Pratite nas

Događaji

Obilježen Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora

Objavljeno

na

Polaganjem vijenaca ispred Spomen ploče logora Stara bolnica te Spomen obilježja poginulim braniteljima i civilima u Domovinskom ratu u Kninu te polaganjem vijenaca ispred razbijene Spomen ploče u Tepljuhu, u utorak je obilježen Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora.

Izaslanica predsjednice Republike  Kolinde  Grabar Kitarović i državna tajnica u Ministarstvu uprave Josipa Rimac istaknula je kako su spomen obilježja simbol patnji hrvatskih zatočenika u srpskim koncentracijskim logorima.

“Na nama je da nikad ne zaboravimo zvjerstva, patnje i boli koje ste pretrpjeli za samostalnu i suverenu Hrvatsku”, poručila je Rimac, obraćajući se nazočnim u Tepljuhu.

Izaslanik Vlade i Glavnog stožera Oružanih snaga general Tihomir Kundid je istaknuo kako hrvatskim logorašima pripadaju velike zasluge za stvaranje samostalne  Hrvatske.

“Domovinski rat je prožet zvjerstvima koje je agresor činio u logorima nad vama zatočenicima,” kazao je Kundid. Naglasio je kako patnje i žrtve logoraša nikad ne smiju pasti u zaborav.
“Spomen obilježja simboliziraju patnju i stradanja logoraša a naša je obveza pronositi istinu o Domovinskom ratu,” rekao je Kundid.

Predsjednik splitsko-dalmatinske podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Ivan Turudić je istaknuo kako se nedavnim napadima na spomen ploču u Tepljuhu koja je oskvrnuta, trebaju baviti sve hrvatske stranke, ustanove, a osobito službe zadužene  za nacionalnu sigurnost.

“Izostala je očekivana reakcija Vesne Teršelič, Lore Vidović na bačeni kamen na spomen ploču koja nas podsjeća na Domovinski rat, svu patnju i bol koju je prouzročila velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i to samo nekoliko dana prije obilježavanja Oluje”, rekao je.

“Bačeni kamen na ploču koja podsjeća da RH još uvijek traži 1481 branitelja i civila nestalih u Domovinskom ratu nije samo puko bacanje kamena i čin vandalizma,” poručio je Turudić.

Tema “Dana logoraša” : “OLUJA – NEOPROŠTENA POBJEDA” – 24. godine nakon VRO Oluja, logoraši i obitelji logoraša srpskih koncentracijskih logora poručuju : Mi vas kruhom, a vi nas kamenom”.

Na teritoriju Srbije, BIH, Crne Gore i okupiranim djelovima Republike Hrvatske tijekom 1991. i 1992. god. nalazilo 70-tak logora na poznatim lokacijama (od toga je 30 bilo na području okupirane Hrvatske). Preko    30 000 zarobljenih osoba (od toga 3000 žena i 500 djece) oko 2500 nikad nije stiglo u logore, nego su nakon zarobljavanja ubijeni ili umrli od posljedica zlostavljanja.

Ponovit ću da je najmlađa ubijena osoba u srpskim koncentracijskim logorima imala svega 6 mjeseci, a najstarija 104 godine.

Zarobljenike se mučilo na najokrutnije načine, a mnogi su učestvovano silovani i to osobe oba spola.

Za 804 zatočenika još se uvijek ne zna mjesto zatočenja, stradanja, ili smrti i već 28 godina se vode kao nestali.

Velikosrpska agresija nastoji se opravdati prethodno nametnutom „fašističkom“ krivnjom Hrvata i Hrvatske, zbog kojega su Srbi u Hrvatskoj ugroženi, budući da su genetski „antifašisti“. Otud uz nametanje kolektivne krivnje dolazi i teza o „građanskome ratu“. U duhu je jugoslavenskoga i jugokomunističkoga bratstva i jedinstva podijeliti krivnju između agresora i žrtve. Srbija, njezina agentura u Hrvatskoj i u svijetu, uz svekoliku pomoć svetosavske SPC, ulažu velike političke napore i nemala sredstva da od Oluje naprave mit o pogromu Srba iz Hrvatske. U sustavu nametanja Oluja zauzima mjesto produženog Jasenovca, a međunarodno priznanje RH jest zločin nad zločinima, jer je zločin samo postojanje hrvatske države i naroda vjernoga Svetome Stolcu.

Prošle je godine predsjednik Srbije Vučić, u nazočnosti najvišega klera SPC i Milorada Pupovca, zastupnika u Hrvatskom saboru, izjavio: „Jedina krivica i Ane Frank i Srba iz Krajine bila je ne nešto što su uradili… traženo je i primenjeno konačno rešenje“, pritom je u isti kontekst stavio Hitlera i Tuđmana s jedne, a Židove i Srbe s druge strane.

Ove je godine bio blaži. S ove strane Dunava i Drine, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja SNV obilježava tradicionalnom „izjavom sjećanja“. U prošlogodišnjoj „izjavi“ ove jednonacionalne udruge građana Oluja je dovedena u ovaj kontekst: „ubojstva, etničko čišćenje, sistematsku pljačku, uništavanje imovine i ometanje povratka izbjeglica“.

U svakom slučaju za službeno srpstvo u Hrvatskoj Oluja nije oslobodilačka akcija.

U ovogodišnjoj pak „izjavi“ SNV drži da „rat“ nije završen! Koji ili čiji rat?

Zato što nije završio kriva je Hrvatska.

Izjava je pročitana u Zagrebu na „komemorativnoj sjednici“ u povodu 24. obljetnice Oluje u nazočnosti mitropolita Porfirija i predstavnika srbijanskoga veleposlanstva!

Riječ je o službenom stajalištu Srbije, Srpske pravoslavne crkve i političkih predstavnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.

Nema ozbiljne i odgovorne reakcije vlade, predsjednice države, niti političkih stranaka na velikosrpsku ideju  i težnju ka ostvarenju projekta „Sanu“, odnosno velikoj Srbiji.

Izostala je očekivana reakcija Vesne Tešelić, Lore Vidović na bačeni kamen na spomen ploču koja nas podsjeća na Domovinski rat, svu patnju i bol koju je prouzročila velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku i to samo nakoliko dana prije obilježbe dana VRO Oluje. Bačeni kamen na ploču koja podsjeća da RH još uvijek traži 1.481 branitelja i civila nestalog u Domovinskom ratu nije samo puko bacanje kamena i čin vandalizma!

Pitamo se: bili ploča bila razbijena da je dvojezična?

Ovakvim napadima na jednu od najranjivijih populacija proizašlih iz Domovinskog rata bi se trebala ozbiljno baviti svaka hrvatska stranka, politika, pa i ustanova Predsjednika Republike, a osobito službe zadužene za nacionalnu sigurnost!

Do kad ćemo podnositi nametnuto stanje neoproštene pobjede?

Do kada ćemo se bojati izvjesiti hrvatske stjegove u hrvatkom Dvoru na Uni, posljednjem oslobođenom mjestu tijekom VRO Oluja i na svom ostalom ratom opustošenom teritoriju RH, gdje su Hrvati u manjini?

 Nudili smo i ruku pomirenja u nadi da ćemo doći do istine o nestalima.

OVDJE POKRAJ RAZBIJENE PLOČE SVJEDOČIMO: MI VAS KRUHOM, A VI NAS KAMENOM!

Dragi prijatelji, ponavljamo godinama, upozoravamo godinama!

HDLSKL neće pokleknuti već će ojačati. Bacanje kamena na Spomen ploču znak je da smo na pravom putu jer nekima smeta što dolazimo do novih spoznaja, dokaza o istini. HDLSKL se ne bavi samo komemoracijama, prisjećanjima na nestale i zatočene hrvatske branitelje i civile. HDLSKL se aktivno uključuje u istraživanja ratnih zločina i zločinaca i bit ćemo aktivni sve dok ruka pravde ne dohvati i zadnjeg ratnog zločinca!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Obilježena 26. obljetnica 2. gbr HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

U mostarskoj vojarni “Stanislav Baja Kraljević” u petak je u organizaciji veterana 2. gardijske brigade HVO-a i 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS BiH, svečano obilježena 26. godišnjica 2. gardijske brigade HVO-a.  Tom prigodom polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast poginulim pripadnicima HVO-a.

Uz članove obitelji poginulih, nestalih i umrlih pripadnika brigade, veterane i predstavnike braniteljskih udruga HVO-a i Oružanih snaga BiH, obljetnici su nazočili i izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora i Veleposlanstva Republike Hrvatske u BiH.

Pozdravne riječi dobrodošlice i prigodno obraćanje u znaku značajne obljetnice uputio je zapovjednik 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS BiH brigadir Martin Pažin, dok je kratki prikaz o obrambenom i oslobodilačkom karakteru 2. gardijske brigade HVO-a u Domovinskom ratu, obrazložio general bojnik Ivica Jerkić.  Ratni zapovjednik brigade, general zbora Stanko Sopta kazao je, uz ostalo, najbolji vitezovi ove Brigade na vječnoj straži,  danima i noćima prepričavaju sve bojeve i sve nevolje kroz koje su prošli do slobode koju su donijeli svome narodu.

Misno slavlje predvodio je brigadni kapelan don Ivan Turudićć, a u svojoj propovijedi, uz sjećanje na umrle i poginule, a posebno stradale branitelje, istaknuo je  “vrijeme koje živimo spasonosno je i puno dobrote za živjeti i ovdje i u vječnosti”.

U glazbenom dijelu programa nastupili su Prvi bend vojnog orkestra OS BiH, pjevačka skupina Bukmir.

Ovom prigodom donosimo i govor govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte za 26. obljetnicu brigade:

Poštovani prijatelji

Dvadeset i šest ljeta je minulo od osnutka 2. gardijske brigade HVO-a. U okrilju ove vojarne Stanislav Baja Kraljević bdiju najbolji vitezovi ove Brigade na vječnoj straži. Danima i noćima prepričavaju sve bojeve i sve nevolje kroz koje su prošli do slobode koju su donijeli svome narodu.

Tu si se rodila ispaćena moja zemljo Hrvatska

Pod križem svojih sinova ozarenih zora slobode

Kad u očima majki za tuge suza više nije bilo

Kad su se pogledi bolju i ponosom pozdravljali.

Ova vječna molitva titra na usnama njihovih majki i očeva, njihovih obitelji, njihovih preživjelih suboraca i u sjećanju vrućem i vjernom drži njihovu žrtvu. Čuva njihove krvave haljine. I danas nam je na usnama, i nikada ih zaboraviti nećemo. Ni postrojbu 2. gardijsku brigadu koju je utemeljio prvi i jedini predsjednik HR HB mr. Mate Boban, ni Hrvatsko vijeće obrane.

Prije desetak dana preminuo je naš  suborac, naš prijatelj jedan od glasovitih bojovnika Hrvatskog vijeća obrane, general Dragan Ćurčić. Odlazak prijatelja pun je boli i tuge, no kad odlaze velikani u vječni zbor vitezova onda nam ostavljaju bogatstvo uspomena i ponosa jer smo ga imali za prijatelja. Hvala ti Dragane!

Nama, koji smo tu, obveza je  i dalje s ponosom koračati i ne odustajati od viteških ciljeva slobode.

Neka nam je čestita ova sveta obljetnica. Neka je mir vječni poginulim i umrlim vitezovima. Neka je vječna hvala njihovim obiteljima.

 

Ratni put 2. gardijske brigade HVO-a

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Hrvatsko žrtvoslovno društvo – Komemorativni skup na groblju hrvatskih vojnika poginulih 1941.-1945.

Objavljeno

na

Objavio

Ovoga je utorka na zagrebačkom groblju Mirogoj povodom Međunarodnog dana ljudskih prava održana sveta misa u crkvi Krista Kralja te komemorativni skup na groblju hrvatskih vojnika poginulih 1941.-1945. godine koje je neposredno nakon rata uništeno, preorano odlukom komunističkih vlasti.

Ovu komemoraciju organizirali su Hrvatsko žrtvoslovno društvo – Zagreb, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika – Osijek , Hrvatski domobran – Osijek, Hrvatski domobran – Zaprešić, Hrvatski domobran – Slatina, Hrvatski domobran – Našice, Hrvatski obredni zdrug Jazovka – krilo Đakovo te Udruga bosanskohercegovačkih Hrvata – Zagreb.

Nekon svete mise, koju je predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško, sudionici su u procesiji otišli do vojničkog groblja gdje je nastavljen program komemoracije: hrvatska himna, minuta šutnje za poginule hrvatske vojnike 1941. – 1945. godine, pozdravna riječ organizatora skupa, prigodne pjesme i molitve za sve poginule te na koncu postavljanje i paljenje svijeća s nazanačenim imenom i prezimenom svakog pokojnika na njihovim neobilježenim grobovima.

Komemoraciji su nazočili članovi i potomci obitelji poginulih hrvatskih vojnika, svi ljudi dobre volje, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Stjepan Sučić ,izaslanica gradonačelnika grada Zagreba Vlasta Ivić, Efendija Halid Dolić.

Komemoraciju su uveličali članovi vokalnog ansambla Bojna Frankopan pod vodstvom hrvatskog branitelja i časnika Sekulića Hrvoja. Hrvatskom himnom je nastavljena komemoracija u izvedbi Valentine Mekovec, prof. solo pjevanja. Otpjevala prigodnu pjesmu Ave Marija, a na završetku komemoracije Hrvoje Sekulić i Ivana Sekulić otpjevali su pjesmu Zemlja dide mog!

Osim odavanja počasti poginulima, cilj ovih događanja je da se na danas praznim površinama gdje su pokopani hrvatski vojnici poginuli 1941. – 1945. godine postave grobni spomenici s osnovnim natpisom na kojem bi stajalo ime i prezime poginulog vojnika, godina rođenja i smrti u cilju dostojanstvenog posljednjeg počivališta.

Neposredno poslije II. svjetskog rata, a u nakani potpunog i radikalnog obračuna s „narodnim neprijateljem“, odnosno protivnicima i neistomišljenicima komunističkog režima, Ministarstvo unutarnjih poslova Demokratske Federativne Jugoslavije donijelo je 18.5.1945. Odluku o uklanjanju grobalja i grobova okupatora i narodnih neprijatelja. Ovo uklanjanje provedeno je sustavno. Na zagrebačkom groblju Mirogoj u potpunosti je u ljeto 1945. godine uklonjeno njemačko i hrvatsko vojničko groblje, najmanje 3.000 grobova poražene vojske, pripadnika Wehrmachta i Waffen-SS-a, kao i hrvatskim vojnicima, pripadnicima domobranstvu i ustaštvu, tadašnjim Oružanim snagama NDH.

Uklanjanje ustaškog, domobranskog i njemačkog vojničkog groblja na Mirogoju u Zagrebu u ljeto 1945. godine opisao je Josip Bejuk u svojoj knjizi sjećanja naslovljenoj „Sjećanja logoraša“ koji je kao mladić s prijateljem svjedočio uništenju vojničkih grobova:

„…gledamo kako drugarice i drugovi lome križeve s njemačkog vojničkog groblja, a drugi se muče na ustaškom groblju preturati kamene spomenike s časničkog groblja…..slušamo još kako psuju ustašku majku, kurvu švapsku itd. Neki pripiti pjevaju i gaze nogama križeve. Čuje se pjesma ‘Druže tito mi ti se kunemo….“

O uklanjanju vojničkih grobova na Mirogoju pisale su 17. rujna 1945. godine nadbiskupu Stepincu i katolkinje Hrvatice, majke pokojnih sinova i supruge pokojnih muževa, moleći ga da se zauzme kod vlasti za poštedu vojničkih grobova: „Preuzvišeni gospodine! Za sigurno će Vam biti već poznato, da se po naređenju mjerodavnih vlasti skidaju križevi na Mirogoju sa ustaških grobova, a nakon toga imade se grobovi sravniti tako, da neće biti vidljivo, gdje je koji od onih, koji počivaju na tom mjestu vječni san. Da je taj postupak prema mrtvima, koji su pred Božjim sudom, strašan i bolan, došlo je do izražaja prigodom posjeta nas majki i žena u nedjelju na dan 16 rujna. Možete si pomisliti, Preuzvišeni, tu tešku bol jedne majke, koja dolazi iz udaljenih krajeva, da posjeti grob svoga sina, da se pomoli Svevišnjemu za pokojnikovu dušu – a da ne nađe grob jer nema križa. Ta boj je neopisiva. Majke i žene padale su na grobove moleći Svevišnjega za pomoć, zazivajući imena svojih palih pokojnika – da im se jave, no mrtvi ne govore, nema odaziva.“

Iz pisma zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca Vladimiru Bakariću 18. kolovoza 1945 godine: „…Stižu mi vijesti iz Varaždina, Zagreba i drugih mjesta, da se po nečijem nalogu niveliraju grobovi Ustaša i Nijemaca, uklanjaju križevi sa njihovih grobova po katoličkim grobljima, ne pitajući ni crkvene vlasti ni rodjake pokojnika. Ovo je kulturni škandal prvog reda. Vi ste, gospodine pretsjedniče, pravnik, pa će Vam biti bez sumnje poznato, što pogansko rimsko pravo sudi de laesione sepulcri. Zar smo pali ispod pogana? Ja kao predstavnik Katoličke crkve energično protestiram proti ovog divljanja i molim Vas da izdate hitne naloge da se poštuju katolička groblja. Na grobljima nema više prijatelja ni neprijatelja partizana ni ustaša ni Nijemaca ni slavena. Na grobljima su samo mrtvi, koji čekaju zadnji pravorijek vječnog Suca, koji će ih suditi samo po tome, kakvi su bili ljudi, da li su vršili Njegove zapovijedi ili ne, a ne po stranačkim pripadnostima ili nacionalnim……“

Iako je na groblju Mirogoj podignuto nekoliko spomen obilježja poginulim hrvatskim vojnicima 1941. – 1945. godine, grobovi hrvatskih vojnika pripradnika Oružanih snaga NDH i dalje su neobilježeni, sravnjeni sa zemljom, bez nadgrobnih oznaka, bez upisa imena pokopanih vojnika.

Vlatka Sakar

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari