Pratite nas

Život

Obitelj, temeljna zajednica ljubavi i života

Objavljeno

na

“U početku bijaše riječ, i riječ bijaše kod Boga….

«I Riječ tijelom postade i nastani se među nama» (Iv 1,13)

“Stvaranje čovjeka ima svoj temelj u vječnoj Božjoj Riječi. Bog je sve pozvao u život po djelovanju Riječi vječnog sina”

” Obitelj je posebna, a u isto vrijeme temeljna zajednica ljubavi i života, na kojoj se temelje sve druge zajednice i društvo. U obitelji čovjek dolazi na svijet, raste i sazrijeva. Obitelj je također prvo i temeljno mjesto, gdje se svaki čovjek raspoznaje i ostvaruje osobni, ljudski i kršćanski poziv”Papa Ivan Pavao II, na 2.. susretu obitelji u Rio de Janeiru

Procesi globalizacije, težnja za sve većim gospodarskim napretkom i materijalnim dobitkom, blagostanje jednog dijela čovječanstva i sve veće siromaštvo drugog dijela, val terorizma i nasilja, poremećena ravnoteža prirode s učestalim nesrećama i katastrofama ozbiljnih razmjera, znanstveni napredak koji otkrićem ljudskog genoma stavlja čovjeka u opasnost da postane predmet manipulacije i svojevrsne proizvodnje putem kloniranja, – sve to umnaža nesigurnosti i postavlja pitanje, što je čovjek usred tih zbivanja?

Poseban izazov za to pitanje predstavlja stanje koje proživljavamo u Hrvatskoj. Unatoč naporima da se nakon demokratskih promjena i Domovinskog rata poboljšaju uvjeti života, još uvijek je velik broj ljudi bez sigurnosti vlastitog doma, ljudi bez stalnoga radnog mjesta i prihoda za svoju obitelj, mladih bez mogućnosti da vlastitim radom izgrađuju svoju budućnost, umirovljenika sa skromnim primanjima. Svi oni postavljaju pitanje tko je čovjek s drugačijom težinom nego li oni kojima ništa ne nedostaje. Trebamo li jednostavno prihvatiti čovjeka po mjeri koju su mu dodijelile povijesne okolnosti?

Bog je po rođenju svoga Sina u ljudskoj obitelji Josipa i Marije potvrdio vrijednost svakoga ljudskoga bića, pritom i veličinu te dostojanstvo braka i obitelji. On “koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa” svojim rođenjem i trpljenjem na križu unio je u ljudsko bračno i obiteljsko zajedništvo onu snagu Božje spasiteljske ljubavi koja je dala Sina za nas, “(Iv 3,16).

Bračna ljubav između muža i žene utemeljena na Božjemu stvoriteljskom naumu o čovjeku, uzdignuta je u Sinu na dostojanstvo ljubavi koju Bog ima prema čovjeku. Življeno iz vjere u svijesti Božjega spasenja “za” čovjeka, bračno zajedništvo muža i žene postaje zajedništvom slobodne i plodne ljubavi koja služi životu, te u brojnoj djeci pronalazi svoje duboko ispunjenje. Dijete je srce obitelji. Dijete unosi u obitelj novu kvalitetu života. Obitelj je najnaravnije mjesto rasta i odgoja, ljudskog i kršćanskog, svakog djeteta. Obitelj oblikuje dijete. Skladna obitelj je najbolja za uravnotežen odgoj djece. Dijete koje je voljeno, zavoli samog sebe i sve oko sebe. Dijete u obitelji stječe obiteljske i mjesne običaje, domoljubnu svijest i domoljubne osjećaje!

Ovih božićnih dana posjetit će vas svećenici i blagosloviti vaše domove i obitelji. Njihov ulazak u vašu kuću podsjetit će vas da je Sin Božji svojim rođenjem ušao u našu ljudsku povijest, postao članom jedne ljudske obitelji da bi u svakog čovjeka mogao unijeti božanski život. Dok otvarate svećeniku vrata svoje kuće, otvorite svoja srca Isusu Kristu, najboljem prijatelju naše hrvatske zemlje i povijesti. Dopustite mu da po svom euharistijskom otajstvu ulazi sve dublje u vaše obiteljske i osobne živote te vas obdari svojim božanskim svjetlom, da na putovima suvremenog svijeta i nastojanja oko boljeg života ne izgubite

»Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem«

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Neviđeni Baby boom u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

U godinu dana splitska vatrogasna postrojba dobila čak 13 prinova, a još su tri na putu.

Imamo recept za rješavanje gorućih hrvatskih problema, zaustavljanje pada nataliteta i odlazak mladosti u inozemstvo, a pronašli smo ga u splitskoj Javnoj vatrogasnoj postrojbi. Vjerovali ili ne, tu se dogodilo nešto za Guinnessa, nesvakidašnji baby boom, u samo godinu dana vatrogasci su dobili dječice za cijelu muško-žensku nogometnu momčad, piše SlobodnaDalmacija

Imaju još jednog malog igrača na rezervnoj klupi, a troje će uskoro doći na svijet. I nije najveća muka bila tate i supruge im nagovoriti na razgovor, već u isto vrijeme u njihovom domu u Kopilici okupiti novopečene mame, jasličare, trudnice, dječji vozni park…

A kada su se zbrojili u red, dobili smo scenu koje se ni najstariji vatrogasci ne sjećaju, gomilu bebača pokraj šljemova, šmrkova, teških kamiona, među opremom, šipkama. Toliko cike, graje, dječjeg smija i plača, trke, njunjkanja i ljuljuškanja i na širim prostorima nikada viđeno nije.

– Gasimo požare vani, gasimo požare svojim ženama, svugdi smo, spašavamo imovinu, spašavamo u svojim kućama. Takvi smo vam mi vatrogasci. A za rezultat imamo čudo neviđeno od male dice, od veljače 2018. godine do veljače ove godine rodilo nam se 12 beba, a tri su nam žene još u blagoslovljenom stanju. Pa ima li ljepše priče za novine? Morali smo je podijeliti sa svima – kaže nam predsjednik Sindikata vatrogasaca Split Nikica Bota, i sam novopečeni tata.

Da se dogodio baby boom uočili su po 70-postotnom ovogodišnjem rastu izdataka iz fonda solidarne pomoći. I kada su proučili podatke, shvatili su da su bili vrlo aktivni, i iznimno produktivni. Rezultat se skriti ne može, a ako bude po onom da jabuka ne pada daleko od stabla, splitsko vatrogastvo straha nema.

Netko će se uzgrintati o nepotizmu, no realno gledajući, u vatrogasnim i doktorskim obiteljima mladost vrlo često kreće roditeljskim stopama. Živeći u takvom okružju, upijajući život suočen sa smrću, brojni se odmalena “inficiraju” istom ljubavlju i pozivom.

– Ovo je posebno zanimanje, u jedan tren si na korak do smrti. I tako svaki dan. Dok nisam dobio dijete nisam shvaćao što mi kolege roditelji žele reći. Sada, kada intervencija završi, kada shvatiš da si za dlaku izbjegao odlazak, tada ti prva misao bude obitelj koja te čeka kući. Ali priznat ću vam, više se oznojim dok obučem sina, nego sebe kad nam na poslu zazvoni alarm. Za obuć odijelo treba mi niti minut. Za sredit malog, šest do sedam minuta. Za spremit dite treba mi zapravo dobra količina strpljenja – iskreno će nam Nikica.

Pa dobro, što ih je navelo na ovaj masovni zgoditak? Je li to bila sreća nakon neke velike, uspješne akcije spašavanja? Neki mali tajni dogovor kolega? Ima neka caka, ne može ovakav uspjeh, ovoliko “zabijenih golova” biti rezultat puke slučajnosti. Saznali smo. Tajna leži u činjenici da je primljen veliki broj mladih ljudi, u zadnjih pet godina njih 50.

A pristigao je i novi kolektivni ugovor, koji im je dao sigurnost za budućnost. E to je metoda koja bi mogla spasiti Hrvate od rasipanja, iseljavanja, rađanja djece na tuđim zemljama. Ako čovjeku daš sigurno radno mjesto, plaćaš ga redovno, omogućiš mu stabilan život, doći će i djeca. Još samo da ih grad prepozna s financijskom injekcijom za nadolazeći pomladak.

– S takvim radnim uvjetima možeš počet planirat život. Možeš se oženit, počet radit dicu, dignit kredit za stan ili auto. Onda si miran, sretan čovik, možeš sve – vele nam vatrogasci Mateo Štrljić i Marko Ivanišević.
A što kažu žene? Pričaju nam da su preponosne na svoje muževe, na posao koji rade, ali uvijek i u strahu kako će proći taj dan, hoće li se izvući iz vatre, neće li nešto poći po zlu. I dok im muževi s obukom nauče savladavati emocije, držati glavu hladnom, one brigu ne mogu sakriti.

– Najgore mi je bilo za vrijeme onog velikog splitskog požara. Misliš se di je, kako je, je li sve u redu, je li mu se nešto dogodilo, oće li živ ostat, kada će se vratiti doma, oće li se vratit doma, kako će sve proć… Nije ti lako. Ideš dan po dan, pa u Božje ruke. Teško je biti žena vatrogasca. A s druge strane si puna ponosa. Meni je najbitnije da on radi što voli – kaže nam Roza Štrljić, mama šestomjesečne Marte, a njezine riječi potvrđuje i Anđela Čule, mama malog Šimuna.

A kada već spominjemo mame, red je da izdvojiti i Veliku Majku, Sinišu Tvrdića, kako svog miljenika zovu njegove kolege. Nije to slučajno došlo, i ne bi mu slučajno sve mame, priznale su nam, bez problema svoje jasličare dale na čuvanje. Uvjerismo se sami, Siniša vatrogasac je dobar duh postrojbe koji svojim kolegama u smjeni radi najbolje gulaše, peke, pohano, pečenja, juve, lešade, manistre, lazanje s domaćim bešamelom, palačinke.

Polako, pa kakvu mi to ekipu imamo u Kopilici, pitamo zapovjednika Ivana Kovačevića, čovjeka koji je, dok je bio aktivni vatrogasac, dobio dvoje djece. A s novom funkcijom mala kućna dječja radinost je stala, šale se njegovi momci.

– Da koju ekipu! Vrhunsku. Mi smo ljudi od humora, posebni, veseljaci, i da nije tako ne bi radili ovaj posal. Moramo po prirodi biti takvi. Mi smo služba, pa moramo služiti. Kažu evo požar, idemo ga gasiti. Spasi mačku na stablu, diži se, spasit ćemo mačku. Kažu hrvatska demografska slika je loša, evo nas, i to ćemo spasiti. Šalu na stranu, sigurnost koju smo dali ljudima je temelj svega. I zato Bože daj šta više dice, najbolje bi bilo da je svima ka kod nas – veli zapovjednik Kovačević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Malenošću do nebeskih visina

Objavljeno

na

Objavio

20. ožujka 1917. godine rodio se fra Augustin Augustinović

Na današnji dan, prije točno 102 godine, 20. ožujka 1917.  malom brčanskom selu Prijedoru rodio se Anto Augustinović, kasnije fra Augustin, poznati franjevac, teolog, misionar i književnik koji je svoj život završio na glasu svetosti 1998. godine u Venecueli. Fra Augustin je za svećenika zaređen u jeku Drugoga svjetskoga rata, a doktorirao je bibliku u Rimu.

Jedno vrijeme radio je kao profesor u Jeruzalemu, gdje je istraživao život gospodina našega Isusa Krista. Udobnu profesorsku fotelju zamijenio je vlro zahtjevnim misionarskim radom u Venecueli, gdje je podigao tri župe. U tim je župama Carizalu, Capayi i Caucagu gradio crkve i škole.

Među svećenicima je jako cijenjen zbog svojega znanstvenoga rada. Napisao je 60-tak teoloških djela, od kojih je najpoznatija Povijest Isusova, a koja je prevedena na 40-tak jezika. Pisao je za najveće časopise svojega vremena, a poznat je i po književnim djelima – kratkim pričama zavičajne tematike: Priče iz doline i Od obale do obale. Veliki broj rukopisa u originalnom obliku nalazi se u Republici Hrvatskoj.

Umro je na glasu svetosti 24. srpnja 1998. godine, a narod u Venecueli mu se za zagovor moli i danas.  Iako je poprilično nepoznat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, studenti na Katoličkim bogoslovnim fakultetima djelo fra Augustina Augustinovića uzimaju za teme svojih seminarskih i diplomskih radova.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari