Pratite nas

Komentar

Od beskrupoloznoga branitelja znanstvene čestitosti do znanstvenoga manipulatora

Objavljeno

na

Tomislavu Janoviću oduzeto znanstveno zvanje

„Tko se mača laća od mača i gine!“ stara je narodna poslovica, toliko puta dokazana  od početka ljudskoga postojanja, a ljudi nikako da nauče i onu drugu narodnu: „Tko drugom jamu kopa sam u nju pada!“ Ove su dvije poslovice iz bogate narodne tradicije uistinu prigodne za uvod u priču koja ovih dana potresa znanstvenu, društvenu i opću javnost u Republici Hrvatskoj.

Naime, 25. ožujka 2019. godine Hrvatski sveučilišni list Universitas objavio je informaciju kako je Matični odbor za polja filozofije i teologije oduzeo  znanstveno zvanje višega znanstvenog suradnika Tomislavu Janoviću, docentu zaposlenom na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Janoviću je, koje li bizarnosti, inače u javnosti poznatom kao „beskrupuloznom branitelju znanstvene čestitosti“, zvanje oduzeto, jer ga je, kako je utvrđeno, dobio na temelju nepostojeće knjige.

Interesantno, ni jedan od visokotiražnih medija o ovom slučaju nije izvijestio, iako je već proteklo dovoljno vremena. Sve ovo insinuira na namjerno „zataškavanje“ cijeloga slučaja. Hvala Bogu, postoje i mediji koji su sve to zabilježili i proslijedili javnosti.

Kako piše Universitas, u broju 112. od 25. ožujka ove godine u redakcijski potpisanom članku: „Znanstveno nastavno vijeće Hrvatskih studija donijelo je na sjednici 28. rujna 2018. godinu Odluku o pokretanju postupka preispitivanja odluka ZNV-a kojima je Tomislav Janović izabran u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora. Istom odlukom imenovano je povjerenstvo koje o tome treba dati stručno mišljenje. Povjerenstvo je u svom izvješću utvrdilo da Tomislav Janović nije u vrijeme natječaja ispunjavao uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i predložilo pokretanje postupka oduzimanja toga zvanja.“

Universitas također pojašnjava da je Povjerenstvo svoj zaključak temeljilo na dodatnom dokumentu koji je kao sastavni dio uključen u Izvješće pod naslovom „Usporedna i formalna analiza teksta koji je pod naslovom Prema dualizmu (IBIS-grafika, 2014.) priložen 22. studenog 2013. u prijavi na natječaj za izbor u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora“. Na temelju izvješća stručnog povjerenstva Znanstveno nastavno vijeće Hrvatskih studija donijelo je na sjednici 5. prosinca 2018. godine odluku o pokretanju postupka oduzimanja znanstvenog zvanja Tomislavu Janoviću.

Cijeli ovaj slučaj i prijevara  otkriveni su početkom  2017. godine. Po uzoru na japansku igračku u kojoj se kućni ljubimac virtualno hrani i kontinuirano raste, a zbog načina na koji je knjiga pisana, knjiga je dobila naziv „tamagotchi knjiga“. Tako je i cijela afera ili bolje reći skandal dobio istovjetno ime.

Janovićevim činom zgrožena je cijela hrvatska znanstvena zajednica, a na što je u hrvatskom državnom Saboru reagirao i sam zastupnik Živoga zida Ivan Vilibor Sinčić, mahavši (polu)praznom knjigom pod naslovom Prema dualizmu. Kako piše Hrvatski tjednik zastupnik Ivan Vilibor Sinčić tom je prigodom, između ostaloga, kazao kako je istražujući došao do sporne knjige:

– Knjiga je objavljena 2013. godine, jer je bila uvjet za napredovanje. Do napredovanja je eto došlo, ovo je dokument kojim se gospodin Janović bira, izabire se u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, kazao je Sinčić i pojasnio, kako je knjiga bila poluprazna 2013. i 2014. godine, a kako je danas to knjiga od 200 stranica, s drugim ISBN brojem.

– Tako je buknula „afera Tamagotchi“, jer je knjiga postupno dopunjavana svake godine, kazao je tom prigodom saborski zastupnik Živoga zida Ivan Vilibor Sinčić.

Filozof Tomislav Janović svojim spornim podnescima prijavljivao je za znanstvenu nečestitost i navodne manipulacije nekoliko ljudi iz hrvatske znanstvene zajednice – akademika Branka Despota, prorektora Antu Čovića, profesora s Filozofskoga fakulteta Linu Veljaka i profesora s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu Mislava Kukoča. Protiv Janovića i njegovih su-prijavitelja Tomislava Bracanovića, Pavla Gregorića i Davora Pećnjaka vođeni su i sudski postupci.

No, u javnosti je zacijelo najpoznatiji slučaj bivšega ministra Pave Barišića. O ministrovu je povjerenju  na temelju iznesenih objeda čak glasovao i Hrvatski sabor te „presudio“ konačno u Barišićevu korist: 72 protiv smjene prema samo 49 glasova za opoziv.

Tim je epilogom, jednoznačnim većinskim odbacivanjem oporbenoga prijedloga za smjenu ministra Barišića, Hrvatski sabor izrekao jasan pravorijek o zloporabama etičkih tijela u znanosti. Ogradio se od manipulacija okrnjenoga saborskoga Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koje je poglavito demonstrirao bivši predsjednik Odbora akademik Vlatko Silobrčić. On je bio prisiljen povući se s mjesta predsjednika Odbora jer je kršio Etički kodeks i Poslovnik o radu Odbora, iznoseći u javnost povjerljive podatke sa sjednica, na što se pobunilo nekoliko članova Odbora i podnijelo ostavke.

I sam premijer Plenković Barišiću je, nakon što je koalicijski partner HNS dobio resor obrazovanja i znanosti, ponudio  drugi resor u Vladi, Ministarstvo rada i mirovinskih sustava, koje inače djeluje s najvećom proračunskom stavkom. Profesor Pavo Barišić ipak se na kraju zahvalio na toj ponudi. U nekoliko navrata Andrej Plenković i javno je naglašavao kako je Barišić mogao ostati u ovoj Vladi da je to želio.

Protiv neosnovanih prijava „krivotvoritelja“ Tomislava Janovića i drugova, kao i protiv zloporaba etičkih tijela u političke svrhe, Barišiću je javnu potporu dala akademska zajednica, Rektorski zbor, brojni akademici, znanstvenici, profesori i studenti, kao i, što je ranije istaknuto, i Hrvatski sabor. Na posljetku, za pravo su mu dali Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Zagrebu, Ustavni sud Republike Hrvatske, ali i istina.

Kasnije je isto tako dokazano i na Sveučilištu u Augsburgu da prof. dr. Pavo Barišić nije počinio nikakvu povredu znanstvenih pravila, a „beskrupulozni pokretač“ medijske hajke i linča još je jednom točnima dokazao  narodne poslovice s početka ove priče i pokazao kako se ne može, bez obzira koliko beskrupulozni bili, protiv „Nepokrenutog Pokretača“.

Zato je posve začudna činjenica što visokotiražni mediji u Hrvatskoj i nadležni znanstveni novinari, koji su u nekim insinuiranim slučajevima „brižno“ bdjeli nad etičkim zdravljem nacije, o Janovićevu neprispodobivom nedjelu uopće ne izvješćuju. Još je začudnije što se o nečuvenom znanstvenom prekršaju „prijavitelja“ Janovića ne oglašavaju ni veliki borci za „nultu toleranciju“ prema znanstvenom nepoštenju, poput uvijek dežurnoga pokretača peticije Ivana Đikića i su-prijavitelja Jure Zovka. Oni se čak nisu javno ni ispričali Barišiću što su ga neosnovano prijavljivali i klevetali. No ne svjedoči li sve to zapravo o njihovoj znanstvenoj (ne) pristranosti i elementarnom ljudskom (ne) poštenju?

Anto PRANJKIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Inzkovo izvješće UN-u puno je obmana i laži o Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

U prvome tjednu svibnja Visoki međunarodni predstavnik Valentin Inzko podnio je redovito izvješće Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda u kojemu je govorio o polugodišnjem razdoblju u Bosni i Hercegovini iznoseći gomilu laži, obmana i podvala. Uredu Visokoga međunarodnog predstavnika očito je jedini cilj održati status i nastaviti zarađivati stotine tisuća eura, dok s druge strane svojom pristranom probošnjačkom retorikom njegov prvi čovjek nastavlja održavati dominaciju ovoga naroda nad Hrvatima. Skandalozni su navodi, činjenično netočni i obmanjujući, koje je predstavio članovima svjetske organizacije koja je i utemeljila ovu funkciju u BiH. Tako se Inzku priviđaju separatizam kod Hrvata, negiranje Haaškoga tribunala, opstrukcije, a da istodobno nije predstavio nijedan grijeh druge bošnjačke strane. Po običaju i s mjerom podsjetio je na grijehe srpske strane.

Problem NVO Herceg-Bosna

Sredinom ožujka u Mostaru je održana godišnja skupština nevladine udruge Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, koja je doslovno to što predstavlja – udruga. Na njoj je govorio Dragan Čović, predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora BiH, također još jedne udruge. To je bio događaj koji je jedva zabilježen u popisu agencijskih vijesti. No ne i za Inzka i njegov tim.

‘Kao što je napomenuto, u izvještajnom razdoblju izjavama se nastavilo osporavati suverenitet i teritorijalni integritet BiH, pri čemu je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik najzastupljeniji predstavnik takvih proglasa. U ožujku je udruga pod nazivom ‘Hrvatska zajednica Herceg-Bosna’, kako se u ratu nazivala odcijepljena paradržava, održala kongres u Mostaru, gdje je ‘pohvaljena ratna Herceg-Bosna’, navedeno je u izvješću austrijskoga diplomata. Koliko su njegova izvješća primitivna i površna, najbolje govori stavljanje u identični kontekst Dodikovih istupa te hrvatskih dužnosnika. I dok Dodik nastavlja ondje gdje su stale srpski ratni vođe Radovan Karadžić i Ratko Mladić, Herceg-Bosna najprije je značila otpor agresiji. Mala povijesna lekcija uči nas kako je utemeljena istoga dana, 18. studenoga 1991. godine, u BiH kada je Vukovar pao u srpske ruke. Jedina logična poveznica s time jeste da je Herceg-Bosna simbol otpora agresiji koja je u BiH uslijedila pola godine kasnije. I da nije bilo Herceg-Bosne, posve je sigurno da ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Za Inzka je, pak, pozivanje na ulogu Herceg-Bosne ‘osporavanje suvereniteta i teritorijalnoga integriteta’. Istodobno, jedina je činjenica da Herceg-Bosna na žalost danas ne postoji kao entitet, odnosno republika, dok istodobno Republika Srpska itekako postoji. Nije Inzko propustio spomenuti niti rezoluciju sa zasjedanja Hrvatskoga narodnog sabora BiH održanoga u siječnju ove godine. Posebno mu je zasmetao dio u kojemu su politički predstavnici Hrvata rekli kako totalnu laž i krivotvorenje povijesti predstavlja presuda šestorici dužnosnika Herceg-Bosne koju je izrekao Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

‘Odbacujemo kvalifikacije ICTY-a o udruženom zločinačkom pothvatu koje su nepravedno i neutemeljeno pripisivane Republici Hrvatskoj, Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane. Takva se zlonamjerna kvalifikacija, na žalost, koristi kao pokušaj ostvarivanja ratnoga cilja jedne strane u ratu u BiH u ukidanju hrvatskoga naroda kao političkoga subjekta u BiH. ICTY nije bio kvalificiran u predmetu ‘Prlić i drugi’, niti je uopće kvalificiran, kao što su oni sami presudili 2007. godine, da odlučuju o pitanjima odgovornosti države, jer imaju kaznenu nadležnost koja se odnosi samo na pojedince’.

Za kardinala Komšić kao Hitler

Ovaj navod iz Deklaracije HNS-a BiH za Inzka predstavlja negiranje ratnih zločina, iako niti jednom rečenicom ratni zločini čak niti u ovomu tekstu nisu spomenuti. Dapače, u rezoluciji HNS-a navedeno je da se osuđuju i prihvaćaju svi pojedinačni zločini posljednjega rata, ali ne i kolektiviziranje krivnje te osuda cijelih država. Skandalozno je i posve diskvalificira Haaški tribunal ocjena u predmetu Prlić da je Hrvatska bila agresor na BiH te da su istu ulogu imali Hrvati u BiH. S obzirom na to da je takva presuda političke naravi, bez ikakve pravne podloge u njegovim pravilnicima, čime su izašli izvan okvira Statuta, politički odgovor HNS-a BiH posve je primjeren takvom političkom stavu. U stvari, presuda Haaškog tribunala i nije izrečena s ciljem da se kazne ili osude šestorica dužnosnika zbog zločina nego da se Hrvatima u BiH dodijeli uloga gubitnika za zelenim stolom pravde, kada to već druga strana nije uspjela učiniti u ratu. Na vrlo ružan način, predstavljajući ih kao separatiste, zatvorene, podupiratelje ratnih zločina, Inzko je opisao Hrvate u BiH. Istodobno je pak Bošnjake, a naročito one koji ih lažno predstavljaju i prava su paradigma njihove podređene pozicije, opisao kao napredne pojedince koji žele napredak društva. To je ocjena za Željka Komšića, koji je predstavljen kao čelnik građanske, neetničke političke stranke Demokratske fronte. Riječ je o stranci u kojoj je ovaj politički Bošnjak samo pokrovitelj velikobošnjačkoga projekta.

‘Izbor Željka Komšića, čelnika građanske/neetničke političke stranke Demokratska fronta (DF), kao hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, izazvao je značajnu reakciju glavne hrvatske političke stranke, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH), čiji službenici uporno govore kako je Komšić ‘nezakonit’ predstavnik hrvatskog naroda. U prosincu je Hrvatski sabor usvojio deklaraciju kojom kritizira Komšićeve izbore i poziva na ustavne promjene, naveo je Inzko u izvješću. Zanimljivo je kako je ovaj čovjek, koji se predstavljao kao veliki katolik, koji čak u svome rodnom mjestu svira orgulje na misama polnoćkama, zaboravio spomenuti i kako je kardinal Vinko Puljić njegov izbor usporedio s dolaskom Hitlera na vlast u Njemačkoj, da su ga sve hrvatske stranke označile kao novovjekovnoga Sejdu Bajramovića, da je njegov izbor Hrvatska akademija za znanost i umjetnost ili pak sveučilište ocijenilo kršiteljem prava Hrvata. No Inzko se zadržao samo na HDZ-u kako bi njegova pristrana priča dobila dodatno na težini i potvrdio stereotipe koje ponavlja godinama.

Podržava preglasavanje

Niti jednim slovom Inzko nije spomenuo probleme s kojima se BiH suočava s migrantskim valom, najavljenim povratkom ratnika iz Islamske države, blokadom vlasti i uspostave Vijeća ministara. Svi su ti problemi iz dvorišta bošnjačke strane i politike. No Inzku su beznačajni. Najzanimljivije je, međutim, što je posve ignorirao problem izbora parlamenta, odnosno Gornjega doma naroda Federacije BiH, za što je izravno odgovoran njegov ured. Iako je Središnje izborno povjerenstvo pronašlo neustavno i nezakonito rješenje, ostaje činjenica kako BiH doslovno nema zakonito uređeno pitanje načina izbora izaslanika za Dom naroda. Naime, to je pitanje Ustavni sud BiH izbrisao, a radi se o odredbama koje su svojedobno nametnuli iz Inzkova ureda. U više od 24 godine rada Ureda kojemu je austrijski diplomat na čelu, u posljednjih devet samo je jedna odluka bila u korist Hrvata, a sve druge, a bilo ih je na stotine, bile su na štetu Hrvata. Ta se jedina odnosila na proširenje granica Općine Žepče u kojoj su pripojene mjesne zajednice iz drugih općina s hrvatskom većinom. Sve druge, uključujući i one da Bošnjaci mogu preglasavati Hrvate, da imaju dvostruko više ministara i utjecaja u federalnim vlastima, rezultat su čovjeka čiji istupi ohrabruju upravo politiku dominacije. S obzirom na to da se radi o konstanti od 24 godine, hrvatska politika konačno mora početi tražiti njegov odlazak i zatvaranje OHR-a. Samo je u takvim okolnostima moguće da BiH napravi iskorak. Ovako će Inzko i društvo stalno podržavati ratne ciljeve jedne strane dok je posve sigurno kako takvo što Hrvati ne će prihvatiti.

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik

Inzko u UN-u: ‘Hrvatski dužnosnici Komšića uporno nazivaju nelegitimnim’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Živozidaška referendumska prostitucija

Objavljeno

na

Objavio

Pita me fina gospođa srednjih godina pokraj štanda živozidaša na kojem prikupljaju potpise za referendum o zabrani financiranja političkih stranaka iz državnog proračuna, što bih joj preporučio, potpisati ili ne.

Odgovorio sam joj prispodobom zgodnom za razmišljanje svima nama. Što biste vi uradili i biste li zabranili proizvodnju automobila, nakon što je jedan ili stotine idiota za upravljačima punom brzinom projurilo pod crvenim signalom na semaforima, izazvali seriju nesreća, ubili ljude u prometu i uništili imovinu?

Bi li zbog toga prestali koristiti prometna sredstva i isključivo od jedne do druge točke putovali pješke? Stvar je jednostavna. Tko bi zabranio auta i tko bi isključivo hodao ili trčao, neka podupre ovu inicijativu. Malo je takvih.
No, puno će ljudi potpisati. Zašto?

Zato što uzimaju i imaju pravo s manje izravnih posljedica po sebe biti neodgovorni te i na destruktivan način iskazati nezadovoljstvo državom i politikama, ne razmišljajući o tome da je izravna posljedica ovakve inicijative jačanje upravo onih protiv čijega je ponašanja proglašena. I da će se te posljedice reflektirati i na njih osobno u vremenu ispred, iako tako ne izgleda trenutno.

Uvijek se, kada nema pravila najbolje snalaze upravo oni, koji ih redovito krše ili zaobilaze kada ih ima. Zašto je onda jedna parlamentarna stranka, koja je jako nadmoćna logistički izvanparlamentarnim konkurentima u političkoj kampanji upravo zbog povelikih sredstava, koje dobiva iz proračuna, odlučila ići i upravo sada s takvom inicijativom?

Zato što im je promidžbeni efekt javne nazočnosti na stotinama lokacija u Hrvatskoj i pred stotinama tisuća prolaznika uvjerljivo bitniji od odgovornosti prema tim ljudima, prema društvu i narodu. I nije im problem biti neiskren, prvo, jer će im rijetko tko postaviti pitanje zašto onda ne povedu one koje pozivaju na potporu, vlastitim primjerom za sobom i lijepo vrate novce koje su dobili iz proračuna i drugo, jer ih nitko u poslu kojim se bave neće kazniti zbog neiskrenosti i neodgovornosti.

Dapače, i prvo i drugo se isplati. Uz sve navedeno, minimum polaznih standarda za prvi korak ozdravljenja hrvatskog društva bi bio kazniti u svakoj prigodi svakoga tko je spreman za svoje dnevnopolitičke i destruktivne interese prostituirati apsolutno sve društvene vrijednosti i institute, u ovome slučaju značaj i ulogu instituta referendumskog odlučivanja ljudi i naroda. Jer, ova inicijativa je prostitucija referenduma.

Mora u pristojnom društvu negdje biti granica javnoga ponašanja, jer se upravo zbog viših razina tih granica ljudi razlikuju od vukova, narodi od čopora i krda, uz svijest da i čopori i krda imaju čvrsta pravila bez kojih nisu mogući, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari