Pratite nas

Kronika

Obljetnica okrutnog ubojstva katoličkog svećenika

Objavljeno

na

U Obavijestima Biskupskoga ordinarijata u Đakovu o smrti tovarničkoga župnika Ivana Burika 1991. zapisano je sljedeće: »Ivan Burik, tovarnički župnik, rođen 8. studenoga 1928. u Neštinu. Osnovno školovanje završio u rodnom mjestu.

U zrelijim godinama školuje se u Zagrebu i Đakovu. Za svećenika zaređen u Đakovu dne 6. ožujka 1960. Bio kapelan u Đakovu, a od 1963. do smrti župnik u Tovarniku. Ubijen najvjerojatnije 9. listopada 1991. u župnom stanu u Tovarniku, od četnika. Pojedinosti nisu poznate.

Jedan njegov župljanin o svom župniku poslao je jedno pismo u kome stoji: ‘Ne sjećam se točno datuma. Znam da sam bio s vlč. Burikom 8 dana nakon pada Tovarnika. Sahranjivali smo zajedno 23 osobe na groblju u Tovarniku. Velečasni se trudio da utvrdi identitet svih poginulih i umrlih koje smo sahranjivali. Nije uspio.

Ja se sjećam pouzdano nekih od njih: Džambo, Mato Ćurić, Marko (nastavnik), Adamović Ivan, Filić Đuro, Marinković Danika i dr. Ja sam tih dana bio među zatočenicima u Tovarniku. Zadužen sam bio s ostalima da kupim smeće. Jednog dana nam je čuvar rekao: Otići ćemo u župni stan i odnijeti župnika Burika koji je umro od infarkta. Međutim, kad smo došli i obišli sve prostorije župnog stana, nismo ga našli. Potom smo neki sišli u podrum. Tu je ležao mrtav na leđima a na prsima mu se vidjela prostrijelna rana od oko 5 cm širine.

Osjetilo se da je ubijen još prije nekoliko dana. Za to vrijeme čuvar je bio vani. Nismo ništa o viđenome vani izjavljivali bojeći se za svoj život. Zamotali smo velečasnovo tijelo u ćebe i potom stavili u najlonsku vreću koju smo zavezali. Potom smo ga sahranili na groblju i to u drugom redu bagerom iskopanog rova, drugoga otraga, odmah iza Subašine mame (Ivković). Kod kuće sam zapisao datum ali sad se ne sjećam. Molim da za sada moje ime ne dolazi u javnost’ (Biskupski ordinarijat Đakovo, broj 1771/1991).«

Mnogi još i danas preživjeli svjedoci svjedoče, kako se ubojica Kosta Gvozdenov u Lovasu 1991. godine javno hvalio da je u Tovarniku ubio svećenika Ivana Burika. Premda dokazi ne tematiziraju do u detalje ubojstvo vlč. Ivana Burika, ipak daju indicije kako je Burikov ubojica Kosta Gvozdenov iz Vršca (Srbija).

‘Dr. Ljeposava Stanimirović prikrivala mučeničku smrt vlč. Ivana Burika’

Sramotan je pokušaj prikrivanja ratnoga zločina i mučeničke smrti vlč. Ivana Burika, s lažnim i krivotvorenim liječničkim izvješćem tadašnje mrtvozornice dr. Ljeposave Stanimirović od 12. listopada 1991. godine, o uzroku Burikove smrti, a bez da je pregledala njegovo mrtvo tijelo, u kojem se lažno navodi da vlč. Ivan Burik nije ubijen, nego da je poginuo od eksplozije.

Istražujući ovaj ratni zločin došli smo do dokaza, kako su lažnim dokumentima mrtvozornici dr. Ljeposava Stanimirović i dr. Dragan Martinović 1991. godine odrađivali prljavi posao za četničku okupatorsku vlast, pa su, naknadno bez pregleda i danima nakon stvarne smrti, potpisivali lažne potvrde o uzroku smrti mučki ubijenih tovarničana.

I ove godine Memorijalna utrka za ubijenog župnika Ivana Burika.

Iz središta Vukovara, put 27 kilometara udaljenog Tovarnika, u ponedjeljak 8. listopada u 10 sati krenuti će sudionici desete Memorijalne utrke Vukovar-Tovarnik, koju u povodu 27. obljetnice ubojstva tovarničkog župnika Ivana Burika trči šezdesetak trkača u organizaciji Maraton klub “Hrvatski sokol” iz Osijeka i Udruge “Dr. Ante Starčević” iz Tovarnika.

 

Uoči starta utrke, sudionici će se pomoliti ispred Kamenog križa na ušću Vuke u Dunav, a očekuje se kako bi u Tovarnik trebali stići oko 13:30 sati kada će uslijediti polaganje vijenaca i zajednička molitva na mjestu masovne grobnice i kod spomen-poprsja i groba Ivana Burika na tovarničkom groblju.

Za Udrugu dr. Ante Starčević -Tovarnik

Antun Ivanković, predsjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Skup sjećanja na žrtve Burića štale u Garevcu – komemoracija

Objavljeno

na

Objavio

26. svibnja udruga UPH Garevac45, održala je skup sjećanja povodom 75. godišnjice zločina nad žrtvama Burića štale u selu Garevac, u Posavini.

Iz poznatih razloga komemoraciji je nazočio ograničen broj osoba a počasni govor (kojega u nastavku donosimo) u ime Udruge održao je predsjednik udruge, gospodin Pero Bajić:

Dragi Garevljani  , dragi mještani ostalih sela našega kraja diljem svijeta koji njegujete uspomenu na žrtve Burića štale, sve vas srdačno pozdravljam u ime udruge UPH Garevac 45 !

Pozdravljam i vas malobrojne ovdje nazočne, a posebno pozdravljam vas trojicu ovdje , hvalaBogu još žive potomke, sinove žrtava Burića štale! …: Bonu Bajića, Ivana Bajića i Nikolu Gagulića !

Unatoč  tomu da je ovo mjesto prije svega mjesto molitve i tišine, moramo reći nekoliko riječi,

jer ovo mjesto gdje se nalazimo je mjesto na kojem se dogodila najveća tragedija u višestoljetnoj povijesti Garevca, kao posljedica tragičnog događaja nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Bio je to zločin o kojem se nije smjelo govoriti . Unatoč zabranama tadašnjih vlasti ostala su sjećanja, sjećanja na zločin koji se ne može zaboraviti. Današnja demokratska vlast promovira kulturu sjećanja , jer ako se prestanemo sjećati, onda će se zločin ponoviti.

Istina se mora reći, a istina je ovo : nevino stradali postaju sveti.

Ova zemlja krčevina je krvlju natopljena i suzama zalivena , ovo je stratište i grobište, masovna grobnica , i zato je ovo  mjesto za sve nas sveto mjesto !

Ovdje, ispod naših nogu nalaze se kosti naših predaka, naših očeva i djedova, sinova, stričeva i rodjaka, dvaju naraštaja Garevca i susjednih sela našeg kraja. Od Pruda na sjeveru do Dobrinje i Riječana na jugu, od Svilaja i Potočana na zapadu do Orlova polja i Tuzlana na istoku.

Ovdje je ubijen jedan cijeli Garevac !…i  Kladari !…i druga sela !… Sve što je tada hrvatski disalo, ubijeno je ovdje !! Dva koljena…dva naraštaja….očevi i sinovi. Bol koji su naše majke i bake nosile ne može se izraziti riječima.

Osim vojnika, bilo je tu ranjenika i civila, maloljetnika čak i djece !

Njihov ideal nije bila nacistička Njemačku ! niti ondašnja NDH!  Da su se za njih borili, ne bi se našli u onom prostoru i vremenu gdje su se zatekli, u svom zavičaju, a zavičaj su ljudi s kojima dijelimo sudbinu. Oni su pokazali karakter, željeli su podijeliti sudbinu sa svojim najmilijim , braneći svoje obitelji, svoj dom i svoj kraj. Njihov ideal bila je sloboda.

Kao što su oni držali do svoje riječi i vjere, tako su povjerovali i tadašnjim ratnim pobjednicima da će postupiti časno i svoju riječ o poštenom suđenju i održati da – tko nije počinio ratni zločinbit će pušten kući. No, lažno obećanje bila je zapravo podmukla prevara.

Njima je ovdje, bez suđenja, na najokrutniji način oduzeto pravo na život, i ne samo to, oduzeto im je pravo na dostojanstvenu smrt ,  pravo na vjerski pokop, pravo na grob. Oduzeta su im sva temeljna ljudska prava.  Sa njima se postupalo svirepo,  zvjerski. Ovdje su ih krvnici tukli maljevima, grozomorno klali noževima, sjekirama i raznim poljoprivrednim oruđima. Poluživi su zakapani i to vrlo plitko, tako da su im divlje zvijeri kosti raznosile. Užas klanja trajao je dvije noći a nakon toga se preselio na druga dva stratišta, na obalama rijeke Bosne u Garevcu i rijeke Save kod Pruda. Ukupno zatočenih i mučenih  bilo je 628 duša.

Bol koju su žene Garevca, naše majke i bake, nosile u sebi ne može se izraziti riječima.  Hrabrost tih žena bila je veća od straha , od straha da ih se zatekne na zabranjenom mjestu. One su očuvale spomen na ovo stratište ovdje ! Imamo li mi hrabrosti nastaviti !?

Mi s ponosom nosimo teret njihove žrtve, neki više neki manje, svijesno ili nesvjesno, ali ipak svi mi u sebi nosimo pečat Burića štale .

Stoga , Burića štala i ovo stratište ovdje metafora su mučeništva i kolektivnog stradanja našega naroda u ovom kraju, i to nakon završetka Drugog svjetskog rata. Pa iako se u kuloarima, pa i kod nas, ustalio izraz “žrtve Burića štale”, naravno da to nisu nikakve žrtve pakla Burića štale, nego žrtve jednog bezbožnog  totalitarnog komunističkog režima , boljševičko-staljinističkog tipa koji je u ono vrijeme vladao većim dijelom Evrope pa i kod nas.

Nakon tog mračnog dijela povijesti, današnja demokratska Evropa osudila je zločine svih totalitarnih poredaka,  pa tako i komunističke. Tako je sukladno međunarodnom humanitarnom pravu, Rezoluciji 1481 Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope iz 2006.g. i sukladno Rezoluciji Evropskog parlamenta iz 2009.g. usvojen zakon o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. I ova naša Udruga postupa u skladu s tim.

Oni, naši predci,  ne smiju ostati u magli zaborava ! Očuvati spomen na naše pokojne, naša je kršćanska i ljudska  dužnost.

Živote im ne možemo vratiti, niti pravo na dostojanstvenu smrt, ali ono što možemo je to da im vratimo pravo na grob , pravo na vjerski obred, pravo na dostojanstven način  obilježeno posljednje počivalište koje treba  biti obilježeno primjerenim  spomenikom koji će svojom idejom i univerzalnom porukom – da se zlo ne ponovi – biti prihvatljiv svima i s ciljem trajnog očuvanja sjećanja na naše pokojne.  Počivali u miru Božjem !

 

Za UPH Garevac45

Pero Bajić, predsjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Zašto migranti pale kuće?

Objavljeno

na

Objavio

Facebook/

Učestale paljevine kuća, hala, napuštenih prostora, iza kojih stoje ilegalni migranti, mogle bi se pripisati načinu paljenja vatre. Obzirom da im je cilj da se ugriju ili skuhaju jelo, migranti koriste sprejeve i gorivo da lakše zapale vatru, piše Avaz.ba

Često to izmakne kontroli i bukne požar.

– Na nekoliko tih paljevina pronašli smo ostatke sprejeva, kanistera i boca u kojima je bilo gorivo – kaže izvor iz policije Unsko – Sanskog kantona.

Nakon što zapale vatru, migranti bježe glavom bez obzira jer su se doveli u životnu opasnost.

U posljednjih desetak dana na području Unsko – Sanskog kantona zapalili su tri napuštena objekta. Zapalili su i kuću partizanskog komandanta Zuhdije Žalića, u kući porodice Pozderac u Cazinu koja je proglašena nacionalnim spomenikom BiH, vršili su nuždu i polomili podove i prozore, piše Avaz.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari