Pratite nas

O sukobima u Mostaru nove dokumente objavio Praljak

Objavljeno

na

Iako je Haaški sud nedavno odbacio zahtjeve bivšeg načelnika Glavnog stožera Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) generala Slobodana Praljka da mu se dodijeli branitelj, ili da u slučaju samostalnog vođenja obrane dobije presudu na hrvatskome jeziku, uslijedila je svojevrsna protuofenziva. Praljak je objavio dvije od pet planiranih knjiga na engleskome jeziku u kojima je sublimirana njegova obrana za vrijeme sudskog postupka protiv Herceg Bosne u kojemu je i sam nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora.

praljak_0Napisao 1300 stranica

Praljak je autor dviju knjiga koje na ukupno 1300 stranica svjetskoj javnosti uz predočenje brojnih dokumenata i osobnih istupa objašnjavaju pojedinosti ratnih zbivanja uglavnom između Bošnjaka i Hrvata. Pri tome je naveo kako je u nastanku ovih vrijednih dokumentarističkih knjiga imao svesrdnu pomoć pojedinaca, a ne institucija Republike Hrvatske. Prije svega dr. Miroslava Tuđmana koji je uredio dokumente izdane od hrvatskih državnih ustanova, predsjednika Republike Hrvatske, Vlade, Sabora, Ministarstva obrane, Ministarstva vanjskih poslova u razdoblju prije sklapanja Daytonskog mirovnog sporazuma. No, za razliku od ove privatne pomoći, iako je to bio slučaj u obrani drugih optuženika, pomoći od Vlade Republike Hrvatske ili hrvatskih institucija u vlasti u Bosni i Hercegovini nije imao. “Pomoć hrvatske Vlade u prikupljanju nije uopće postojala”, naveo je general Praljak u predgovoru knjige. Po njegovim riječima, dokumenti koje je objavio su činjenice i ‘te činjenice mogu i moraju graditi razumni zaključak, istinu’. Prva knjiga je sastavljena od nekoliko dijelova. Prvi je dio “Istina o politici Republike Hrvatske prema Bosni Hercegovini”. U okviru toga se nalaze poglavlja koja donose istupe predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini, Herceg Bosni i Hrvatima, kao i odnos Sabora te hrvatske Vlade.

Neretva ‘93. i Mostar

U drugome, pak, dijelu Praljak je objavio pojedinosti oko pomoći koju je Republika Hrvatska upućivala BiH, među kojima je i pomoć Bošnjacima te Armiji BiH. U drugoj knjizi, koja je sastavljena od nekoliko cjelina, Praljak je predstavio kako se odvijao razvoj političkih i vojnih priprema vezanih uz napade Vojske BiH na HVO u središnjoj Bosni i dolini rijeke Neretve u razdoblju od 1992. do 1994. Poseban dio posvećen je Mostaru i ratu u tome gradu, a u trećem su istaknuti dokumenti oko napada Armije BiH na HVO tijekom 1993. godine u akciji “Neretva ‘93.” u kojima su počinjeni brojni zločini nad hrvatskim civilima. Praljak objavljuje i intrigantni dio oko hrvatskih dragovoljaca u ratu u Bosni i Hercegovini. Za vrijeme postupka pred Haaškim sudom general Praljak je uglavnom konceptualno branio projekt osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne, odnosa Hrvatske i Bosne i Hercegovine za vrijeme rata.

Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Benjamin Tolić: Koža na bubnju

Objavljeno

na

Objavio

U ovoj zbrci, u ovom neredu, hrvatska država o mnogo čemu ne zna ništa. To je dobro kada je riječ o pojedincu i njegovoj osobnoj slobodi. Ali hrvatska država ne zna koliko ima državljana, ne zna koliko je državljana upisano u popis birača, ne zna koliko se Hrvata iselilo iz Hrvatske, ne zna koliko se Azijaca i Afrikanaca ilegalno doselilo u Hrvatsku. Kako država o tim stvarima ništa ne zna, ona tako nužno drži i svoje državljane u mraku neznanja o njima. A bez osnovnih znanja te vrste nezamislivo je dobro upravljanje državom.

Temeljno državno neznanje okrunili su Peđa Grbin i Vladimir Šeks državnim referendumom bez kvoruma. Takav cvijet ustavnoga prava mogao je procvasti samo pod geslom Ive Sanadera: „Nema cijene koju nismo spremni platiti za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji.“

I vlast i oporba opovrgavaju moju tvrdnju o državnomu neznanju. I teorijski i praktično. Teorijski me i jedni i drugi upućuju na Grbinovu i Šeksovu „ustavnu spoznaju“ da u nacionalnoj državi hrvatskoga naroda žive 22 nehrvatske „nacionalne manjine“, a praktično se i jedni i drugi diče činjenicom da domoljubna Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) ne vlada sama, nego srdačno dijeli vlast s Hrvatskom narodnom strankom (HNS) Ivana Vrdoljaka i domomrznim „nacionalnim manjinama“ koje predvode suvereni srpski knez Milorad Pupovac i još suvereniji talijanski conte Furio Radin.

– Što jest, jest! – rekoh sebi nakon tih argumenata. I već se htjedoh posuti pepelom, kadli me u zadnji čas spriječi predsjednik Vlade Andrej Plenković. On me iznenada prosvijetli kao munja nebeska. Reče, odlučno odbijajući građanske referendumske inicijative o izmjenama izbornoga sustava, da je spomenuta Šeksova i Grbinova „ustavna spoznaja“ bila dio cijene koju je država morala platiti za hrvatsko članstvo u Europskoj Uniji!

– Bože! – pomislih. – Pa on ne vjeruje „popravljačima“ hrvatskoga Ustava i teško ih optužuje! – To me je u prvi mah prenerazilo. Kada se malo zatim pribrah, jasno vidjeh ciničnu zbilju. Što je Plenković rekao, rekao je. Nevažno je vjeruje li on komu ili ne vjeruje; nevažno je govori li on istinu ili laže; nevažno je vjeruje li tko njemu ili ne vjeruje. Takve dvojbe ne mogu prikriti bit stvari. Plenković je tom tvrdnjom uvrijedio hrvatsku naciju, a svoju je „dičnu činjenicu“ koaliranja sa svakojakim juganima njome raskrinkao kao otrovan plod bruseljske iznude!

Tako se to vidi sa suverenističkoga vidikovca. To je, reći će tkogod, jednostrano viđenje. A treba razumjeti i „drugoga i drukčijega“. Pa pogledajmo. Plenković je, po svojem sudu, ponajprije eurohrvat, „cijepljen od populizma“. Ako su Šeks i Grbin svoju „ustavnu spoznaju“ stekli onako kako Plenković tvrdi, sadašnjemu Griču – ni Saboru ni Vladi – u tom slučaju nema prigovora.

Eurohrvati se tamo „viteški“ drže. Čega? Europskog shvaćanja časti. To je Hrvatima malo neobično. Eurohrvati u nevolji, a često i bez nevolje, tako reći po naravi, ostentativno lažu. To je po hrvatskomu shvaćanju nečasno. Ali, Bože moj, koliko svjetonazora toliko vrsta časti! Ipak, gleda li se dijalektički, eurohrvati paze i na hrvatsku narodnu čast. Najbolje se to ogleda u njihovu odnosu prema međunarodnom pravu. Eurohrvati, kao što se vidi na svakom koraku, malo drže do hrvatskoga nacionalnog prava, ali međunarodni su im ugovori – osobito kada su sklopljeni u zloj vjeri na štetu hrvatskoga naroda i njegove države – nešto što se mora bespogovorno provoditi, nešto sveto i vječno! To je „viteštvo“ pogibeljno. I za državu i za narod. Ali pojmovno nije nečasno, ni po hrvatskomu shvaćanju časti.

Takvo stanje stvari nameće mnoštvo teških pitanja na koja je eurohrvatska vlast zasad na njih gluha. Stoga ta pitanja, intonirana sudbinski, razdiru dušu politički osviještena Hrvata.

Hoćemo li ikada izjednačiti sve hrvatske državljane u političkim pravima? Hoćemo li ikada, mi pobjednici u Domovinskom ratu, prestati plaćati danak poraženom neprijatelju? Hoćemo li ikada jednim i jedinstvenim izbornim zakonom potvrditi moderno demokratsko republikanstvo Republike Hrvatske? Hoćemo li zaustaviti masovno iseljivanje Hrvata iz Hrvatske? Hoćemo li odbiti najezde ilegalnih migranata na naše granice? Hoće li nam naši saveznici (Talijani, Nijemci i Austrijanci) Hrvatsku pretvoriti u rezervat (hot spot) nepoželjnih azijskih i afričkih azilanata? Tko će uzdržavati taj rezervat? Hrvatska država ili milostinja bogatih zapadnoeuropskih država? Jesu li sve te nepogode, pa i „inkluzivna“ protunarodna vladavina Andreja Plenkovića – samo zasad vidljiv dio cijene koju smo platili za hrvatsko članstvo u Europskoj uniji?

Eurohrvatska vlast na ta pitanja – šuti. Stoga je narod počeo sam tražiti odgovore. I naišao na nevjerojatan otpor. Vlast grdi narod: To, svjetino, nije tvoj posao! Narod se smije: Nije naš posao, ali naša je koža na bubnju! Moja neznatnost sa simpatijom gleda taj „hod za život“ Republike Hrvatske. I toplo se nada da ne će klonuti.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

KOŽUL: U BiH nastupio raspad sustava kada je u pitanju priliv migranata

Objavljeno

na

Objavio

U Bosni i Hercegovini nastupio je raspad sustava kada je u pitanju priliv migranata, kazao je danas zastupnik HDZ-a BiH u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Predrag Kožul. Podsjetio je da je u ovoj godini u BiH ušlo nekoliko tisuća migranata te rekao da HDZ traži od nadležnih institucija sve relevantne podatke i o broju migranata, ali i o kapacitetima s kojima država raspolaže “u cilju sanacije posljedica ove krize”.

Iznio je podatak da Služba za poslove sa strancima ima 230 zaposlenih, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) 789, Granična policija 2.500 zaposlenih, ali i upitao što je sve urađeno u rješenju ovog pitanja.

Napomenuo je da BiH nedostaju i zakoni koji će tretirati ovu oblast te je naglasio da će HDZ predložiti set zaključaka kojima će zatražiti sveobuhvatnu informaciju o tome, a u kojoj će biti podaci o ovoj situaciji u operativnom dijelu, ali i sigurnosnom smislu. Zatražit će da se onda o njoj kvalitetno vodi rasprava na sjednici koja je planirana za početak idućeg mjeseca, međutim, rasprava je nastavljena kada je zastupnik Nezavisnog bloka Senad Šepić naglasio da je situacija u Unskoj županiji preteška.

Napomenuo je da osim problema sa smještajem postoje socijalni i politički problemi u sredinama u kojima migranti najviše borave, podsjećajući da je s početka godine tražio da se donesu mjere i napravi kvalitetna akcija nadležnih kako se ovo ne bi dogodilo.

Tijekom rasprave zastupnicima se obratio ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić koji je upozorio da nedostaje kapaciteta za adekvatan odgovor kada je u pitanju povećan priliv migranata te da nedostaju sredstva za osiguranje većeg broja policajaca koji bi štitili granicu. Zastupnik SDP-a Saša Magazinović podsjetio je da ministar nije govorio o strukturi migranata kao ni o bezviznom režimu kojeg je Srbija uspostavila s Iranom odakle u BiH najviše dolazie nelegalnih migranata.

Zastupnik HDZ-a BiH Nikola Lovrinović je upozorio na reakciju ministra Mektića kada je u pitanju bilo zaustavljanje kolone migranata na putu do Mostara i Izbjegličkog centra u Salakovcu prije mjesec dana, kada su najavljena uhićenja. Na to je ragirao dopredsjedatelj Doma Šefik Džaferović (SDA) koji je kazao da su sve institucije na ono što se dogodilo u tom konkretnom slučaju na Ivan-sedlu trebale reagirati, a ne samo Mektić. – To što se dogodilo na Ivanu taj dan najgrublji je napad na ustavni poredak zemlje jer je lokalna odnosno kantonalna policija zaustavila izvršenje odluke institucija BiH i neka se presaberu i razmisle oni koji su to učinili – kazao je.

Za njega je to bila teška povreda Daytonskog mirovnog sporazuma i predstavlja kazneno djelo jer je sloboda kretanja temeljni princip Daytonskog mirovnog sporazuma zbog čega bi se počinitelji trebali pripremiti na odgovornost. Potom je reagirala dopredsjedateljica Borjana Krišto (HDZ) upitavši postoji li u konkretnom slučaju odluka Vijeća ministara te postoji li pravilnik kako i na koji način se upućuju migranti. Ultimativno je nakon toga Gasal-Vražalica tražila pauzu uime Kluba DF-a dok se zastupnicima ne dostavi materijal, a njenom zahtjevu udovoljio je predsjedatelj Doma Mladen Bosić (SDS). Raspravu o Informaciji o provođenju Plana hitnih mjera i realiziranju aktivnosti vezanih za migrantsku krizu zatražili su zastupnici HDZ-a BiH Borjana Krišto, Nikola Lovrinović i Predrag Kožul./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori