Pratite nas

Kultura

 O PRAVOPISU: “Uime Jovanovića i Goldsteina”

Objavljeno

na

Prigovaraju mi neki što tako općenito govorim o ruglu koje se zove “Hrvatski pravopis” u produkciji Insituta za jezik i jezikoslovlje. Prigovornici imaju pravo jer sam od detalja odustao nakon prvih nekoliko stranica i bacio rečeni pravopis u smeće. No, bilo je očito i onih koji imaju više strpljenja, pa su me dobri ljudi upozorili na portal koji mi do sada nije bio poznat kao ni mnogi drugi jer se ne bavim pretrčavanjem po međumrežju.

Potražio sam ipak preporučeni portal i tekst stanovitog i duhovitog gospodina koji se potrudio pronaći stotinjak bisera, abecednim redom. Što je našao? Da u pravopisu IZAJIJ-a (nije prorok) Armenci mogu biti i armenci, a to valjda da Jozić napakosti Bagdasarovu, da se piše “pripadnici Armenske Crkve” koja ne postoji nego dvije – Armenska apostolska crkva i Armenska katolička crkva, nadalje da se djeci drago lane piše bambi, a ne Bambi, da je pridjev budimpeški – što podsjeća na gay pride, da je strujama oduzeto veliko slovo pa se pišu: golfska i đenovska itd.

Vrlo me je začudilo i moram provjeriti je li točno, ali ako je točno onda se radi o velikoj sablazni – naime, rečeni je gospodin opazio da se u pravopisu piše Decartes, a tek u genitivu dobiva svoj “s” (Descartesa). Malena Ciganka piše se malim slovom – cigančica. Postoji hrvatska riječ kiberdjevojka. Postoji i lakmusov papir, valjda po izumitelju Ž. Lakmusu, ne postoje najlonke nego samo najlonka kao uputa za žene koje idu u “šoping” pa kažu prodavačici “Imate li najlonku?”.

O sljubljivanju riječi javnost već ponešto zna, ali nije naodmet ponoviti da se po Joziću i kompaniji piše: dosutra, dogrla, dovečer, uime, uinat. Već sam i ja o tome pisao, navodeći riječi koje izgovaramo križajući se, po novom Uime Oca i Sina itd. To jest, pravopis rađen Uime Jovanovića i Goldsteina.

Problemi s malim i velikim slovom

S velikim i malim slovima IZAJIJ ima golemih problema, pa kad malim piše što bi trebalo velikim, onda se na drugom mjestu razbaca pa Marula naziva Ocem Hrvatske

Književnosti (OHK) što bi Marulića bacilo u afan. Institutov pravopis drži da nisu dobre rječi poput neoskvrnut, neosporan, porijeklo, vjekovni.

O sljubljivanju riječi javnost već ponešto zna, ali nije naodmet ponoviti da se po Joziću i kompaniji piše: dosutra, dogrla, dovečer, uime, uinat. Već sam i ja o tome pisao, navodeći riječi koje izgovaramo križajući se, po novom Uime Oca i Sina itd. To jest, pravopis rađen Uime Jovanovića i Goldsteina.

Još desetke i desetke primjera nebuloznosti navodi rečeni gospodin, kao primjerice da se nešto ne smije više dići nego samo dignuti i slično, no jedna je preporuka novoga pravopisa upravo briljantna a radi se o glagolima naprćiti i napućiti, s preporukom da je bolje napućiti , pa ma o kojem se dijelu tijela radi.

Eto, prepričao sam nalaze rečenoga gospodina jer želim da se zabavljaju i čitatelji portala HKV-a.

Što znači riječ – pravopis?

Po definiciji, to je skup propisa o pisanju nekim jezikom. Takozvani “Hrvatski pravopis” blaženoga Instituta drži se te definicije – jest da je propisao pisanje nekim jezikom, ali taj neki jezik ni u kom slučaju nije hrvatski jezik.

 

Hrvoje Hitrec/hkv

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Očeve riječi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Kamenjar.com

U jedno tiho proljetno veče
drhtavim glasom otac mi reče:
Ovdje sinko i pčele liječe,
vino ovdje iz kamena teče.

Ptice se ovdje uvijek vrate,
noći i jutra suncem se zlate,
ovdje počivaju pradjedovi tvoji,
samo ovdje na svom smo svoji!

Ovdje ću i ja u smiraju noći,
dugom cestom na počinak poći.
Rodila je mene zemlja ova,
i pokrit će me gruda Hercegova!

Kad ostaviš sinko domovinu,
i kad zagrizeš tuđu djedovinu,
kad napustiš ti ognjište svoje
tek ćeš tada shvatit riječi moje!

Tek ćeš tada shvatit kako boli
kad ostavi srce ono što voli,
kad rastave se tijelo i duša,
a razum neće srce da sluša.

Tad tuđina zarobit će ti tijelo
a duša i srce vratit bi ga htjelo,
i uvijek ćeš iste snove sniti,
maćeha majka ne može ti biti!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

PISMO SINU

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

HVALA TEBI BAKO MILA

Objavljeno

na

Objavio

baka

Kad sam bila malo dite,
učila me moja baka,
čvrsta vira i poštenje,
da su simbol od težaka.

U molitvi spas je duši,
u krunici, sva je snaga,
cili život molila je,
ta starica moja draga.

Poštovati svoje triba,
ali tuđe mnogo više,
to nam vira sve nalaže,
to u svetom pismu piše.

Hvala tebi bako mila,
svemu si nas naučila,
postali smo dobri ljudi,
ti spokojna sada budi.

Otišla si na put dugi,
di povratka više nema,
ostale su tvoje riči,
što su nate uspomena.

U kraljevstvu Božjemu,
ti uživaj sritno sada,
pazi na nas iz visina,
ne daj da ti dite strada.

Katarina Zovko Ištuk

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari