Connect with us

Gospodarstvo

Očekuje li nas rekonstrukcija međunarodne ekonomije?

Objavljeno

-

Prijenos svjetske moći od Zapada prema azijsko-pacifičkoj regiji već neko vrijeme predstavlja neupitnost međunarodnih odnosa. Aktualna korona-kriza, mišljenje je mnogih analitičara, taj će proces dodatno ubrzati. No s obzirom na to da ovo nije prva epidemija koja je krenula iz Kine, ovih dana u mnogim zapadnim medijima možemo čuti vrlo kritične opaske o toj zemlji, ali i o tome kako bi trebalo preispitati globalni lanac opskrbe koji danas kod većine proizvoda kreće upravo iz te države.

Povratak „ekonomskog suvereniteta“ u Europu?

Bruxelleski portal Politico nedavno je pisao o tome kako su medicinske sestre u bogatijim zemljama poput Italije, Španjolske, pa čak i SAD-a nosile vreće za smeće zbog nedostatka zaštitnih odjela, što je pokazalo svu krhkost međunarodnih lanaca opskrbe. Europski povjerenik za unutarnje tržište i ekonomiju Thierry Breton priznao je da je Europa možda otišla predaleko u globalizaciji i postala previše zavisna od jedne zemlje, jednog kontinenta.

Njemačka kancelarka Angela Merkel nedavno je izjavila da pandemija otkriva potrebu za „određenim suverenitetom ovdje“, dobivenim preko domaće proizvodnje. Za „ekonomski suverenitet“ Europe založio se i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Za mnoge čelnike EU-a, ističe Politico, najveće razočaranje u aktualnoj krizi bila je nesposobnost Europe da napravi maske za lice ili osnovne kemikalije potrebne za lijekove.

Nedostatak koordinacije u Europi bio je u izrazitoj suprotnosti s azijskim „tigrovima“, čije su tvornice u roku od nekoliko dana napravile milijune maski, kao i setove za testiranje, koji su im omogućili da kontroliraju virus, o čemu navodni bogati svijet – Europa i SAD – vidno nisu uspjeli, dodaje se u analizi portala Politico.

Njemački ministar gospodarstva Peter Altmeier za Politico je izjavio da „moramo naučiti lekcije iz krize“, npr. kad je „riječ o pitanju zavisnosti od samo jednog dobavljača ili samo jedne regije“.

Plaćati više kako bi se određeni proizvodi proizvodili ovdje

Zastupnik CDU-a u Bundestagu Johann Wadepuhl smatra da EU mora u područjima u kojima Kina nudi svoja ulaganja, primjerice u grčkim lukama, ponuditi alternative. Wadepuhl se zalaže za zaštitu europske proizvodnje: „Moramo zaštiti europsku proizvodnju. Kako bismo se zaštitili od kineske konkurencije, mora se dopustiti spajanje kompanija kako bi postale veliki igrači. (…) U budućnosti ćemo morati biti spremni plaćati više kako bi se određeni proizvodi proizvodili ovdje“.

Očito je, dakle, da u Europi razmišljaju o vraćanju dijela proizvodnje koja je proteklih desetljeća otišla prema Istoku. Ponovno vraćanje proizvodnje u Europu javilo se kao ideja i prije izbijanja krize. I prije ove krize, primjerice, Njemačko udruženje njemačke industrije (BDI), upozorilo je da je nužno postupati prema Kini kao prema ”sistemskom rivalu”. Krajem prošle godine francuski ministar gospodarstva Bruno Le Maire kritizirao je proizvođače automobila Peugeot i Renault zbog proizvodnje vozila u Maroku, Sloveniji i Turskoj.

Nakon aktualne krize Francuska i Njemačka posebno su farmaceutski sektor označili kao ključno područje za vraćanje proizvodnje u svoje zemlje. Većina antibiotika danas se proizvodi u Kini i Indiji. A kad su u pitanju zaštitne maske, oko 25 % ih izvozi Kina.

Dugoročno povratak proizvodnje u Europu nije isključen

Ovu je jesen kineski predsjednik Xi Kinping trebao posjetiti Njemačku koja će tada predsjedavati Unijom. Trebalo se razgovarati o proširenju suradnje Kine i EU-a koja je i sada iznimno velika. Naime, trgovinska razmjena već sada iznosi oko 750 milijardi dolara.

Nakon ove krize veliko je pitanje što nas očekuje na tome planu. Ministri trgovine EU-a nedavno su se složili kako je u ovome trenutku „diversifikacija najvažnija kako bi se smanjilo oslanjanje na pojedine zemlje dobavljače“.

Kratkoročno teško je očekivati masovniji povratak proizvodnje na Zapad, no dugoročno ta opcija nije isključena. Naravno, taj bi potez podrazumijevao potpuno preispitivanje međunarodne ekonomije i općenito današnji sustav ekonomskih odnosa u svijetu.

Kapital je, bez obzira na sve drugo, pa i sigurnost (pitanje dostupnosti lijekova je i pitanje sigurnosti građana) do sada išao tamo gdje je dobivao jeftiniju radnu snagu. Hoće li se išta promijeniti na tome planu ostaje nam vidjeti. Svijet će i dalje nedvojbeno ostati visokoglobaliziran, niti jedno područje nije samodostatni izolirani otok, no u nekim aspektima globalizacija je ipak otišla predaleko. Zdravstvena kriza to je u potpunosti razgolitila.

Davor Dijanović / HKV

Željko Cvrtila: Padaju načela i postulati na kojima Europa počiva

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari