Pratite nas

Hrvatska

Obilježena 75. obljetnica stradanja Zrina

Objavljeno

na

Sedamdeset i peta obljetnica stradanja stanovnika Zrina obilježena je u subotu 8. rujna u ovom povijesnom hrvatskom mjestu. Program obilježavanja započeo je molitvom ispred križa podno Starog grada Zrina, te mimohodom do mjesta srušene župne crkve Našašća sv. Križa koju su 1943. godine srušili partizani.

Misno slavlje na mjestu srušene crkve predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, generalnim vikarom Biskupije i ravnateljem Zaklade za obnovu crkve u Zrinu mons. Markom Cvitkušićem, mons. Jurjom Bateljom, domaćim župnikom vlč. Stjepanom Filipcem i petnaestak svećenika, a tom prigodom blagoslovljeno je i gradilište spomen crkve Našašća sv. Križa.

I ova obljetnica okupila je više od tisuću hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, a ponajviše prognanih Zrinjana i njihovih potomaka. Slavlju su nazočili i izaslanik Predsjednice RH general Mile Ćuk, ministar državne imovine Goran Marić, župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, te članovi Hrvatskog generalskog zbora.

Foto: Sisačka biskupija

Na početku sve okupljene pozdravio je biskup Košić podsjetivši na slavnu i mučeničku povijest ovoga mjesta. Biskup je i zahvalio Vladi RH na ostvarenoj odluci da sagrade cestu do Zrina. „U toj odluci i ostvarenju te odluke čitam želju da se Zrin opet vrednuje kako mu i priliči, da on postane ponovno simbol našega naroda, koji je u svojoj domovini bio ubijan, protjerivan, kojemu su u vlastitoj domovini rušili kuće, crkve, škole, kojemu su zabranjivali ne samo da posjeti svoje ruševine nego i da oplakuje svoje mrtve“.

Izrazivši nadu da će se konačno ispraviti i velika nepravda i da će se Zrinjanima vratiti njihova oteta imovina biskup Košić je sve pozvao i na zajedništvo u gradnji spomen crkve. „Mi u ime te nade kao Biskupija konačno nakon više godina teške borbe počinjemo graditi spomen-crkvu Našašća Sv. Križa ovdje, uz temelje srušene crkve. Želimo u njezinu kriptu položiti zemne ostatke pronađenih kostiju pobijenih i umrlih Zrinjana. Želimo na portalu te crkve urezati imena 291 ubijenog Zrinjana u Drugom svjetskom ratu i poraću. Da se ne zaboravi“, poručio je sisački biskup.

Homilija na 75. obljetnicu stradanja Zrina 8.9.2018.

Mons. Ivica Petanja, biskup krčki

Iako je sav svemir i sve stvoreno djelo Božje i njegov govor nama ljudima, u tom svijetu postoje ljudi i mjesta koja su na posebni način obilježena Božjom prisutnošću. Te osobe i mjesta zovemo svetima zato što u samom Bogu i u njegovom planu spasenja oni imaju posebno značenje, iako nam je to značenje nedokučivo i teško nam gaje razumjeti.

Kad je riječ o svetim osobama i tu vrijedi pravilo kao što vrijedi za sve stvoreno, tj. daje sve djelo Božje i da uživa posebnu Božju naklonost, a ipak se pojedinci istaknu ako je za njih vezana posebna Božja intervencija ili sami potaknuti opet riječju Božjom ili nekim primjerom ili zgodom i nezgodom života odluče se na život koji najčešće ide u drugom pravcu nego li ga živi većina tog vremena i prostora.

U tom duhu slavimo danas blagdan rođenja Blažene Djevice Marije.

Slavimo početak života one koja će cijelom svijetu roditi Isusa Krista, Sina Božjega i začetnika svakog života. U Mariji se dogodila sretna sinteza, sretan spoj, Božjeg izabranja i njezinog odaziva i suradnje, da uistinu posveti sebe i cijelo svoje biće odgoji i urediti tako da postane dostojno svetohranište, dostojno prebivalište Sinu Božjemu.

Sigurno je Marija od najranijih dana i godina svog života bila tako odgajana i usmjeravana u vjeri da je težila za svetošću. A kad je došla do mladenačke dobi odlučila se za mladića koji je imao slična gledišta. Bog koristi taj sretni spoj dvoje mladih ljudi koji slično dišu i nudi plan spasenja cijelog ljudskog roda, ali tako da u tom planu sudjeluje Bog sa svoje strane po svome Sinu, a ljudi sa svoje strane što će Sinu Božjem velikodušno dati mjesta u svom životu.

Od trenutka pristanka Marije i Josipa, kako nas izvješćuje današnje evanđelje, Marija i Josip žive samo zato da izvrše volju Božju. Kad bi oni u bilo kojem trenutku gurali ili progurali svoje želje, pomutili bi Božji plan, jednostavno zato što nama planovi Božji nisu unaprijed dani ni objavljeni. Ali time što su oni živjeli po volji Božjoj ne znači da su svaki dan imali viđenja ili slušali u uho što im Bog diktira da rade, nego su živjeli normalno kao i svaka druga obitelj, ali kroz vjeru i molitvu povezani s Bogom, radeći najbolje što znaju i prihvaćajući ono što život danomice donosi.

Zato možemo reći daje cijeli njihov život bio dar. Svatko od nas prima život kao dar od Boga i od roditelja, ali taj isti svoj život može učiniti darom Bogu i ljudima. To čine sveci. To su učinili Marija i Josip sa svojim životom.

Uz svete ljude postoje i sveta mjesta i opet po dvostrukom ključu: po Božjem odabiru i po ljudskom iskustvu ili odabiru. Kad se Bog javlja Mojsiju u gorućem grmu, kaže mu: »Izuj obuću s nogu, jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.« Bog je odlučio da to mjesto bude na posebni način sveto.

Kad je patrijarh Jakov usnuo san kako anđeli Božji silaze i uzlaze na nebo i kako se bori s Bogom, kad se ujutro probudio ustao je i rekao: »Ovo je sveto mjesto«, jer je na tom mjestu doživio posebnu Božju prisutnost. U znak tog iskustva uzima kamen koji mu je bio pod glavom i podiže ga kao spomenik, da obilježi to čudesno mjesto.

Mi danas stojimo na svetom mjestu. Ovo mjesto za svakog zrinjanina ima posebno značenje, jer je na ovom mjestu stoljećima bila župna crkva Našašća svetog Križa i jer su na ovom mjestu, kako su pokazala nedavna arheološka istraživanja, bili pokopani oni koji su još u srednjem vijeku živjeli i umrli ovdje.

Volio bih da svi oni koji se posljednjih dvadesetak godina na današnji dan okupljaju ovdje, kao i oni koji nam dolaze kao dragi gosti, pa i oni koji se ovdje pokažu samo radi vijenaca i svoga imena, da svi znadete i pokušate zapamtiti: Zrinjani i njihovi potomci dolaze ovdje u Zrin o blagdanu rođenja Blažene Djevice Marije, jer su na današnji dan prije 75 godina zadnji puta zvona zvonila, zadnji puta su zrinjani išli u procesiji i zajednički se Bogu molili.

Mi dolazimo u Zrinj na današnji dan da ovdje slavimo svetu misu za žive i za pokojne. Sveta misa je središnji događaj i razlog našeg dolaska, a nakon nje da se mi susretnemo. Sve ostalo je za nas sekundarno i manje važne, i zato se svih ovih godina događa da se zrinjani nakon mise udalje s ovog mjesta, jer nakon svete mise i razloga našeg dolaska nastavljamo međusobno druženje oko stola s obiteljima i prijateljima.

Zašto odlazimo nakon svete mise? Iz jednostavnog razloga što ne želimo sudjelovati u kazalištu koje se organizira svake godine s vijencima i govorima i izaslanstvima i velikim riječima, a bez konkretnih djela. Ne želimo biti fotografija za promociju bilo kome koji je u Zrinu samo na današnji dan da se fotografira, a kad je riječ o zločinu, genocidu, nepravdi koja je zrinjanima učinjena i kad bi tu nepravdu trebalo ispraviti tada nema ni kamera, ni fotografa, ni predstavnika civilnih vlasti, ni otvorenih vrata.

To pokazuje i ovaj dan, koji je za nas radostan jer vidimo obrise temelja nove buduće crkve, ali i žalostan jer je domaći biskup Vlado Košić sa svojim generalnim vikarom Markom Cvitkušićem i suradnicima godinama i godinama skupljao i prikupljao sve moguće dozvole da na ovom mjestu na kojem je stoljećima stajala crkva ponovno podigne crkvu.

Posljednjih godina svjedočimo strasnom odlasku hrvatskih obitelji iz Hrvatske, koje odlaze iz raznih pobuda: koji puta opravdano, koji puta jer je takav trend, a Čini se da nekome takvo stanje odgovara, kao daje dio smišljenoga plana.

Ovdje su prije 75 godina smišljeno i planski, partizanski dušmani, pod znanjem i odobrenju Vrhovnog Štaba NOB-a, sustavno uništili sve obitelji ovog mjesta zato što su bili Hrvati i katolici, u Hrvatskoj.

Ovdje se živjelo i ginulo za obitelj. Ovdje su sinovi, očevi i djedovi na kućnom pragu Čuvali, borili se i poginuli za svoju obitelj. Ako su ovdje izginuli ili nakon rata pogubljeni svi mladići koji nisu uspjeli ni zasnovati svoju obitelj, ako su pobijeni muževi u njihovim najboljim godinama, – neki od njih nikada nisu vidjeli svoju djecu koja su se rodila nakon njihove pogibije -, ako su ovdje pobijeni djedovi koji nisu doživjeli gledati kako njihovi unuci odrastaju i zasnivaju svoje obitelji, onda su ovdje uništene sve obitelji ovog mjesta.

Sve to planski i sračunato, tako da se cjelokupna imovina opljačka i konfiscira do dana današnjega, da se mjesto zapali, da se žene i djeca protjeraju i da im se do danas ne omogući povratak. Mi se već 75 godinama pitamo: Znamo da su nas partizani pobili, opljačkali, raselili,… jer imamo njihove dokumente koji o njima svjedoče kao zločincima, koji doduše nikada nisu i neće odgovarati za svoje zločine. Ali se pitamo: „Po čijem to diktatu danas, 75 godina nakon učinjena zločina nema tog zakona i tog Sabora u Hrvatskoj koji želi i hoće nepravdu ispraviti“? U koju to državu trebamo otići i tko bi to kome i od koga treba reći: „Ispravite nepravdu“.

Je li sad svima jasno zašto zrinjane nakon svete mise ne zanimaju bilo kakva izaslanstva, niti parade i vijenci, jer nam bacate prašinu u oči i mislite da smo glupi. Nismo. Unatoč svega želimo zadržati svoje ljudsko dostojanstvo i kršćansko uvjerenje, koje nas je držalo i održalo kroz sve ove godine, jer kao što vidite ima nas. Bit će nas, ako Bog bude dao i dokle on bude htio.

Svjesni smo da nas je sve ove godine vjera u Boga i njegov nedokučivi, ali spasonosni plan održao na životu.

Povijesti radi i radi mlađih generacija, kao i onih koji su se kroz desetljeća udaljili od Boga ili postali mlaki, treba ponoviti. Više stotina zrinjana je pobijeno, no svi drugi koji su preživjeli strahote rata, tragediju ovog mjesta i svih poratnih godina, nitko od zrinjana nije bio ranjen, nitko nije ostao ni sakat ni kljakat, nitko nije završio na psihijatriji, nitko si nije život oduzeo. Sva su djeca, bez očeva, ali uz pomoć i vjeru svojih majki, odrasli, krvavo radili, sami sebi svoj kruh zarađivali, stasali, poženili se i poudali i podigli obitelji.

Nije bilo javnih medija, a nema ih ni danas, da se pitaju: »Tko je svim zrinjanima ukrao djetinjstvo i mladost? Nije im ukraden jedan dan, nego sav život. Kako se zvao taj sistem koji očito još uvijek kao nakaza hoda ovom zemljom i nikako da završi tamo gdje mu je mjesto? Gdje su sada udruge za zaštitu ljudskih prava? Gdje su oni koji se zaklinju u pravnu državu?«. Nema ih danas i ne čuje im se glas, jer se radi o Hrvatima. Da nismo Hrvatima ovdje bi bila ne samo crkva, nego i škola i cijelo mjesto.

Ovo je sveto mjesto na kojem stojimo. Vjerujemo daje Božja volja da se on prvi vrati u ovo mjesto. Da on prvi ima dom. Da nas podsjeti sa Starozavjetnim Psalmistom: „Ako Gospodin kuće ne gradi uzalud se muče graditelji“.

Hvala Ti brate Vlado na tvojoj upornosti da ovdje vratiš i doneseš crkvu Božju kao građevinu, u kojoj ćemo moći Gospodina slaviti, u njoj se za žive i pokojne njemu moliti, a kad bude volja njegova i živu Crkvu u Zrinu dočekati.

Učinimo i mi, braćo i sestre, poput Marije svoj život darom za Boga i bližnje. Amen.

(Sisačka biskupija)

Foto: Sisačka biskupija

 

Ubijeni i raseljeni Zrinjani i njihovi potomci – Nekad žrtve genocida i organiziranog etničkog čišćenja, a danas žrtve nepravde sustava

 

 

ZRIN 1943 SVJEDOCI KOMUNISTIČKOG ZLOČINA

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

U središtu Zagreba sajam ‘Domaće je domaće’ u organizaciji Udruge branitelja Panonija

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića u ponedjeljak je otvorena sajamska  manifestacija  “Domaće je domaće” na kojoj se do 29. ožujka, s autohtonim hrvatskim proizvodima predstavlja više od 100 izlagača – branitelja i članova njihovih obitelji, u organizaciji Udruge branitelja proizvođača Panonija.

Na sajmu svoje proizvode izlažu hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji koji imaju registrirane OPG-ove, obrte, društva ograničene odgovornosti, udruge, zadruge i kućne radinosti, okupljeni u Udruzi Panonija.

Riječ je o proizvođačima poznatih slavonskih delicija – suhomesnatih proizvoda, kolača, meda, vina, voćnih rakija, tradicijskih rukotvorina, umjetničkih djela i drugih proizvoda karakterističnih za Slavoniju i Baranju.

Predsjednik Udruge branitelja proizvođača Panonija, Pavo Baotić, rekao je da se u Zagrebu predstavljaju po četvrti puta, a okupili su nešto više od stotinu gospodarskih subjekata iz svih dijelova Hrvatske. Potporu su im došli dati i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, župan Vukovarske-srijemske županije Božo Galić i načelnik općine Bošnjaci  Andrija Juzbašić.

Na manifestaciji nastupa kulturno-umjetničko društvo iz Duge Rese, a predstavljaju i tradicionalnu slavonsku kuhinju, gdje će posjetitelji moći kušati slavonski čobanac, grah s kobasicom i kobasice s kiselim kupusom i još specijaliteta iz Slavonije. “Uživajte ovih pet dana u proizvodima koje su napravile ruke branitelja”, poručio je Baotić Zagrepčanima i njihovim gostima.

U Vukovarsko-srijemskoj županiji stvoren  agro-klaster

Župan Galić rekao je da je danas borba za Hrvatsku na drugi način, a hrvatski branitelji pokazuju svoje domoljublje znanjem, radom, voljom i željom da se načini i plasira kvalitetan i konkurentan hrvatski proizvod.

U Vukovarsko-srijemskoj županiji, dodao je, stvorili su agro-klaster koji okuplja sva obiteljska poljoprivredna domaćinstva, pa tako i braniteljska, kako bi im pomogli u izgradnji infrastrukture.

“Jest ćemo kvalitetne proizvode i u Zagrebu i u Slavoniji i u Dalmaciji, na Jadranu, Istri, po cijeloj Hrvatskoj, a i šire”, poručio je župan Galić.

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved rekao je da se više od 60 takvih sajmova održava po cijeloj Hrvatskoj, a na poseban način u Zagrebu.

Na sajmu se predstavljaju hrvatski tradicijski proizvodi koje su “hrvatski branitelji oživjeli i koje čuvaju i održavaju u dragoj našoj Udruzi Panonija”, istaknuo je. Poručio je kako je vidljivo da su hrvatski branitelji zajedno sa svojim obiteljima, oni koji i nadalje čuvaju naše povijesne stečevine i vrijednosti.

Udruga branitelja proizvođača Panonija okuplja više od 300 proizvođača  

Kroz djelovanje hrvatskih branitelja, kroz organizaciju braniteljskih zadruga i OPG-ova pokazujemo i danas da hrvatski branitelji itekako imaju što pokazati i u miru. U tom cilju i Ministarstvo hrvatskih branitelja, kao jednu od mjera svoga strateškog djelovanja, zajedno sa svim resorima u Vladi RH, nastavit će s potporama i poticajima, rekao je ministar.

Ministarstvo će, poručio je ministar Medved, nastaviti podržavati ovakve sajmove, izlaganja, nastavit će poticati proizvodnju, a sve zbog očuvanja i održivosti i hrvatskog sela i naše Slavonije i svih naših prostora u Republici Hrvatskoj.

Naglasio je kako su to iznimno kvalitetni tradicijski proizvodi i da Udruga branitelja proizvođača Panonija okuplja više od 300 raznih proizvođača.

“Na nama je osmišljavati daljnje oblike potpore – kroz potpore poticanja proizvoda, preko troškova prijevoza i održavanja ovakvih manifestacija, a sve u cilju da bi taj domaći proizvod bio dostupan što je moguće većem broju ljudi i kako bi proizvođači opstali na područjima gdje tradicionalno proizvode te proizvode”, dodao je ministar.

Naglasio je i važnost tih tradicijskih proizvoda u turističkoj promidžbi Hrvatske. To je posebno vidljivo kada su sajmovi organizirani tijekom turističke sezone na jadranskoj obali i kad se pojavljuje potreba za dodatnim proizvodima.

Gradonačelnik Bandić rekao je da su naši Slavonci, ili čuvali granicu na Savi, ili na Dunavu branili našu domovinu, bili prvi bedem u obrani Hrvatske i hranili našu domovinu.

Osvrnuvši se na zamjerke pojedinaca što se na središnjem zagrebačkom trgu postavljaju ‘kućice i štandovi’, Bandić je poručio kako će biti zadovoljan ako ovakve manifestacije pridonesu da makar koji postotak manje uvozimo hrane i da prodajemo domaće poljoprivredne proizvode.

Juzbašić je na otvorenju manifestacije “Domaće je domaće”, zajedno s Miodragom Demom, predsjednikom gradskog odbora za branitelje,  poručio neka branitelji i njihove zadruge i OPG-ovi budu stup obrane od uvoza.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Predsjednica na Sveučilištu u Zadru: Sjajna tradicija utkana u cjelokupan nacionalni identitet, povijest obrazovanja i kulture

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina (arhiva)

Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović na svečanoj sjednici u povodu Dana Sveučilišta u Zadru u ponedjeljak je podsjetila kako je filozofsko-teološko učilište dominikanskog reda prvo hrvatsko visoko učilište koje je osnovano 1396. te je istaknula da ta sjajna tradicija obrazovanja nije utkana samo u suvremeno zadarsko Sveučilište, nego i cjelokupan nacionalni identitet, povijest našeg obrazovanja i kulture.

“Zadarsko sveučilište pripada manjim sveučilištima u Hrvatskoj, ali ne zato manje važnima. Osim toga, mnogo je prednosti manjih sveučilišta jer omogućuju veću kompaktnost, homogenost i komplementarnost studija”, rekla je hrvatska predsjednica.

“Manje može biti više”, istaknula je, dodajući da je to sveučilište dobro iskoristilo tu mogućnost visokom kvalitetom nastave i znanstvenoga rada. Rekla je i kako je “više puta naglašavala da akademsku zajednicu smatra jednom od najvažnijih društvenih snaga za intenzivnije uključivanje Hrvatske u suvremene europske i svjetske tokove razvoja i pritom uvijek ističe kako potencijal i uspjesi naših studenata ulijevaju nadu u budućnost“.

Predsjednica u sveučilištu vidi i važnog sudionika obnove dijaloga na političkoj i društvenoj razini.

“Našem društvu u cjelini nedostaje dijaloga i razumijevanja, razgovora u kojem se snaga mjeri argumentima i znanjem, stoga upravo sveučilište vidim pokretačem i dionikom oblikovanja kulture dijaloga, kao konstruktivnijega društvenog ozračja”, poručila je.

Istaknula je i kako s velikom pozornošću “prati sve promjene i prijedloge vezane uz obrazovanje, koje je u svakoj modernoj državi temelj razvoja, a razvoj donosi blagostanje te stoga ulaganje u razvoj obrazovanja nije trošak, već ulaganje koje donosi višestruku dobit“.

“Pozdravljam stoga inicijativu Rektorskog zbora, koji je, kako je to naglasila i njegova predsjednica, rektorica Dijana Vican, visoko motiviran za korištenje sredstava EU fondova, kako bi se unaprijedila infrastruktura i opremljenost fakulteta i instituta, što je nužan temelj standarda i rada studenata, profesora i istraživača, samim time i ukupnog razvoja”, rekla je.

Predsjednica podupire i interdisciplinarni međuresorni pristup ministarstva u angažiranijem pristupanju dostupnosti korištenja fondova “kako bi se osigurala kvalitetnija baza za unaprjeđenje rada svih hrvatskih sveučilišta”.

Istaknula je i kako očekuje da se sveučilišna zajednica “još intenzivnije uključi u društvene promjene, ne samo u obrazovnu reformu, kako bismo kao nacija aktivnije sudjelovali u europskim akademskim i znanstvenim razvojnim procesima“.

U sklopu 17. obljetnice i Dana Sveučilišta u Zadru, godišnjom nagradom rektorice nagrađeni su akademski djelatnici doc. dr. sc. Ivana Lončar, doc. dr. sc. Marijana Tomić i izv. prof. dr. sc. Vesna Grahovac-Pražić, djelatnici Andrea Barač Bataljaku, Marinela Borina Valčić i Ana Pehar te uredništva časopisa “Ars Adriatica”, “Geoadria” i “Sic”.

Službeni posjet Zadru predsjednica će nastaviti obilaskom Gimnazije Vladimira Nazora, a zatim će se u Gradskoj vijećnici upoznati s najvažnijim gradskim projektima, nakon čega će obići i proizvodne pogone tvrtke “Maraska” d.d.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari