Pratite nas

O rezultatima izbora: Knezović, Pešorda, Zovko, Lukšić, Jović, Borovčak i Kraljević

Objavljeno

na

Na izborima za EU parlament, kao što poznato, HDZ-ova koalicija osvojila je 6 mandata, SDP-ova 4 mandata, dok je jedan mandat pripao strani OraH. Rezultate izbora za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentirali su, redoslijedom kojim su pristizale reakcije: Mate Knezović, dr. sc. Damir Pešorda, prof. dr. sc. Jure Zovko, prof. dr. sc. Branimir Lukšić, Josip Jović, Damir Borovčak i Egon Kraljević.

europski parlament izbori

Mate Knezović: Obračunati se s ključnim metastazama hrvatskog društva i hrvatskog naroda

Ovi izbori su pokazali da se klatno već dobrano okrenulo s “lijeve” na “desnu” stranu. HDZ sa svojim koalicijskim partnerima ide prema promjeni vlasti u Hrvatskoj. Međutim, HDZ nije dao jasne poruke hoće li se obračunati s ključnim metastazama hrvatskog društva i hrvatskog naroda. Ukratko, te metastaze su slijedeće: komunističko-jugoslavenski mentalni sklop te podilaženje srbijanskom ekspanzionizmu. Rodna ideologija (genderizam) koja ostavlja duhovnu, demografsku i materijalnu pustoš iza sebe.

Lustracija koja bi zahvatila one koji su činili zločine protiv hrvatskog naroda i države u komunizmu, srbijanskoj agresiji i pretvorbi, uređivanje uprave i pravosuđa, zastupanje suvrenističke koncepcija u EU, čvrste veze s Hrvatima u BiH te iseljenoj Hrvatskoj te naravno gospodarski procvat i demografska obnova.

Što se tiče rezultata Saveza za Hrvatsku ističem da nisam zadovoljan. Iako smo bili medijski blokirani uložili smo dosta truda i rezultat je trebao biti znatno bolji. Određene naše sumnje u nepravilnosti ćemo analizirati i prema njima na odgovarajući način reagirati. Javno zahvaljujem kolegama predsjednicima ostalih stranaka, članstvu i simpatizerima Saveza za Hrvatsku i Obiteljske stranke. Osobita mi je želja da svi izabrani zastupnici zastupaju hrvatske interese i osobito da na dnevni red snažno stave položaj Hrvata u BiH te sudbinu BiH u kojoj će Hrvatska imati odlučujući značaj.

Dr. sc. Damir Pešorda: Zagreb se vraća kući, to jest Hrvatskoj

Kada ste me prije dva tjedna zamolili da prognoziram rezultat predstojećih izbora za Europski parlament, odgovorio sam: ”Prognoziram da će SDP sa svojim satelitima, gdje  ubrajam Gabrićevu stranku i stranku Mirele Holy, osvojiti pet mandata, a HDZ i Savez za Hrvatsku šest mandata. Kakva će biti raspodjela mandata unutar tih dviju grupacija, ne bih nagađao.” Prognoza se, kao što vidite, pokazala točnom.

Što se komentara osvojenih mandata tiče, može se reći sljedeće: Mirela je Holy, kao ovosezonski Lesar, sa svojom na brzinu sklepanom strančicom osvojila jedan mandat, Savezu za Hrvatsku za dlaku je, čini se, izmaknuo mandat. Svejedno, čini mi se da je pred Savezom izglednija budućnost, naravno samo utoliko ukoliko budu u stanju prevladati unutarnje trzavice nakon gubitka gotovo već osvojenog mandata.

Osvojenih oko 7% daje Savezu lijepe izglede da se nametne kao desni, domoljubni korektiv HDZ-a, koji, sada je to gotovo sigurno, osvaja sljedeće parlamentarne izbore. Uspjeh stranke Mirele Holy plod je Milanovićeve nadprosječne sposobnosti da iritira ljude i vrlo snažne medijske potpore, treba primijetiti da gospođa Holy posljednjih godinu dana gotovo da nije silazila s ekrana. Ali, takvi uspjesi imaju ograničen rok trajanja, predviđam joj Lesarovu sudbinu.

Ono što me osobito veseli nakon ovih izbora jest činjenica da se Zagreb sa svojom okolicom nakon lutanja bespućima ”crvene neozbiljnosti” konačno vraća kući, to jest Hrvatskoj.

Prof. dr. sc. Jure Zovko: Kukuriku koalicija još je dobro prošla

Teško je dati objektivan sud o rezultatima izbora za Europski parlament u Hrvatskoj s obzirom na činjenicu da je odaziv birača bio veoma malen, tek četvrtina biračkoga Konzervativna koalicija, predvođena HDZ-om, dokazala je da povratak političkim idejama Franje Tuđmana otvara mogućnost postignuća rezultata koje je HDZ imao u najsvjetlijim trenucima svoje prošlosti. Stječe se dojam da je Karamarko uspio vratiti povjerenje birača koji nisu prihvatili Sanaderovu politiku detuđmanizacije.

Koalicija Kukuriku, predvođena Socijaldemokratskom partijom, još je i dobro prošla s obzirom na katastrofalnu politiku koju je provodila u protekle dvije i pol godine, pa je zahvaljujući D’Hondtovoj metodi podjele mandata dobila četiri zastupnika. Milanović je čestitkom ORaHu i Mireli Holy pokušao težak poraz pretvoriti u pobjedu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li ORaH u Hrvatskoj afirmirati europoske ideje stranke Zelenih?

Gorak okus šefu hrvatskih socijaldemokrata daje izbor preferencijalnim glasovima odmjerenog i kompetentnog političara Tonina Picule. Dobro je da je Hrvatska javnost konačno stavila veto na angažman liječnika u politici.

Prof. dr. sc. Branimir Lukšić: Ne nadržava

Pobjednici u ovim izborima za zastupnike u EU parlament diljem Europe su euroskeptici. Pokazalo se, da oko 60% birača ne vjeruju Europskoj Uniji. Možemo postaviti pitanje, zašto ova euroskepsa? Jedan od bitnih razloga tome je napast koju EU u sebi sadrži, da se oblikuje kao naddržava u kojoj male države ne mogu spriječiti da centralistička birokracija donosi za njih štetne odluke, kao da se radi o unitarnoj državi.

EU ne može biti unitarna država radi specifičnog povijesno-etničkog identiteta njezinih članica. EU je zamišljena kao unija nacionalnih država, koje su ujedinjene u solidarnosti sa drugim nacionalnim državama. Članice EU se međusobno integriraju, ali se uzajamno ne asimiliraju. Upravo ovaj strah od gubitka vlastitog nacionalnog identiteta, zajedno sa rastućim siromaštvom sve širih slojeva društva, smatram jednim od glavnih motiva na ovim izborima manifestirane euroskepse.

 Kroz povijest je oznaka Europe bila različitost u temeljnom jedinstvu. Osim toga, poznato je u povijesti, da složenije društvene i državne tvorevine nisu nikada uspjele riješiti probleme i eliminirati zla manje složenih tvorevina, nego su ta zla prebacile na višu i složeniju razinu. Nema spasa u promjeni struktura, nego u promjeni čovjekova mentaliteta, koji onda stvara sebi adekvatne društvene strukture.

Možemo ovdje postaviti pitanje, može li se Europa danas ujediniti na temelju relativizma vrijednosti koji proklamira filozofija neoliberalizma? Mislim da je odgovor na ovo pitanje, da se ne može Europa na vrijednosnom relativizmu ujediniti. Iz ovog kratkog prikaza temeljne boljke sadašnje EU možemo izvući zaključak, da se novoizabrani hrvatski zastupnici u Europarlamentu mogu suprotstaviti euroskepsi na taj način, da se djelotvorno zalažu za nacionalni identitet i moralne vrijednosti svoje hrvatske domovine.

Jer Hrvatska nije bezimeni dio”balkanske regije”, nego nacionalna država koja ima vlastiti identitet, tradicionalne moralne vrijednosti i časnu povijest. Time bi oni bili ne samo zastupnici Hrvatske u vrlo važnim političkim i gospodarskim pitanjima, nego i predstavnici Hrvatske u civilizacijskim vrijednostima. Završit ću ovaj osvrt na civilizacijsko-moralnu ulogu hrvatskih europarlamentaraca, kojom se oni mogu suprotstaviti raširenoj euroskepsi, jednim svojim ranijim citatom.

„Ako je kršćanstvo stvorilo Europu kao duhovni i kulturalni pojam, i ako je ono temelj njezinog sustava vrijednosti….biti svjedok toga vjersko-moralnog temelja, usprkos svim svojim nacionalnim slabostima, to je uloga Hrvatske u Europi, ako Hrvatska ne želi izdati svoj identitet” („Za koju smo Europu?” u knjizi „Nedovršena Hrvatska”, Mostar 2008. str. 27). To je ujedno i jedna od glavnih uloga hrvatskih europarlamentaraca, koji bi trebali biti u Europskoj Uniji također i lučonoše hrvatskih civilizacijskih vrijednosti.

Josip Jović: HDZ-u otvorena «trijumfalna kapija»

Očekivala se pobjeda HDZ-a kao vodeće stranke u koaliciji «desnog centra». Da su bili saborski izbori skoro bi mogao formirati sam Vladu. Glavni razlog, iako ne treba podcijeniti organizacijske sposobnosti vodećih ljudi najjače oporbene stranke, jest opće nezadovoljstvo još uvijek vladajućima, koje nije izazvano samo lošim gospodarsko-socijalnim stanjem i nesposobnošću, nego i njihovim često uvredljivim odnosom prema nekim svjetonazorskim i povijesnim temama, kao i naglašenom probalkanskom, točnije prosrpskom politikom.

Iako je Savezu za Hrvatsku izmakao jedan mandat, ipak njegov se nastup može smatrati uspješnim. Bilo bi sjajno da je zadržao taj mandat izgubljen u zadnjom sekundama utakmice, jer bi mu to značilo potstrek za daljnje napredovanje, što bi moralo biti u interesu u i HDZ-a, jer mu je taj Savez jedini zapravo potencijalni partner. Tzv. koalicijski potencijal SDP ostaje i dalje značajan i širok.

 U samom SDP treba uskoro očekivati velike potrese. Bilo bi za njega samoubilački ići prema domaćim parlamentarnim izborima u istom odnosu snaga, sa sličnim pozicijama i s premijerom Milanovićem na čelu. Zato je veoma moguće da će se u Hrvatskoj ponoviti slovenski scenarij, promjena na čelu vladajuće stranke, a onda prijevremeni izbori.

Ivi Josipoviću, je nakon zaključenih izbora stala kost u grlu (SDP izgubio, laburisti i Gabrić potonuli) pa je jedva sročio nekoliko doduše korektnih rečenica. Izgleda kako je put njegova odlaska s Pantovčaka trasiran, samo ako to HDZ bude dovoljno snažno želio.

Na europskom planu najzanimljivija je svakako pobjeda onih stranaka, i to u značajnim zemljama (Britanija, Francuska, Grčka, Danska, Mađarska, Švedska, Austrija) koje su prema samoj ideju Europske unije skeptične ili izravno protivne. U nas to ionako nije bila tema.

Domaća politička elita, bez obzira na stranačku pripadnost, je još uvijek u znaku posvemašnje i potpune predanosti tzv. europskoj ideji pa ma što to značilo. Jedino se Ruža Tomašić malo jogunila, a možda je baš to, kao i pritisci vođe pučana u EP da je se ne kandidira, razlogom najvećeg broja glasova koje je dobila na pobjedničkoj listi.

Damir Borovčak: Alarm za sveopću mobilizaciju u partijskim ćelijama na Pantovčaku

U predviđanju rezultata izbora za EU-parlament, izrazio sam očekivanje male prevage u korist konzervativno-domoljubnih opcija. To se i dogodilo. Rezultat je naime 6:5 u odnosu konzervativno-domoljubni prema lijevo-liberalnim. Ne treba se zavaravati, ORaH je zapravo odbačena frakcija SDP-a, koja naravno pripada u lijevo-liberalnu ekspozituru. Tako gledajući,vladajuća SDP koalicija nije niti tako loše prošla, koliko u biti svojim lošim radom u Vladi i Saboru to zaslužuje.

Sam izbor zastupnika konzervativno-domoljubne opcije može biti na zadovoljstvo tog dijela biračkog tijela. Naime, mandatima Ruže Tomašić, Marijane Petir i Davora Stiera mogu biti zadovoljeni ukusi onih koji priželjkuju da hrvatski zastupnici u EU-parlament ne dolaze samo zbog plaće i povlastica, već da se potrude izboriti za hrvatska demokršćanska prava. Oni svojim radom mogu biti poticaj i za sve druge izabrane zastupnike, da se dokažu u interesu pravih hrvatskih vrijednosti.

Iako su to bili izbori za EU-parlament, oni su bez sumnje pokazatelj odnosa sadašnjih političkih snaga u Hrvatskoj. Kao takve vrijedi ih dodatno razmotriti. Prije svega treba izraziti žaljenje da u dramatičnoj završnici prebrojavanja, iako je prešao izborni prag, Savez za Hrvatsku – SZH gubi mandat. Ne zbog samog mandata u EU-parlamentu, već puno bitnije, kao potvrda političke vrijednosti u budućnosti. Omjer 5 HDZ – 1 SZH – 4 SDP – 1 ORaH bio bi idealniji politički odnos za bilo koje iduće izbore. Takav omjer poticao bi zdravije međustranačke sporazume konzervativno-domoljubnih opcija u budućnosti.

 S druge strane, u SDP-u Tonino Picula je s preferencijalnim glasovima apsolutni pobjednik izbora. To je ujedno naznaka kraja Zorana Milanovića. Posve sigurno da će taj rezultat Tonina Piculu gurnuti u poziciju najozbiljnijeg kandidata za budućeg predsjednika SDP-a. Tako započinje početak kraja Zorana Milanovića i njegove sirove bahatosti, kao crvenog klona Ive Sanadera. To je jasno upozorenje, za one s desne i lijeve strane, da bahatost ne drži vodu.

Kao posljedica EU-parlamentarnih izbora slijede velika potresanja u SDP-u. Pitanje je hoće li Milanović morati objaviti i prijevremene izbore, kao moguću posljedicu unutarstranačkog domino-efekta. To će se u idućim danima i noćima početi krčkati u partijskim loncima SDP-a. Ako se to kojim slučajem ne dogodi, biti će to pragmatična odluka SDP-ovih komesara, da se državni proračun siše sve dok se može, a to znači do idućih izbora.

Zanimljivo je i noćno obraćanje javnosti s Pantovčaka. Kratak kiseli nastup, s dozom očite zabrinutosti. Uoči slijedećih predsjedničkih izbora, s apetitom za još jednim mandatom, može se očekivati priklon vrhovnog glazbenika novoj publici. Moguće su razne scenske izvedbe, posjete biskupima, obilazak samostana, sakralnih objekata, posjeti župskim zajednicama, svugdje gdje će mu se pred kamerama upriličiti dobrodošlica. Naime, najnoviji pokazatelj stanja na političkom barometru, alarm je za sveopću mobilizaciju u partijskim ćelijama na Pantovčaku.

Egon Kraljević: Savez za Hrvatsku pokazao potencijal

Izbori za Europski parlament u Hrvatskoj pokazali su se kao dobra anketa koja je na prilično reprezentativnom uzorku otkrila zapanjujuće razmimoilaženje između dosadašnjih istraživanja javnog mnijenja i stvarnog raspoloženja javnosti. Ova pojava upućuje na zaplotnjačku ulogu većine javnih glasila u Hrvatskoj, koja zbog takve njhove djelatnosti, nije uputno nazivati hrvatskim medijima. Zanimljivo je pratiti i njihovu strategiju.

Da bi zadržali kakvu takvu razinu vjerodostojnosti, a zbog izostanka bilo kakvih pozitivnih rezultata aktualne vlasti, Kukuriku vladu nisu mogli hvaliti. Stoga su bili prinuđeni zagovarati “nepostojanje alternative” Milanovićevu kabinetu koji, kako i sami priznaju “jest nesposoban ali nije toliko loš kao glavna oporbena stranka” koju već uobičajeno nazivaju “zločinačkom organizacijom”.

Da nije bilo ovog, na posljednjim trzajima detuđmanizacije utemeljenog ustrajnog medijskog demoniziranja političkih protivnika, poraz aktualne vlasti bi bio znatno osjetniji, odnosno primjereniji nesposobnosti, bahatosti i lopovluku kao osnovnim značajkama njihove vladavine.

Od ostalog vrijedi istaknuti strjeloviti uzlet ORAH-a, što se može promatrati kao jedno od, na hrvatskim izborima već “uobičajenih iznenađenja”, koja dolaze iz lijeve kuhinje. Ipak, za razliku od potrošenog populizma Hrvatskih laburista, ORAH bi se – s obzirom na svoju ekološku usmjerenost koja ga jasno politički profilira u odnosu na ostale stranke – mogao (iako u skromnijem opsegu od, na ovim izborima zabilježenog broja glasova) prometnuti u SDP-ova dugoročnog koalicijskog partnera.

Drugi eksperiment iz istog tabora, Gabrićev Nacionalni forum, iza kojeg se krila još jedna (u najmanju ruku) anacionalna stranka, neslavno je propao bez ispaljena metka. Hrvatski laburisti koji su “pecali” uglavnom glasove lijevih ali, kao i Gabrićev Forum i ponekih naivnih glasača hrvatske orijentacije, izgleda da su na putu nestanka.

Savez za Hrvatsku je, bez obzira kako se raspetljala priča oko njihovog (ne)osvajanja mandata na ovim izborima, pokazao potencijal. No, od potencijala do njegove realizacije dugačak je put u kojem će se liderske taštine pojedinaca iz Saveza, kao i njihove oštre poruke upućene grupaciji oko HDZ-a, morati izbalansirati ako žele opstati na političkoj sceni.

Davor Dijanović/hkv

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Pupovac u Saboru traži provjeru svih potpisa

Objavljeno

na

Objavio

Danas u 10 sati ujutro počela je sjednica Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav na kojoj se raspravljalo o zahtjevima građanske inicijative Narod odlučuje za raspisivanjem referenduma o izmjeni izbornog sustava.

U emotivnom istupu  Pupovac je ustvrdio da je riječ o antimanjinskoj kampanji. Kaže da se zastupnike nacionalnih manjina nastoji prikazati kao amoralne pojave. Naglašava da je kampanja obilovala obmanama i lažima, poglavito o tome kako se u zemljama EU ostvaruju prava pripadnika nacionalnih manjina. kazao je i da model kakav ima Hrvatska nema ni jedna zemlja članice EU.

Ustvrdio je na koncu da je on junak referenduma i da se na njegovom imenu mobiliziralo ljude na potpisivanje za referendum te da da su nacionalne manjine podzastupljene u Saboru.

SDP-ov Peđa Grbin poručio je da je neprihvatljivo na referendumu odlučivati o smanjenju prava manjinama. No, poštujući proceduru  SDP će podržati zaključak u kojem se od Vlade traži utvrđivanje broja potpisa i jesu li vjerodostojni.

“Klub zastupnika SDP-a i u slučaju ova dva pitanja i u slučaju refrenduma o Istanbulskoj konvenciji tražit će da Ustavni sud odluči o ustavnosti pitanja”, rekao je Grbin. Tvrdi da bi broj zastupnika nacionalnih manjina prema broju pripadnika u Hrvatskoj zapravo trebao biti 11.

Hrvoje Zekanović replicirao je Pupovcu i Grbinu.

Podsjetio je Milorada Pupovca da je dio srpskog stanovništva uzeo puške i krenuo protiv svoje hrvatske države. Ističe da protiv njega i gospodina Miloševića nema ništa, ali da ima protiv njegovog časopisa Novosti.  Pupovca je pitao koliko je pripadnika srpske nacionalne manjine bilo u Vladi SDP-ovca Zorana Milanovića.

Grbina je upozorio da je nije istina što je rekao o broju mjesta za prikupljanje potpisa u Rijeci i da gradonačelnik Obersnel nije dao dopuštenje za sva zatražena mjesta. (Narod.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Dio trećeg svjetskog rata upravo se odvija na morskim i kopnenim granicama Europe

Objavljeno

na

Objavio

Laž i licemjerje imaju svoju cijenu; sjetimo se samo popuštanja nacizmu i fašizmu 30-ih godina prošlog stoljeća kad je Europa godinama samo slijegala ramenima, a neke su izrazito demokratske zemlje poput Velike Britanije čak salutirale rastućem nacifašizmu vjerujući da je to napredak, nadajući se da zlo neće baš na njih udariti.

I još gore od toga: demokratska je Europa dopustila da se dva zla spoje u jedno i 23. kolovoza 1939. godine, potpisan je sporazum Hitler/Staljin. A onda je uskoro došao kraj lažima i opaka je istina došla na vidjelo – zlo se ne da umilostiviti, ni na jedan način odobrovoljiti. Naime, početak Drugog svjetskog rata razotkrio je svu pogubnost ugađanja zlu; milijuni su poginuli za licemjerje malobrojnih, jer je demokratska Europa početkom 30-ih željela biti velikodušna i puna razumijevanja prema nacifašizmu, snishodljiva prema rastućem zlu.

Ponavljanje stare pogrješke

Danas je Europa u sličnoj poziciji, na najboljem putu da ponovno plati puni iznos za svoju „velikodušnu“ i nepotrebno naivnu useljeničku politiku prema muslimanskim izbjeglicama, da bude kažnjena (kao i svi njezini građani) za krivu procjenu svojih intelektualnih kapaciteta, kao i za društveno pomodarstvo svojih političkih elita. Ako kojim slučajem dođe do novog rata, taj će se rat voditi bez odora, poput šaha, samo do istrebljenja – samo s crnim i bijelim figurama, otkrivenim licem.

Europljani, a naročito europski političari, imaju dva lica: javno i privatno pa kad se, na primjer, Angela Merkel čudi mladim njemačkim obiteljima koje sa svojom dječicom marširaju uz njemačke neonaciste, ona je samo neiskrena. Odgojena je u jednoumlju DDR-a i dobro zna kako stoje stvari s ideologijom i nasiljem. Ali ni najmoćnija dama svijeta nije slobodna iznijeti svoje iskreno mišljenje, jer se plaši novinara: a sad joj, prema svemu sudeći predstoji kraj političke karijere i njemačkog „Führera“.

Zaista, a teško je govoriti iz današnje perspektive, zlo poznajemo po njegovim učincima – put do pakla je popločan dobrima namjerama – stoga će povijesni sud Angelu Merkel i njezinu povijesnu ulogu suditi kao što je sudio Hitlera; i dobit će sličnu, ako ne identičnu presudu. Političari nisu vladari, nego sluge svojih ambicija.

ISIL je učenik totalitarnih režima i njemačka kancelarka zna o čemu je riječ i kako to ide, ali to ne govori pred kamerama. Kad ne bude ISIL-a, bit će netko drugi, po metodama i zagriženosti još gori. Sve je to poznato i francuskom predsjedniku Macronu; Marseille, na primjer, više ni po čemu nije europski kršćanski grad, izgleda zastrašujuće, apokaliptično, ali se i francuski predsjednik ponaša kao da se ništa strašno u njegovoj zemlji ne događa.

Predsjednici i premijeri EU slično se ponašaju kao francuska i britanska vanjska politika prema Hitleru i Mussoliniju sve do pred Drugi svjetski rat – jednostavno ne žele vjerovati svojim očima i ono što im razum govori. Plaća se tako cijena demokraciji – uvijek postoji sljedeći mandat i birači – a pomodarstvo, podebljano i dokapitalizirano Sorosevim i njemu sličnim financijerima, nas (odnosno pomodnike svojstvene svim dobima ljudske povijesti) „uče“ humanosti, toleranciji, inkluzivnosti, ma i pod cijenu vlastite propasti.

Put ka kolektivnom samoubojstvu

Nakon što se godinama pasivno, zapravo ponosno prepuštala kolonizaciji islamista te olako shvaćala opasnost od već ugrađenog islamističkog militarizma, nakon što je desetljećima, a posljednjih godina napose prihvaćala biti sponzorom stranom tijelu koje nije nikad željelo sudjelovati u izgradnji zajedničkog europskog doma – muslimanima koji ne pripadaju judeokršćanskoj uljudbi, ali bi rado uživali u njenim plodovima, marljivosti i kreativnosti – Europa se našla na raskrižju te mora odmah i bez odgađanja odlučiti, poduzeti radnje i mjere. Možda je, danas, ipak prekasno.

Nije riječ o islamizaciji Europe, nego o kontaminaciji oboljelim svjetonazorom, o terorizmu koji se svaki sat slijeva u Europu. Naravno, Europa može nastaviti s pomodnom velikodušnošću i sebi u toploj kupci “prerezati vene” te gledati kako život iz nje polako istječe, ili se konačno trgnuti i na svaki način obraniti svoj sustav vrijednosti, državljane i teritorij?

Ako nastavi sa starom useljeničkom politikom, Europa ide ka kolektivnom samoubojstvu, u tiho gašenje. I bez obzira na teror islamista, Europa je još krcata lažnog dostojanstva i licemjerno poštuje prava i pravila koja je sama izmislila i koja sada zloupotrebljavaju drugi, a sve u želji da se učini još „boljom“ i „velikodušnijom“. Najstarija velika svjetska kultura je opasno načeta, ali ne islamistima, oni su samo osjetili slabost i čuli zov europskih intelektualista i lažnih čovjekoljubaca. Oni su ugrozili Europljanina, a Europi oduzeli dušu prepuštajući je imigrantima.

Dio trećeg svjetskog rata upravo se odvija na morskim i kopnenim granicama Europe, na Sredozemlju isto kao i na grčko-makedonskoj granici, u Calaisu i svim lukama EU. Pod krinkom teških životnih uvjeta i građanskog rata, uz pomoć živog zida od tisuća djece, dan i noć teče rijeka imigranata (ne)jasnih ciljeva kroz cijelu Europu, kapilarno do svakog europskog kutka. Nema granica, pogranične policije, nema kontrole dokumenata i zdravstvenih certifikata, rampe su dignute i svi su zakoni o prelasku granica suspendirani; ne zna se tko useljava, ljudi bez identiteta hrpimice ulaze i Europa, ta ista Europa o njima ne zna ništa. Ovo je agresija na europsku demokraciju, europsku kulturu, odnosno europski, zapadni i kršćanski način života.

Europljani moraju imati uredne osobne dokumente ako žele putovati Europom, o svakom se Europljaninu sve zna i zato je Europa dosta sigurna. A sada tisuće i stotine tisuća potencijalnih ISIL-ovaca korača u koloni prema EU i raspoređuje se prema već pripremljenim planovima; među njima su možda i oni koji su iščupali Tomislava Salopeka iz automobila, zavezali mu ruke, izgladnjivali i tukli, možda i ubojica koji je jadniku odrubio glavu? Svi zatvori i psihijatrijske ustanove su ispražnjene i mili u bolji život. Gdje je sada empatična hrvatska javnost i novinarska sućutnost? Europski je Janus dobio treće lice; lice prijetvornosti, himbe, licemjerja, a sve zbog „viših“ ideala ili tobožnje ljudskosti.

Smeta im znak križa i svinjetina

Na granicama nema nikakve kontrole, nemoguće im je saznati identitet. Islamističkim militantima djeca ne znače ništa, ni svoja ni tuđa. Nije li dovoljno prisjetiti se atentatora/atentatorica i njihovih ciljeva? Hamas iz dječjih vrtića ispaljuje rakete na Izrael i koristi djecu kao živi zid za svoje teroriste. Arapski sedmogodišnjaci puštaju zmajeve na izraelskoj granici koje vjetar nosi na izraelsko tlo; i kad dotaknu tlo dolazi do zapaljenja, i gore hektari i hektari. Ali ima gore: činjenica da muslimanski imigranti odbijaju pomoć Crvenog križa dovoljno govori kakva opasnost ulazi u Europu, njima se gadi sve što je križ, čak kad im križ spašava život, ili možda ne smiju primiti pomoć?!

Znači li to da će dolaskom u Europu zabraniti, križeve, zvonike, crkve, crkvena zvona? Doduše, križ su pokušali zabraniti i bez migrantske primjese, „ljevičari“ i „slobodoumnici“ sviju vrsta. A nitko ne želi kazati zašto? Jer, katolici (križ) su branili Europu od Osmanlija, Hrvatska je imala tu nesreću biti preziđem kršćanstva, dok su protestanti rovarili iza leđa „reformirajući“ na čelu s Lutherom. I danas se isto ponavlja; Bavarska (katolici) odbijaju migrante, a njemački sjever na čelu s Merkel (protestanti) rovare i sabotiraju. Povijest čovječanstva jest povijest vjere.

Sad je valjda jasno zašto je, na primjer, od 30 gumenjaka koji plove prema grčkim otocima samo jedan rasparan nožem? Da bi skrenuo pozornost i zabavljao grčku obalnu stražu i bio spašavan, kako bi ostali 29 mirno stigli na svoje odredište. I nije to spontani dogovor tko će namjerno probušiti svoj gumenjak, nego naređenje, vertikalna subordinacija, isto kao odbijanje iznemoglih i potrebitih da uzmu pomoć Crvenog križa. Uzeli bi, ali se plaše pravovjernih ISIL-ovaca među njima. Muslimanska invazija na Europu je vojna operacija koju vode ISIL te obavještajne službe Turske i Irana. Zato među imigrantima ima visok postotak mladića i mladih muškaraca.

Europski su političari teško pogriješili u svojim procjenama i krivotvorenom dobročinstvu; ovako otvarajući granice posve su pokleknuli pred svojom pogreškom. Pristali su na sva zla što ih ISIL-ovci rade u svom „kalifatu“: na pljačke, silovanja i ubojstva. Europska politička i intelektualna elita pristala je vođenim hordama otvoriti gradska vrata i svojoj umišljenosti žrtvovati cjelokupno europsko stanovništvo, njegov svjetonazor i kulturu življenja.

Neukusne usporedbe s hrvatskim prognanicima

Zašto među sirijskim izbjeglicama nema Kurda? Oni ne bježe nego se bore za svoju zemlju, buduću državu, njima je jednako teško pod Asadovim režimom kao i pod Turskim, a da ne spominjemo borbe s ISIL-om, ali za Kurde nema uzmaka i bježanja dok se država ne napravi. Zašto zapadna saveznica Saudijska Arabija nije primila svoje „sunarodnjake“, a ima itekako kapaciteta? Jer znaju s kim imaju posla; oni su ipak zapadni muslimani, dakle prema islamskom pravovjerju – nevjernici, heretici i izdajice vjere.

Novinari su opet pokazali da su pravi agitatori tragedija koji žive od sablazni i nasilja. Vidjeli smo ih za vrijeme Domovinskog rata, osjetili njihovu želju da se Hrvatska udavi u vlastitoj krvi, uočili smo njihovo navijačko novinarstvo, doušnički zdrug oko HND, stožera jugonostalgične doušničke mreže.

Dovoljno je znati tko im je predsjednik i dopredsjednik. I za imati malo mira, ne će biti druge nego uskoro objaviti listu novinara doušnika, njihovo kodno ime i po kome/čemu su radili. Zbog njih ljudi ne govore ono što misle, zbog njih su mediji dno dna, a sada u izbjeglicama na hrvatskoj granici, zajedno sa svojim urednicima i šefovima u sjeni, vide mogućnost novog kaosa i novog načina da se naudi Hrvatskoj i sukladno tome djeluju. Nije poznato da je i jedan od novinara otišao u Srbiju ili Makedoniju i za sebe priskrbio i udomio makar i jednog migranta.

Zato je odvratna i neukusna njihova usporedba hrvatskih prognanika – onima koji su za vrijeme srpsko-četničke agresije na Hrvatsku bili prisiljeni napustiti svoje domove i otići u inozemstvo – s muslimanskim izbjeglicama iz Sredozemlja, Iraka i Sirije.

Hrvatski su građani odlazili u inozemstvo s urednim dokumentima, najčešće na poznate adrese svojih rođaka i prijatelja, a granice su prelazili regularno i uz uobičajenu graničnu kontrolu. Istina, Europa je imala razumijevanja za patnje hrvatskog naroda i pomogla je, ali je isto tako činjenica da Hrvati nisu po Europi počinili niti jedan teroristički čin.

Nisu se po Europi šetali s vatrenim i hladnim oružjem i ubijali i terorizirali svoje domaćine! Hrvati koji su nakon Domovinskog rata nastavili živjeti u EU, dobro su se integrirali te svojim školovanjem, znanjem jezika i radom zahvalili domaćinima na pomoći i gostoprimstvu kad je bilo najteže.

Plenkovićeva Vlada vodi veću brigu o migrantima nego o svojim građanima

Vlada Andreja Plenkovića vodi veću brigu o muslimanskim migrantima nego o svojim građanima, Hrvatima koji svakodnevno napuštaju Hrvatsku trbuhom za kruhom? Hrvati ne napuštaju svoju domovinu u stampedu bez dokumenata, već s urednim dokumentima i ugovorima s inozemnim poslodavcima; sve redom školovani ljudi, mnogi i s radnim iskustvom.

Za mandata ove Plenkovićeve vlade Hrvatsku dnevno napusti 150 radno sposobnih, školovanih Hrvata u potrazi za boljim životom. Nemaju li svi oni prioritet pred svakim strancem, pa bio on i na križ alergičan islamski militarist?

Što su islamisti dobroga donijeli Europi nije retoričko nego vrlo konkretno pitanje? Svakodnevni terorizam i pojačane policijske i vojne mjere, to svakako. Danas su veliki europski gradovi izgubili svoj europski identitet. Nije li dovoljno vidjeti sudbinu Palmyre i poruku koja se šalje Europi; stari grad spomenik srušen do temelja. Taj grad nema nikakve veze ni s kršćanstvom ni s islamom, njegovo rušenje je bez presedana u ljudskoj povijesti, što li su tek namijenili kršćanskim gradovima?

U BiH je između deset i pedeset  tisuća  migranata, Bog ih ne može pobrojati jer borave po džamijama pod patronatom svoje muslimanske subraće. Na albanskoj granici čeka 120 000 migranata. Vjeruje li tko u sposobnost albanske policije i vojske da će ih moći zadržati? I gle „tajminga“; Hrvatskoj počinje, po svim parametrima, najuspješnija turistička sezona od samostalnosti, a migrantska horda dolazi.

Dubrovnik, Zadar, Trogir, Šibenik, relativno su mali gradovi; neka samo (!) tisuću migranata bude smješteno u njih; brojka odmah prelazi 10% domaćeg stanovništva i nastaju ogromni problemi. Pritom dodati turiste koji su u Hrvatsku došli upravo kako bi se odmorili od kalifata uspostavljenih u Francuskoj, Njemačkoj ili Italiji – dobijemo kaos, upropaštenu sezonu i posljedično tomu – gospodarski te ekonomski slom države.

Kad će napokon licemjerni europski intelektualci i političari dati svoj pristanak da se Europa napokon počne braniti od ugroze kojoj je izložena? S druge strane, glave hrvatske političke vrhuške ne smiju stalno pogledavati prema Bruxellesu i slijepo pratiti naredbe „iz centrale“. Ako komu već nije jasno, „stare“ stranke desnice ili desnog centra diljem Europe propadaju zbog svoje sulude migrantske politike te ih zamjenjuju nove kao u Poljskoj, Njemačkoj ili Francuskoj.

S druge strane, iste te stranke u, primjerice, Mađarskoj ili Austriji (i Bavarskoj), su oslušnule bilo svoga puka i zato neprikosnoveno vladaju svojim zemljama. Formula za ostanak na vlasti je vrlo jednostavna: štiti državne interese i brani interese svoga puka. Ujedinjeni europski emirati nisu u interesu ni jedne europske zemlje; a turizam je jedino od čega Hrvatska živi – dokle će se svi praviti ludi?

 

L. C. / hrsvijet.net

 

Viktor Orban: Migranti su muslimanska invazivna sila

 

 

Merkel na rubu očaja: Azilantska kriza može srušiti EU!

 

 

Doktrina kaosa: George Soros daje 500 milijuna dolara za invaziju migranata na Europu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori