Connect with us

Kultura

Objavljena knjiga Vere Primorac ‘Iskrivljena vaga pravde’

Objavljeno

on

Knjigu proznih zapisa književnice Vere Primorac “Iskrivljena vaga pravde”, objavila je zagrebačka nakladna kuća Tkanica.

Prozni zapisi književnice Primorac, ističe nakladnik na koricama knjige, nisu samo osvrti na hrvatsku zbilju, nego dobro iznijansiran, zapravo izoštren autorski odnos prema stvarnosti odjeven u književno ruho.

Autorica je zapise strukturirala uglavnom kroz dijaloge dvaju likova – Lucije i Monike, napominje nakladnik i dodaje kako se one samo prividno iščuđavaju događajima što se valjaju na površini.
Svojim pripovijedanjem, navodi, likovi otkrivaju dublju pozadinu onoga što je vidljivo tek očnim osjetilima.

Ocjenjuje kako specifičnim stilom, u kojem se miješaju jezici iz okruženja, što pojedinim dijelovima teksta daje prizvuke ironije i neizravna druga značenja, proze Vere Primorac pristiže u prostor trajne vrijednosti.

Knjiga “Iskrivljena vaga pravde” (200 str.) sadrži osamnaest proznih tekstova, među kojima su Iskrivljena vaga pravde, Kad nenormalno postane normalno, Prošla je i ne ponovila se, Granica izvan granice razuma, Kako stići nigdje te Što je previše, previše je…

Vera Primorac rođena je u Mostaru. Svjetsku slavu stekla je svojim haiku stihovima. Poezija joj je prevođena na francuski, slovenski, engleski, japanski, talijanski, poljski i rumunjski. Zastupljena je u jedanaest svjetskih te jednoj hrvatskoj antologiji haiku poezije. Objavila je više knjiga, među kojima i zbirke pjesama “Utočišta”, “Komadić duše na dlanu”, “Mirisi zemlje te zbirka proze “Druga strana zrcala”.

Auktoričina proza – sastavni dio hrvatskoga integralizma

Svijet u kojem danas živimo u svojoj biti sazdan je na odnosima sile i moći pa su mu, unatoč kvazibaroknoj urešenosti mnoštvom udruga civilnoga društva, interesno-političke odluke glavno obilježje opstojnosti. Zato se u običnom, malom čovjeku koji još uvijek baštini zasade kršćanske uljudbe stvara posve prirodni otpor prema odlukama svjetskih moćnika, koje ga i bez njegove privole pokušavaju poživinčiti, odnosno pretvoriti ga u poslušno biće neslobode.

Koliko se takve totalitarne odluke reflektiraju i na hrvatsku zbiljnost nije teško dokučiti iz javnoga hrvatskog svakodnevlja, gdje lokalni moćnici gotovo na karikaturalan način provode direktive neprozirnih središta svjetske moći u život hrvatskoga čovjeka.

Nesadržajne, iskrivljene pa i izopačene upute u kojima se suvremenoga čovjeka pokušava obezbožiti, odnosno u njem dokinuti božanski pečat – osjećaj pravde, poštovanja ljudske osobnosti, solidarnosti i slobode tema su ovih proznih zapisa Vere Primorac. Nu, auktorica ne zastaje tek na površnim zapažanjima i skeptičnom odnosu prema zbilji, nego u svojim proznim zapisima, od primjerice dramatične smrti hrvatskoga generala Slobodana Praljka na sudu u Den Haagu, pa sve do masovne potpore hrvatskih ljudi uspjesima nacionalne nogometne vrste koja se u dočeku nogometaša na svojevrstan način pretvorila u spontanu manifestaciju tradicionalnih vrijednosti.

Osamnaest proznih tekstova: Iskrivljena vaga pravde, Kad nenormalno postane normalno, Prošla je i ne ponovila se, Granica izvan granice razuma, Kako stići nigdje, Kad je bal nek’ je maskenbal, Magla, magla svugdje oko nas, Opet nam prodaju maglu, Kako smo im dopustili, Povijesne konstrukcije našega Iveka, Kad se naša srca slože, Sve se vraća, sve se plaća, Igrali su za nju, našu voljenu, Što je previše, previše je, Dalmacijo, iz duše te ljubim, Bože, čuvaj Hrvatsku, Tko je ta, odakle je ta, da prostiš, hrvatska elita i Navik živi ki živi pošteno – tematizira trenutke haaške drame generala Slobodana Praljka, političke laži, odnose sa susjednim državama, posebno sa Slovencima, Srbima i Bošnjacima, pitanja totalitarizma i njegova posljedičnoga nasilja, potvrđivanje “Istambulke”, odnosno Istanbulske i Marekeške deklaracije u hrvatskom političkom životu, mitove o navodnoj hrvatskoj krivnji svjetskih razmjera i njihove nositelje, srpske velelaži, trenutke nacionalnoga oduševljenja hrvatskim športskim uspjesima, podmetanje sezonskih šumskih požara, zločine srpskih okupatora u Domovinskom ratu i karaktere hrvatskih političara.

Naposljetku, knjiga, kao što i počinje, završava motivima iz haaške sudnice i smrću generala Praljka.

Prozni zapisi Vere Primorac nisu samo osvrti na hrvatsku političku zbilju, premda oni jesu i to, nego dobro iznijansiran, zapravo izoštren auktorski odnos prema hrvatskoj stvarnosti odjeven u književno ruho. Vera Primorac ih je strukturirala uglavnom kroz dijaloge dvaju likova – Lucije i Monike. One se prividno iščuđavaju događajima što se valjaju na površini, a zapravo svojim pripovijedanjem otkrivaju znatno dublju pozadinu onoga što je vidljivo tek očnim osjetilima.

Svojim specifičnim stilom, u kojem se miješaju različiti jezici iz hrvatskoga okruženja, što pojedinim dijelovima daje prizvuk ironije i neizravna dodatna značenja proze Vere Primorac, bez obzira na političku motivaciju, pristižu u prostor trajne vrijednosti.

U političkom pak smislu auktoričine proze sastavni su dio hrvatskoga integralizma, koji jednako osjeća bol prema svakom ozlijeđenom hrvatskom udu, kao i što se raduje svakom hrvatskom uspjehu.

Zaborav je velika pošast suvremenoga informacijskog doba. Zato treba čitati knjigu Vere Primorac! Da se ne zaboravi!

Mate Kovačević

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari