Pratite nas

BiH

Od Federacije se stvara bošnjački entitet

Objavljeno

na

Slaven Raguž, kandidat za predsjednika HDZ-a 1990 i čelnik mostarskog ogranka te stranke u intervjuu govori o kandidaturi za čelno mjesto u stranci te o prošlim potezima HDZ-a 1990. Raguž se osvrnuo i na budućnost stranke te položaja Hrvata u BiH.

Hrvatska je i formalno ušla u Europsku uniju. Kako to gledate iz kuta Hrvata i same BiH, imaju li razloga za slavlje, rezignaciju,  odlučnost za promjene ili nešto četvrto?

U društvenom i političkom smislu to je pozitivan iskorak za Republiku Hrvatsku, a nadam se i za BiH. Ulaskom RH u EU posebno mogu biti zadovoljni Hrvati u BiH jer su i oni od jučer državljani i građani EU. Drugo pitanje je da li je BiH spremna za ovu novonastalu situaciju. Po mome sudu, nije. Stoga ćemo neko vrijeme svi mi u BiH trpjeti određene negativne posljedice na razini svakodnevnog funkcioniranja, od izvoza naših roba u Hrvatsku i EU do prelaska granice. Ali, ponavljam, strateški i dugoročno promatrajući to je veliki uspjeh i za RH, i za Hrvate u BiH i za cijelu BiH.
– Ipak očekujete li da će se Zagreb sada konačno ponašati zrelo i da više Hrvati u BiH neće biti predmetom trgovina za istočnu Slavoniju, EU …? 

Što se tiče politike iz Zagreba, tu sam optimist, ali ne očekujem previše. Ta politika je imala svojih uspona i padova, i mislim da je vrijeme da Hrvati iz BiH i Republika Hrvatska uđu u novu fazu odnosa. Hrvatska je po svom Ustavu dužna surađivati s Hrvatima u BiH. Mi se zalažemo za bratski i partnerski odnos koji će biti koristan i za Hrvate u BiH, i za Hrvatsku, ali i za BiH kao državu slobodnih i jednakopravnih naroda i građana. Premijer Milanović je rekao jednom prigodom da će se Hrvatska vanjska politika nakon ulaska u EU aktivnije okrenuti Hrvatima u BiH. S nestrpljenjem čekamo ostvarenje tog obećanja i njegove prve konkretne rezultate.

– Zašto ste se odlučili kandidirati na stranačkim izborima? 

Dva su glavna razloga. Prvi je taj što je netko morao dići glas da je HDZ1990 stranka kojoj su hrvatski interesi u BiH i ono što kao Hrvati jesmo veći prioritet od onoga što bi netko drugi htio da mi budemo. Drugi razlog je taj da se na Saboru napokon omogući  demokratski proces izbora za sve funkcije, bez ikakvih aklamacija i kolektivnog biranja uvijek istih ljudi, na različite pozicije.

– Je li Vam pri tome prezime Raguž opterećenje? 

Nešto što je moje nikada i ni u kojem slučaju mi ne može biti opterećenje

– Kako onda komentirate činjenicu da je primjerice u rodnome mjestu vašeg prezimenjaka i otkuda vučete korijene, Kruševu kod Stoca, HDZ 1990, tek treća opcija iza HSP-a i HDZ-a BiH?

Postavite to pitanje onima koji su do sada vodili HDZ1990, a meni ga postavite u trenutku kada budem ja HDZ1990 vodio na izbore. Ne samo za Kruševo, nego i za Mostar, Široki, Posavinu, Žepče, Srednju Bosnu i dr.

– Poanta moga prethodnog pitanja je bila, je li na izvjestan način HDZ 1990. izgubio vjerodostojnost? 

HDZ1990 je izgubio vjerodostojnost u onoj proporciji u kojoj su je izgubile i ostale političke stranke s hrvatskim predznakom. Činjenica je da su stranke HNS-a na razini nacionalne politike i zaštite konstitutivnih prava vodile korektnu i prepoznatljivu politiku, ali isto tako nismo se baš pokazali kada se radi o političkom djelovanju na nižim razinama. Na  nama je da to promijenimo. Naravno, u sasvim drugu kategoriju spadaju takozvane hrvatske stranke koje su prodale hrvatski legitimitet i ušle u nelegitimnu i nelegalnu vladu FBiH. U njihovom slučaju se može govoriti ne samo o gubitku vjerodostojnosti nego i o nečem puno težem.

– Po čemu se razlikujete od Raguža starijeg da bi Vam na Saboru u subotu kolege dali povjerenje i kakav rezultat očekujete?

Razlika je u konceptima, stranke iznutra i stranke prema vani. HDZ1990 mora biti stranka koja će funkcionirati po načelu supsidijarnosti koji će svakoj razini i svakom području dati odgovornost odlučivanja za tu razinu, a samim tim i preuzimanje odgovornosti i izdavanje računa u skladu sa izbornim rezultatom. Naravno, uz superviziju stranačkih institucija s vrha. Stvoriti sustav koji onemogućuje bilo kakav vid diktiranja kadrovske ili bilo koje druge politike po interesnoj liniji. Prema vani, HDZ1990 mora biti bedem obrane izbornog legitimiteta hrvatskog naroda u BiH na nacionalnoj razini, a na nižim razinama glavni protivnik politici koja hrvatske općine, županije, ali i samim pojam hrvatstva smatra privatnim vlasništvom. Ukoliko se ovo usvoji kao koncept i način sustavnog djelovanja, ja sam pobjednik bez obzira tko bio na čelu stranke.
 
– U unutarstranačkoj kampanji se, čini mi se, razlika između Vas i Martina Raguža svela na odnos prema HDZ-u BiH, raskid veza ili raščišćavanje odnosa. Kako Vi na to gledate? 
 
Mislim da ste u krivu i da sam u prethodnom pitanju već dosta toga odgovorio. Uopće se ne opterećujem odnosima prema HDZ-u BiH. Moj stav o tome je jasan od ranije: čvrsta suradnja u okviru HNS-a kada su nacionalni interesi u pitanju, i političko rivalstvo kada je u pitanju naklonost hrvatskog biračkog tijela. Ono što je bitno, u kontekstu izbora za novog predsjednika HDZ 1990, jeste potaknuti nove ljude da se kandidiraju, iz svih dijelova BiH i da se napravi kvalitetna regeneracija kadrova u HDZ-u 1990. Ne mogu ljudi koji gube po tri i više izbornih ciklusa biti nositelji nekog novog vala promjena. 
 
Spominje se i nova alijansa, platforma ili kako već nakon sljedećih izbora u kojoj se spominje vaša stranka. Komentar?

Osnovno načelo koje mora poštovati svaka hrvatska politička stranka je izborni legitimitet hrvatskog naroda, to jest, poštivanje većinske izborne volje hrvatskog biračkog tijela u BiH. Sadašnja Vlada FBiH nema taj legitimitet, stoga se s pravom može kazati da su takozvane hrvatske stranke koje sudjeluju u toj vladi izdale hrvatske nacionalne interese i prodale hrvatski izborni legitimitet. Ukoliko ja budem na čelu HDZ 1990., stranka nikada neće ući ni u pregovore o sudjelovanju u bilo kakvim sadašnjim ili budućim platformama koje ne poštuju hrvatski izborni legitimitet.

Jesu li točni medijski navodi da Vas se pokušalo nagovoriti da odustanete od kandidiranja i tko je to u pitanju?

Istina je da je bilo pritisaka i poluprijetnji, pa i od strane određenih eksponenata iz Međunarodne zajednice. Izgleda da se neki ljudi stvarno moraju pomučiti da zarade svoju plaću – čim se bave unutarstranačkim izborima jedne stranke u BiH – dok većina političara u BiH prima plaću, a ništa ne radi.

Ima li BiH šanse riješiti nacionalna pitanja, donijeti novi normalan Ustav bez pomoći stranaca, prije svih SAD-a koji su rješenjem iz Daytona i kasnijim revizijama tri naroda doveli u posve različite pozicije a time i viđenje rješenja?

Nacionalno pitanje može biti riješeno jedino dogovorom legitimnih predstavnika sva tri konstitutivna naroda. Međunarodna zajednica treba biti neutralni supervizor u tom procesu, a ne pristrani sudionik koji stalno favorizira jednu stranu i njezine zahtjeve. Zbog svega toga, mi kao Hrvati ne smijemo sebi dopustiti luksuz bilo kakvih političkih ekshibicija, nego moramo raditi na dugoročnoj političkoj strategiji hrvatskog naroda u BiH koju moramo svi poštovati. Moramo raditi na rješenju ustavnopravnog i političkog statusa Hrvata, a ne iskorištavati neravnopravni status za zadovoljavanje osobnih ili stranačkih, partikularnih interesa.

Kako gledate na prijedlog rješenja američkog tima za reformu Federacije BiH? 

Prvotno rješenje kojeg je dala grupa eksperata i koje je sačinjavalo 181 prijedloga, imalo je minimum korektnosti prema Hrvatima, međutim rješenje od 188 prijedloga koje je u konačnici išlo na raspravu, izgubilo je i taj minimum korektnosti. Kada bi te preporuke, ne daj Bože, zaživjele u stvarnosti, bio bi to jedan od posljednjih koraka u dugogodišnjem procesu dekonstituiranja Hrvata u BiH. Stoga, prihvaćamo inicijativu za pokretanje procesa ustavnih promjena, ali odbacujemo bilo kakve preporuke koje idu u smjeru smanjivanja ionako ugroženih konstitutivnih prava Hrvata u BiH.

Hrvatska republika, unitarna BiH ili nešto treće … 

Unitarna BiH za nas je u potpunosti neprihvatljivo rješenje. Isto tako smo protivnici svih politika koje vode prema disoluciji države. Mi jesmo čvrsto opredijeljeni za BiH, ali za BiH uređenu na konsocijacijskim i federalističkim načelima, za BiH po mjeri sva tri njena konstitutivna naroda i svih njenih građana. Takva BiH je moguća i mi ćemo se za nju boriti i izboriti. Hoćemo li u konačnici završiti u punoj i stvarnoj institucionalnoj ravnopravnosti, ili će biti potrebna i teritorijalna autonomija kroz federalnu jedinicu s hrvatskom većinom, ovisit će i o političkim potezima koje budu vukli predstavnici druga dva konstitutivna naroda. Mi od naših legitimnih prava sigurno nećemo odustati niti ćemo s njima trgovati.

Večernji list

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bezočne laži bosanskog vezira

Objavljeno

na

Objavio

Točno prije 24 godine u Zenici se dogodio strašni masakr. Kako danas pišu „bosanski“ mediji: „od granata ispaljenih na centar Zenice sa položaja HVO-a pozicioniranim u Putičevu, 16 kilometara zapadno od Zenice poginulo i ranjeno više civila u trenutku velike gužve.“ Na medijske navode, nadovezao se Bakir Izetbegović koji je uzimao ovaj primjer kao dokaz „udruženog agresora koji je vršio agresiju na BiH“, kako je primjerice govorio na obljetnici 25 godina ABiH 08.04.2017. u Travniku. Ono što su svi zanemarili i izbjegli navesti (osim rijetkih slučajeva kada se spomenulo u jednoj rečenici) jeste da je HVO na osnovu znanstvenih balističkih dokaza pravomoćno oslobođen optužbi za masakr u Zenici (dokazano je kako HVO nije imao uopće u posjedu topništvo kalibra granata koje su ubile nedužne civile, te je dokazano matematičkim izračunima da granate nisu uopće došle iz smjera položaja HVO-a).

Kada se masakr dogodio, iz štaba ABiH, nakon samo par sati, prije nego se i znao točan broj žrtava, u javnost je otišlo priopćenje s kojim se osudio HVO za masakr, i to sadržajem koji je imao za cilj raspiriti mržnju ne samo prema HVO-u, nego i Hrvatima koji su ostali u Zenici. Odmah je krenula službena reakcija iz redova HVO-a prema zapovjedništvu 3. K. ABiH. HVO je potvrdio kako sa njihovih položaja nije bilo nikakvih borbenih dejstava, priloživši službenu zabilješku s kojom obavještava zapovjednika 3. Korpusa ABiH Mehmeda Alagića kako se, radi informacija o premještaju snaga VRS-a, očekuju granatiranja iz pravca VRS-a. Mehmed Alagić odgovara kako je priopćenje koje je on poslao govorilo točno s kojih položaja su granate došle, te kako ne zna zašto je radio Zenica u javnost poslao informaciju o tome kako je HVO odgovoran za masakr. Da je Alagić govorio neistinu, govori samo priopćenje koje je on odobrio.

(Priopćenje 3. K ABiH s kojim se optužuje HVO za masakr (samo par sati nakon granatiranja))

Bakir Izetbegović zapeo u vremenu

Zašto spominjem ovaj događaj iz Domovinskog rata koji se zbio točno prije 24 godine? Iz razloga što se kampanja neistina i iskrivljavanja činjenica nastavlja i danas. Ne nastavlja je neka društveno irelevantna osoba, nego Bakir Izetbegović, Član Predsjedništva i osoba br. 1 kod Bošnjaka. Ovih dana ne silazi sa ekrana i medijskih stupaca. Njegove neistine, prepotencija u davanju arbitrarnih političkih ocjena sa pozicije „prirodnog vlasnika Bosne“ jednostavno ostavljaju bez teksta. Toliko, da na njegove izjave, koje ovih dana sve učestalije ponavlja, ne reagira nitko. Na službenoj stranici vezira od Bosne stoji njegov govor iz Travnika prigodom spomenute obljetnice, gdje se sumirano mogu vidjeti teze koje provlači kroz sve medijske istupe. Idemo redom.

7. korpus je neprekidno bio u bitkama – od aprila 1994. pa do oslobađanja značajnih prostora na Vlašiću tog ljeta i oslobađanja ogromnog prostora i grad Kupresa, čime je već praktično primoran HVO da prekine svoje partnerstvo s VRS i pridruži se oslobodiocima BiH

Dakle, prema Bakiru Izetbegoviću, združene operacije Cincar, Zima ’94.Skok 1Skok 2Ljeto ’95.OlujaMaestral i Južni potez HV-a, HVO-a i jednog dijela ABiH (koja je, usput rečeno, bila naoružana, obučena i opremljena od strane HV-a), koje su dovele do oslobađanja oko 1000 četvornih kilometara prostora, među kojima je bio i Kupres, su operacije samo Armije BiH koja je svojim „herojstvom primorala HV i HVO na prekidanje partnerstva sa VRS“.

Nastavlja Bakir: „U ovih 25 godina, od prvih dana  rata duhom i moralom pripadnika Armije dominiralo je upravo jedinstvo, visok motiv za oslobađanjem domovine“.

U travnju 1992. na tiskovnoj konferenciji u Bijeljini Bakirov otac Alija izjavljuje kako „JNA nije okupatorska vojska. To nije stav SDA. Rata u BiH neće biti“. Ako prije 25 godina, Izetbegović senior izjavljuje kako JNA nije okupator, odakle 25 obljetnica i od koga se to oslobađalo, ako JNA nije bila okupator?

No, najbolje od Bakira tek dolazi:

„7. i 3. Korpus su bili prepoznatljivi po visokom stepenu ustrojstva i organizacije. Krajišnici su ostali ono što su bili i u prethodnim stoljećima – časni ratnici viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje.“

Bakir vjerojatno misli na ustrojstvo i organizaciju u Mehurićima, gdje je bio logor za obuku Mudžahedina. Pod disciplinom i odgovornošću, vjerojatno misli na ritualna ubojstva u Poljanicama, Orašcu, Travniku, i drugim mjestima, gdje je, po riječima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mujahid „braći vjera branila držanje zarobljenika, pa makar to bili žene i djeca“, zato su ih morali ubijati.

(Abu Hamza pojašnjava tko je i kada vodio Džihad)

O kakvom se viteštvu radi, pojasnio je 26.03.2017. Abu Hamza gostujući na televiziji N1: „ovo danas što radi ISIL, ovo nije nikakav Džihad. Mi smo u ratu vodili Džihad. Braća su došla pomoći braći“. O čemu konkretno Abu Hamza govori, pokazuje dokument „Upute muslimanskom borcu“ objavljenom početkom 1993. i dostavljenog „svim borcima ABiH“, a koji pored ostalog govori kako moraju biti hrabri jer „je mjesto, vrijeme i način smrti odavno napisan“, preporučljivo je slagati neprijatelju, ako starješina tako odluči, „dozvoljeno je spaliti usjeve, određene objekte kuću i sječu neprijateljskog palmovika“, te je ostavljeno slobodnoj procjeni je li korisnije „likvidirati ili zamijeniti ratnog zapovjednika“.


Ovim se očigledno vodio i od Izetbegovića glorificirani Mehmed Alagić „pasionirani vojnik i komandant, general, koji je inspirirao, motivirao, ali i neposredno usmjeravao sve svoje saradnike“ , kada je „pasionirano“ vodio svoje postrojbe u Križančevo selo i druga mjesta masovnih zločina nad nemuslimanskim stanovništvom.

Kontinuitet huškačke propagande

Zašto paralela između događaja u Zenici i današnjih izjava Bakira Izetbegovića? Paralela se mora povući kako bi se pokrenula rasprava o razlozima propagande laži koja ima svoj očigledan kontinuitet. Događaj iz Zenice, dokazuje kako se u ratu nije libilo iskorištavati ljudsku tragediju za ostvarenje političkih ciljeva. Osuđivanje HVO-a za granatiranje nedužnih civila imalo je za cilj stvoriti averziju i mržnju običnog puka prema HVO-u i Hrvatima općenito. Nitko u to vrijeme nije spominjao, a ni danas nećete čuti svjedočenja o tome kako je sanitetski stožer za sjevernu i srednju Dalmaciju iz Splita lijekovima opskrbljivao i Travnik, i Zenicu i druga mjesta, ne samo za vrijeme sukoba sa VRS, nego i u jeku najžešćih sukoba ABiH i HVOa. Cilj je očigledno postignut, jer je HVO okarakteriziran kao najveći zločinac iz Domovinskog rata.

No, ako je u okolnostima od prije više od dvadeset godina možda bila i shvatljiva ta huškačka propaganda poput ove iz Zenice (a ima i drugih slučajeva), koje je danas opravdanje da bošnjačka politička elita se služi istim sredstvima laži i obmana?  Ako želimo dobro jedni drugima i ako želimo istinsku budućnost ovoj zemlji, zar nisu iskrenost jednih prema drugima i istina dva temelja na kojima bi sve to morali graditi? Nije slučaj samo Bakira Izetbegovića, nego cjelokupne bošnjačke političke elite, što tzv. ljevice, tako i tzv. desnice, koja se služi ovim sredstvima obmana, kako bi eksluzivnim pravom na žrtvu, zapečatili ekskluzivno vlasništvo nad BiH na način da onemogućavaju bilo kakav vid reformi. No čovjek se pita zašto? Čemu? Koji je krajnji cilj?

Deklaracija sa Gazimestana

Odgovor možda stoji u još jedno, istupu Bakira Izetbegovića ovih dana: onom iz čestitke Erdoganu na rezultatima referenduma u Turskoj gdje kaže kako je „rezultat referenduma stabilizirajući korak koji će osnažiti Tursku, učiniti je snažnijom regionalnom silom, sa snažnim liderstvom“. Pozdravljati namješteni referendum koji od Erdogana pravi suvremenog sultana, u suvremenoj demokraciji 21. stoljeća, znači da imamo problem u poimanju i vrednovanju pozitivnih vrijednosti društva. Nekoga to može iznenaditi, ali nekoga tko malo detaljnije iščitava stvari ne toliko. Naime, u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića, Alija Tursku naziva „plagijatom od države“, „koja je svojim usmjerenjem ka modernizmu i odustajanjem od vrijednosti s kojima je vladala svijetom postala trećerazredna zemlja“. Prema tome, shvatljivo je da Bakir Izetbegović povratak Turske u sultanatsko uređenje vidi kao pozitivnu stvar. Vjerojatno za sebe ima u planu funkciju bosanskog vezira u neootomanskoj Turskoj.

Ovo pokazuje jedan višedesetljetni kontinuitet društveno političke vizije, koja ne evoluira u skladu sa razvojem suvremenih humanističkih i demokratskih europskih vrijednosti, nego dapače, deevoluira u neka druga feudalna vremena kasti i ljudi prve i nižih klasa.

Znajući sve ovo, pitanje je može li se uopće govoriti o nekoj zajedničkoj budućnosti u BiH, znajući kako što vrijeme brže prolazi, to je i proces deeovlucije sve brži, sa sve većom i većom cijenom. Mora se što prije naći jasan odgovor, osobito s aspekta hrvatske politike, koja nam je alternativa svemu ovome?

Koji nam je plan B u trenutku kada postane kristalno jasno kako bošnjačka politička elita odbija bilo kakav vid reformi koji se ne uklapa u iznad spomenuto poimanje društva? Možda važnije pitanje: jesu li za hrvatsku politiku u BiH veći problem „hrvatska zvona“ i „vizionari izdaleka“, od Bakira Izetbegovića koji, kada se uzme retorika njegovih govora sa raznih obljetnica ovih dana, sve više podsjeća na Slobodana Miloševića sa Gazimestana.

Slaven Raguž/Dnevnik.ba

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari