitao kako može biti Židov, a komunist, jer, on je bio komunist u najpotpunijem smislu – on je bio jedan od “elita” nastalih u poraću II. svjetskog rata zaslužan za “odgajanje” budućih komunističkih elita i sudeći prema pusićima, teršeličkama, pupovcima, josipovićima, odradio je odličan posao. Dovoljno je vidjeti kako je odgojio svoga sina, koji je u veleposlanstvu vlastite države držao sliku čovjeka koji je počinio genocid nad hrvatskim narodom…

Zapravo, Slavko Goldstein je više štete nanio hrvatskom narodu i hrvatskoj državi nego Milošević, Šešelj i Arkan zajedno, jer, ovi su obični primitivni koljači, dok je Goldstein, unatoč oskudnom obrazovanju, djelovao na kulturnoj, znanstvenoj i diplomatskoj razini, lažući i obmanjujući gdje god je stigao, poput srbijanskih mu uzora.

Žalosno je što se politički Hrvati moraju radovati smrti osoba poput Goldsteina (ili nedavno umrlih Josipa Boljkovca i Hrvoja Šarinića), ali, dok god su takvi prisutni na javnoj, odnosno političkoj sceni, nikad se ne ćemo kao narod i suverene država maknuti od samoupravljačke anarhije, kulture cinkanja i balkanskog opanka.

Mila Marušić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Macan – stručnjak za krizno komuniciranje ili stvaranje krize?

Objavljeno

na

Objavio

Macanov cilj i nije bio ‘popeglati’ Plenkovićevu Vladu, nego si s pozicija moći priskrbiti nove, unosne poslove…

Nakon današnje prepiske s Nikolom Grmojom iz MOST-a, i to iznova na društvenim mrežama, jedino što se može zaključiti da je Krešimiru Macanu, bivšem posebnom savjetniku predsjednika Vlade RH doista neophodno bilo angažiranje suvislog poznavatelja odnosa s javnošću, posebice kriznog komuniciranja.

O Grmojinoj suptilnosti u javnom izričaju, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji na razini drvosječe nije potrebno suviše trošiti riječi, međutim, kako objasniti odgovor Macana koji se godinama predstavlja kao stručnjak specijaliziran za krizno komuniciranje, strateško komuniciranje u politici i nove medije?

Macan odgovara Grmoji:

„Grmoja ti si oko mene lagao u svakoj objavi i ne bojim ti se to reći u lice, jer to i inače radiš za gazdu Petrova da se on ne bi izlagao. Lijepo vas je Marko opisao u Globusu. Najviše mi je drago što si se dokazao i prokazao kao ultra konzervativni desničar – jednom Hrast uvijek ostaje Hrast:-) Sretno ti bilo…”

Stručnjak za krizno komuniciranje prije svega treba znati upravljati krizom, a ne je stvarati, umjetno proizvoditi ili dodatno produbljivati ako već postoji. Macan, posebni savjetnik premijera Plenkovića umjesto da je oblikovao pozitivan stav na temelju uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije i iskoristio priliku za popravljanje ugleda Vlade RH, na svom privatnom Twitter profilu iznio je niz lamentacija koje bi se u konačnici mogle nazvati i ‘…što je babi milo, to se babi snilo’.

Posao osobe zadužene za odnose s javnošću je svakako jedan od najgorih poslova koji postoje i svatko tko se bavi njime u startu mora biti svjestan da će ga, pođe li po zlu, šef s radošću žrtvovati, međutim ako se sam u javnom prostoru ponašaš kao totalna neznalica i svadljiva baba, onda si na grani koju si sam siječeš.

Macanu, koji si je godinama priskrbljivao epitet neprikosnovenog autoriteta u PR-u doista nitko nije trebao pilati granu na kojoj sjedi. Sam si je to učinio, brzo i učinkovito, i to motornom pilom.

Plenković, kada si je htio specijalnim savjetovanjem podići rejting mogao je ‘proguglati’ Macanove uspjehe i neuspjehe, neovisno za koga je i kada radio, nego se informirati kako je to radio. Sasvim je zanemario posljedice činjenice da je Macan 2003. imenovan savjetnikom Ivice Račana s ciljem unaprijeđenja vladinih komunikacija. Moglo bi se nadugo nabrajati, od HRT-a do Keruma i Miletića u Istri. Račanov i Josipovićev „Bijes prvi” koji je na YouTubu plasirao plan „Barbika” protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

„Bio je Macan i pro bono savjetnik na HRT-u i to izuzetno moćan! Radio je kod Račana, za Dusparu, Josipovića, Lovrić – Merzel, Keruma, RBA, Agrokor, IDS itd. U Hrvatskoj istovremeno možeš raditi za sve, bit je u javnom novcu i kako doći do njega”, svojedobno je upozorio je Damir Kajin.

U konačnici, Macan koji je bio angažiran u političkim kampanjama u Makedoniji, Srbiji i BiH te je vodio krizno komuniciranje projekta golf na Srđu u Dubrovniku, i nije imao cilj unaprijediti komunikacije Plenkovićeve Vlade, nego, kao i do sada, kroz poziciju moći i dostupnosti informacija, sebi priskrbiti nove i unosne poslove.

Sve što (ni)je učinio kao posebni Plenkovićev savjetnik nije Macanov nego Plenkovićev problem. Pitanje je, tko će slijedeći angažirati Macana, posebice da ga nauči kriznom komuniciranju?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bujanec: Da su naši susjedi ušli u finale, pjevala bi im Ceca, ali nisu – ispali su već u prvome krugu!

Objavljeno

na

Objavio

DA SU NAŠI SUSJEDI UŠLI U FINALE, PJEVALA BI IM CECA – I TO BI BILO NJIHOVO PRAVO, ALI NISU – ISPALI SU VEĆ U PRVOME KRUGU!

No, nama nisu problem naši susjedi – problem su pojedini odnarođeni političari i agresivni lijevo-jugoslavenski mediji koji su okupirali državu.

Cijelo vrijeme potkopavali su Hrvatsku nogometnu reprezentaciju i stvarali lošu klimu, otvoreno su i bez imalo stida priželjkivali neuspjeh u Rusiji, a sada kada je eksplodirao nacionalni ponos i kada smo na vrhu svijeta – neugodno im je i pokušavaju nam docirati o domoljublju.

Ti gmazovi očito ne znaju što je prava ljubav; kako je uopće moguće nekoga “umjereno” voljeti – ženu, majku, Domovinu?! Ili je voliš svim srcem i vruć si – ili ne. Sredine u ljubavi nema! Tako ni u iskrenom domoljublju…

Mnogi su se htjeli ukrcati u pobjednički autobus Vatrenih. Međutim, naši nogometaši su iz naroda, ratna djeca koja dobro znaju što znači voljeti svoj dom.

Vjeruju u Boga jer su ih tako odgojili njihovi roditelji – pa je posve prirodno da su u svoj autobus pozvali Thompsona, koji pjeva upravo o tim vrijednostima.

Neki drugi su možda na dočeku htjeli čuti Shumanna, treći Kekina, četvrti Balaševića, Bajagu ili neku cajku. Ali uz njihove se pjesme ne pobjeđuje.

Pobjeđuje se uz ‘Bojnu Čavoglave’. Ujedinjuje nas ‘Lijepa li si’, a bez glasa se ostaje uz ‘Moja Domovina’, naše Zaprešić Boyse ili Mladena Grdovića. I to je naš hrvatski narod, a sve ostalo je pomodarstvo ili jugoslavenština.

Pa, neće nas hrvatstvu valjda podučavati oni koji su stajali mirno na ‘Hej Slaveni’ i navijali za SFRJ, oni kojima smeta ruka na srcu Luke Modrića i tamni dresovi naše nacionalne vrste!

I još nešto o budnicama: kako to da zbog ‘Ustani bane’ nije reagirao naš prijatelj – mađarski veleposlanik?! Kako to da zbog pjesme o ‘starim graničarima’ nikada nismo dobili prosvjednu notu turskog veleposlanika?!

Izgleda da nekima u Hrvatskoj isključivo smetaju budnice iz Domovinskog, osloboditeljskog rata – a najviše one Thompsonove.

Završiti ću kako sam i započeo – sa našim susjedima – i biti ću brutalno iskren. Tko vam je kriv što je vašim ‘fudbalerima’ glavna inspiracija bila Jelena Karleuša, a ne recimo – Bora Čorba ili netko sličan njemu! Možda bi tada u Rusiji i vidjeli drugi krug…

 

Trobojnico moja mila!

 

 

POGLEDAJTE KAKO JE SRAMOTNO PREKINUTO SLAVLJE VATRENIH!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari