Pratite nas

Komentar

Od izbora do izbora uvijek ista priča…

Objavljeno

na

Teško je ne složiti se s mišljenjem po kojemu je nama Hrvatima Bog dao sve osim pameti. Toga se sjetim pred svake izbore. A i između njih. Pogotovu kad nekoliko dana uzastopno pratim ono što se događa na “desnoj” političkoj sceni.

Naša “desnica” ima lidere koji pucaju od “domoljublja”, “časti”, “poštenja”, “stručnosti”, “kompetencije”, “elokvencije”, “dobrih namjera”, “skromnosti”…prepuna je “genijalaca”, “veličina” koje su stasale do takvih razmjera da su stranice povijesti postale pretijesne za njih.

I svi imaju nešto zajedničko, iako toga možda nisu ni svjesni: ništa nisu naučili iz prošlosti.

Ponavljači koji vječito ostaju u prvom razredu (osnovne škole). Za njih ne vrijedi ona po kojoj je povijest učiteljica života. Tvrdoglaviji su nego ovnovi na brvnu. I specijalisti za rad u korist vlastite štete – ne samo svoje, nego i naše. Rogovi u vreći. Pokondirene tikve. Umišljene veličine.

Svaki od tih “lidera” uvjeren je kako je upravo on i samo on bogomdan i jedini pozvan dovesti Hrvatsku tamo gdje je odavno trebala biti – u bolju budućnost. I kad imate desetak takvih (od kojih većina ne bi mogla napuniti ni omanju seosku kino dvoranu – i to ako bi u nju okupili sve članove i simpatizere uključujući bližu i daljnju rodbinu) koji figuriraju kao “nositelji” te “desne” opcije, propast je zajamčena.

“Desnica” se opet podijelila u dva bloka.

Jedni se dohvatili “suverenizma”, drugi “neovisnosti”, a i jedni i drugi su “za Hrvatsku” – barem na retoričkoj razini. I ne mogu se nikako složiti oko toga tko više “voli” tu Hrvatsku. Bojim se prevelike “ljubavi” i suviše strasnih “zagrljaja” koji ako su nekontrolirani i žestoki mogu završiti i gušenjem.

Hrvatska je već odavno umorna od podjela. Od drvenih filozofa, specijalista opće prakse, od “spasitelja”, od onih koji se nemilice tuku u “junačke grudi” i kunu u svoju “ljubav” prema njoj umjesto da je pokažu na djelu. Kako? Pa, možda za početak, da se odreknu nekih svojih fikcija, nerealnih očekivanja, interesa, probitaka?

Ako Hrvatskoj za ljubav nisu u stanju lišiti se vlastitih ambicija, zatomiti taštine i samoljublje, spustiti se na zemlju i shvatiti realnost, onda je pitanje koga više vole: sebe ili nju.

Hrast, HSP dr. Ante Starčević i Hrvatski konzervativci na jednoj strani (pod imenom “Hrvatski suverenisti” – kako to gordo zvuči), na drugoj Neovisni za Hrvatsku s HSP-om koji se nisu očitovali o zajedničkom nazivniku – vjerojatno da “ljubav” ne bi na samome početku pukla.

I, dakako, po starom, dobrom i duboko uvriježenom hrvatskom običaju i jedni i drugi se udarili hvaliti, na sva zvona, nesvjesni činjenice kako to jadno izgleda gledano sa strane. Tomašićka već zna kako će “Hrvatski suverenisti” dobiti najviše glasova, jer imaju “najbolju listu”. No, ni gospođa Esih koja predvodi drugi “desni” blok ne ostaje dužna. Jednako je sigurna u “najmanje jedan mandat” i naglašava kako će se oni “veseliti rezultatima”, ali i “nastaviti i dalje raditi u korist svoje domovine i svoga naroda”.

Za očekivati je da će se u nastavku kampanje za EU izbore i retorika zaoštriti. Tako to kod nas redovito biva. “Desnica” razjedinjena kakva oduvijek jeste (nije mi poznato da se ikad od 1990. godine do danas primakla na puškomet bilo kakvom ujedinjenju) glođe se međusobno jer “puca” na isto biračko tijelo i oni koji bi joj po logici stvari morali biti konkurenti na političkoj sceni ostaju izvan “radara” i dometa kritika. Njima preostaje jedino da ubace još po koju kost, tek toliko da bude “veselije”.

Tako naši vrli “domoljubi”, od izbora do izbora uvijek ista priča.

A ja ih pitam (i jedne i druge): Ružo, Ladislave, Karlo, Bruna, Zlatko i ostali, za ime Boga, o kakvoj to ljubavi prema Domovini i narodu govorite kad niste u stanju izaći iz svoje žablje perspektive i napraviti mentalni pomak u vlastitim glavama?

Jeste li svjesni činjenice da upravo takve umjetne podjele koje vi iz svojih osobnih egoističnih razloga pravite ostavljaju prostor onima koji nisu skloni Hrvatskoj i nije ih briga za njezinu sudbinu?

Ako iskreno vjerujete u ideale koje zagovarate i ako doista i jedni i drugi iznad svega stavljate Hrvatsku, zar i ta jedna jedina (ali bitna, najvažnija!) poveznica nije dovoljna za okupljanje pod isti kišobran?

Još jedna prilika je propuštena i sve je manje nade da će se u bliskoj budućnosti bilo što pomaknuti u glavama naših umišljenih “veličina”.

Daj Bože da na parlamentarnim i predsjedničkim izborima ne bude još i gore. I da se ne pojavi još koji “desni” blok. Na radost neokomunista, kvaziliberala, anarhista i ovih farizeja koji glume “demokršćane” i cinično nam se smiju u lice.

S pravom. Zaslužili smo.

Ima jedna stara kineska poslovica koja kaže: “Ako od sebe napraviš magarca, nemaš se pravo ljutiti što te jašu”.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Hrvatski Suverenisti predstavili kandidate za Europski parlament

NHR i HSP predstavili i predali zajedničku listu za izbore za Europski parlament

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kainovska ljubav brata Emira Hadžihafizbegovića

Objavljeno

na

Objavio

GostovanjeGostovanje Emira Hadžihafizbegovića u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića možemo promatrati iz dva kuta.

Prvi se odnosi na bošnjačku politiku prema Hrvatima u BiH, nad kojima Bošnjaci desetljećima provode sustavno političko nasilje. Koliko god je u emisiji, kad je zaškripilo, Hadžihafizbegović pokušavao bježati iz politike u glumu, prosječan gledatelj shvaća da je on primjer današnjeg bošnjačkog političkog čovjeka: desnom rukom promiče islamsko-nacionalnu BiH (član je SDA), a lijevom maše s napamet naučenim floskulama građanluka za izbor komuniste Željka Komšića.

Hadžihafizbegović tvrdi da je normalno da Bošnjaci Hrvatima biraju Komšića, jer po njegovoj procjeni ‘četnik’ Milorad Dodik Dragan Čović „rade na uništenju bosanskohercegovačkog društva“. Mudri Hadžihafizbegović pristupa tom društvu kao jednom, nadnacionalnom, ignorirajući njegovu višedimenzionalnost.

Ukoliko i prihvatimo tu akrobaciju ostaje za vidjeti zašto bošnjačka koalicija (post-)titoista i islam-nacionalnog SDA pojačava stiskanje Hrvata svaki put kad se Srbi postroje. I ne pušta, od jeseni 1992. do danas. Valjda je temeljem ahdname Mehmeda II. Osvajača, povijesnog dokumenta „koji garantira ljudska prava i vjerske slobode“, kako jednom reče voditelj Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog dr. Abdulgafar ef. Velić, Hadžihafizbegović u Nedjeljom u 2 bio slobodan nabrojati pet Hrvata koje bi Bošnjaci odmah birali. Kako je sam glumac priznao, današnja izborna ahdnama to omogućuje: jasnu diskriminaciju cijelog jednog naroda. Iz toga proizlazi da je BiH samo za Bošnjake, Srbi su ionako četnici, a Hrvate treba podčiniti nametanjem raznih QuislingaDegrella van Tonningena.

Hadžihafizbegović je izjavio još nešto vrijedno pažnje: „Hrvati su naša braća!“ Simbolično je da hrvatski državljanin po Ranku Ostojiću gleda na Hrvate kao braću, ali bi – kako voli reći – „on i njegov narod“ odlučivali o sudbini i političkom nestanku braće. Takvu plemenitu bratsku ljubav možda je još samo Kain znao pokazati.

Drugi ćošak iz kojeg možemo promatrati glumca i bivšeg vojnika Armije BiH i HVO-a iz Tuzle je kroz manjak vizije hrvatskih političara, i u Hrvatskoj i BiH. Bi li prosječan gledatelj bio uznemiren nakon Hadžihafizbegovićevog baljezganja da Hrvatska i hrvatski političari u BiH znaju odgovoriti – raditi u korist rješavanju hrvatskog pitanja u BiH? Vjerojatno ne bi.

Hrvatska je nakon triput nametnutog Komšića tek par mjeseci upozoravala Europsku uniju, međunarodne aktere i svjetske diplomacije o štetnosti tog čovjeka, neravnopravnom položaju Hrvata u BiH i spornosti izbornog zakona. O tome svjedoče brojni medijski izvještaji, poput sastanka Andreja Plenkovića Emmanuela Macrona. Nakon toga je sve stalo, ishod je onaj stari – Hrvati, snađite se i ne talasajte puno. Jer, da se nešto izrodilo iz tih kvazipokušaja zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Matthew Palmer ne bi zaobišao Mostar u širokom luku.

Izjave političara vratile su se u okvir tužne hrvatske zbilje (čemu svjedoče floskule „podržavamo ravnopravnost svih konstitutivnih naroda“ i „BiH je prijateljska zemlja“), a vjerojatno će tako i ostati do idućih općih izbora 2022. godine. Primjerice, ne promišlja se o bilo kakvom djelovanju izvan europske karikaturalne sporosti, savezništvu sa SAD-om po pitanju položaja Hrvata u BiH, lobiranju, ili drugim ambicioznijim koracima.

Pitanje je što se može očekivati od hrvatskog predsjedanja Europskom unijom 2020.? Iz najava je jasno kako će Hrvatska gurati balkanske države ka Uniji, a kad je u pitanju BiH vjerojatno će to biti pomoć njoj kao „prijateljskoj državi“, uz široko zaobilaženje cjelokupnog hrvatskog pitanja (školstvo, kultura, znanost i obrazovanje, RTV javni servis, teritorijalna, politička i ekonomska ravnopravnost, itd.)

Ni južno od Save nije bolje. Hrvatski političari podijelili su fotelje, vlast na razini Federacije BiH uredno funkcionira, Hrvati dižu ruke za nova zaduživanja, Najlegitimniji otvoreno laže o izmjenama izbornog zakona kako bi, valjda, širio ‘optimizam’ među hrvatskim narodom. Ukorjenjuje se kultura slabosti, normalizira se smeće po cesti u Mostaru, iako se zna da je s druge strane hadžihafizbegovićevski brat.

I da, Hadžihafizbegović samo igra tragediju koju potpisuju abelovski Hrvati.

I.Pepić/poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zagazili smo duboko u sferu kolektivne socijalne patologije: Zoki i njegova kandidatura ‘zapalili’ Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

BUM! TRAS! KARAMBA! NEVIĐENA SENZACIJA! TKO BI TO OČEKIVAO!? MA, JE LI MOGUĆE!? AUUUUUUUUU!!!

Zoki Milanović objavio kandidaturu za predsjednika Hrvatske (koja je mjesecima najavljivana). Kud ćeš većeg događaja!?

Drma se Hrvatska, podrhtava kao list na vjetru od uzbuđenja!

“Jedini političar državničkog kova”; “Samo on ima karizmu autentičnog ljevičara”; “Jedini političar koji može ujediniti ljevicu” – pljušte komplimenti i pohvale iz kruga njegovih obožavatelja, pogotovu iz posrnule Partije – pa čak i među otpadnicima koji trenutačno imaju status disidenata i osnovali su vlastite strančice. I svi oni čekaju, naravno, poneku sinekuru ako Zoki kojim slučajem zasjedne na Pantovčak. Ponašaju se, dakle, po onoj: “ne laje pas sela radi, nego zbog sebe”. Inače, pokazali su koliko ga “vole” kad je odlazio iz politike.

Čovjek koji je 5-6 puta izgubio izbore, tisuću puta se izblamirao u javnosti svojim lupetanjima koja nemaju veze sa zdravim razumom, pokušao vrbovati i kupovati zastupnike MOST-a i na kraju podvijena repa napustio SKH/SDP, vraća se u velikom stilu!

To medijsko napuhavanje može progutati samo raja ispranog mozga – svima ostalima mora se smučiti. Ili biti urnebesno smiješno. Famu oko Zokija ne šire samo mainstream mediji i TV postaje s nacionalnom koncesijom, nego i “desni” mediji i sve polako ulazi u sferu kolektivne socijalne patologije.

I nije to prvi put da se ovako kolektivno “zabavljamo” poput publike u nekom trećerazrednom cirkusu. I neće biti nikakvo čudo ako u dogledno vrijeme mediji izlude i onaj zdravi, normalni dio ovog naroda koji još uvijek nije podlegao propagandi i ispiranju mozga.

Ljudi, bježite s Interneta! Idite u prirodu! Ako je ikako moguće odaberite neku lokaciju bez struje i ne nosite radio aparat, mobitel ili bilo kakvo slično pomagalo. Ako želite ostati normalni.

Čudite se zašto ljudi odlaze iz Hrvatske!?

Pa vjerojatno zato što su pametniji od ovih koji su ostali. Ja drugoga razloga ne vidim.

Cirkus nas tek čeka. Kad počne kampanja za predsjednika države.

Bilo bi zgodno napraviti analizu s podacima o egzodusu hrvatskih građana u vrijeme predizbornih aktivnosti. Smijem se kladiti da je osjetno veći nego inače.

Ali, ništa zato. Oni imaju izborni zakon po kojemu ih na vlast može izabrati i 5 građana. Ne može se Hrvatska toliko isprazniti da oni ne mogu osvojiti vlast.

A to je najvažnije. Za njih.

A narod…koji narod?

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari