Od ministra Jovanovića do Gospe iz Međugorja, u znaku Dinama i Hrvatskog nogometa!

…Jovanović: „Zajedno s ministrom Baukom isušit ću močvaru Hrvatskom nogometnom savezu….“

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Riječanin Željko Jovanović, 05. sij. 2012. postao je Ministar obrazovanja, znanosti i sporta i odmah, kao prvu točku svog programa, započeo je oštro najavljivati isušivanje nogometne močvare u Dinamu  i Hrvatskom nogometnom savezu. Iako su mu u novom resoru odgoja mnogi zamjerali takvu retoriku, Jovanović je tvrdio da je nova Vlada Zorana Milanovića spremna i sposobna riješiti pitanje Mamića, Markovića i ostalih u lancu »nogometne mafije« – i to „provedbom postojećeg Zakona o sportu putem kojega se iz rada mogu isključiti ljudi pod istragom, oni u sukobu interesa kao što su članovi obitelji Mamić i aktiviranjem nadzora zakonitosti rada sportskih klubova, što je upravo u ingerenciji njegova ministarstva“.

»Svakoga dana u svakom pogledu pojavljuje se sve više priloga tvrdnji da je hrvatski ligaški nogomet močvara«. Evo što je još govorio Jovanović: ”Ovo je vrhunac apsurda hrvatskog nogometa, pozivam klubove da se sastanu i potaknu pitanje smjene vrha HNS-a…” Dakle Jovanović kao ministar nastupa kao obični pučist.

“Cirkus hrvatske nogometne lige ovdje je doživio svoju kulminaciju. Odgovornost za to snosi vrh nogometne organizacije i koliko god će grubo zvučati ovo što ću sad reći, to govorim s punom odgovornošću i mislim da je krajnje vrijeme da se Mamić, Marković (op. a. danas pokojni, legendarni Vlatko Marković) i Srebrić uhvate za ruke, stanu pred ogledalo i pljunu u to što vide…”,

Znači, dovoljno je motivirati medije, otvoriti istragu ili insinuirati o možebitnom sukobu interesa, da se oni koji ti smetaju zauvijek isključe iz sporta!?

Bez ikakve sumnje politički progon „kojekakvih“ Mamića i Markovića je otpočeo upravo imenovanjem Željka Jovanovića za ministra i to na temelju novinskih napisa da se „pojavljuje se sve više priloga tvrdnji da je hrvatski ligaški nogomet močvara«. Naravno i nacionalni nogomet je za Jovanovića bio i ostao močvara s obzirom da mu je uz Mamiće, na meti prvi bio Vlatko Marković, dugogodišnji sportski uglednik i tadašnji predsjednik HNS-a. Željko Jovanović, pun neke čudne strasti i entuzijazma, čini se uz blagoslov svog šefa Milanovića, dao je jasan politički mig medijima, pravosuđu, obavještajnim i paraobavještajnim elementima  i svim mogućim istražnim organima, javnim i tajnim, da krenu u obračun s Dinamom, HNS-om, hrvatskom nogometnom reprezentacijom i svima onima koji su kroz nogomet na najbolji način brendirali Hrvatsku diljem svijeta. Dao je politički nalog da se Mamiće stavi pod istragu, te da im se na taj način po zakonu o športu onemogući legalan rad. Mamićima je bilo potrebno naći bilo što što bi ih moglo kompromitirati! Čak su i BBB-ojsi bili pod strogom nadzorom istražnog  sustava!? Kolokvijalno „isušivanje nogometne močvare“ zapravo je bio strateški plan uništenja hrvatskog nogometa kao nacionalnog simbola oko kojega se okupljaju svi oni koji su po habitusu u potpunoj suprotnosti s mentalnim komunizmom, oni koji su uvijek birali više desno nego lijevo, oni koji su bili skloniji Kolindi Grabar Kitarović nego Josipoviću, oni domoljubi koji su branili i stvarali Hrvatsku. Jovanovićev cilj nije bio isušivanje „nogometne močvare“, već isušivanje „domoljubne močvare“ i zatiranje nacionalnog zanosa kojega nogometni uspjesi kao duševna hrana uvijek probude do neslućenih razmjera. Sjetimo se dočeka Vatrenih nakon uspjeha u Rusiji!?

Jovanović je zapravo započeo politički progon konzervatizma i domoljublja koje je trebalo nestati, kako bi Zoran Milanović već u startu svog prvog premijerskog mandata lakše osigurao borbu za drugi mandat. Medijsku harangu na Zdravka Mamića pokrenuo je upravo Željko Jovanović, a ta perfidno isplanirana medijska haranga, kako  recentno svjedočimo, preselila se u sudnice i pretočila se u jedan do bola mučan  pravosudno-krivosudni proces od kojega se danas trese cijela Hrvatska, a osobito je na meti etika i moral kompletnog hrvatskog pravosuđa. Progon braće Zdravka i Zorana Mamića je prvoklasan je proces sa snažnim  elementima političkog progona , politika je apsolutno u prvom planu, a moguće kaznene suspekcije ili krivnja optuženika samo su paravan za obračun s nogometom, hrvatskim nacionalnim brendom. Ne ulazeći u meritum pravosudnog procesa, ne tvrdeći da su Mamići potpuno nevini osuđeni, ipak ostaje gorak okus u ustima da je politika odredila ritam ove pravosudne utakmice. Kada bi se u cijelom svijetu sudilo nogometnim radnicima, direktorima i vlasnicima nogometnih klubova kako se sudi u Hrvatskoj Zdravku i Zoranu Mamiću, gotovo svi istaknuti nogometni djelatnici bi bili u tamnicama, a nogomet bi bio izbrisan s karte svjetskog sporta.

U Hrvatskoj su opljačkane silne milijarde dolara od vremena privatizacije i pretvorbe pa sve do predstečajnih nagodbi, od Sanadera, Vidoševića i Todorića do Janafa i Kovačevića i baš ni jedan takav slučaj nije ni približno izazvao takvu medijsku pažnju kao slučaj Mamić i Dinamo. I dan danas ta tema puni novinske stupce gotovo svakodnevno zbog navodnog isisavanja novca od strane braće Mamić iz vlastitog kluba. Dinamo se u ovom pravosudnom slučaju, u meritumu ovog kaznenog djela ne nalazi kao stranka u postupku, Dinamo se ne osjeća oštećenikom i nije nikada tražio povrat makar i jedne lipe, a braća Mamić i ostali su popušili više od 15 godina robije zato što su navodno oštetili Dinamo!? Ovo je eklatantan primjer što se događa kada politika da zeleno svjetlo organima gonjenja i pravosuđu, a kada upre prstom u nekoga taj će biti osuđen živ il’ mrtava i takvom će se suditi do kraja života.

Previše je dokaza da su Jovanović i Milanović u vrijeme svog kukuriku apsolutizma  krenuli đonom na nacionalne simbole i u tom kolopletu mržnje i razdora nastradali su podjednako svi domoljubi i nacionalisti, od onih iz braniteljske populacije do onih u redovima Katoličke crkve, iliti u redovima crnomantijaša, kako ih je od milja nazivao ministar Jovanović. U vrijeme Milanović-Jovanović-Ostojićeve anacionalne despocije, angažirani su cijeli vučji čopori za pronalazak ustaša i fašista u Hrvatskoj, a kada ih se nije moglo pronaći onda su kreativci izmišljali ustaše i proizvodili dokaze o njihovom postojanju. Tako je nastala „svastika“ na Poljudu, tako je nastalo stotine svastika i pozdrava „za dom spremni“ za koje nije nikada utvrđeno tko ih je crtao. Mentalno komunistička bulumenta potpomognuta petom kolonom silno se trudila dokazati da je Hrvatska ustaško-fašistička zemlja, a Hrvatski nogomet je taj koji proizvodi nacizam, ustaštvo i fašizam. Izabran je nogomet kao najvažnija meta, da se preko leđa nogometa i onih koji hrvatskim nogometom upravljaju slomi svaki oblik nacionalnog ponosa! Već tada je bilo kristalno jasno da je Zdravko Mamić kao simbol Dinama i hrvatskog nogometa označen kao divljač za odstrjel!

„Svastiku na Poljudu je nacrtao Ranko Ostojić, tadašnji predsjednik MUP-a. A onda optužio svoj narod. Zamislite to!? Svoj narod da je fašistički”, rekao je, između ostaloga, Zdravko Mamić na jednoj od brojnih konferencija za medije na kojima je  je iznosio i brojne druge optužbe.

Podsjetimo se tog olovnog vremena. Luka Modrić i Vatreni su do splitskog skandala sa „svastikom“ bili uvjerljivo prvi u skupini u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2016.! Ozračje oko reprezentacije bilo je sjajno, mediji su bili puni hvale za izbornika Niku Kovača. No, zbog kukastog križa UEFA je Hrvatskoj oduzela bod, a fenomenalna atmosfera je raspršena. Igrači su se razočarani s pravom počeli pitati ”za koga mi to zapravo igramo”? Za kakvu državu? Uslijedile su loše igre, smjena izbornika Kovača, a tek dolaskom Ante Čačića situacija se stabilizirala i Vatreni su izborili Euro u Francuskoj.

Tko su autori svastike na Poljudu i je li to zapravo bio smišljeni napad na hrvatsku nogometnu reprezentaciju, pokušaj da se uoči velike utakmice  protiv višestrukog svjetskog prvaka Italije, hrvatskom nogometu nanese nepopravljiva šteta, obezglavi Hrvatski nogometni savez, a Vatrene na duže vrijeme izbaci sa svjetske nogometne pozornice? Na ta pitanja više puta je pravi odgovor dao upravo Zdravko Mamić, odgovor koji će bez sumnje prihvatiti svi koji su imalo politički pismeni. Iz tog odgovora, jedino razumno što se može zaključiti jest, da se protiv Zdravka i Zorana Mamića i hrvatskog nogometa općenito, vodi nemilosrdan politički motiviran progon koji ih je konačno prognao iz Hrvatske na duži vremenski period. Na sreću, iz smrtnog zagrljaja ministra Jovanovića, prognani su u zagrljaj Gospe iz Međugorja, koja se danas izgleda brine za njihov i naš Dinamo!? Koja se brine prosvijetliti pamet svima koji joj se obrate! Jer da nije bilo ministra Jovanovića možda ne bi bilo ni zagrljaja gospe od Međugorja?

Dinamo, kojega je stvarao i stvorio Zdravko Mamić i postavio na noge kao jednu od najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj, koja uredno uplaćuje u državni proračun ogromne svote novca, koja u nogometnim pogonima za sve uzraste brine za zdravi sportski odgoj  tisuća i tisuća djece iz Zagreba i Hrvatske, koja je Hrvatskoj dala brojne nacionalne idole poput Luke Modrića, Dinamo koji je ponos Zagreba i nacije na najbolji je način je svojim rezultatima u Europi opalio šamarčinu  ministru Jovanoviću i svim progoniteljima svakog hrvatskog uspjeha. Taj isti šampionski Dinamo kojemu se divi Europa, danas igra na podrtini od stadiona koji im se može srušiti na glavu i to je konačan rezultat svih  želja Jovanovićevog „isušivanja nogometne močvare ju Hrvatskoj“! Milanovićeva Vlada, kao ni sve druge Vlade RH nisu ni prstom mrdnule da nacionalni simboli dobiju dostojan krov nad glavom! Jovanović je imenovan savjetnikom predsjednika Zorana Milanovića za sport i kulturu što je jasan znak da će se progon hrvatskog nogometa i njegovih simbola kontinuirano nastaviti još jačim tempom. Ali „nećeš razbojniče“, jer dok je srca bit će i Croatije, bit će Dinama!!

Vrijeme je za izgradnju novog Dinamovog stadiona na Maksimiru. Vrijeme je da i taj posao Dinamo uzme u svoje vlastite ruke i još jednom dokaže svoju stvarateljsku viziju i energiju na dobrobit Zagreba i nacije. Vrijeme je da Dinamo od grada Zagreba dobije pravo na gradnju stadiona u svom Maksimiru i da izgrade svoj dom vlastitim angažmanom kako bi se u svom vlastitom domu najbolje osjećali šireći radost nogometa domovinom i svijetom!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?