Pratite nas

Summit G20 u Rusiji: Obaminu izjavu protiv Sirije odbila potpisati Angela Merkel

Objavljeno

na

Američki predsjednik Barack Obama pokušao je jučer na zadnjem danu summita G20 u Rusiji “spasiti što se spasiti da”. Već prvog dana postalo je jasno kako neće dobiti ni približno snažnu potporu kakvu je možda očekivao . Njegova doktrina o “koalicijskom napadu” koja je u potpunosti funkcionirala za vrijeme napada na Libiju 2011. sada se raspada. Teško je uopće govoriti o nekakvoj “međunarodnoj koaliciji” kada još samo Francuska od europskih sila podržava i spremna je uključiti se u vojni napad na Siriju.

Vladimir Putin jučer je istaknuo kako većina G20 članica odbija vojni napad na Siriju. Nadalje, Putin je po prvi puta konkretno spomenuo “pomoć Siriji” ukoliko u konačnici zaista dođe do strane vojne agresije. Također je otkrio kako se, unatoč tome što se ranije govorilo da do toga neće doći, sastao s Obamom te kako je sastanak jedan-na-jedan trajao oko 30 minuta. “Iznijeli smo svoja stajališta o Siriji, ali se nismo složili po tom pitanju”, rekao je Putin za vrijeme novinske konferencije.

Obama ima velikih problema u američkom Kongresu. Znatan broj zastupnika i dalje je neodlučan, no većina onih koji su se odlučili do sada javno komentirati svoja stajališta ističu kako će glasati protiv napada na Siriju. Britanski i francuski izvori sugeriraju kako će Obama možda odgoditi glasanje u Kongresu na nekoliko dana, jer bi početkom idućeg tjedna vrlo vjerojatno njegov plan bio odbijen. Drugim riječima, nastaviti će se s pritiskom na zastupnike i na američku javnost, a obavještajne službe iz dana u dan će tvrditi kako su “sve sigurnije” u to da su sirijske vlasti izvele kemijski napad.

Nadalje, izgleda kako će Obama taktički pričekati na izvještaj UN istrage. Naime, UN istražitelji – koji su prikupili podatke i uzorke s lokacija gdje se desio navodni napad – mogu samo ustvrditi da li se napad desio ili nije, tj. nemaju jurisdikciju tvrditi tko je izveo napad. Tu činjenicu američki dužnosnici uporno ponavljaju te se nastoji stvoriti dojam kao da bi potvrda napada išla isključivo njima u prilog. U stvarnosti potvrda napada na nikakav način ne bi značila da je napad izveden od strane sirijske vojske. Kemijski napad nije negiran od strane sirijske vlasti, upravo suprotno, Damask tvrdi kako su napad izveli militanti s ciljem dovođenja strane vojne intervencije.

Američka strana djeluje poprilično samouvjereno, no samo dok razgovaraju sami sa sobom. Kada je pak riječ o međunarodnoj zajednici, stvari su znatno drugačije. Obama je imao plan iskoristiti G20 summit za prezentiranje “međunarodne potpore” za napad na Siriju. Ta potpora u konačnici je gotovo sasvim izostala.

Američka strana složila je posebnu neobvezujuću izjavu o Siriji koju su potpisale 11 država, no u izjavi se eksplicitno ne spominje vojni napad, jer da se spominje, Obama bi možda dobio tek 2 ili 3 potpisnika.

U izjavi se poziva na “snažan međunarodni odgovor na veliko kršenje svjetskih pravila”, po pitanju kemijskog napada u Siriji. “Dokazi jasno pokazuju kako je za napad kemijskim oružjem kriva sirijska vlada”, također se ističe, kao i: “Potpisnice prepoznaju kako je UN Vijeće Sigurnosti i dalje paralizirano. Svijet ne može čekati na beskrajne pravne procese koji mogu dovesti do još većih patnji u Siriji. Podupiremo napore SAD-a i drugih zemalja u uspostavi prohibicije uporabe kemijskog oružja”.

Očito je kako je izjava složena poprilično oprezno te se u njoj nigdje eksplicitno ne navodi američki vojni napad na Siriju. Postavlja se pitanje – koliko bi potpisnica bilo da se spominje? Već to je jedan dokaz kako SAD ne osjećaju da imaju potpunu potporu svojih saveznika.

Ovu američko složenu izjavu su potpisale: SAD, Francuska, Velika Britanija, Australija, Kanada, Japan, Italija, Južna Koreja, Saudijska Arabija, Turska i Španjolska (nije članica, ali je stalni gost G20 summita). Da se napad eksplicitno spominjao vjerojatno bi iz ovog potpisa otpala Italija, možda i Španjolska. Ostale države su produžena ruka američkog globalnog utjecaja. Britanija je potpisala, no njihov parlament već je odbio mogućnost sudjelovanja u bilo kakvom vojnom napadu na Siriju.

No, čak i na ovako “razvodnjenu” izjavu jedan važan potpis je izostao – potpis njemačke kancelarke Angele Merkel. Ovo je za neke poprilično iznenađenje, jer svrha ove izjave primarno je bila okriviti sirijsku vladu za kemijski napad, pošto se iz teksta izbacilo eksplicitno pozivanje na vojnu intervenciju. No, prava svrha potpisa bila je priznavanje lojalnosti Washingtonu. Traženjem potpisa Obama je zapravo tražio izjašnjenje vodećih država svijeta u stilu: tko je s nama, a tko protiv nas.

Izgleda kako je Njemačka itekako svjesna svojih nacionalnih interesa koju ne mogu biti isključivo vezani uz Zapadnu sferu, naročito ne u trenutku kada jača ekonomska suradnja između Berlina i Moskve.

Izostanak njemačkog potpisa, najveće europske ekonomije, bolan je udarac za Obamin plan intervencije.

Ovu američku izjavu su osim Njemačke također odbile potpisati: Rusija, Kina, Južnoafrička Republika, Indonezija, Argentina, Brazil, Meksiko i Indija. Jedna stvar je sada i više nego očita – “međunarodna koalicija” na koju se poziva američka strana – ne postoji. Ako žele, mogu javno govoriti o “krnjoj koaliciji”, ali samo kada je riječ o optuživanju sirijske vlade, ne i po pitanju vojne intervencije. Po pitanju napada na Siriju izgleda kako su Obama i francuski predsjednik Hollande sami. Možda bi se i Erdogan pridružio, no to ovisi o tome što će reći Washington i Pariz.

“Međunarodna zajednica” više nije argument iza kojeg SAD može stati. Nema te međunarodne zajednice čiji dio nisu Rusija, Kina, Njemačka, Indija, Brazil, Indonezija itd.

Obama je izgubio dva dragocjena dana na G20 summitu, koje je mogao potrošiti za žešće lobiranje američkih kongresmena. Američka strana na G20 nije uopće poentirala, samo su otkrili kako se popis njihovih dojučerašnjih najodanijih saveznika i dalje smanjuje. Njemačka je iznenađenje, ali svakako se mora spomenuti i američki susjed, Meksiko. Predsjednik Enrique Pena Nieto također je odbio staviti potpis na američku izjavu što se može protumačiti kao sve veće oslanjanje Meksika na Latinsku Ameriku.

No, Obama ne odustaje. Informacije govore kako će se u utorak obratiti američkoj naciji u govoru koji će imati za cilj utjecati na javnost i zastupnike. Za sada izgledi u Kongresu ne idu na ruku Obami, ali pošto je velik broj zastupnika neodlučan, njegov govor u utorak mogao bi biti presudan za uspjeh ili neuspjeh ovog ratnog plana

Kako se bliži trenutak mogućeg napada na Siriju, tako i ruske izjave, ali i potezi na terenu , postaju sve konkretniji. Ruski predsjednik Vladimir Putin jučer je na završnoj konferenciji za novinare istaknuo kako su napad kemijskim oružjem u okolici Damaska izveli pobunjenici te kako se radi o “provokaciji” koja ima za cilj dovesti stranu vojnu intervenciju njima u pomoć.

Također je jasno istaknuo kako bi napad na Siriju bio nelegitiman. “Uporaba sile protiv suverene države je moguća samo u slučaju samoobrane – a znamo kako Sirija ne napada SAD – ili po odluci UN Vijeća Sigurnosti. Oni koji djeluju drugačije, nalaze se izvan zakona”, naglasio je ruski predsjednik.

The Guardian | Reuters | Advance| AP

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tomislav Karamarko: Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Došao je 18. studenoga, datum jakog pečata stradalništva, žrtve, ali i otpora i želje za životom jednoga grada i jedne zemlje.

U porušenom Vukovaru, gradu patnje i boli, niknula je taj dan klica života hrvatske domovine.

Još danas bole i razaraju srce prizori ostataka grada, prepunog leševa, i tužne ispaćene kolone naših sunarodnjaka koji napuštaju ognjišta. Bože dragi, zar opet kolone i križni putevi?

Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj. Hoće li vam ikada ovakva Hrvatska bar djelomično vratiti izgubljeno? Bar molitvu, ljubav i poštovanje, ali i brigu za neku novu djecu Vukovara i Škabrnje…

Zbog vas, ali i svih poginulih branitelja, moramo pobijediti sve one koji dovode u pitanje hrvatsku opstojnost i neovisnost, pa i vlastitu letargiju, bezvoljnost i obeshrabrenost.

“Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.”
(1 Kor 15, 57)

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Predsjednica objasnila zašto je u Kolonu sjećanja došla u žutim ‘zengama’

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari