Pratite nas

‘Očekujete rat, no Putin ga je već dobio!’

Objavljeno

na

U svijetu kojim dominiraju YouTube, Twitter i Facebook, neskrivena “snažna moć” oružja i streljiva nije više tako javno primamljiva kao što je nekada bila.

Ljudi i dalje čekaju da u Ukrajini konačno počne “rat”, ali rat u stilu 21. stoljeća je tamo već počeo i već bi mogao i završiti – nešto što Vladimir Putin očito razumije čak i ako ostatak svijeta to ne uviđa, ocjenjuje novinar David Patrikarakos u osvrtu za američki PoliticoMagazine.

U svijetu kojim dominiraju YouTube, Twitter i Facebook, neskrivena “snažna moć” oružja i streljiva nije više tako javno primamljiva kao što je nekada bila. Autokratske države sada se radije razračunavaju s disidentima na način da ih otjeraju u bankrot nego da ih likvidiraju, a djelatnici nevladinih udruga više ne “nestaju” već se njihovi uredi zatvaraju zbog kršenja urbanističkih planova.

“Danas čak i diktatori moraju izgledati ‘postmoderno'”, zaključuje Patrikarakos.

Putin, koji je savladao umijeće neskrivene moći, razumije ovaj novi svijet, kako instinktivno tako i politički, smatra novinar koji je proputovao okupiranom istočnom Ukrajinom. “To je bilo putovanje u zemlju koja se raspada i postupno uranjanje u realnosti ruske geopolitičke strategije”, piše novinar. dave1

Diljem istočne Ukrajine središta gradova su napuštena, glavne prometnice rascjepkane kontrolnim punktovima, dućani i restorani zatvoreni, bankomati “presušeni”, a ljudi čekaju u redovima za kruh. Naoružani muškarci stapaju se na ulicama s mladima koji se dosađuju i bakicama, dok vozači oklopnih vozila izvode bravure poput kaskadera.

Gomila strastveno navija i odjednom se, u tren oka, neki potpuni anonimus prometne u generala, oslikava Patrikarakos stanje na istoku Ukrajine. Ističe pritom da se Moskva, putem veza s proruskim milicijama i nekadašnjom vladajućom strankom bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča te “petljanjem” s lokalnim oligarsima poput milijardera Rinata Ahmetova, pobrinula da normalan gradski život potpuno nestane u cijeloj istočnoj Ukrajini.

“Proruski pobunjenici su nasilni i odlučni, a ponekad čak i organizirani, ali su politički i ideološki osuđeni na propast: glasni na riječima, ali potpuno bezidejni”, ocjenjuje se u tekstu. Mašu ruskim zastavama dok iz pojačala odzvanjaju borbene pjesme iz Velikog domovinskog rata i pripovjedaju beskonačne priče o tome kako će se oduprijeti “fašističkoj hunti” u Kijevu i kako žele postati dio jedne velike cjeline. Žale se na ugroženost ruskog jezika, no ništa ne govore o tome na koji bi se način njihovi životi mogli značajnije poboljšati u savezu s Moskvom.

BELARUS-UKRAINE-RUSSIA-US-EU-POLITICS-CRISIS-PUTIN“U tandemu s kaosom dolazi i bezakonje”, zaključuje Patrikarakos koji u Donjecku, Luhanskom i Slovjansku nije vidio niti jednog jedinog policajca, osim na barikadama s proruskim pobunjenicima. To područje i dalje s odobravanjem gleda na Janukoviča i njegovu Stranku regija, a Janukovič je baš s policijom imao jak odnos, objašnjava Natalija Gumenjuk, ukrajinska novinarka za nezavisnu TV postaju Hromadske.

“Policija u istočnoj Ukrajini je dugi niz godina najkorumpiraniji dio lokalnih vlasti”, objašnjava Gumenjak. Stoga i nije čudno da usprkos njihovom broju (Ukrajina ima 300.000 policajaca i samo 100.000 vojnika) policija nije čak niti probala suzbiti prosvjede i nerede, objašnjava nekadašnji boksački prvak Vitalij Kličko. Ukrajinske nacionalne institucije se u tom dijelu zemlje naprosto raspadaju, dodaje Kličko.

Čini se, ocjenjuje novinar, da nigdje moderni autokrat poput Putina nije toliko vješt koliko u ratu. “Invazije koje su zanijekane, vojnici koji haraju bez vojnih oznaka,….ali iza tog sukoba se krije puno važnija borba: Rusija je nemilosrdno iskoristila međusobno povezan globalni krajolik”, tvrdi Patrikarakos.

“Ruski lobisti su članovi ‘think-tankova’ i međunarodnih sveučilišta, a njezini mediji imaju veliki utjecaj u istočnoj Ukrajini i kod povelikog broja korisnih idiota na Zapadu. Međunarodne financije su sada jače nego obveznice nadnacionalnih institucija, a londonski City, Exxon i BP ne žele poremetiti dotok ruskog novca”, objašnjava novinar i podsjeća da mnogi sa sprdnjom gledaju na “blage, impotentne i smjerne” sankcije Zapada prema Rusiji.

“Sve ovo služi da bi Rusija opravdala i dodatno pojačala agresiju i vidimo da to djeluje. Putin dobiva rat i nastavit će pobjeđivati sve dok svijet nešto ne poduzme da ga zaustavi….on ima monopol na kolektivnu svijest u istočnoj Ukrajini i on je neupitan te uvijek može izvršiti invaziju ukoliko to poželi, no mora boti porezan. Putin želi da Ukrajina tinja, ali nikako ne želi da eksplodira”, dodaje Patrikarakos.

I dok SAD i EU raspravljaju o trećoj fazi sankcija, Putin je izvojevao pobjedu, a da ništa nije morao dati.

U govoru u Bruxellesu krajem ožujka američki predsjednik Barack Obama je poručio da Zapad ne smije dozvoliti Rusiji da dovede u pitanje “istinu koja je samo nekoliko tjedana ranije bila očigledna: da se u 21. stoljeću granice Europe ne smije silom prekrajati”.

No, Putinu jedva da je i trebala sila da učinkovito rascjepka Ukrajinu. Krim je nepovratno otišao i država kao takva je gotova. Čini se da ono što Putin želi, a što će najvjerojatnije i dobiti, je federacija od onoga što ostane od Ukrajine koja će onemogućiti probližavanje Zapadu.

Patrikarakos je autor knjige “Nuklearni Iran: rađanje atomske države”. Predaje novinarstvo na sveučilištu Yale i izvanredni je profesor na Fakultetu za iranske studije sveučilišta St.Andrews.

Hina

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

Objavljeno

na

Objavio

‘Pariz gori, London je u krizi, a Marakeški globalni kompakt o migracijama mrtav je i prije nego što je uopće potpisan’ – poručio je Steve Bannon, bivši glavni strateg Bijele kuće i ključni predizborni savjetnik koji je Donaldu Trumpu pomogao da postane američki predsjednik, na skupu u flamanskom parlamentu u subotu u Bruxellesu, na kojemu se pojavio u društvu liderice francuske krajnje desnice Marine Le Pen.

Skup je bio organiziran radi zaustavljanja globalnog kompakta o zakonitim migracijama, koji se danas i sutra politički usvaja na skupu u marokanskom gradu Marrakechu, a organizatori su u videospotu kojim je otvoren skup istaknuli i Hrvatsku među onim zemljama, poput SAD-a, Mađarske i Austrije, koje su se povukle iz Marakeškog sporazuma.

– Ako mi date da biram želim li vladu sastavljenu od prvih sto ljudi koji se pojave na Trumpovu skupu s crvenim bejzbolskim kapama (s porukom Make America Great Again, op.a.) i prvih sto ljudi u žutim prslucima koji se danas pojave u Parizu, ili vladu sastavljenu od prvih sto partnera u Goldman Sachsu i prvih sto koji hrle stranci iz Davosa, reći ću vam: dajte mi “deplorables” (jadnike, izraz koji je za Trumpove simpatizere svojedobno upotrijebila Hillary Clinton, op. a.), dajte mi “Gilets jaunes”, bit ćemo humaniji, bit ćemo odlučniji, jer to su ljudi na kojima je judeo-kršćanski Zapad izgrađen i na kojima stoji – poručio je Bannon.

Ovaj politički trenutak u povijesti specifičan je i važan po tome što – kako vjeruje bivši glavni strateg predsjednika Trumpa, čije su ideje i dalje prisutne u politici Bijele kuće – prvi put takvi ljudi, ta obespravljena radnička klasa koja je bila žrtva globalizacije, “imaju svoje predstavnike u Viktoru Orbanu, Matteu Salviniju, Marine Le Pen, Donaldu Trumpu, Jairu Bolsanaru…”. Poimence je još spomenuo i Austriju, gdje vlada kancelar Sebastian Kurz, kao dio tog vala. Nije spomenuo Hrvatsku i njezinu predsjednicu, koja se ukrcala na taj val, barem po pitanju povlačenja potpore sporazumu iz Marrakecha, prenosi Večernji list.

– To, što je SAD bio prvi koji je odbacio globalni kompakt o migracijama nešto je na što sam najponosniji jer sam na tome radio – rekao je Bannon o sporazumu koji se sutra usvaja u Marrakechu. – To je samo dio prijevare koju UN provodi desetljećima i desetljećima kad govori da ti globalni sporazumi ništa ne znače, da samo trebate doći i potpisati ih. Konačno imamo lidere poput Orbana, Le Pen i Trumpa koji su spremni reći: Dosta nam je toga, nećemo to više raditi. U tome je snaga ovog trenutka – zaključio je.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Marijačić: Jugoslavenske provokacije

Objavljeno

na

Objavio

Javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj

U povodu stote obljetnice ulaska Hrvatske u jugoslavensku zajednicu, naš javni prostor zatrovan je jugonostalgijom do te mjere da se ponekad pitamo u kojoj državi uopće živimo.

Povijesna obljetnica bila je prigoda nostalgičarima da u sebi probude sve zapretene emocije koje ih vežu za prošlo i pregaženo političko doba.

Pročetničke Novosti su možda otišle najdalje pa su objavile insignije propale države na naslovnici. Kako nemaju čitateljsku publiku, nitko to ne bi ni primijetio da neki hrvatski mediji nisu prenijeli tu provokaciju. Bilo bi logično da stvar postavimo ovako: ako je Jugoslavija bila negacija Hrvatske, a jest jer je u krvi gušila svaku pomisao o slobodnoj hrvatskoj državi, onda to znači da je javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj i da ga treba sprječavati, zabranjivati i kažnjavati.

Ništa od toga ne događa se u Hrvatskoj. Štoviše, svi ti krugovi koji su ovih dana puna srca prizivali u sjećanje okupacijsku Jugoslaviju financiraju se proračunskim novcem. Hrvatska ne samo što nije u stanju definirati te pojave kao neprijateljske, nego im nije u stanju prekinuti dotok novca, no to je već poznata očajna priča koja govori o stupnju hrvatske neslobode i nedovršenoj pobjedi 90-ih.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku

Upravo ti krugovi se žestoko bore protiv uporabe pozdrava Za dom spremni. U Hrvatskome saboru su potpisali interpelaciju o zabrani toga pozdrava vodeći ljudi SDP-a, GLAS-a, IDS-a, manjinski zastupnici. S jedne strane, porazno je da nekome u Hrvatskoj smeta pozdrav pod kojim se branio, primjerice, Vukovar, ane smetaju mu simboli pod kojim je napadan. S druge, pak, strane, pozitivno je što otprilike sada jasno znamo stav tih potpisnika prema Hrvatskoj, ako smo uopće ikad i sumnjali.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku. Ne samo da se ne biborili za nju kad bi sutra opet bila napadnuta, nego bi najvjerojatnijie otišli na agresorsku stranu. Arsen Bauk, Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Veljko Kajtazi sutra bi, dakle, u slučaju nove srbijanske agresije pod zvijezdom petokrakom, gotovo sigurno uzeli taj simbol za svoje obilježje i pucali na Hrvatsku koja bi se opet branila pod pozdravom Za dom spremni!

Upravo ti ljudi osporavaju Hrvatskoj pravio što se branila 90-ih od agresije pod spomenutim pozdravom pa je istina zapravo tragična i neumoljiva: onaj u Hrvatskoj komu smeta pozdrava pod kojim su branitelji branili napadnutu Domovinu jednostavno niti je prijatelj, niti je lojalni građanin niti je normalan čovjek. Pravo je napadnutoga hrvatskoga naroda da se brani na svome pod bilo kojim simbolima za koje je procijenio da mu pomažu, pa i pod ustaškim pokličima.

S etičke strane, tu aspolutno nema ništa sporno. Ako Lori Vidović, Bauku, Bernardiću, Pupovcu i ostalima smeta Za dom spremni, to zapravo znači da su oni na strani koljača i ubojica na Ovčari koji su na sebi imali kape s petrokraka dok su zvjerski ubijali i klali hrvatske branitelje i civile.

Ne postoji način da oni svoju protivljenje pozdravu Za dom spremni učine moralno opravdanim, pa čak ni pozivanjem na okaljanost pozdrava u doba NDH jer o tome ništa ne znaju, nego samo imaju predsrasude koje je u njima proizvela jugoslavenska historiografija i velikosrpska propaganda.

Kalkuliranje

Kada ne bi morao politički kalkulirati, nacionalno indiferentni Andrej Plenković vjerojatno bi se s lakoćom složio s oporbenjacima i odmah potpisao interpealciju i propisao zabranu svake uporabe spomenutoga pozdrava. U njegovome HDZ-u možda je ostao još minimum dostojanstva i minimum otpora prema nekim oblicima rehabilitacije zločinačke Jugoslavije pa su protiv oporbene interpelacije, ali nije isključeno da ih Plenković skrši i udovolji oporbi kao što je dosad redovito. Ovo što Plenković radi od Hrvatske gotovo je luđačka i kompulzivna destrukcija svake nacionalne samosvojnosti.

On se poziva na EU, a u toj EU Italija daje nagradu za mir četniku Vučiću, u toj Europi haški tužitelji i suci primaju nagrade iz ruku predstavnika istočnoga Mostara u znak zahvalnosti što su osulili hrvatsjku šetoricu, u toj Europi jedan Ratko Mladić uživo se javlja se haaške tamnice u studio srbijanske televizije… A u Hrvatskoj Plenković i HDZ-ovci ne usude ni na minutu šutnje za pokojnoga Praljka, strogo paze da se ne bi slučajno se sreli s Darijom Kordićem, u toj Hrvatskoj moraju uklanjati domovinske simbole sa spomenika poginulim braniteljima zato što to zahtijeva Milorad Pupovac koji je na dan 5. kolovoza u Bačkoj Palanci odavao popčast agresorskoj vojsci i politici.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari