Pratite nas

O Tempora, o mores – anglikanska Hrvatska u ratu protiv Njemačke i Europe

Objavljeno

na

Ako MI6 i London odluče vratiti glavnice “kredita u švicarcima” na početni tečaj kune, trebamo pokrenuti prosvjede protiv izručenja Josipa Perkovića

Što je to trebalo Baracku Obami? Svako jutro veselo se nacrta u svome ovalnom uredu, tajnici okicama pokaže šlic, gušta u jutarnjoj kavi i tabloidima, a onda stižu gorke pilule, izvješća CIA/NSA. Za njega, najmoćnijeg čovjeka na svijetu, njemačka kancelarka Angela Merkel, najmoćnija žena na svijetu, kaže da je običan kreten, američka budala! Nemoćna prva dama Michelle je svojoj prijateljici priznala da se samozadovoljava! Obama svako jutro dobije i sažetak svojih razgovora, od prethodnog dana. Pa neka se usudi zaista biti obojen.
Prisluškivanje mobitela Angele Merkel pripada klasičnoj špijunaži. Merkelica je praktično bila ozvučena, jer se danas najveći dio razgovora obavlja preko mobitela. S druge strane, mali dragi smartphone Angele Merkel odigrao je ulogu nekolicine klasičnih obavještajaca. Klasičnoj špijunaži pripada i neovlašteno otvaranje elektroničke pošte. Odluke njemačke vlade i same kancelarke Merkel ionako su dostupne, pa možemo reći da je Merkelica bila obavještajno pokrivena 100 posto.
Klasična špijunaža nadživjet će i razvijeno komunikacijsko doba
Drugoj vrsti elektroničke špijunaže pripada nadzor cjelokupnog komunikacijskog prometa. Famozni SCS – Special Collection Service koristi sofisticirane programe, koji prepoznaju “kvalitetu”, kumuliraju je u centrali College Parka u Marylendu, gdje analitičari provode dodatnu selekciju. State Department za dekripciju komunikacijskog prometa plaća na desetke tisuća zaposlenika. Danas nije problem doći do podataka, nego kako ih obraditi. Informacija je toliko da je praktično nemoguće odvojiti “kvalitetu”, pa se događaju nevjerojatni propusti. Stoga su se Ameri dosjetili da “kvalitetu” u nekoj zemlji izdvaja susjedna zemlja, ona koja tu kvalitetu može prepoznati. Hrvatska je obrađivala promet Srbije, a promet Hrvatske obrađivala je Slovenija. A onda su dvojica Budišinih, a danas Pusićkinih pametnjakovića, JR i MR, došli na ideju dostaviti Globusu snimke privatnih razgovora Slobodana Miloševića, nakon čega je Srbija promijenila kripciju. I nikome ništa – pametnjakovići su prešli u HNS, čekajući novi plasman u prvoj ligi! Zbog siline komunikacijskog prometa ostali su značajni klasični obavještajci, koji u konkurentskim centralama dolaze do selektiranih podataka. Na ranglistama obavještajnog podzemlja, Hrvatska je na prvom mjestu po broju agenture u “svojim” institucijama i “svojim” društvenim asocijacijama.
State Department često najavljuje promjene kroz filmove i televizijske serijale. Primjerice, TV serija “24” donijela je crnog predsjednika i najavila da će uskoro u Ovalni ured Bijele kuće zasjesti žena. Državna administracija SAD-a iskoristila je jačanje terorizma za uvođenje policijske države i primjenu grube sile prilikom isljeđivanja osumnjičenika i uhićenika, sve za “za dobro zemlje i mir u svijetu”. Kada ovih dana Barack Obama zašara svojim znatiželjnim okicama, njegova je meta plavokosa verzija Michelle, odnosno Claire Danes, koja se nije proslavila u nekoj ulozi, nego u odbijanju uloge – dala je korpu Jamesu Cameronu za “Titanic”.
Usprkos svim svojim obvezama, Obama nalazi vremena za osrednju špijunsku seriju “Homeland”, koja se očigledno tjedno prilagođava američkoj politici. Primjerice, u 5. epizodi 3. sezone, premijerno prikazanoj prije dva tjedna, State Department povlači svoju klasičnu špijunsku mrežu i “zatvara” se u komunikacijski svijet, u kojemu je dron (sofisticirana bespilotna letjelica) značajniji od najboljeg klasičnog obavještajca, neovisan o antenama u okruženju nečije vlade. Dron špijunira i ako treba ubija. Savjest ostane u komunikacijama, pa se svima fućka za kolateralne žrtve. Ameri su pomoću dronova likvidirali na desetke terorističkih vođa ili političkih protivnika, kako vam drago. I na stotine nevinih civila, koji su se slučajno zatekli u blizini neke mete.
Prikrivene terenske operacije, dvostruki agenti, provokacije, stimuliranje dezerterstva i sve slične gluposti, sve to zna donijeti više štete nego koristi – kaže nam novi filmski šef špijunske CIA-e. Imate osjećaj da netko sabotira predsjednika SAD-a, koji je religijski definiran kao dobričina, ali je krivo informiran, poput Tita. Ne možemo sada drvljem i kamenjem baš na obojenog predsjednika, koji je dobio Nobelovu nagradu za mir.
Five Eyes
James Bond više nije besmrtan. Zna se da postojeći atlantski optički kabel ide od SAD-a do Europe preko Britanije i da britanski GCHQ strogo provodi zahtjeve State Departmenta, odnosno agencija NSA i CIA. Dokumentacija koju je razotkrio Edward Snowden dokazuje da GCHQ nadzire europsko komunikacijsko čvorište. GCHQ je u kolovozu izjavio da ima pristup kompletnom internetskom prometu u Europi. Za te je potrebe razvio program “Tempora”. GCHQ je dio “Pet očiju”, obavještajnog partnerstva Australije, Britanije, Kanade, Novog Zelanda i SAD-a. Svejedno, u godinama koje dolaze, Washingtonu će biti značajnija Njemačka od Britanije. Vladimir Putin objavio je kako Britanija više ne predstavlja značajnu silu. Gospodarstveno, politički i obavještajno. Možemo li ovogodišnji pohod Poljaka u Varšavi na rusko veleposlanstvo, na 11. studenog, na Dan neovisnosti Poljske, gledati kao odgovor Britanaca ruskom monarhu Vladimiru Putinu. Do nedavno moćna protunjemačka asocijacija unutar EU: Britanija, Nizozemska, Danska, Poljska, Slovenija (i Hrvatska), spala je na Londonsku burzu i londonsku financijsku topologiju, uključujući nekoliko britanskih poreznih oaza, što zasigurno nije zanemarivo.
Naravno da je Hrvatska ponovno na pogrješnoj strani. Koristeći lov na Antu Gotovinu, Ivica Račan posve je otvorio RH britanskoj obavještajnoj službi MI6. Problem je što RH nije jednako otvorena i njemačkom BND-u. Britanci danas određuju tko će vladati u RH i kako dugo. Ista jugoslavenska mreža iz SRH nastavila je u RH svoju suradnju sa Britanijom, uživajući manju autonomiju od one koju je imala u Jugoslaviji. Ne određuje ponašanje Vlade RH tamo neki dementni Josip Boljkovac, nego određen strani interes. Danas imamo različite sukobe s Njemačkom jer to žele Britanci. Naša diplomacija je na neki način nekadašnja proširena obavještajna VII. (007) uprava. Kada Zoran Milanović kaže da je propao u “diplomaciji”, time prikriva mogućnost da je “diplomacija” plasirala svoga igrača na vodeću poziciju u Hrvatskoj. Možete li zamisliti kako je popunjavano Ministarstvo vanjskih poslova u ovih 23 godine RH? Jugoslavenski kadrovi preuzeli su ključne pozicije, prezentirajući se kao profesionalci. Kada je Vice Vukojević alarmirao Franju Tuđmana, bio je eliminiran, a danas se pitamo jeli to proveo neki prikriveni čuvar Jugoslavije ili Tuđman osobno. Stipe Mesić kadrovirao je MVP četiri godine za Tuđmana, pa još deset godina nakon Tuđmana. Danas je predsjednik u RH Ivo Josipović, kojeg je britanski Reuters “prepoznao” kao pobjednika, prije posljednjih predsjedničkih izbora.
O Tempora, o mores! Sigurnije je imati server u gusarskoj Somaliji, nego u demokratskoj Njemačkoj. Zemlje velikog nataliteta i/ili zemlje velikog ekonomskog rasta otimaju se kontroli SAD-a i postavljaju novu zonu interneta, koja bi se oslanjala na podvodno kabliranje od Brazila do Afrike, pa sve do Indije i Kine. Uz sve nevolje, Obama i društvo ostat će bez velikih prihoda s naslova interneta i najma podatkovnog prostora, pa i bez jednostavnog nadzora nad internetom i njegovim prometom. Čeka se globalno “Ne” američkom Microsoftu i nevjerojatan zaokret – dominacija Južne i Srednje Amerike u odnosu na Sjevernu, dominacija Juga nad Sjeverom!
Zahvaljujući slabljenju Britanije, Nijemci su ušli u Srbiju bez ispaljenog metka. Nema dovoljno Engleza u Beogradu, nema prosvjeda, nema državnog udara. Pričalo se da će Nijemci u RH izgraditi dodatne pogone za svoje automobilske brandove, kad ono, Nijemci su radije pogurnuli Srbiju. Možemo reći da u posljednjem ratu Beograd nisu bombardirali Nijemci, nego Amerikanci. Bit će da su se Hrvati ponovno preračunali. Nema straha da će Nijemci pokrenuti novi holokaust ili napasti Rusiju. Njemačka je danas snažna i bit će snažna dulje vrijeme, a RH će sebe iscrpljivati u nekakvoj žalosnoj protunjemačkoj alijansi, koja više ne može računati na bezuvjetnu podršku SAD-a. Koalicija Kukuriku iskazala je više puta potpunu socijalnu neosjetljivost, pa možemo reći da kakav-takav zaokret Vlade u korist zaduženih građana dugujemo činjenici da su poslovne banke u RH njemačke i talijanske, može se reći osovinske. Poklonjenom konju zube ne gledamo. Ako MI6 i London odluče vratiti glavnice “kredita u švicarcima” na početni tečaj kune, trebamo u znak zahvalnosti izaći na ulice i pokrenuti prosvjede protiv izručenja Josipa Perkovića. U Njemačkoj mu sude kao da je ubijao Nijemce. Ubijao je naše ljude! Koga je to u Europi smetalo, bilo kada? Sve prikupljene informacije o RH moramo iznova obraditi. Nego, zašto o svemu tome šute sve te silne nevladine udruge u RH, koje se prezentiraju kao promicatelji ljudskih prava? Tko ih kontrolira i što je krajnji cilj tih agentura?

Tvrtko Dolić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Šport

Mladi hrvatski košarkaši su prvaci Europe

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska košarkaška reprezentacija do 16 godina novi je prvak Europe!

U finalu Europskog prvenstva u Novom Sadu U-16 Hrvatska je pobijedila Španjolsku sa 71:70 i osvojila zlatnu medalju, nakon raspleta koji je bio silno neizvjestan i dramatičan.

Pri rezultatu 67:67 na 19 sekundi do kraja je Roko Prkačin brutalnim zakucavanjem donio dva poena prednosti našim reprezentativcima.

Španjolci su nakon toga zvali time-out i reagirali izvrsno, pogodivši tricu za vodstvo pet sekundi prije kraja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

MOMČILO, MOMČILO – JUGOSLAVIJE SIN…

Objavljeno

na

Objavio

“Momčilo Bajagić – Bajaga napunio Stari grad” – naslovi su jugo-lijevih portala koji s oduševljenjem izvještavaju o koncertu ocvalog jugoslavenskog mahagonij-rokera u Varaždinu… Za sve njih imam samo jedno, jedino pitanje: koliko je karata prodao? I koliko je poreza platio? Ništa. Nula. Platio ga je Grad Varaždin. I to je jedan od glavnih razloga zbog kojih me smetaju usporedbe zabrane Thompsonovog koncerta u pulskoj Areni i iskazivanje braniteljske nedobrodošlice Momčilu u Varaždinu, komentirao je Velimir Bujanec.

I Thompson je nedavno nastupio u Varaždinu. Napunio je Arenu. Karte su se plaćale. I tražila se karta više. Bio je to jedan sjajan i potpuno komercijalni koncert – za pamćenje. Bilo je i tada nekih koji bi zabranjivali koncert, no to se nije dogodilo. Zašto zabranjivati nešto što je komercijalno? I tu gradonačelnik Čehok ispada dosljedno liberalan, ali i pomalo licemjeran. Thompson može – ako plati, a Momčilu plaća Grad Varaždin. Dakle, svi Varaždinci… A zašto bi Momčilu plaćali i oni koji imaju opravdane razloge za bojkot, negodovanje i koje on u najmanju ruku – vrijeđa?!

Za razliku od Čehoka koji je liberalan, Miletić iz Pule nije niti najmanje. On svjesno diskriminira Hrvata Thompsona i ne da Arenu. Ne dopušta čak niti komercijalan nastup. Ali Momčilo može. I ne samo Momčilo… Jer, ipak je to Istra, hrvatska županija bez nacionalnog identiteta kojom na kriminalan način gospodare neki čudni ljudi, totalitaristi u duši koji su 1991. ostali bez svoje države.

Postoji još jedna velika razlika zbog koje je neumjesno uspoređivati Marka Perkovića i Momčilu Bajagića. Thompson nikada ne bi nastupio u Zaječaru ili Valjevu. On nastupa u Domovini i na zapadu – od Njamačke i Švicarske do Australije, Amerike, Kanade… Osim kada ga opstruiraju isti oni koji su sada protiv zabrane za Bajagu. Ni Oliver nakon 90-ih nije imao želje nastupati tamo daleko… Lijepo im je rekao: “Nema tih novaca za koje bih pjevao u zemlji koja je nanijela toliko zla mojoj Hrvatskoj“. Slično je izjavljivao i Mišo, koji je odbio otići ne samo u Srbiju, već i u Crnu Goru… A Momčilo? Njega ne zovu u New York ili Pariz poput Olivera (on tamo može “pevati” samo među četničkom emigracijom ili među ‘jugovićima’), jer Momčilu je zapad – Varaždin. “Ustaške” kune, naravno, sada ne smrde.

Osim po četničkim i jugoslavenskim klubovima u Njemačkoj, Bajaga je “pevao” i u okupiranom Kninu, Vukovaru i Banja Luci. I uopće nije važno je li “pevao deci” ili odraslim okupatorima, kao što nije važno što je pjevao. Činjenica da je bio tamo i da je njihov, a ne naš… I zato je Momčilo proglašen personom non gratom u Karlovcu. I zato se Varaždin osramotio. Kada neki islamski klerik želi doći u Beč ili London “propovijedati vjeru”, vlasti ga jednostavno proglase – nepoželjnim. Pozivanje raznih udruga na “vjersku toleranciju” ne spšava ga uopće. Ne možeš doći. Ne želimo te. I točka. U varaždinskom slučaju – “tačka”.

Momčilo nije trebao nastupiti u Varaždinu, ponajprije zbog onih Varaždinaca koji su poginuli recimo, u Vukovaru. Posebno nije smio na račun Grada. Ali ti Varaždinci koji su branili Vukovar su jedna priča, a ovi sa Momčilovog koncerta – posve neka druga. Išao sam u varaždinsku Gimnaziju i dobro se sjećam – MI smo slušali Prljavo kazalište, a ONI Momčila Bajagića. MI smo igrali i navijali za Varteks, a ONI za Slobodu.

Ponavljam, ne čudi me Čehok, on je zaista liberal, al me čudi, primjerice, šef lokalnog HDZ-a. Tamo neki Habijan. Sa takvima HDZ u Varaždinu i mora imati 10 posto! A nekada su imali i župana i gradonačelnika. Onakav, kakav jest, javio se i podržao – Momčila. Zaista ne znam privlači li ga Momčilov mahagonij, ali svašta je dotični utrpao u svoj post na fejsu, koji su mi poslali ogorčeni HDZ-ovci. Kritičare Momčilova “pevanja” u baroknome gradu optužio je za povratak u ‘41. godinu, a spominjao je čak i Vatrene, Dalića… Kakve je samo gluposti taj nadrobio! Prvo, priča o Momčilu nije priča iz ‘41. nego ‘91. Dok su dečki iz 7. gardijske smrznuti strepili od mišje groznice po Velebitu i herceg-bosanskim vrletima, Momčilo je taman planirao svoju turneju Banja Luka – Knin. I drugo, HDZ-ovče lažni, ne moraš spominjati Dalića i trpati ga pomodno baš u svaku svoju priču. Znam hrpu licemjernih Varaždinaca koji su se iza leđa gnjusno, “urbano”-rasistički rugali Zlatku kada je tek došao u Varteks; tada im je smetalo što je Hrvat iz Bosne, a danas mu se klanjaju jer je to u modi… Upravo se takvi nikada nisu prestali klanjati Momčilu, pljujući na grobove svih onih Varaždinaca koji su u Kninu i pred Banja Lukom bili – s druge strane crte…

Priča o zabranama u Hrvatskoj nije započela s Bajagom. Započela je s Thompsonom. Uz jednostavnu razliku – ovo je ipak Markova Domovina, a ne Momčilova. I zato sam umro od smijeha, kada sam čuo onog nesretnog Kekina kako se “solidarizira” s Bajagićem radi Karlovca. Nisam odamah htio komentirati, da im ne radim reklamu – jer samo je to bio cilj iznenadne “solidarnosti”… Manje je važno što i na estradi svaka ptica svome jatu leti (pa tako i Mile Momčilu), ovdje je ipak važnija jedna druga sličnost: i ‘Ladno pivo’ je u Karlovcu trebalo nastupati bez prodaje ukaznica… U suprotnom, na koncert bi im valjda došlo isto onoliko fanova kao i u Splitu – 200-ak. O tome da se sa Markom Perkovićem gotovo nitko s naše glazbene scene ne solidarizira zbog pulske Arene, ovoga puta ne ću. I baš zato, dosta mi je priča da se glazbu i politiku ne treba miješati. Izmiješali su je odavno Momčilo, Mile i slični… A mješavina se zvala ‘Jugoslavija’, danas ‘region’…

Zaključak je jednostavan: ako će strani izvođači nastupati u Hrvatskoj, neka plate poseban porez – po uzoru na mnoge demokratske države koje i te kako štite svoj kulturni identitet, a dio njega je svakako i glazba. Posjetitelji koncerata bi u slučaju nastupa stranaca svakako trebali plaćati ulaznice, pa tko voli nek’ izvoli. A ako već pjevaju na račun svih nas – onda se sve nas i treba pitati slažemo li se s time. A prvo treba pitati one kojima dugujemo našu slobodu.

Velimir Bujanec

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari