Pratite nas

U potrazi za Istinom

O tragediji katolika Zrina 1943. g. se šutjelo i svaki spomen se kažnjavao

Objavljeno

na

Zrin

Sisačka biskupija zaprimila je u petak, 21. rujna pitanja tjednika „Nacional“ vezana uz obilježavanje stradanja stanovnika Zrina. Kako u tiskanom izdanju ovog tjednika od utorka, 25. rujna nisu objavljena sva pitanja i odgovori, a vodeći brigu da istina o mučeničkom stradanju Zrina stigne do naših vjernika kao i cjelokupne zainteresirane javnosti, ista vam donosimo u nastavku:

1. Podržavate li stavove koje je o partizanskim zločinima i karakteru borbi u Zrinu 9.9.1943.  izrekao krčki biskup Ivica Petanjak koji je događaje opisao i kao genocid i govorio je o brojci od 300 ubijenih Hrvata?

Krčki biskup mons. Ivica Petanjak izravni je potomak Zrinjana, sin Stjepana Petanjak (85 god.) i Kate r: Babić (84 god.) koji su 9. rujna 1943. doživjeli tragediju i događaje koje je on opisao. Ne znamo što bi bilo uništenje čitave jedne župe i povijesnog mjesta Zrin, ako ne genocid? Brojka od oko 300 ubijenih Hrvata Zrina u Drugom svjetskom ratu i poraću pripada povjesničaru dr. Anti Milinoviću, najboljem poznavatelju povijesti Pounja i dugogodišnjem urednika časopisa Zrin, koji navodi u svom djelu ukupno 660 žrtava Pounja u tom razdoblju, od kojih je 291 bio Zrinjanin. Prije partizanskog uništenja te naše župe i mjesta u Zrinu je živjelo oko 900 duša, što znači da je gotovo svaki treći stanovnik bio ubijen, a što je također tragično, žene i djeca su protjerani te im je sva imovina oduzeta, odlukom Kotarskog suda u Dvoru od 7.2.1946. godine, tako da se nikada nisu smjeli niti mogli više vratiti u svoj rodni kraj. Zbog toga je Zrin jedina župa Sisačke biskupije bez vjernika katolika jer oni danas ne žive na njenom području.

2. Možete li broju od 300 Hrvata nad kojima je počinjen genocid potkrijepiti službenim podacima?

Možemo. O tome imamo: 1. svjedočanstvo samih preživjelih stradalnika, Zrinjana. Njih dvanaestero o tome svjedoče u knjizi Damira Borovčaka, „Zrin 1943. Svjedoci komunističkog zločina“, Sisak 2016., str. 53-158; 2. Iskop kostiju uz temelje župne crkve Našašća Sv. Križa – djelomično nađene već 2013., zatim pri otkapanju temelja crkve 2016., te pri gradnji nove spomen-crkve ove 2018. godine. 3. Taj broj navode sljedeći autori: Ante Milinović, Istina o srpskom genocidu nad Hrvatima Zrinskog Pounja, Zrin, god. IV., br. 2, Zagreb 1995., str. 8-11.; I. Bunjevac, Istina o tragediji Zrina i Zrinskog grada, Zrin, god. II., br. 5, Zagreb 1993., str. 12-13; Josip Lončarević, Zrin kao opomena iz prošlosti za budućnost, u: J. Lončarević (ur.), Hrvatska Kostajnica i Zrin, Zagreb, 1992., str. 13-19; Ž. Valentinčić, Propast Zrinjskog kraja, u: J. Lončarević (ur.), Hrvatska Kostajnica i Zrin, Zagreb, 1992., str. 71-73; Lj. Đurić, Zrinj 1941-1943, Otadžbina, god. 2, br. 4, Glina, 1995., str. 89-94. Popis stanovnika Zrina, poginulih i ubijenih, 9.i 10.rujna 1943. Možemo navesti i internetski izvor (http://www.safaric-safaric.si/kalvarija/zrin/2013%20Milinovic%20ZRIN-POUN%20srbski%20Genocid.pdf ) gdje je popis pobijenih Zrinjana, naveden imenom i prezimenom.  O razaranju Zrina i zapovijedi „da se Zrin spali“ imamo najnovije objavljene dokumente iz Vojnog arhiva iz Beograda, objavljenima u knjizi D. Borovčaka, „Zrin 1943. Svjedoci komunističkog zločina“, Sisak 2016., str. 36-43.

3. Je li vodstvo Sisačke biskupije te Krčke biskupije upoznato s okolnostima i krvavim ustaškim zločinima koji su prethodili događaju od 9. rujna 1943. u Zrinu – i ako jesu – zašto taj dio povijesti hrvatskog naroda prešućuju?

Uz svaki povijesni događaj postoji i pretpovijest, ali o tome – što moramo uzeti s velikom rezervom, jer se u tome višestruko pretjerivalo – indoktrinirala nas je totalitarna komunistička vlast kroz gotovo 50 godina i ona je, kroz školstvo, medije i javne nastupe samo jedne strane, i previše o tome govorila. A o tragediji katolika Zrina se šutjelo, dapače, svaki spomen na Zrin i njegovu tragediju iz 1943. se kažnjavao. O tome svjedoče sami preživjeli Zrinjani. I mi želimo ispraviti tu nepravdu time što govorimo o toj tragediji. Zapravo, poslije Domovinskog rata sami su se Zrinjani na godišnjicu svoje tragedije – najprije u nedjelju, a poslije u subotu, najbližu 9. rujnu – počeli okupljati u Zrinu. Naše okupljanje nije ni protiv koga, ono je duboko obilježeno molitvom za poginule i stradale. Tomu svjedočimo iz godine u godinu sve više.

4. Postoji li službeni sinopsis koji bi svećenici i biskupi prilikom obilježavanja takvih i sličnih obljetnica trebali pročitati kako bi stekli dojam o ukupnim okolnostima u kojima su se neki događaji/borbe iz Drugog svjetskog rata dogodili?

Neobično pitanje, na koje je odgovor već prije izrečen, naime da je to spontano okupljanje vjernika koji se mole za svoje poginule i sjećaju se tragedije koja je snašla njihovo mjesto. Tko bi pisao neke zadane sinopsise? Aludirate li na centralni komitet koji bi određivao što se tu ima govoriti a što je zabranjeno? To je veoma neobično, jer koliko mi znamo komunizam je s padom Berlinskog zida umro 1989. godine pa prema tome i „zadana“ povijest koju bi neka instanca propisivala.

5. Možete li navesti što se prema službenoj crkvenoj historiografiji dogodilo na području Zrina od 10.4.1941. do 9.9.1943.!

Mi ne dijelimo povijesne znanosti na crkvene i civilne, nego na istinite i lažne. Svaka činjenica za koju postoje svjedoci, artefakti /npr. kosti/ te povijesni dokumenti može produbiti, pa čak i poništiti dotada poznate spoznaje. Prema tome, što se kod ovog ili onog autora, bio on crkveni ili civilni povjesničar, spominje ili dokazuje, treba uzeti u obzir ako je to utemeljeno. Ništa od povijesnog zbivanja Crkva ne želi nijekati niti je ikada to činila. Mi samo komemoriramo istinito stradanje našeg vjerničkog naroda koji je doživio tragičnu sudbinu 9. rujna 1943. u Zrinu.

6. Vodi li vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj putem svojih biskupa i svećenika politiku u kojoj se izrazitim naglašavanjem partizanskih zločina, a prešućivanjem ustaških zločina pokušava promijeniti karakter antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu?

I na to smo vam pitanje dali odgovor. Ako postoje novi dokazi, potrebno ih je uvažiti i govoriti istinu. Nama je stalo samo do istine. Previše dugo se povijest pripovijedala na temelju laži i mitova. U modernoj Hrvatskoj tome treba stati na kraj. Mi samo govorimo istinu i to je naše poslanje. Mogli bismo reći kako su iskrivljivanja činjenica i djelovanja pojedinih povijesnih osoba pridonijela ne maloj zabludi i predodžbi koju i danas nose neki bez ikakve krivnje. Spominjemo vam blaženog Alojzija kardinala Stepinca. O njemu se u srpskoj, ali i u hrvatskoj historiografiji napisalo i piše toliko laži i neistina, da se čovjek pita jer li povijest egzaktna znanost ili zbir mitova i političkih floskula. Za njega s pravom možemo reći da je bio najveći antifašist u Hrvatskoj u vrijeme Drugog svjetskog rata. Naime, imam stotine dokumenata koji svjedoče da je on javno ustajao protiv rasizma, protiv zločina koje su činili fašisti i sam je osobno dokumente o tim zločinima odnio u Rim Svetoj Stolici (vidi: Ivan Meštrović, Uspomene na političke ljude i događaje, NZMH, Zagreb 1993, str. 333-334). Spašavao je žrtve rata na svim stranama i pomagao u spašavanju života svih ljudi, bilo koje nacije i vjere. Ali nije bio komunist pa ga se u spomenutoj lažnoj historiografiji bez ikakva dokaza naziva fašistom. To lažno prikazivanje katoličke povijesti Crkva u Hrvatskoj – „politika vrha Katoličke Crkve u Hrvatskoj“, kako to vi zovete – želi promijeniti. Jer to nije istina.

S poštovanjem,

Stjepan Vego,

Predstojnik Ureda za odnose s javnošću i glasnogovornik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Video – Iskaz Marka Juriča u DORH-u

Objavljeno

na

Objavio

Protiv Marka Juriča, Državno odvjetništvo RH pokrenulo je kazneni postupak zbog navodnog “pozivanja na nasilje i mržnju”…  Razlog je objava na Z1 televiziji u kojoj je Marko Jurič upozorio Zagrepčane na opasnost od širenja četničke ideologije u centru Zagreba na Cvjetnom trgu. Povod je bilo poznato pjevanje pjesme prvog čovjeka Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj mitropolitija Porfirija, koji je u toj pjesmi veličao četničku ideologiju i poznatog četničkog zločinca popa Močila Đujića.

Donosimo video snimku iskaza

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Ovo je diplomat koji je kardinalu Puljiću rekao: ‘Vi Hrvati ili se asimilirajte ili iselite’

Objavljeno

na

Objavio

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u svojim javnim istupa kada god je govorio o ulozi međunarodne zajednice u obespravljivanju Hrvata uvijek je spominjao kako mu jedan zapadni diplomat rekao: “Vi Hrvati ili se asimilirajte ili iselite”.

No kardinal nikada nije želio otkriti ime tog diplomata. No, Hrvatski Medijski Servis od pouzdanog izvora otkrio je o kojem je diplomatu riječ. “Vi Hrvati ili se asimilirajte ili iselite”, doslovno tako kardinalu je rekao američki veleposlaniku u BiH Thomas Miller, otkrio je izvor HMS, koji je zamolio da mu se ne otkriva identitet.

Miller je bio veleposlanik SAD-a u vrijeme kada je na čelu OHR-a bio Wolfgang Petritsch, a na čelu OESS-a američki diplomata Robert Barry. Barry je netom prije izbora predložio je izmjene Pravila i propisa Privremenog izbornog povjerenstva, koje je Povjerenstvo usvojilo 14. listopada 2000., mjesec dana prije održavanja izbora. Te izmjene poznate su kao Barryevi amandmani.

Njima je omogućeno da čak trećinu izaslanika u Klub Hrvata Doma naroda parlamenta FBiH izaberu Bošnjaci, iz većinski bošnjačkih županija, što je ustavni sud BiH, 2016. po apelaciji Bože Ljubića proglasio neustavnim i izbrisao iz Izbornog zakona BiH.

Istovremeno je tadašnji visoki predstavnik Wolgang Petritsch nametnuo ustavne amandmane prema kojima je bilo omogućeno da se uz pomoć jedne trećine izaslanika u nacionalnim klubovima, umjesto do tada polovice, može izabrati predsjednik i dopredsjednici FBiH i Federalna vlada  bez stranaka za koje je glasovala većina Hrvata. Uz to dotadašnji paritet u Vladi FBiH je izmjenjen, pa je umjesto polovice određeno da Hrvati imaju tek trećinu ministarskih pozicija u Vladi FBiH.

Thomas Miler osobno se angažirao u sastavljaju Vlade FBiH, koju je činila tzv “Alijanse za promijene”, predvođena SDP-om, u kojoj su umjesto HDZ-a, stranke za koju je tada glasovala većina hrvatskih birača izašlih na izbore, Hrvate predstavljali minorna stranka Krešimira Zubaka Nova hrvatska inicijativa i Lijanovići.

Cilj projekta bio je napraviti vladu s unitarno-građanskim strankama koja bi provodila američke interesa u Bosni i Hercegovini, a u to vrijeme došlo je i do slabljenja utjecaja Europske unije.

Odgovor HDZ BiH, ali i ostalih prohrvatskih stranaka bio je osnivanje Hrvatskog Narodnog sabora u Novom Travniku i najava proglašenja Hrvatske samuprave. Milerov i Petritschew odgovor bio je smjena tadašnjeg lidera HDZ BiH i hrvatskog člana Predsjedništva BiH Ante Jelavića, tenkovsko uništavanja Hercegovačke banke i pokretanje montiranih sudskih procesa protiv hrvatskih političara./HMS/

Kardinal Puljić: Jedan mi je veleposlanik rekao: Hrvati, ili ćete se iseliti ili asimilirati

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari