Pratite nas

Kolumne

OBJAVIMO SVE

Objavljeno

na

Čovjek je znao prije 6 godina ono što mnogima nije ni dan danas jasno. Posebno, umjesto da se međusobno prepirete oko trivijalnosti i ega, pročitajte ovo svi vi koji vodite braniteljske udruge, a osobito oni koji si uzimaju pravo javno govoriti u ime branitelja i to na način da se ja umjesto njih moram crveniti pred televizorom kaže nam jedan Ilijin suborac, a u nastavku pročitajte odličan osvrt našega Ilije Vincetića:

>>OBJAVIMO SVE<<

[ad id=”93788″]

Niti ja nisam protiv sustavnog uređenja toga područja, najmanje sam protiv toga da registar branitelja bude javan, ali sam protiv kampanje koja se vodi protiv Domovinskog rata kao pojave i branitelja kao izravnih aktera.
Naime, tema objave registra, te podjele «ZA» i «PROTIV», nametnuta je u kontekstu organizirane kampanje da se branitelji prikažu kao paraziti, teret ovome društvu, kao problematična društvena skupina. Već dulje vrijeme, svaki negativan događaj (kriminalni čin, nasilje u obitelji, prekršajne radnje kao što je remećenje javnog reda i mira, suicid itd.), sudionici kojih su hrvatski branitelji iz DR, mediji (gotovo obvezatno) proprate uz epitet «sudionik DR», «razvojačeni branitelj», «bivši branitelj», «branitelj liječen od PTSP-a», itd. Od objave broja registriranih branitelja počinje kampanja koja je nedvosmisleno usmjerena na daljnje ocrnjivanje hrvatskih branitelja iz DR, pokušaja stvaranja razdora među braniteljima sa ciljem njihova slabljenja, jer bi ujedinjeni mogli predstavljati opasnost. Za razne političke i interesne skupine.

Imali smo prilike čuti svašta na tu temu, no vrlo rijetko je bilo dobronamjernih prijedloga da se ovo područje uredi sustavno i cjelovito, na način da se SVI GRAĐANI RH ZAJEDNO I SVAKI VOJNI OBVEZNIK POSEBNO, u vremenskom odsjeku koji se Zakonom priznaje kao period trajanja Domovinskog rata, stave na svoje mjesto. Zar bi bilo pravedno i dovoljno postrojiti i prozvati samo branitelje. Ako već želimo biti «pravdonoše», upitajmo se da li je veći grijeh biti «lažni branitelj» , stvarni dezerter ili pak agresor. Ne kažem da nije nužno sa popisa branitelja brisati one koji tamo ne pripadaju. Dapače. Ali se ne slažem da se organiziraju hajke i stvara atmosfera linča. Ulica naime može ćakulati o tome (to je demokratsko pravo svakog građanina), ali ne može i ne smije prosuđivati i suditi.

Činjenica da je veći broj onih koji ovu zemlju nisu branili od onih koji jesu, sama po sebi, ne bi smjela biti dovoljna za progon branitelja, bez obzira na ustavom zajamčenu vladavinu većine. I demokracija, pa i pravo javnosti na informaciju (kao tekovina demokracije) imaju i moraju imati ograničenja. Ako želimo utvrditi istinu, kao nepobitnu, dokazanu činjenicu, onda je nužno napraviti odmak od problema (ne biti u njemu), a ako pak želimo sagledati cjelinu, onda se moramo izdići iznad problema. Ako želimo objektivizirati status i položaj hrvatskih branitelja iz DR u Republici Hrvatskoj, onda se moramo referirati na neke slične veličine.
«Ništa nije ni veliko niti malo dok se ne usporedi sa nečim».

Za pretpostaviti je da se među , (oko), 500.000 registriranih branitelja nalaze i neki (osobno mislim manji broj), koji tamo ne pripadaju. Ako ih ima, neka ih oni koji za to primaju plaću pronađu, sankcioniraju i brišu iz registra. Ako im treba pomoć, većina nas koji smo organizirali postrojbe i zapovijedali njima smo još živi.
Međutim, ako bi i prihvatili tu brojku kao stvarnu, to je još uvijek značajna manjina u odnosu na broj građana RH koji su po tadašnjim zakonima, imali vojnu obvezu. GDJE SU BILI I ŠTO SU RADILI OSTALI (koji nisu bili branitelji, odnosno ne nalaze se u registru)?

JE LI MOGUĆE DA JE U OVOJ ZEMLJI VEĆI INTERES JAVNOSTI ZA POPIS BRANITELJA , NEGO ZA POPIS DEZERTERA ILI ZA POPIS AGRESORA I NJEGOVIH POMOĆNIKA???

I to ne zbog toga da bi im se odala počast kao ljudima koji su svojim životima stvarali i branili ovu zemlju, nego da bi ih se prozvalo kao društvene parazite.

Jako nam smetaju branitelji, deklarativno «lažni», ali samo zato što se snage upregnute u ovu kampanju još uvijek ne usude napasti «stvarne», no budite sigurni da hoće kada prosude da su dovoljno jaki.
Istodobno, ne smeta nam činjenica da među nama žive i mnoga prava (financirana iz državnog ili lokalnih proračuna) koriste ljudi koji su s oružjem u ruci (ili na drugi način), napadali ovu zemlju, razorili mnoga naselja, uništili mnoga materijalna dobra, paralizirali proizvodnju i normalan život u polovici države na skoro 10 godina, pobili mnoge nedužne građane. Velika većina je abolirana i ne želim to dovoditi u pitanje, ali ta «mala» razlika između agresora i branitelja nije izbrisana abolicijom, a neće biti ni vođenjem ovakvih kampanja protiv branitelja RH.

Gospodo, svi vi koji ste tako «iskreno» zabrinuti za budućnost ove države i osnovali ste prilično široku frontu za njenu obranu od branitelja, pokušajte objaviti popis onih koji su je napadali, pa će te vidjeti kako će se na stražnje noge propeti svi oni istinoljupci koji se bore za objavljivanje registra branitelja.

KAKVA JE BUDUĆNOST ZEMLJE KOJA SE OVAKO ODNOSI PREMA SVOJIM BRANITELJIMA???

Da bi se ovo područje sustavno uredilo trebalo bi uraditi slijedeće:

01. -popisati sve vojne obveznike u RH, koji su bili u evidencijama tadašnjih
Sekretarijata za narodnu obranu,
02.-popisati sve one koji su se stavili na raspolaganje za obranu RH bez poziva, a imali su vojnu obvezu,
03.-popisati sve one koji su se stavili na raspolaganje za obranu RH, a nisu imali vojnu obvezu,
04.-popisati one građane RH koji su imali obveznu braniti je, a uzeli su oružje i
aktivno sudjelovali u agresiji na svoju Domovinu,
05.-popisati one građane RH koji su bili vojni obveznici ali se nisu stavili na
raspolaganje vlastima za pitanje vojne obveze, nego su na okupiranim područjima pasivno doprinosili agresiji na RH,
06.-popisati one vojne obveznike koji su neposredno prije i za vrijeme rata, bez odobrenja vlasti nadležnih za poslove vojne obveze, napustili RH,
07.-popisati one koji su pozvani na obranu domovine, a nisu se odazvali pozivu,
08.-popisati one koji su samovoljno napustili ZNG, HV, i policijske postrojbe,
09.-popisati one koji su, zbog toga što su zbog povrede Zakona o obrani ili drugog propisa kojim je regulirana služba u OS, ili nekog drugog, općeg propisa, nečasno otpušteni iz OS,
10.-Registar hrvatskih branitelja iz DR, ali ne popise postrojbi, nego po mjesno nadležnoj Upravi/Uredu obrane, Odnosno Policijske Uprave, te ukloniti podatke koji bi su klasificirani kao tajni,i na kraju,
11.-popisati broj korisnika braniteljskih mirovina, unutar kojega razgraničiti:
a).- broj (ne popis) djelatnih vojnih osoba, sa prosjekom mirovinskog staža osiguranja i razlogom umirovljenja,
b).-broj (ne popis) pripadnika gardijskih brigada sa prosjekom mirovinskog staža osiguranja i razlogom umirovljenja,
c).- broj (ne popis)pripadnika djelatnog sastava MUP-a sa prosjekom mirovinskog staža osiguranja i razlogom umirovljenja,
d).- broj (ne popis) pripadnika specijalnih postrojbi MUP-a sa prosjekom mirovinskog staža osiguranja i razlogom umirovljenja, te,
e). – broj ostalih korisnika mirovina prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja, koji su u mirovinu otišli isključivo po ZPHBDR (bez obiteljskih mirovina), a nisu bilo djelatni pripadnici HV-a i MUP-a, sa prosjekom mirovinskog staža osiguranja i razlogom umirovljenja, uz poseban osvrt na one koji su za vrijeme obrane domovine ostali bez radnog mjesta,
Prema meni dostupnim podacima, sve navedene skupine (od a do e) ukupno broje oko 50.000 osoba, a zajedno sa korisnicima obiteljskih mirovina ta brojka se kreće oko 68.000.
Razumije se da svaki od navedenih popisa treba sastaviti i objaviti u skladu s propisima koji reguliraju zaštitu osobnih podataka, a ako postoje zakonske zaprjeke, treba pokrenuti proceduru reguliranja ovih pitanja odgovarajućim zakonima.
Tek tada možemo dobronamjerno razgovarati o objavi gore navedenih popisa, pa i registra branitelja.
U suprotnom, objavom postojećeg Registra hrvatskih branitelja iz DR, branitelji će biti dodatno stigmatizirani, izvrgnuti sumnji, potrebi dodatnih dokazivanja, međusobnim sukobima itd. a u javnosti će se potvrditi teza da se radi o, (prevelikoj), skupini problematičnih osoba koji žive parazitski, na teret hrvatske države, što je i temeljni cilj kampanje.
Pored navedenog, u kampanji protiv branitelja se zaboravlja, (ili namjerno prešućuje), činjenica da pored hrvatskih branitelja iz DR, postoji, i povlaštene mirovine prima, oko 39.000 partizanskih boraca NOR-a, danas, 65 godina nakon njegovog završetka.
U sklopu istog procesa, trebalo bi objaviti i njihov popis, sa godinom rođenja, i od kada su u mirovini, iz kojega bi bilo vidljivo da postoje mnogi koji su svoje mirovine «zaradili» kao 10-godišnjaci.
Isto tako, treba objaviti popis građana RH, (bez obzira na to jesu li sudjelovali u DR ili ne), koji su se enormno obogatili u periodu od 1990. do 1996.godine, prema unaprijed utvrđenim i poznatim kriterijima.
Ukoliko se ovo područje želi stvarno urediti, onda je nužno pristupiti mu bez predrasuda, odbaciti stereotipe, utvrditi, popisati, obraditi i grupirati, te na kraju objaviti samo činjenice, bez ostrašćenosti.
Jedna od činjenica je da su hrvatski branitelji iz DR (koliko ih god ima) u velikoj manjini u odnosu na one koji su to mogli, ili trebali biti, a nisu, te da su danas zbog mnoštva (skupnih ili pojedinačnih) razloga, uz svesrdnu pomoć medija, izloženi neviđenoj hajci.
Mnogi su se «zaigrali» i otvoreno krenuli u napad na branitelje. Na žalost, među njima ima i (hvala Bogu) manji broj branitelja. Neki nisu svjesni što će se dogoditi u konačnici i kakvu će općedruštvenu «korist» proizvesti ova kampanja, dok neki jako dobro znaju što čine.
Toj hajci se pridružio (ili stavio na čelo) i aktualni Predsjednik RH, za koga se ne može reći da nije svjestan onoga što čini, što bi trebalo zabrinuti sve one kojima je Hrvatska na srcu.
Posebno nakon kriminalnog čina objave popisa koji se vodi u MORH-u na stranicama interneta. Hoće li itko u ovoj zemlji prozvati aktualnog Predsjednika i klike oko njega za poticanje (za sada nepoznatog počinitelja) na kriminalni čin objave ukradenog dijela popisa hrvatskih branitelja??? Hoće li se itko upitati gdje je granica erozije sigurnosne politike i njene provedbe u praksi, kada nam u «institucijama države» sustavno funkcionira jedino nered, nekompetencija i neodgovornost???
Što se još treba dogoditi da se u MORH-u saniraju štete koje su posljedica kadroviranja Joze Radoša i Željke Antunović, a koje nisu imali hrabrosti i volje ispraviti «neprepoznatljivi» Berislav Rončević i Branko Vukelić???
Koalicijskoj vladi od 2000.godine bio je dovoljan samo jedan mandat da nepopravljivo onesposobi sigurnosni i obrambeni sustav. Za ovu zemlju bi bilo bolje da su ga potpuno razorili. Ali ne. Oni su, kirurški precizno, u sustav ugradili poluge mehanizma koji će ga iznutra onemogućavati da učinkovito funkcionira, kompromitirati ga prema vani i usput se rješavati svih onih koji bi mogli ugroziti «projekt». Neka svi oni kojima je do prava javnosti na informaciju objave popis koliko branitelja ima u MORH-u, koliko ih je «stvarnih» a koliko «lažnih», koliko ih je u Ministarstvu branitelja, gdje su bili ljudi koji su danas na ključnim funkcijama???
Na kraju, pridružujem se zahtjevima da se Registar hrvatskih branitelja iz DR objavi, ali ne kao entitet, nego kao popis skupine časnih, unutar sustavno uređenog područja, u skladu sa gore navedenim načelima.

Pozdrav svim braniteljima!
Ilija Vincetić

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Europski strah od ‘umjerenog’ islamskog terorizma

Objavljeno

na

Objavio

Interesni Zapad koji će i štrik prodati s kojim će ga kupci objesiti, pokaže strah od islamista samo onda kada im u vlastitoj kući gori, i tek tada izlaze malo vani da vide  tko to potpaljuje, vatru raspaljuje i pokušava graničare i čuvare, svog nezasluženog mira, kao i kolonijalizmom stečenog bogatstva, malo ohrabriti i gurnuti ih da i dalje ginu za njih.

Na tom tragu je i Süddeutsche Zeitung objavio 28.12.2018. članak o džamijama u Bosni i Hercegovini i utjecaju ekstremnog islama iz zemalja Arapskog poluotoka, na beha muslimane. Bio je to pokušaj da se pisanjem o nekoj, nepostoječoj, umjerenosti bosanskog islama, utječe na Njemce kako bi slobodnije, i bezbrižnije, bez straha od islamskog terorizma proslavili Novu godinu. Pisali su to poslije Božića jer islamisti su već zabranili Njemcima da slave Božić.

I ne samo da ga slave, već su im zabranili svaki njegov spomen. Više se ne smije čestitati Božić, već zimski praznici, jer eto domaćini kršćani ne smiju vrijeđati vjerske osjećaje islamskih migranata i radnika. Ne smiju Njemci čestitati Božić ni između se jedni drugima, jer u njihovoj  blizini može biti neki „umjereni” musliman koji bi tom čestitkom, kad je čuje, bio uvrijeđen.

Ali za to te „umjerene“ muslimane u Njemačkoj ne vrijeđa uzimanje socijalne pomoći iz ruku kršćana koji krvavo rade, i porez plaćaju da bi  kao migrant  invazionist živio udobno, i u  zemlji iz koje je umarširao uzdržavao još dvije tri žene s  dvadesetero i više djece.

Njemačko istraživanje beha islama dolazi vrlo kasno, dolazi u vrijeme kad se može tvrditi da između muslimana iz radikalnih zemalja i onih u Bosni i Hercegovini  nema nikakve razlike kad je u pitanju prakticiranje vjere.. Da su Njemci, ali i ostatak Europe, beha islam poznavali prije građansko vjerskog sukoba, do rata ne bi došlo, no i ako bi i došlo današnje uređenje zemlje bi bilo zasigurno sasvim drugačije, pravednije i za sva tri naroda prihvatljivo. Bosna i Hercegovina ne bi bila utočište radikalnih islamista, i fundamentalisticka vjerska baza najradikalnijij muslimaskih zemalja.

Puno prije Njemaca i Europe u Bosnu i Hercegovinu  su ušle radikalne islamske zemlje, i uspjele u svojoj vrlo opasnoj namjeri, radikalizacija radikaliziranih beha muslimana. Piše Süddeutsche Zeitung, „Još i prije nego što su se u toj opustošenoj zemlji obnovile kuće, na mnogim mjestima su iz tla nicale džamije financirane petro-dolarima.

Rat je uopće doveo povrat u vjeri i iz džamije Kraja Fahda i iz stotina drugih poklonjenih džamija se trebalo  širiti strogo učenje vehabitskog islama, objašnjava članak u minhenskim novinama”. Ne trebalo se širiti,  već se u gotovo svim izgrađenim, koje su nicale kao gljive poslije kiše, i koje i dalje se grade, gotovo jedan vjernik jedna džamija, ali i starim džamijama se uči i širi strogi islam. Ne može se nikako govoriti  o umjerenom beha islamu, koji je u građansko vjerskom sukobu očistio sve prostore od  kršćana, kroz koje je prošla njihova armija, koju su u mnogim slučajevima vodile hodže. Daje bilo umjerenog islama ne bi Muslimani ubijali fratre, Fojnica, ne bi bilo osnivanja  konclogora, Gluha Bukovica, za svećenike i časne sestre, ne bi se rušile crkve, Dolac, Putićevo, ne bi se granatirale crkve u Vitezu, Novoj Biloj, Brajkovićima,,,.

Ne bi se gučogorski samostan opljačkao i obesčastio i u njemu, nakon što su izrešetali kip Svetog Frane, Bibliju, i počeli je spaljivati smjestili komandu svoje isilovske abih. Nadalje njemački novinar piše: „Doduše ima nekoliko selefističkih sela u brdima Bosne i u nekim džamijama sve do danas se čuje vehabitsko gledište”. Ili dotični svemoćni Nijemac ne smije pisati pravu istinu ili je ne poznaje.

A ona glasi da u svim novoizgrađenim, i onim od vehabija okupiranim, džamijama se propovijeda radikalni islam, i da u njih ne smije zaći nitko osim učitelja i učenika, sponzora i graditelja, te  bivšeg poglavara Islamske Zajednice BiH Mustafe Cerića, kao glavnog uvoznika radikalnog islama.  Tih i takvih bogomolja je toliko u Bosni i Hercegovini, u  federacijskom entitetu, da su ograđene nekim svojim, trećim, entitetom u kojem ne vladaju ni beha, ni euro zakoni.

To je slika suvremene Bosne i Hercegovine, federalnog dijela o kojoj ne smiju pisati ni njemački novinari, kako se ne bi vrijeđali muslimani u Njemačkoj, i zbog straha od „umjerenog“ islamskog terorizma koji ruši tu zemlju, Bosnu i Hercegovinu i Europu.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Dah i zadah beogradskog proljeća

Objavljeno

na

Objavio

U Parizu se već mjesecima, uz velike nerede i sukobe na ulicama, “žuti prsluci” bune protiv liberalne Macronove politike, u Bruxellesu svako malo demonstriraju antiglobalisti, a u Njemačkoj protivnici nekontroliranih imigracija.

Svugdje u Europi jačaju desni pokreti, seizmografi bilježe krupne tektonske promjene, pripadnici establišmenta galame protiv populizma u strahu da bi ti populistički vjetrovi mogli i njih pomesti.

I u našem susjedstvu se odvijaju zanimljivi događaji. U Srbiji se traži odlazak Aleksandra Vučića, u Crnoj Gori Mila Đukanovića, što može biti i povezano, u Tirani promjena aktualne vlasti. Različiti su motivi i sudionici prosvjeda, zajednička im je samo izvanjska slika.

Praško proljeće 1968. nagovijestilo je slom sovjetskog bloka, a hrvatsko proljeće 71. slom Jugoslavije, a i jedan i drugi lom dogodit će se dva desetljeća kasnije.

Danas je definitivno najzanimljivije beogradsko proljeće, gdje već tri mjeseca traju prosvjedi upereni protiv aktualnog predsjednika, koji glumi stabilnost i hrabrost, ispod čega vire nervoza i strah. U jednom je trenutku bio zatočen u zgradi Predsjedništva, podsjetivši na nesretnu sudbinu rumunjskog diktatora Ceausescua.

I nitko ne zna što se iza brda valja i na što će sve to izići. Uvijek to počne zahtjevima za većim slobodama te protiv nasilja i korupcije. Zapreteno opće nezadovoljstvo zapali jedna mala iskra, u ovom slučaju napad na oporbenog političara Borka Stefanovića.

Najprije progovore pjesnici revolucije, koji polako nestaju sa scene, a onda na koncu vrhnje poberu oni politički ambiciozni.

Nema više glumaca, braće Trifunović, sada je uzde u svoje ruke preuzeo Boško Obradović. On još ne govori o svom političkom programu, ali se zna kako je sklon Rusiji i nesklon NATO-u i EU-u, protivi se odvajanju Kosova, Vučića naziva izdajnikom i čak ustašom.

U svemu tome ne treba isključiti ni utjecaj izvana. Tako je nekako bilo i s “arapskim proljećem”, nesumnjivo iniciranom od stranih obavještajnih službi, koje su kao htjele više demokracije i ljudskih prava. Legalne su vlasti svrgnute, a pojavilo se muslimansko bratstvo pa onda još građanski ratovi, islamski kalifati te emigrantski val prema Europi.

Hrvatska je mirna. Ni izigrani inicijatori referenduma nisu pozivali na demonstracije. Tek prosvjed protiv nasilja u obitelji, koji je u potrazi za slavom i opterećena vlastitim bračnim nevoljama povela glumica Jelena Veljača, vrativši se iz Beograda i donijevši sa sobom dah beogradskog proljeća. To je gruda koja bi se mogla zakotrljati.

Samo nije jasno je li to bio prosvjed protiv nasilja, protiv obitelji ili protiv države. Lukavi Andrej i sam se pridružio prosvjedu protiv samoga sebe, otupivši tako ionako slabašni glumičin glasić.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari