Pratite nas

Istaknuto

Obitelj Tomislava Karamarka: Katarina je naš blagoslov

Objavljeno

na

Katarina, koja je došla na svijet carskim rezom u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porode, desetak dana prije predviđenog termina, miljenica je cijele obitelji, a posebno Lane i Martina Karamarka, njegove djece iz prvog braka

[ad id=”93788″]

Prvi put u 25-godišnjoj političkoj karijeri Tomislav Karamarko (56) otvorio je vrata svog doma u središtu Zagreba te se ekskluzivno u Gloriji predstavio na potpuno drukčiji, neformalniji način – kao pažljiv suprug i brižan otac već odraslog sina i kćeri iz prvog braka, ali i male Katarine koja će na dan parlamentarnih izbora navršiti mjesec dana.

Jedini miran kutak Tomislava Karamarka (56), predsjednika HDZ-a i pretendenta za novog hrvatskog premijera, posljednjih je tjedana njegov dom u središtu Zagreba. Zbog kampanje za parlamentarne izbore po cijele je dane na terenu te mu i te kako godi kad ga navečer već na stubištu dočekuju dvije vesele cavalier king charles španijelke Gita i Tonka i motajući mu se pod nogama ”otprate” ga do uvijek dotjerane i nasmijane supruge Ane. A čim uđe u stan i skine sako, krene prema krevetiću u kojem spava njihova kći Katarina, djevojčica koja će 8. studenog imati mjesec dana. Nježno je pomiluje po licu, a zatim je za laku noć poljubi u čelo, donosi ekskluzivnu reportažu tjednik Gloria..

Katarina, koja je došla na svijet carskim rezom u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porode, desetak dana prije predviđenog termina, miljenica je cijele obitelji, a posebno Lane i Martina Karamarka, njegove djece iz prvog braka.

”Beba je definitivno blagoslov”, kaže 18-godišnji Martin, učenik četvrtog razreda gimnazije. ”Kada nam je Ana rekla da ćemo dobiti sestricu, bio sam malo u šoku. I cijelo vrijeme Anine trudnoće nisam zapravo bio svjestan koliko će nam to radosti donijeti. Ali kad se Kate rodila, sav sam se raznježio. U početku me bilo strah uzeti je u ruke, ali sad već diže glavicu, snažna je, bit će fora.

”Volim male bebe, a Kate je super”, dodaje 20-godišnja Lana, studentica na Zagrebačkoj školi ekonomije i marketinga. ”Mislim da će biti lijepo gledati je kako odrasta. Jedva čekam da počne pičati i da joj mogu birati odjeću. Martinu to, naravno, nisam mogla i mislim da će to biti baš slatko. Zasad me samo nesvjesno uhvati za prst”.

I s te strane je Tomislav Karamarko sretan čovjek, jer u svemu što čini ima bezrezervnu podršku svoje danas već odrasle djece, koja su s puno poštovanja prihvatila njegovu drugu suprugu. Kako s majkom žive samo stotinjak metara dalje, često navrate k tati i Ani, a otkako se rodila Kate skoknu makar na trenutak da bi je samo vidjeli i provjerili treba li joj što. Gledaju njezine ruke, prstiće, dugu kosu, odgonetavaju na koga je nalik…

”Obitelj mi je najvažnija”, objašnjava Tomislav Karamarko. ”Bitna mi je bliskost s roditeljima, djecom i Anom, kao i odlična komunikacija s bivšom suprugom. Doista smo međusobno u izvrsnim odnosima. Zar mislite da bih se mogao potpuno posvetiti tako zahtjevnom i odgovornom poslu da nisam uspio uspostaviti harmoniju u privatnom životu?! A Kate nas je sve još čvršće povezala. Prekrasna je curica, jako je dobra, samo jede i spava, nema uz nju neprospavanih noći, ili neke hektike. Doista uživam u predivnom osjećaju da sam treći puta tata.

Dok je promatram kako spava, stalno se prisjećam kako je to bilo kad su lana i Martin bili mali”, nastavlja ponosni otac. ”Sjećam se odvođenja u vrtić, vraćanja iz vrtića, škole, obaveza… Lana se rodila mjesec dana nakon Oluje, Martin dvije godine kasnije, u to sam vrijeme jako puno radio i čini mi se kako su u trenu odrasli. Vrijeme je samo prohujalo. Baš sam neki dan rekao i Ani i bivšoj supruzi kako mi nedostaje to vrijeme kad su bili mali. Znam da oni imaju svoje živote i da im zacijelo ide na živce što ih stalno zovem, ali ne mogu si pomoći. Oni će biti moja djeca i s pedeset godina, uvijek ću htjeti znati gdje su i što rade. Odgojen sam tako da se javim kad nekamo idem i kad se odnekud vratim pa tako odgajam i svoju djecu. I dan danas se svaki dan čujem s roditeljima, obavezno im kažem da idem na put i da sam se vratio, a i Anu često nazovem tijekom dana da vidim je li sve u redu”.

Sve te obiteljske vrijednosti Tomislav Karamarko ponio je iz roditeljske kuće. Rođen je u Zadru, ali kad mu je bilo šest godina, njegovi otac Martin i majka Kata zbog političkih pritisaka morali su, kaže, napustiti grad, zbog domoljublja su stradali i materijalno i preselili se u Zagreb gdje su započeli novi život. Nastanili su se na Žitnjaku, radničkom kvartu, a njegov otac se zaposlio kao vozač i često vozio na relaciji Zagreb- Zadar. Roditelji su ga, kaže, odmalena učili da mora biti čestit, marljiv, otvoren, prihvaćati suživot s drugima i pomagati im koliko god je to moguće. Tako da je u osnovnoj školi Augusta Cesarca na Peščenici lako sklapao prijateljstva. Bio je to njegov kvart u kojem se baš dobro osjećao odrastajući s djecom sličnih mogućnosti i afiniteta- pjevajući u zborovima, svirajući u školskim bendovima, a kasnije i igrajući košarku.

I njegovoj supruzi, s kojom je u braku od svibnja ove godine, obitelj je jako važna. Roditelje i dvije sestre, koji žive u Splitu, ne viđa često koliko bi htjela, ali se svaki dan čuju. I druga baka i djed žele znati sve o napretku unučice.

”Katarinino rođenje donijelo je veliku promjenu, ali očito sam na nju bila spremna. Katarina i ja se jako dobro snalazimo: dobra je beba i glasna samo ako one sekunde kad ogladni ne dobije hranu. Ujutro se budi oko sedam, jede svaka tri do četiri sata, a ostalo vrijeme spava. Zasad ima kosicu na Tomu. Svekrva mi je rekla da je i on bio takav kad se rodio, baš kao i Lana i Martin. A ime smo joj odabrali zajedno. Htjeli smo da to bude snažno ime, a i Tomina majka je Katarina”, kaže Ana, 40- godišnja vlasnica marketinške agencije koja je posao- dok je na porodiljnom- prepustila dvjema partnericama, Anji Lutilsky i Tei Martičević. Trenutačno se potpuno posvetila majčinstvu i sve sama obavlja, ali ako zatreba, uvijek može računati na svekrvu.

”Baki se jako sviđa njezina unućica. Neprestano smo u kontaktu, živi blizu i tu je kad god je zatrebamo. Tomina mama je velika pomoć i djeci i Tomi i meni, na čemu smo joj svi zahvalni. S Lanom i Martinom smo jako povezani, imamo super odnos, a sad se tu uklopila i Katarina, prea kojoj su se njih dvoje postavili zaštitnički”, priča Ana Karamarko.

Otkako su dobili sestricu, Lana i Martin nastavljaju graditi obiteljsku sreću onako kako ih je otac naučio, a njegove česte pozive mobitelom ne doživljavaju kao kontrolu, već kao brigu. I jako su ponosni na oca.

”Ljudi o mom ocu imaju pogrešan dojam: da je zatvoren, strog, da se ne smije… No on je baš suprotnost tome. Pričamo o raznim stvarima, često se šalimo, uvijek naglašava da moram imati vlastiti stav o svemu. Slobodno mogu sve pitati, reći što mi smeta, potpuno biti svoj i to mi se jako sviđa. Volimo skupa ići na košarkaške utakmice ili gledati utakmice NBA na sportskim kanalima, a dijelimo i političke stavove. Lani sam se učlanio u Mladež HDZ-a. O tome nismo prethodno razgovarali već sam mu samo priopćio da dolazim u njegov ured pa neka mi pripremi iskaznicu. Bio je ponosan i rekao mi je kako je jako lijepo da mu i na taj način pružam podršku. To i jest bila moja podrška njemu, ali i nešto što sam osjećao da trebam napraviti iz uvjerenja”, priča Martin karamarko, koji je u razmišljanjima o svojoj budućnosti došao do- stomatologije. Kako sada stvari stoje, čini se da će biti prvi medicinar u obitelji. I svakako namjerava ostati u Hrvatskoj.

”Baš sam neki dan razgovarao s nekoliko prijatelja. Većina bi ih se najradije odselila iz Hrvatske, samo je jedan rekao da bi volio ostati. Smatram da bi svoju egzistenciju trebalo ostvariti u domovini te da bi za prosperitet Hrvatske bilo dobro da što više mladih ostane ovdje. Nije se bitno na brzinu obogatiti, nego ostvariti lijep život, imati obitelj i polako graditi egzistenciju. Nikad ne bih mogao živjeti nigdje nego u Hrvatskoj”, kaže Martin.

Šef najjače oporbene stranke nikad ne govori o privatnom životu, no rođenje male Katarine ga je toliko raznježilo da je popustio pred znatiželjom javnosti, a supruga mu je u tome dala podršku.

”Ne bavim se političkim marketingom niti sam ikada bila dio političke scene. No smatram da se treba znati je li osoba koja želi voditi državu u stanju organizirati vlastiti život. Ako doma imaš mir i sklad, puno vedrine i razumijevanja, možeš dati svoj maksimum i profesionalno. U tom smislu trudim se pomoći svom suprugu, a za svoje političke nastupe i govore ima profesionalne suradnike. Kao njegova supruga mogu samo reći da je Tomo duhovit, nasmijan i vedar, a opet dostojanstven, promišljen, staložen i vrlo iskren. S njim je doista lijepo živjeti”, govori Ana Karamarko.

U taj svijet politike privremeno su se uklopile dudice i bočice, baš kao i krevetić smješten u sobi s kućnom bibliotekom u kojoj prevladavaju ruski, francuski i engleski klasici, ali i djela poljskih pisaca koje je Ana proučavala dok je studirala komparativnu književnost te poljski jezik i književnost. Na policama su i brojne historiografske knjige i biografije, što je pak strast Tomislava Karamarka. Prvi čovjek HDZ-a s posebnim je guštom pročitao, primjerice, memoare Erica Claptona.

”Kad navečer dođem kući-priča- najviše mi godi opuštanje uz muziku Erica Claptona, Billyja Prestona i Johna Hiatta. Uz košarku, glazba je moja velika ljubav: bio sam na tri koncerta Joea Cockera, kao i na koncertu Rolling Stonesa u zagrebačkom Domu sportova 1976., kad je aktualan bio njihov album ”Black and Blue” te 1998. godine na Hipodromu, a prostudirao sam i kompletan solo opus Drage Mlinarca. Još u osnovnoj školi na Peščenici svirao sam bugariju, instrument vrlo sličan gitari, zajedno sa Srđanom Gulićem Gulom, koji je kasnije postao bubnjar u grupi Haustor. Prvu gitaru dobio sam od tate i dvije godine pohađao sam Glazbenu školu Blagoja Berse. Kao student kupio sam si Yamahu Country pa sam i po njoj malo lupao. Tu mi je gitaru uzeo Martin, koji je godinu i pol pohađao rock- akademiju i bilo mi je jako žao kad je odustao. Ja skoro 30 godina nisam zasvirao, a zapjevam možda jednom ili dvaput godišnje, kad se nađem sa starim društvom.

Ipak, jedna klasična gitara još je u njihovom domu, a možda izborni rezultati budu prigoda za uživanje u poznatim akordima.

”Katarina će 8. studenog napuniti mjesec dana i za taj njezin prvi jubilej darovat ćemo joj pobjedu”, uvjeren je Tomislav Karamarko. ”Ovi su izbori za mene izazov i moram u tome biti na visini zadatka, ne toliko zbog političke karijere, koliko zbog svoje savjesti. Motiv su mi moja i sva druga djeca kojima treba osigurati budućnost. A kad to ostvarim, vratit ću se normalnom životu i opet anonimno šetati ulicom bez odijela, gledati Martina kako pacijentima popravlja zube, Lanu kako radi nešto svoje, igrati squash s prijateljem da ostanem u kondiciji. I uživati gledajući Katu kako odrasta okružena našom ljubavlju”.

Gloria

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?

Objavljeno

na

Objavio

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi” obilježila je 27. obljetnicu svog ustroja prigodnom svečanosti u vojarni “Croatia” na kojoj je istaknuto da su pripadnici “Tigrova” dali veliki doprinos u Domovinskom ratu te da je obaveza društva čuvati uspomenu na tu borbenu postrojbu u kojoj je tijekom rata poginulo 367 pripadnika, a njih šest još se vode kao nestali.

Na obilježavanju obljetnice prisustvovao je i posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, zapovjednik „Tigrova“.

Stožerni brigadir Božo Kožul u “Tigrove” je stupio 5. kolovoza 1990., a general Janko Bobetko imenovao ga je pukovnikom u 21. godini. S 27 godina postao je zapovjednik 1. gardijske brigade, a 2001. godine je umirovljen.

Kožul je svojevremeno govorio kako branitelji u vrijeme naoružanja nisu imali gotovo ništa, tek ono što su naslijedili u Rakitju. “Nije bilo vremena zapovijedati, nešto planirati, sve je bilo stvar dogovora”, rekao je te istaknuo kako su ratovali neiskusni i neškolovani momci protiv oficira JNA.

“1991. godine je važna jer smo bili neslomljivi, dečki su imali veliki duh i domoljublje, vladalo je zajedništvo. Bez 1991. godine, ne bi bilo ni Oluje. Tada je odnos snaga bio 5:1 u korist neprijateljske vojske, dok je za vrijeme Oluje bilo obrnuto”, ocijenio je Kožul.

Božo Kožul umirovljeni je stožerni brigadir, rodom iz Širokog Brijega. Tijekom ratnih godina zapovijedao je 2. i 3. bojnom do samoga kraja, da bi 1995. preuzeo dužnost načelnika Odsjeka za operativno-nastavne poslove sve do 1997. godine, piše Narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

5. studenog 1990. – Osnovana 1. gardijska brigada “Tigrovi”

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1990. godine formirana je Jedinica za posebne namjene MUP-a Republike Hrvatske u Rakitju, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu “Tigrove”.

Bila je formirana od dragovoljaca i dijelova Hrvatske policije. U prvoj fazi svoga djelovanja, kao Jedinica za posebne namjene MUP-a “Rakitje”, izvršavali su delikatne vojno-redarstvene zadaće.

Iza njih su ostale briljantno provedene akcije poput hvatanja Arkana i drugih terorista.

U suradnji sa drugim jedninicama za posebne namjene MUP-a RH proveli su povijesnu akciju na Plitvicama koja je u historiografiji zapamčena kao “Krvavi Uskrs”.

Daljnjim rastom snaga i postupnim formiranjem Hrvatske vojske uvjetovanim stupnjem agresije na Republiku Hrvatsku, “Tigrovi” postaju 1. A brigada ZNG-a, koju čini šest bataljuna (bojni).

Tada su se bojne nazivale prema bazama ili kodnim nazivima i to: 1. bojna-Vrapče (ćukovi), 2. bojna-Rakitje (kosovi), 3. bojna-Pionirac, po Pionirskom gradu (žune), 4. bojna -Kumrovec pa Petruševac (gavranovi), 5. bojna -Vinica kod Varaždina (oblaci) i 6. bojna – Tomislavac po planinarskom domu na Sljemenu (orlovi).

Tijekom ljeta 1991. godine, dio “Tigrova” držao je položaje u Novim Čakovcima, Vukovaru, Dalju, Erdutu, Iloku, Đeletovcima i Tenji.

Tijekom 1991. godine “Tigrovi” su sudjelovali i u borbama na novogradiškom i novljanskom ratištu, te su spriječili namjere banjalučkog da se spoji s bjelovarskim korpusom JNA. Štoviše u operaciji “Orkan ’91” brigada je imala zapaženu ulogu u oslobađanju okupiranog područja. Sredinom 1992. godine brigada je poslana u deblokadu opkoljenog Dubrovnika.

Sve zadatke uspješno su obavili i najjužniji dio Hrvatske je potpuno oslobođen do kraja godine. Godine 1993. dijelovi brigade sudjeluju u operaciji “Maselnica”, a 1994. godine brigada je uglavnom neaktivna te je taj period provela u treningu i opremanju.

Ipak ta godina ostat će upamćena kao ona u kojoj je život izgubio jedan od simbola “Tigrova” – heroj Domovinskog rata Damir Tomljanović Gavran. U operaciji “Bljesak”, “Tigrovi” su bljesnuli na njima poznatom terenu zapadne Slavonije, a kruna njihova djelovanja bila je operacija “Oluja”.

Važno je napomenuti činjenicu koja se se često zaboravlja, a to je da je brigada sudjelovala i u ratnim operacijama u BiH, od operacije “Ljeto ’95” do “Južni potez“. Tijekom Domovinskog rata ime i važnost “Tigrova” gradilo je oko 11 tisuća pripadnika.

U ratnim akcijama Domovinskog rata poginulo je 367 pripadnika Tigrova dok je 1711 ranjeno, a 201 pripadnik je prošao torture logora. Šestorica se još uvijek vode kao nestali, piše vojna povijest

 

Ministar Krstičević čestitao obljetnicu Tigrovima

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari