Pratite nas

Herceg Bosna

Obilježena 120. godišnjica postojanja Carskog vinograda Ušće

Objavljeno

na

Tijekom protekla dva dana, svečano i uz prisustvo predstavnika medija, obilježena je 120. godišnjica postojanja Carskog vinograda Ušće, koji se nalazi 10 km od Trebinja na ušću dvije rijeke, Trebišnjice i Sušice.

Upravo ove vinograde je, krajem XIX stoljeća, Austrougarska monarhija proglasila najpogodnijima za žilavku pa je daleke 1894. godine počela proizvodnja eksluzivnog vina koje je otpremano na carski dvor u Beču.

Obnavljanjem ovih vinograda i prvom berbom 2007. godine „Podrumi Vukoje“ su skinuli prašinu sa carske žilavke i time je učinili dostpunom svakom istinskom ljubitelju vina. Vinogradi u Zasad polju su podignuti uz samo korito rijeke Trebišnjice, na samom ulazu u Trebinje i na površini od 25 hektara zasađene su sorte vranac, žilavka, cabernet sauvignon, chardonnay, pinot noir, syrah, muskat i merlot.

„Podrumi Vukoje 1982“ se već četvrto desetljeće bave ograničenom proizvodnjom vrhunskih vina i alkoholnih pića. Stručnjaci, uz pomoć moderne tehnologije vinarije, su zaslužni za preko 80 zlatnih medalja na svjetskim smotrama vina i činjenici da su „Podrumi Vukoje“ postali predvodnik modernog vala vinarstva u ovom dijelu Europe. carski-vinogradi-usce-vukoja„Podrumi Vukoje 1982“ su proglašeni najboljom vinarijom u jugoistočnoj Europi, a razlog za to su zlatne medalje za vina na najvećim svjetskim smotrama (Brisel, Pariz, Beč, Bergamo, Prag, Milano) i jedina su vinarija u našoj zemlji koja se nalazi na Svjetskoj vinskoj karti u Bordou.

Najviše nagrađivana vina su Hercegovačka žilavka, Hercegovački vranac, Vranac rezerva, Tribunia chardonnay, Tribunia cabernet sauvignon, a naravno najznačajnije nagrade su došle i za najekskluzivnije vino u našoj zemlji a to je Carsko vino Vukoje. Hercegovački Vranac Vukoje je uvršten u „vinsku bibliju“ „Wine & Grape“ kao jedini iz BiH.

Radovan Vukoje, kreator najnagrađivanijih vina u regionu JIE, pokrenuo je poslovno-tehhničku suradnju sa najboljim vinarijama Toskane, a slobodno možemo reći i svijeta, kako bi još više unaprijedili vinarstvo i vinogradarstvo u Hercegovini.

Obavljeno je niz susreta sa vodećim ljudima CHIANTI regiona, među kojima su najistaknutiji: agronom i direktor vinarije TENUTA ORNELLAIA (najznačajnije vino nosi ime ORNELLAIA) Leonardo Raspini, u čiju su povijest su uključene najpoznatije vinarske familije Antinori, Frescobaldi, Mondavi; legenda toskanskog vinarstva vlasnik vinarije FÉLSINA (najznačajnije vino nosi ime FONTALLORO) Giuseppe Mazzocolin, koji pored četrdesetogodišnjeg iskustva u proizvodnji vrhunskih vina proizvodi i jedno od najboljih maslinovih ulja na svijetu i mlađe snage enolog Valentina Coleschi iz CAPANNELLE (najznačajnije vino nosi ime 50&50) koja je u vlasništvu Jamesa Sherwooda, suvlasnika čuvenog lanca hotela Orient Express.

Pred kraj 2014., sa velikim planovima za narednu godinu, „Podrumi Vukoje 1982“ su ugostili predstavnike bh. medija i pokazali na licu mjesta kako nastaju vina vrhunskog kvaliteta u srcu Hercegovine uz organiziranje posjete Carskim vinogradima Ušće i podruma koji se nalaze 8 metara pod zemljom.

Enogastronomska ekspedicija je nastavljena „na krovu Trebinja“ u jedinstvenoj Vinskoj galeriji koja se nalazi na vrhu vinarije. Vinska galerija je objekat višenamjenskog tipa sa restoranom, vinotekom, tapas barom i dva lounge bara, a za kuhinjsku čaroliju je zadužen Vladan Simić, najbolji regionalni chef.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari