Pratite nas

Analiza

O revitalizaciji ustaštva, folklornom filofašizamu i prešućenoj istini

Objavljeno

na

Idućeg petka Koordinacija židovskih općina i Srpsko narodno vijeće neće sudjelovati na državnoj komemoraciji žrtvama Jasenovca zbog, kako kažu, sveprisutne relativizacije ustaštva.

[ad id=”93788″]

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović ih nije uspjela uvjeriti da odustanu od ‘alternativne’ komemoracije, iako se u Uredu predsjednice ‘nadaju da se odluka još može promijeniti’. Ona im je dala povoda da promjene svoje mišljenje izjavivši jasno i bez dvojbe: ‘NDH je bila najmanje nezavisna i najmanje je štitila interese hrvatskog naroda, a ustaški režim bio je zločinački režim. Antifašizam je u temeljima hrvatskog ustava, a moderna hrvatska država izrasla je na temeljima Domovinskog rata pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika, doktora Franje Tuđmana’.

Na što se konkretno odnose tvrdnje o revizionizmu?

Iz stava Koordinacije židovskih općina i Srpskog narodnog vijeća a ni iz izjave predsjednice nije jasno na što se konkretno odnose tvrdnje o revizionizmu, relativizaciji i revitalizaciju ustaštva. Misli li se tu na crtanje svastika ili na uzvikivanje navijačkih skupina na nogometnim stadionima? Kome Pupovac i pseudoantifašisti žele adresirati pokušaje relativizacije ustaštva? Vlasti? Ili možda narodu? Neka on i njemu slični osim politikantskog tužakanja pred vrlim svijetom prokažu imena protagonista tog i takvog revizionizma pa da se onda na jasan način problem revitalizacije ustaštva istjera na čistac. Naravno da za takvo što nemaju ozbiljnog razloga jer je u suštini njihovog izvanprotokolarnog komemoriranja žrtvama fašizma političko reketarenje kroz medijske operacije povezane s imenovanjem Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture.

No ni Hasanbegovićevi publicirani nalazi utemeljeni na znanju novije hrvatske povijesti a ni polemički istupi nisu na valjan (znanstven) način osporavani a kamoli oboreni pa ne preostaje ništa drugo nego jednostavan zaključak kako je po srijedi neskrivena istina: Agitprop je ostao bez novca. I tu treba tražiti razloge ovoj nazovi buci i strci oko datuma državnog i nedržavnog komemoriranja žrtava fašizma.

A kada je riječ o Agitpropu prvenstveno mislim na Mesić-Pupovčev medijski i etno-tajkunski krug. Bivšem predsjedniku Mesiću uskraćena je pozamašna svota za funkcioniranje njegovog interesnog svijeta, a Milorad Pupovac je u postizbornim preslagivanjima ostao bez udjela u vlasti u onom smislu kakav su mu davali Ivo Sanader i lijevi lager. Nadalje, radi se o proizvodnji buke u medijima kako se ne bi kroz akademsku raspravu, na smiren i razborit način sučelile činjenice i to one činjenice do kojih su došli povjesničari a ne režiseri, a još manje političari sitnog zuba.

U čemu je Pupovčev problem?

Medijska i svaka druga potpora Pupovčevom SN-vijeću bila je korištena za održavanje srpskih mitova o ugrozi ‘rasejanja’, upravo onih mitova na kojima su velikosrbi uvijek iznova kroz različita povijesna razdoblja pokretali agresiju na druge narode. Jedan u nizu tih mitova je broj smrtno stradalih i protjeranih Srba 1995. g. na kojemu se temeljila optužba za Oluju, odnosno za Domovinski rat. O Jasenovcu da se i ne govori. Zbog toga a isključivo Pupovčevom krivnjom srpska manjina ne može na normalan način izgrađivati svoj materijalni probitak, vjerski i kulturni identitet uz potporu države u kojoj kao manjina živi. Isključivo Pupovčevom krivnjom u dijelu hrvatske javnosti koju prepoznajemo kao navijačke skupine postoji odium prema srpskoj manjini u Hrvatskoj.

Zašto Pupovčevom krivnjom? Zato što se on ne može poistovjetiti s onim pripadnicima srpske manjine koji su sudjelovali u Domovinskom ratu u odori hrvatskog vojnika. A takvih je bilo razmjerno mnogo. Da ovo nisu pretjerivanja može se svatko uvjeriti, pa i sam Pupovac ako mu je do toga uopće stalo. Dovoljno je ući u arhiv nekih hrvatskih bolnica. U njemu se mogu naći imena hrvatskih vojnika srpske nacionalnosti ranjenih prvih dana Oluje. Dovoljno je da se utvrdi njihov broj pa da se sruše sve Pupovčeve političke teze i da odioznost prema srpskoj manjini nestane iz navijačkih skupina.

Neopravdane sumnje

Doista, kome su adresirane optužbe za revizionizam, revitalizaciju i revitalizaciju ustaštva? Vlasti? Ili, kojim to pojedincima u vlasti? Ili možda samo hrvatskom narodu? Ništa od tih sumnji nije opravdano. Jer da jest bilo bi jasno navedeno da je Karamarko izjavio to-i-to, tada-i-tada. Naravno, cilja se na HDZ, a ni jedne konkretne kompromitirajuće izjave ni predsjednika HDZ-a ni njegovih uglednih članova. Karamarkovih istupa u javnosti je bilo loših i dobrih, ali je pri spomenu na totalitarističke režime birao riječi. Budući da vlast proizlazi iz slobodne volje naroda ne stoji optužba ni na vlast ni na narod pa optužbe za inkriminirajući povijesni revizionizam ostaje problem u glavama tužitelja.

Doduše, bilo je razloga za sumnju, ali tužbe i osude su izostale. Na primjer, razlog je postojao kada se govorilo o ideji da se pozdrav ‘za dom spremni’ uvede kao službeni pozdrav u Hrvatskoj vojsci. Prvi zagovornik i začetnik te ideje je Branko Borković, poznatiji kao Mladi Jastreb. No, on nije bio ni prozivan ni osuđivan, mediji su kao po zapovijedi o tome šutjeli, ali su s zgražanjem i osudom prozivani neki crkveni ljudi i intelektualci koji su potpisali peticiju da se pozdrav ‘za dom spremni’ ima uvesti u jezik hrvatske vojske a sama se Predsjednica o tome morala izjasniti. Čudno? Da, bilo bi čudno da nisu poznate neke zataškane istine.

Slično je bilo s crnim košuljama i s HOS-om od devedesetih pa sve do danas. No, nigdje se – a ponajmanje u američkom Kongresu – nije osuđivao HOS i Paraga, ali zato jest Tuđman. Tuđmana se optuživalo da je dozvolio da NK Dragovoljac igra u crnim dresovima. Pametnome dosta da zaključi o kome je i čemu riječ.

Neutemeljena nadanja

Neutemeljena su nadanja i Predsjednice i njezinog ureda da će predvodnici Koordinacije židovskih općina i Srpskog narodnog vijeća odustati od alternativne komemoracije. U Pupovčevom slučaju to će se dogoditi samo ako dobije jamstva da će mu se udijeliti novac za održavanje etno-biznisa i distribuciju feral-satire.

Hrvatski političari bi napokon trebali shvatiti, s koliko god se pepela posipali, da će im i pepela i poniženja uvijek dostajati sve do negiranja samog hrvatskog imena. I nije u njima problem, i neće ga riješiti zazivajući potrebu okretanja k budućnosti. U očima osporavatelja hrvatske državnosti i hrvatskog imena nitko pa ni Blaženi Alojzije Stepinac nije činio ono što oni misle da je trebao činiti. Ni Franjo Tuđman, naravno.

Na kraju, ako se predsjednica RH poziva na prvog hrvatskog Predsjednika, neka se pozove na njegovu definiciju NDH, na njegovo shvaćanje suverenosti, neovisnosti i međudržavnog partnerstva. Neka se napokon pozove na njegovo odbacivanje svakog sluganstva.

Ivan Mihael Ban/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

16 spornih točaka iz ‘Marrakecha’ – traže se odgovori

Objavljeno

na

Objavio

Sporazum iz Marrakecha, odnosno UN-ov Globalni sporazum o migracijama ne izaziva kontroverze samo u Hrvatskoj, već i u Njemačkoj koja je najčešća “željena destinacija” ilegalnih imigranata koji raznim rutama dolaze u Europsku uniju. Upravo zbog sporazuma vodila se jučer velika politička bitka u njemačkom Bundestagu i prilično je neizvjesno hoće li Njemačka potpisati ovaj nedorečen i nejasan dokument. Izdvajamo šesnaest točaka po kojima je njemački Bild tražio objašnjenje vlade, šesnaest točaka koje su i za Hrvatsku podjednako bitne, piše Bernard Karakaš/VečernjiList

1. Migracije su uvijek bile “izvor bogatstva, inovacija i održivog razvoja”, stoji u sporazumu. No na temelju čega je izveden taj zaključak?
Ova tvrdnja o dobrobitima imigranata i migracija jedan je od temelja sporazuma, no nigdje nije navedeno odakle su izvučeni ti podaci niti su priloženi bilo kakvi pokazatelji. Naravno, migracije mogu biti dobre za razvoj društva, no to nije uvijek slučaj niti je to zajamčeno.

2. Prema tekstu sporazuma, države potpisnice trebaju “zaštititi pravo na slobodu govora”, ali i “rasističkim medijima uskratiti financiranje”. Tko o tome odlučuje?
Znači li ovaj dio sporazuma da bi države trebale uvesti svojevrsnu cenzuru te gdje je granica do koje je dopušteno govoriti ili pisati protiv migracija. Znači li to da bi se manjak entuzijazma i potpore migracijama i imigrantima mogao odmah proglašavati rasizmom?

3. Liječnici i granični službenici trebali bi se ponašati prema imigrantima uzimajući u obzir njihov spol, ali i njihovo kulturno nasljeđe. Kako to objasniti i provesti?
Znači li to da muški liječnici ne bi smjeli liječiti imigrantice. Ujedno, znači li to da granični službenici ne bi smjeli zahtijevati od imigrantica da skinu veo kojim prekrivaju lice kako bi usporedili njihovo lice s fotografijom u putovnici?

4. Kako bi se izbjegla pojava ljudi bez državljanstva, djeci rođenoj na teritoriju druge države treba automatski dodijeliti državljanstvo zemlje u koju roditelji planiraju ići ili zemlje u kojoj je dijete rođeno. Krše li se time ustavi i zakoni zemalja EU?
Ovo rješenje podsjeća na zakonsko rješenje kakvo u ovome trenutku postoji u SAD-u, no nije u skladu sa zakonodavstvom zemalja članica Europske unije. I njemački i zakoni Republike Hrvatske kršili bi se kad bi se djeci rođenoj na njemačkom, odnosno hrvatskom teritoriju, u tranzitu, automatski dodjeljivalo državljanstvo, putovnica i domovnica.

5. Prema nacrtu sporazuma, “sankcije protiv ilegalnih imigranata trebale bi biti ponovno razmotrene i ukinute, bez obzira na to je li i sada riječ o proporcionalnim, nediskriminirajućim i balansiranim mjerama. Znači li to bezakonje?
Vrlo kontroverzan dio sporazuma budući da ono što nije kažnjivo u praktičnom je smislu dozvoljeno. U tom kontekstu ilegalni prelasci granica postali bi legalni. Ujedno, tko odlučuje jesu li mjere i politike pojedinih zemalja diskriminatorne ili ne?

6. U budućem sporazumu spoji kako je “pravo svih ljudi da posjeduju dokumente” te kako zemlje u koje migranti putuju trebaju izdati svoje dokumente. No je li to moguće u svim slučajevima?
Pitanje je odnosi li se ovakvo pravilo na sve slučajeve, odnosno što se događa s ilegalnim imigrantima koji tijekom svog putovanja jednostavno bace u smeće putovnicu svoje domicilne države i ustvrde kako putuju u Njemačku, Italiju, Francusku ili Hrvatsku. Treba li im ta zemlja odmah izdati dokumente?

7. Zabranjuju se “zločini iz mržnje” prema imigrantima. Što su “zločini iz mržnje”?
Njemačko, kao ni zakonodavstvo cijelog niza članica EU ne poznaje kategoriju “zločina iz mržnje”. Tko je taj tko će procjenjivati je li neki zločin počinjen iz mržnje ili ne. Uostalom, zločini su zločini, bez obzira na koga se odnosili i koga pogađali, i kazne su uvijek iste za sve počinitelje. Ne čini li se ovdje diskriminacija prema mogućim žrtvama zločina u njihovim domicilnim zemljama?

8. Slobodno kretanje imigranata i liberalizacija viznog režima su zajamčeni. No je li to uvijek ispravno?
Liberalizacijom viznog režima bilo bi olakšano kretanje radnika, no među njima i cijelog niza socijalnih slučajeva koji mogu narušiti sustave drugih država. Unutar Europske unije dosta je negodovanja zbog liberalizacije kretanja Bugara i Rumunja jer upravo iz ovih dviju zemalja dolazi veliki broj nezaposlenih primatelja socijalne pomoći u zapadnim državama EU. Zbog toga čak i dio zemalja članica traži da se uvedu svojevrsne liste država na koje se liberalizacija kretanja ljudi ne bi odnosila, bar ne u ovolikoj mjeri kakva je danas. Pitanje je kako bi pravilo liberalizacije kretanja ljudi koristili imigranti iz zemalja Bliskog istoka, središnje Azije ili Afrike.

9. Prema nacrtu, “koordinirana kontrola granica” trebala bi osigurati “siguran prelazak granica”. Što to znači?
I u ovome trenutku kontrola granica između dviju država koordinira se između njihovih graničnih službi. Je li ovdje riječ o nečemu što do sada nije navedeno ili je možda u pitanju normalizacija procedura koje se sada provode samo u iznimnim slučajevima?

10. “Ciljani programi potpore” kojima se potiču “trgovinski i poduzetnički pothvati imigranata” trebaju biti financirani. Tko to plaća i postavlja li to poduzetnike zemalja primateljica u neravnopravan položaj?
Iz državnog proračuna potrebno bi, dakle, bilo sufinancirati pokretanje tvrtki i poslova imigranata, pri čemu stanovnici zemlje primateljice, bila to Njemačka, Hrvatska ili neka treća zemlja, na takve potpore ne bi mogli računati. Ovime se ruši načelo tržišnog natjecanja, ravnopravnosti, ali se i uvodi i svojevrsna diskriminacija domaćih tvrtki koje pune državne proračune iz kojih bi se financirala njihova konkurencija koju osnivaju imigranti.

11. Marakeški sporazum predlaže i “međusobno priznavanje stranih kvalifikacija, kao i neformalnog obrazovanja”. Je li razina obrazovanja doista ista?
Vrlo je veliko pitanje stvarne vrijednosti kvalifikacija jer je teško uspoređivati visokoškolske ustanove u zapadnom svijetu i zemljama Trećeg svijeta. Prema njemačkim standardima, razina znanja inženjera iz Sudana sada ne udovoljava toj tituli, odnosno nije moguća nostrifikacija. Slična je stvar i s cijelim nizom ostalih fakulteta. I što učiniti s liječnicima koji su diplome stekli u Addis Abebi ili Kinshasi. Treba li im bez ikakvih nostrifikacija omogućiti, na primjer, izvođenje operacija u europskim bolnicama?

12. Radnici migranti svih razina obrazovanja trebaju primiti socijalnu zaštitu. Do koje razine?
Naravno, socijalnu zaštitu zaslužuju svi ljudi, bez obzira na njihovo porijeklo ili zemlju rođenja. No tko će definirati do koje se razine uvode socijalna prava imigranata te hoće li ona biti manja, veća ili jednaka pravima domicilnog stanovništva u zemljama primateljicama?

13. Prema navodima iz sporazuma, vlade zemalja trebaju “izbjeći polarizaciju i ojačati povjerenje javnosti u migracijsku politiku”. Kako to ostvariti?
Već je sada javnost europskih zemalja dobrim dijelom skeptična prema migrantima i procesima ilegalnog useljenja. Ne samo u Mađarskoj, Italiji ili Austriji već i u Njemačkoj, pa i u Hrvatskoj. Kako se ijedna zemlja može obavezati da će djelovati na javno mnijenje i što ako u tome ne uspije.

14. Nacrt Sporazuma iz Marrakecha poziva se na “pozitivne učinke” i “pozitivne doprinose” imigracija. No gdje je druga strana priče?
U cijelom se sporazumu na više mjesta ističu pozitivni učinci migracija i doprinosi koje one daju društvu. No problem je u tome što se prikazuje samo jedna strana priče te se nigdje ne spominju i negativni učinci migracijskih procesa koji neosporno postoje pa se stječe dojam da je sporazum neobjektivno pripremljen.

15. Sporazum nalaže i ponovno ujedinjenje obitelji imigranata. Kako to izvesti i do koje razine?
U nacrtu sporazuma ne definira se tko plaća ponovno ujedinjenje obitelji imigranata, odnosno tko plaća trošak njihova smještaja i boravka u zemlji primateljici, ali ni što znači pojam obitelji. Je li riječ samo o supružnicima i djeci ili i o široj obitelji.

16. Možda najbitnije pitanje: zašto se u sporazumu na 45 mjesta navodi da se države potpisnice obvezuju?
Iako se Sporazum iz Marrakecha predstavlja kao “skup preporuka”, na čak 45 mjesta u dokumentu navodi se da se potpisnice na nešto obavezuju. Istovremeno u preambuli piše – Globalni pakt jača suvereno pravo država da sami određuju vlastitu migracijsku politiku.

VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Gotovo nitko od Hrvata nije glasao za Komšića

Objavljeno

na

Objavio

Željko Komšić je po treći put bošnjačkim glasovima oktroisani insan na izboru za hrvatskog člana Predsjedništva te postao legitimni bošnjački član Predsjedništva i ubrzo (20.11.) će preuzeti svoje mjesto kao bošnjački član Predsjedništva zajedno sa srpskim članom Predsjedništva, Dodikom, i članom Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, Džaferovićem.

Jednostavnom analizom, tj.pogledom na kartu gdje većinski žive Hrvati a gdje je Komšić dobio najviše glasova, može se zaključiti da je Komšić gotovo sve glasove dobio od Bošnjaka.

To je nepobitna činjenica ali nas to ovdje ne interesira. Ovdje ću pokušati djelimično analizirati Komšićev utjecaj na glasovanje sarajevskih Hrvata.

Iz ličnog kontakta sa ostalim Hrvatima u Sarajevu, obitelj i prijatelji, mi je jasno da gotovo nitko od Hrvata nije glasao za Komšića.

Ali za koga su glasali na ovim izborima a za koga na prošlim?

Moje iskustvo, a i rezultati na izborima, govori da sarajevski Hrvati zbilja ne glasaju većinski za HDZ.

Mislim da sarajevski Hrvati i sarajevski Srbi uglavnom glasuju za Našu stranku (mlađi ljudi) ili za SDP (starija generacija) ali za ovu potvrdu bi trebala malo dublja analiza. Ono što ću analizirati ovdje jeste utjecaj Komšića na odnos Hrvata prema Čoviću i HDZu.

„Gradsku zonu“ u Sarajevu čine četiri općine (od zapada prema istoku), Novi Grad, Novo Sarajevo, Centar i Stari Grad.

U periodu od početka rata do danas ogroman broj Hrvata je napustio Sarajevo u raznim pravcima tako da je broj Hrvata koji glasuju na izborima relativno mali.

U općini Novi Grad je 2014. godine za HDZ glasovalo 443 osobe a za Dragana Čovića 597 osoba. To su dakle osobe koje su tako glasovale na izborima na kojima nije bilo Željka Komšića.  Četiri godine poslije, 2018. godine, u općini Novi Grad za HDZ su glasovale 534 osobe (porast od 20.54%) dok je za Dragana Čovića glasovalo 889 osoba što je porast od čak 48.91%. Izbori u 2018. su izbori u kojima se Komšić kandidirao.

U općini Novo Sarajevo u 2014. godini je za HDZ glasovalo 500 a za Dragana Čovića 689 osoba dok je u 2018. godini za HDZ glasovalo 586,  osoba (porast od 17.2%) a za gospodina Čovića 920 osoba (porast od 33.53%).

Općina Centar je slična prethodnim općinama. Na izborima iz 2014. godine, na kojima nije bilo Komšića, u općini Centar je za HDZ glasovalo 261 osoba a za Čovića 453 osobe dok je 2018. godine kada se kandidirao Komšić za HDZ glasovalo 337 osoba (povećanje od 29.12%) a za Čovića 640 osoba (porast za 41.28%).

Potpuno ista situacija je naravno i u općini Stari Grad u kojoj je na izborima 2014. godine za HDZ glasovalo samo 41 osoba a za Čovića 76 osoba da bi četiri godine poslije, 2018. godine, za HDZ glasovalo 70 osoba (+70.73%) a za Dragana Čovića 108 osoba (+42.11%).

Dakle, u sve četiri gradske općine se broj glasova za HDZ a i za Dragana Čovića povećao i to za 17.2% do 70.73%. Ukupni porast glasova, kada uzmemo u obzir sve gradske općine, za HDZ je 22.65% a za gospodina Čovića 40.89%. Željko, ljevičar alkoholičar koji jedva preživljava i izmiruje rate kredita sa svojih jadnih 6000-7000KM, je dakle utjecao na sarajevske Hrvate na način da je nas čak 40.89% više glasalo za Dragana Čovića nego prije četiri godine.

Sem što je radikalizirao sarajevske Bošnjake uspio je HDZirati sarajevske Hrvate kojima su, iako uglavnom antiHDZi, odjednom Dragan Čović i HDZ postao prihvatljiv. Vjerujte mi na riječ kada kažem da sarajevski HDZ i Trlin to apsolutno ničim zaslužili nisu. Sve je to zasluga gospodina Komšića. Postotak Hrvata koji je 2018 godine glasovao za HDZ i Čovića je vjerojatno i veći obzirom da je veliki broj Hrvata pobjegao iz Sarajeva u zadnje četiri godine.

Samo još da dodam da je velika šteta za HDZ i HNS što ranije nekako nisu uključili Našu stranku u pregovore o izmjeni Izbornog zakona jer bi HDZ, nakon radikalnih izjava predsjednika Naše stranke Kojovića u kojima govori da je za Našu stranku neprihvatljivo da se implementira presuda Ustavnog suda BiH (najvišeg tijela u BiH) kao i da će se za svoje ljudsko pravo, ljudsko pravo na popis iz 1991. godine, boriti ako treba do Strasbourga vjerojatno utrostručio svoje glasove od Hrvata u Sarajevu. Jedina svijetla točka Naše stranke za sarajevske Hrvate je trenutno još Boriša Falatar ali ne bi me čudilo da ga izbace ubrzo iz stranke ili da se Falatar vrati u Pariz. Da su uključili Našu stranku ranije u pregovore možda bi HDZ čak prešao i izborni prag u Sarajevu a Dražen Trlin bi se nakon 20ak godina smucanja po HDZ listama konačno negdje pošteno uhljebio (Sarajevska županija).

Hrvat iz Sarajeva/Poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari