Pratite nas

Povijesnice

Obljetnica smrti Ivana Pavla II. – pape putnika i pape mladih

Objavljeno

na

Na današnji dan 2005. u 21 sat i 37 minuta Bog je pozvao papu Ivana Pavla II. Prvi je papa koji je ušao u jednu sinagogu i džamiju. Njegov pontifikat bio je najduži pontifikat u XX. stoljeću i treći po duljini u povijesti Crkve.

Karol Jozef Wojtyla rođen je 1920. u Wadowicama, gradu smještenom na jugu Poljske. Ime je dobio po svetom Karlu Boromejskom čijoj zaštiti su svog sina preporučili roditelji Karol i Emilia.

Karolova majka umrla je devet godina kasnije, a kada je imao dvanaest Karolu je preminuo i stariji brat. Ivan Pavao II. često je govorio kako je njegova majka željela imati dva sina: liječnika i svećenika; njegov brat bio je liječnik, a on je postao svećenik. Papa će kazati da su njegove pripreme za svećenički poziv počele još u roditeljskom domu i da je na njih znatno utjecao njegov otac.

Iz mladosti svetog Ivana Pavla II. svakako treba istaknuti 1938. kada se Lolek, kako su zvali Woytilu, seli u Krakow. Tu započinje studij poljske filologije. Nakon prve godine studija nacistička Njemačka okupira Poljsku, a nacisti zatvaraju Sveučilište.

Prema Papinim riječima izbijanje rata “na izrazit je način promijenilo tijek njegova života”. Da bi izbjegao deportaciju, Wojtyla počinje raditi u kamenolomu, a potom prelazi u tvornicu sode. Sam će kasnije reći kako su te godine bile odlučne za konačno sazrijevanje njegove odluke o odlasku u bogosloviju. Iz tog vremena seže i njegov duboki osjećaj ljubavi i prijateljstva za radnike.

Budući papa i svetac u tajnosti od 1942. pohađa Teološki fakultet u Krakowu. Krakovski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapiehe, koga je papa iznimno cijenio i nazivao ga «nezaboravnim», zaredio je Karola Wojtylu 1946.

U studenom te iste godine Wojtyla odlazi na studij u Rim gdje postiže doktorat iz teologije. Iste godine vraća se u Poljsku i dobiva svoju prvu pastoralnu službu – postaje kapelan u jednoj seoskoj župi. U 38-oj godini, Wojtyla je zaređen za biskupa. 1963. papa Pavao VI. imenuje Wojtylu za krakowskog nadbiskupa, a četiri godine kasnije imenuje ga i kardinalom.

1978. umire papa Pavao VI. Za sljedećeg papu izabran je kardinal Albino Luciani iz Venecije, koji uzima ime Ivan Pavao I. Ali, samo 33 dana nakon toga, iznenada umire. Tako se 1978. godine, 14. listopada, otvara nova konklava, a dva dana potom, izabran je 264. papa u povijesti Crkve Karol Wojtyla. Nakon 455 godina za papu je izabran ne-Talijan, prvi papa Slaven.

Ivanu Pavlu II. tada je njegov sunarodnjak i primas Poljske kardinal Stefan Wyszynski (Stefan Višinski) rekao: «Izaberu li te, molim te, ne odbij.» Poslije izbora kardinal Wyszynski je uputio proročke riječi novom Papi: «Sada trebaš uvesti Crkvu u treće tisućljeće.» On je to i učinio.

Još u prvim danima svog pontifikata zacrtao je smjer kojim će ploviti njegova lađa. ‘Ne bojte se. Otvorite vrata Kristu.’, riječi s početka njegove službe dale su pečat cijelom njegovom pontifikatu. Bog ne traži nikada od čovjeka više nego što može učiniti. Bog nam uvijek daje snage da učinimo ono što od nas traži, izjavio je početkom jubilejske godine.

Papa putnik, kako su ga često oslovljavali novinari, na svoje je prvo putovanje krenuo u siječnju 1979. u Srednju Ameriku i Meksiko. Ukupno je na putovanja kretao 104 puta, od toga tri puta je posjetio Hrvatsku.

Još je jedan važan trenutak pontifikata svetog Ivana Pavla II. 13. svibnja 1981. godine, na Trgu sv. Petra, Mehmet Ali Agca izvršio je atentat na Papu. Operacija teško ranjenog Pape trajala je šest sati, a Papa je na liječenju proveo 77 dana.

Ivan Pavao II. uvijek je bio blizak s mladima. 1986. godine ustanovio je Svjetski dan mladih. Već je na dan svog pontifikalnog ustoličenja, sveti Ivan Pavao II. kazao mladima: »Vi ste nada Crkve i svijeta – vi ste moja nada.»

Prvi je Papa koji je ušao u jednu sinagogu i džamiju. Njegov pontifikat bio je najduži pontifikat u XX. stoljeću i treći po duljini u povijesti Crkve. Obilježen je, među ostalim, brigom za dobro i dostojanstvo svakog čovjeka, zalaganjem za ekumenizam, kulturu života nasuprot kulturi smrti, mir, ekologiju, dijalog i toleranciju među narodima, religijama i kulturama.

Sveti Ivan Pavao II. objavio je 14 enciklika, 15 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 45 apostolskih pisama. Osim toga, na svojim je apostolskim putovanjima održao više od tri tisuće govora.

Tijekom papinske službe proglasio je svetima 482, a blaženim tisuću i 338 kršćana. Imenovao je 231 kardinala. Zaredio je 321 biskupa. Niti jedan Papa u povijesti nije se susreo s tolikim brojem ljudi. Na više od tisuću općih audijencija srijedom u Rimu susreo je više od 17 milijuna hodočasnika.

Procjenjuje se da je ovaj Papa na svojim putovanjima prešao udaljenost koja je gotovo jednaka trostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Na tim putovanjima susreo se s više od 300 milijuna ljudi.

Sveti Ivan Pavao II. beatificirao je i bl. Alojzija Stepinca i Mariju od Propetog Petković te je blaženim proglasio časnog slugu Božjeg Ivana Merza. Tijekom pontifikata kanonizirao je dvojicu Hrvata: sv. Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina.

Vapaj svetog Ivana Pavla II. na početku pontifikata: “Otvorite širom vrata Kristu!” ostaje poticaj svima nama. S druge strane, taj isti Krist kojemu je Karol Wojtyla, povjerio svoj život, otvorio mu je vrata i pozvao ga u svoj dom na današnji dan 2005. u 21 sat i 37 minuta.

(HKM/ Hrvatska Katolička mreža)

 

Dan za pamćenje: 10. rujna 1994. – Papa Ivan Pavao Drugi u Hrvatskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Fra Ilija Starčević otac Bosanske Posavine

Objavljeno

na

Objavio

Za tri godine napunit će se 200 godina od kako su se zbila  dva uistinu  velika povijesna događaja: rođenja Oca Domovine, dr. Ante Starčevića  i osnivanja prve pičke škole u Bosni i Hercegovini, a koju je osnovao otac fra Ilija Starčević

Piše: Anto PRANJKIĆ

Kažu da svaki čovjek treba znati svoju povijest i iz nje izvlačiti one najbolje odrednice. Da bi se znala povijest treba pročitati veliki broj knjiga, ali treba znati čitati i između redaka, jer neke povijesne činjenice napisane u jednoj knjizi ne moraju biti i točne. Ne kaže se uzalud kako povijest pišu pobjednici. Pobjednici pišu, ali povijesne istine kad-tad dođu na svoje, pa tako i različite veze između ljudi i krajeva izađu na površinu. Ne znam da li se netko zapitao kakva je veza između maloga Žitnika kod Gospića i malenoga Donjega Rahića kod Brčkog u našoj Bosanskoj Posavini. Veza je jedno veliko prezime.

Ocem Dmovine zovemo dr. Antu Starčevića, samozatajnog ličkog „gromovnika“, koji je osvajao svojom riječju i plemenitošću. Napisao je veliki broj djela koja su danas postala inspiracija mnogima za bavljenje politikom i služenju čovjeku uopće. Njegova djela danas su putokaz kako se treba djelovati za javno dobro. Nažalost, mnogi su zaboravili za njegove brojne spise, članke i pisma, koja nadahnjuju i daju nadu.

Istog dana kad se on rodio, jedan drugi Starčević, na drugom dijelu našega podneblja, u tada prilično malenoj Tolisi u Bosanskoj Posavini, otvara prvu školu u Bosni i Hercegovini. Nakon Tolise otvorene su mnoge. Aktualna istina kaže da je danas  diljem svijeta više od 300 ljudi koji su postali doktori znanosti a ponikli su na plodnoj posavskoj ravnici. Djelo je to ruku brojnih učitelja, nastavnika i profesora, koji su pratili fra Iliju i njegovu braću franjevce u obrazovanju mladih naraštaja. I baš zato treba pokrenuti inicijativu za proglašenjem fra Ilije Starčevića ocem Posavine. Društveno-kulturna platforma za Bosansku Posavinu pokrenula je tu inicijativu  na formalno-pravnoj znanstvenoj i društveno-političkoj razini, jer korak kojega je učinio fra Ilija Starčević, omogućio je brojne nove korake za generacije koje su stasale poslije 1823. godine.

Za tri godine napunit će se 200 godina od kako su se zbila  dva uistinu  velika povijesna događaja: rođenja Oca Domovine, dr. Ante Starčevića  i osnivanja prve pičke škole u Bosni i Hercegovini, a koju je osnovao otac fra Ilija Starčević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1994. godine uvedena hrvatska kuna

Objavljeno

na

Objavio

30. svibnja 1994. – Godišnjica hrvatske kune

Na današnji dan 1994. godine uvedena je hrvatska kuna.

Zamijenila je privremeni novac, zapravo novčani bon, hrvatski dinar koji je bio uveden 23. prosinca 1990. godine i kojim se Hrvatska definitivno u novčarskome pogledu odcijepila od već bivše federativne Jugoslavije.

Za razliku od dinara, koji će ostati zapamćen i po 30 i više postotnim smanjivanjima vrijednosti na mjesec te stabilizacijskom programu ujesen 1993. godine, nakon kojega je učvršćen i s dobrim temeljima dočekao pravi novac, kuna se iskazala kao jedna od najstabilinijih valuta u Europi.

Naziv kuna za trajnu hrvatsku valutu odabran je zbog značajne uloge kunina krzna u hrvatskoj monetarnoj i fiskalnoj povijesti. Povijest naziva novčane jedinice Republike Hrvatske počinje s krznom kune kao sredstvom naturalnog plaćanja, zatim kuna postaje obračunska novčana jedinica i, napokon, novac u modernom smislu.

Kunino krzno služilo je kao sredstvo plaćanja poreza zvanog kunovina ili marturina u srednjovjekovnoj Slavoniji, Primorju i Dalmaciji; lik kune nalazio se od prve polovine 13. stoljeća pa gotovo do kraja 14. stoljeća na hrvatskom kovanom novcu zvanom banovac; kuna je bila potencijalni novac Banovine Hrvatske.

Prvi spomen naturalnog plaćanja u kuninim kožicama nalazimo prilikom plaćanja poreza (danka) u iznosu od 40 kuninih kožica (Osor na Cresu) odnosno 50 kuninih kožica (Beli, isto na Cresu). Danak je ubrao Venecijanski dužd Ottone Orseolo 1018. godine u Osoru.

Na Dan državnosti, 30. svibnja 1994. godine, uvedena je kuna kao novčana jedinica Republike Hrvatske, s podjelom na 100 lipa, zamjenom za hrvatski dinar u odnosu 1:1000.

Kratica za kunu je kn u platnom prometu u Hrvatskoj, a za lipu je lp. Prema normi ISO 4217, oznaka za kunu u međunarodnom prometu je HRK, a brojčana oznaka je 191.

Kovanice je dizajnirao hrvatski umjetnik Kuzma Kovačić, a novčanice Miroslav Šutej i dr. Vilko Žiljak.

Novčanice se izdaju u denominacijama od 5, 10, 20, 50, 100, 200, 500 i 1000 kn. Tijekom izdavanja bilo je manjih promjena u izgledu pojedinih novčanica.

Novčanice od 5 kuna su i dalje zakonsko sredstvo plaćanja, ali se više ne puštaju u optjecaj. (kamenjar.com/wikipedia)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari