Pratite nas

Obećao sam mrtvim braniteljima da će Hrvati doznati istinu od mene, a ne od Documente

Objavljeno

na

Petar Malbaša, jedini je pravi, istinski, živući ratni reporter koji ima što ispričati i pokazati. Iako na bojišnicama nije bio naoružan, količina ispucanih filmova i snimljenog materijala tijekom Domovinskoga rata pogodila je ravno “u sridu” i zauvijek ovjekovječila ratnu istinu.

Ono što je Malbaša snimao teško dolazi do javnosti jer HRT, za koji je radio kao vanjski suradnik, nikada nije uvidio vrijednost njegove ratne građe. Vjerojatnije je, ipak, da to nije želio. Petar Malbaša svojim snimkama pobija mnoge “istine” koje nam se serviraju godinama…

– Godine prolaze i ja sve teže prihvaćam da me jednom neće biti, a da Hrvati neće doznati kojom je mukom stvorena naša Domovina. I ne samo to, nego i čašću. Znam to, gledao sam sve te momke… Mnogi nisu preživjeli… Zbog njih želim sprati ljagu koja im se sustavno nameće i dokazati da je hrvatski vojnik bio častan – kazuje za naš portal poznati Sinjanin koji je odlučio da Documenta i Vesna Teršelič više neće biti jedini koji zbrajaju i sortiraju žrtve:

malbašaOdlučio sam se svojom istinom suprotstaviti “nevladinim udrugama” koje za velike novce čine prljave poslove za Vladu i manipuliraju brojkama i činjenicama. Uredio sam internetsku stranicu koju sam nazvao “Heroji rata” i koju pomalo punim materijalima, a vjerujte mi, ima ga… Mnogi projekti vrte mi se po glavi, ali za to treba i nešto novca.

Stoga su mi ljudi koji se u to razumiju rekli da i ja osnujem udrugu koja će se financirati iz proračuna. To ču i učiniti i nazvat ću je jednako kao i portal – Heroji rata. U planu mi je ljudima pokazati kroz snimke, tonove i svjedočanstva, što je Škabrnja, Kijevo, kako se sve događalo i zašto su baš oni simbol početka rata te na taj način nas, Hrvate suočiti s prošlošću.

Ne treba to činiti Vesna Teršelič koja brine samo o srpskim žrtvama i na račun toga organizira okrugle stolove koje onda prenose vodeći hrvatski mediji, na čelu s HRT-om. Toj ženi priznajem samo jednu stvar. Ona je natjerala Srbe da tuže Hrvatsku i to zahvaljujući njezinom angažmanu i prikupljanju svjedočanstava. Kada su Srbi izgubili u tim procesima, na naplatu su im došli ogromni računi sudskih troškova koje su morali podmiriti. Onda je otišla ravno predsjedniku moliti i kukati da im da im se ti troškovi oproste. To vam je sve ista klika, Teršelič, Zoran Pusić, Saša Milošević, Eugen Jakovčić, svi oni pušu u isti rog i pjevaju istu pjesmu. Ali, to nije hrvatska pjesma – zaključuje Malbaša koji iza sebe ima 12 snimljenih filmova, niz tonskih zapisa i snimaka velike vrijednosti. Jedna od snimaka po kojoj se Malbaša i pročuo jest ona na kojoj je snimao generala Gotovinu koji u Kninu generalima i zapovjednicima “drži lekcije”.

– Riječ je, zapravo, o tome da jednom za svagda želim arhivirati Domovinski rat. Da buduća pokoljena imaju gdje vidjeti što se to događalo u 90-ima, da nitko njima ne manipulira, da nam se ne događa prekrajanje povijesti, da se ne ponavlja Bleiburg. Činim to za njih, ali i zbog sebe. Nagledao sam se smrti, ti momci moraju znati zašto su umrli. Čini mi se da ih ponekad noću čujem kako mi na uho šapuću da ih ne zaboravim – završio je Petar Malbaša prekinut suzama.

dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. U svijetu nitko  ne zna ništa o Vukovaru!

Objavljeno

na

Sipa Press

Prolazi još jedna obljetnica sjećanja na nevine žrtve Grada Vukovara, ali i Škabrnje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Koliko djeca u školi uistinu znaju o ovim velikim tragedijama hrvatskog naroda, koliko znaju o agresorima? Malo ili ništa. Međutim, još je žalosnija činjenica da se recimo o onome što se događalo u Vukovaru tijekom 1991. gotovo ne zna ništa u Europi, a kamoli u svijetu.

Mnogi ne znaju ni pokazati na zemljopisnoj karti gdje je Vukovar, a kamoli Škabrnja, iako je riječ o jednoj od najvećih ratnih katastrofa nakon II. svjetskog rata. O ovom razorenom gradu vrlo malo ili bolje rečeno ništa ne znaju ni žitelji susjednih država, poput Madžarske, Italije…

U školama diljem Europe se ne uči o Domovinskome ratu. Tome se ne treba čuditi kad se ni u hrvatskim školama ovoj temi ne pridaje zaslužena pažnja. Međutim, što rade hrvatska veleposlanstva diljem svijeta, je li ona barem prigodom ovakvih događanja upozoravaju tamošnje medije, odnosno iznose istinitu sliku o onome što ste događalo na ovim prostorima? Prema šutnji europskih medija vrlo lako se da zaključiti da se u ime nečijih interesa ova tema zaobilazi, marginalizira i prešućuje! Zašto?

S druge pak strane svjedoci smo da se svijetom širi lažna istina o Domovinskome ratu, pa čak i da se agresora pretvara u žrtvu. Nitko to ni demantira. To traje iz godine u godinu, pa će na kraju laž  ipak  postati – istina.

Dakle, pitanje glasi: što ste gospodo hrvatski veleposlanici učinili ili što činite da se 26 godina nakon okupacije Vukovara i Škabrnje zna o tim događajima u državama u kojima predstavljate Hrvate, odnosno zašto šutite, umjesto da „urličite“ o onome što ste nadamo se gledali i ovih dana u ovome gradu i ovome selu?

U vrijeme Domovinskoga rata hrvatska je diplomacija odnijela pobjedu, baš kao što su to učinili i mediji, ali u miru opet gubimo.

Ne, ništa se u Europi ne zna o Vukovaru, o bijelim križevima na Memorijalnom groblju ili pak o Ovčari.

Sramotno, ali je tako!

Inače, svjetski mediji su relativno dobro informirani o „ustaškoj Hrvatskoj“, pa i o „genocidu Hrvata nad Srbima“, o čemu im ne svjedoče samo Srbi, već i pojedini hrvatski (?) političari, domaće izdajice i dezerteri.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari