Pratite nas

Herceg Bosna

Od ratnih pobjednika do političkih gubitnika – U Daytonu je počela pacifikacija Hrvata u BiH

Objavljeno

na

U subotu, 14. prosinca, navršit će se 24 godine od parafiranja Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. kojim je okončan rat u BiH. Hrvati u BiH su u Dayton otišli kao ratni pobjednici, a vratili se kao politički gubitnici. Proces provedbe Daytona nerijetko je išao na štetu političkih prava Hrvata u BiH – od suverenog i konstitutivnog naroda do obespravljene manjine.

U subotu, 14. studenog, navršit će se 24 godine od kako je u Parizu parafiran Daytonski mirovni sporazum kojim je i službeno okončan rat u BiH. Potpisnici sporazuma, Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske, Alija Izetbegović, predsjednik BiH i Slobodan Milošević, predsjednik Srbije, preminuli su. Preminuo je i arhitekt Daytona, Richard Holbrooke, tadašnji međunarodni izaslanik za Balkan i američki diplomat.

Daytonski mirovni sporazum imao je dvije osnovne zadaće: okončati rat i uspostaviti trajni mir i obnoviti državu kao održivu demokratsku i političku zajednicu.

Međutim, dogodilo se samo jedno – rat je okončan, a država je, i 24 godine kasnije, u političkoj i ustavnoj krizi. S vremena na vrijeme pojave se i medijsko-politički spinovi o reviziji DMS-a, potrebama za “Daytonom 2”.

Bošnjačka politika Daytonom nije zadovoljna, prije svega, zbog postojanja Republike Srpske, građanskog entiteta s nacionalnom, srpskom većinom u kojem su Hrvati i Bošnjaci puke statističke greške i obespravljena manjina. Srpska politika jest najveća zagovornica Daytona upravo zbog tog što je položaj RS-a samim Sporazumom zacementiran, a zbog kasnijih intervencija i “razvlašćivanja” entiteta prizivaju izvorni Dayton, odnosno, vraćanje nadležnosti entitetu naspram države.

Hrvati konstitutivni samo na papiru 

Osim toga, za srpsku su politiku neprihvatljive i pravosudne institucije na razini BiH – Sud BiH i Tužiteljstvo BiH, osnovane nakon Daytona. Hrvatska politika podržava Dayton, iako je njegova sama provedba, mnogo puta išla na štetu Hrvata. Još samo Dayton, odnosno, Ustav BiH, njegov Aneks IV,  Hrvatima, barem na papiru, jamči konstitutivnost.

Međutim, dvije su stvari sigurne: Daytonom danas nitko nije u potpunosti zadovoljan, ni Hrvati ni Srbi ni Bošnjaci,  a njihove službene politike predvođene HDZ-om BiH, SNSD-om i SDA-om, nemaju ni minimum političke volje i snage da bilo što,  s tim u vezi, promijene.

Status Hrvata u daytonskoj BiH prodan je za mirnu reintegraciju Podunavlja

Iako je Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, potpisnik Daytonskog mirovnog sporazuma, njegovi bivši najbliži suradnici, poput Ivića Pašalića, to smatraju “najvežom pogreškom”.

„U Hrvatskoj je stvarana  histerija oko toga što Tuđman petlja po Bosni i Hercegovini. Unutar Vlade je bio ogroman broj ljudi ministara koji su smatrali da nikoga ne bi trebala biti briga za Hrvate u BiH.  I on je u tim okolnostima sam našao i jednoj vrlo teškoj situaciji:  podrška javnosti za politiku i prisutnost bilo kakvog utjecaja Hrvatske u  BiH nije postojala,  međunarodni pritisak je bio ogroman da je Hrvatska agresor. I onda je on pokušao izvući maksimum i to je potpisao“, rekao je Ivić Pašalić nedavno medijima u Zagrebu.

Mirna reintegracija Podunavlja, praktično, je zamijenjena za status i položaj Hrvata u BiH koji već u samom Daytonu, u odnosu na druga dva naroda, Bošnjake i Srbe, neravnopravan.

 

Glavni nesrazmjer: Tri naroda i dva entiteta

Daytonska arhitektura BiH jest država od tri konstitutivna naroda, svih njenih građana i dva entiteta – Republike Srpske i Federacije BiH.Iako su Hrvati u BiH u Dayton otišli kao vojni pobjednici, nakon Sporazuma, postali su politički gubitnici.

Hrvatsko izaslanstvo u Daytonu dalo je mandate OESS-u da izradi Izborna pravila, tj. Izborni zakon BiH. Takav Izborni zakon BiH na snazi je i do dan-danas, a tzv. posebne veze s Republikom Hrvatskom, također, nikada nisu niti će zaživjeti.

Samim Daytonom omogućeno je preglasavanje Hrvata

Prema tome, s teritorija Federacije BiH biraju se dva člana Predsjedništva – hrvatski i bošnjački. Već tada je bilo posve jasno i realno da Bošnjaci, kao i tada brojčano dominantniji, u odnosu na Hrvate, mogu nametnuti hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Taj se scenarij dogodio već kada je Gradimir Gojer, ’98. osvojio oko 100 tisuća bošnjačkih glasova kao SDP-ov kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Nametanje hrvatskog člana Predsjedništva BiH nastavljeno je i kroz slučaj Križanović, te kasnija tri mandata Željka Komšića, sva tri puta nametnutog bošnjačkim glasovima.

 

Od ratnih pobjednika do političkih gubitnika: Predali Vitorog, nisu tražili općinu s hrvatskom većinom u RS-u

Hrvati su do Daytona kontrolirali oko 26 % teritorija BiH. U Daytonu su predali Srbima i Bošnjacima 5 % svog teritorija. Izgubili su stratešku točnu Vitorog, prometnicu koja spaja teritorij pod kontrolom HVO-a u Bosni s Hercegovinom, odnosno, Jajce – Kupres.

Zauzvrat su dobili spoj kod Orašja, odnosno, diplomatski oslobodili Odžak. U RS-u, Hrvati nisu dobili, a očigledno, ni tražili općinu s hrvatskom većinom koja bi sigurno pomogla u povratku Hrvata koji su iz Bosanske Posavine protjerani 1992. godine.

Osim toga, Hrvati su prepustili dijelove svog teritorija u RS-u Bošnjacima za deblokadu Sarajeva, pa je tako, glavni grad BiH, ostao bez oko 150 tisuća Srba što je doprinijelo gubitku njegovog “multietničkog karaktera”.  U Federaciji BiH, Hrvati su sačuvali zapadnu Hercegovinu, dijelove hrvatskih enklava u Središnjoj Bosni (Lašva, Kiseljak, Žepče i Usora), te dijelove teritorija u dolini Neretve.

Srpski je postotak narastao do 49% u RS-u, odnosno, 5 % u Federaciji – Hercegbosanskoj županiji i općinama Drvar, Glamoč i Grahovo.

Od svih sporazuma tijekom rata, Dayton je za Hrvate – najgori

U odnosu na ranije mirovne sporazume tijekom rata u BiH (‘91.-‘95.), Dayton je, barem što se tiče, položaja Hrvata u BiH – najgori mogući.

Richard Holbrooke, njegov tvorac, za života se u svojim knjigama ismijavao ranijim mirovnim sporazumima za BiH, konkretno, onim Vance-Owenovom (ljeto ’93.) nazivajuu ga “nakazanim” prema kojem bi BiH bila decentralizirana u 10 kantona, jer bi njime navodno  Srbi dobili teritorijalnu i političku prevlast. Iako prema Vance-Owenovom planu, u BiH ne bi bilo entiteta, a tako ni Republike Srpske, nego isključivo 10 kantona, a postotak teritorija kojeg bi kontrolirali Srbi bio je 43 %. No, Holbrooke je Daytonom, ne samo zacementirao položaj Republike Srpske, nego i etničko čišćenje Hrvata i Bošnjaka, kao i genocid u Srebrenici.

Hrvati su tijekom rata prihvaćali i potpisivali sve i jedan mirovni plan za BiH, dok je Alija Izetbegović, ratni lider Bošnjaka, ili potpisivao pa naknadno odbijao, ili u startu odbijao. Tako je bilo i s Vance-Owenovim planom koji je, na neki način, Hrvatima davao više nego im je objektivno pripadalo pa se slobodno može tvrditi kako je bio mamac rata HVO-a i Armije RBiH koji je okončan u proljeće 1994. potpisivanje Washingtonskog sporazuma.

Oven-Stoltenbergov plan za BiH, uniju triju republika, Izetbegović, je također odbio. Bila je to BiH s tri etničke republike, u kojoj bi Srbi kontrolirali 52 %, Bošnjaci 30 %, a Hrvati 18 %. Izetbegović je krajem kolovoza ’93. odbio ovaj plan.

Jednako tako, i tzv. Lisabonski sporazum iz veljače 1992. godine čiji je cilj bio spriječiti rat u BiH, Izetbegović je odbio u ožujku te godine, iako ga je ranije potpisao. Lisabonskim sporazumom bila je previđena etnička konsolidacija na svim administrativnim razinama s velikim ovlastima lokalnim zajednicama i smanjenim institucionalnom prevagom središnje, državne, vlasti. Svi, uvjetno rečeno, kantoni bili bi određeni kao bošnjački (tada muslimanski), srpski i hrvatski. Međutim,tim planom bi Srbi u BiH imali kontrolu oko 2/3 teritorija BiH, a čime  bi bošnjačke i hrvatske enklave u cijeloj BiH ostale bez kontrole i povezanosti.

Narodna skupština Republike BiH, entiteta pod kontrolom Armije BiH, jednoglasno je odbacila plan. Mate Boban, Alija Izetbegović i Radovan Karadžić tzv. Lisabonski sporazum potpisali su 18.ožujka 1992. godine, a Izetbegović je 10 dana kasnije potpis povukao uz obrazloženje kako ne pristaje na podjelu BiH.

I tada, kao uostalom i danas, najveći je problem – unutarnje ustrojstvo BiH i vizije o budućnosti te zemlje. Hrvati u BiH žele višenacionalnu BiH u kojoj će im biti omogućeno legitimno predstavljanje, Bošnjaci građansku državu po principima – jedan čovjek – jedan glas i volju demografske većine, a Srbi, odcjepljenje Republike Srpske iz BiH.

Intervencije visokih predstavnika

Dayton je, također, intervencijama međunarodne zajednice i jednostranim odlukama visokih predstavnika, a koji su vrhovni tumači Ustava u BiH, promijenjen.

Hrvatska pozicija, iako već u samom Daytonu, neravnopravna, dodatno je narušena intervencijama međunarodnih visokih predstavnika (Robert Berry, Wolfgang Petritsch i Paddy Ashdown) na Izborni zakon BiH  i Ustav Federacije BiH. Najdalekosežnije posljedice imaju tzv. Petritschevi amandmani, tj. Zubakov sporazum iz 2002. godine, kojim je izgubljen paritet Hrvata i Bošnjaka u Parlamentu Federacije BiH, zajedničkog hrvatskog bošnjačkog entiteta.  Tim se sporazumom i Petritschevi amandmanima, implementirala odluka o konstitutivnosti svih naroda i građana na cijelom teritoriju BiH po apelaciji Alije Izetbegovića. Broj izaslanika s po 30 u Klubove Hrvata i Bošnjaka je smanjen na po 17, a uvedeni su Klubovi Srba i Ostalih. Tim je, zapravo, legalizirano nametanje hrvatskih izaslanika u federalni Dom naroda bošnjačkih glasova iz onih županija u kojima Hrvata gotovo da i nema.Također, ukinuti su i paritet u Vladi FBiH, kao i paritetne županije.

Pacifikacija Hrvata počela je ’95.

Danas,  kada se Hrvati u BiH suočavaju s demografskom kataklizmom i kada, praktično, kao suveren i konstitutivan narod na državnoj razini u BiH ne postoje, a  hrvatska politika predvođena HDZ-om BiH, ne samo da ne čini ništa, nego po treći put, planira sudjelovati u vlasti bez izmjena Izbornog zakona BiH, a ustavne promjene, u HNS-u BiH, krovnoj političkoj organizaciji, i ne spominju.

Jasno je kako su Hrvati već u Daytonu postali “bosanska raja” u Federaciji BiH i kako njihov “slobodan pad”, u političkom smislu, zadnjih 15-ak godina, teško više bilo tko može zaustaviti. Pacifikacija Hrvata u BiH počela je još 1995. godine.

Gloria Lujanović / Dnevnik.ba 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Mostar priredio veličanstven doček za srebrne: ‘Hvala vam od srca’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Više od 10.000 ljudi pjevajući neslužbenu himnu ‘Hercegovina u srcu’ Ranka Bobana, dočekalo je u ponedjeljak navečer u Mostaru hrvatske rukometne reprezentativce Igora Karačića, Marina Marića, Davida Mandića i Mateja Hrstića koji su osvojili srebro na Europskom prvenstvu.

Igor Karačić, Marino Marić i Željko Musa koji su iz Mostara, vratar Marin Šego iz Međugorja, a Matej Hrstić, David Mandić i Josip Šarac iz Ljubuškog odigrali su važnu ulogu na Europskom prvenstvu, te su im se Hrvatski muški rukometni klub Zrinjski iz Mostara i Izviđač iz Ljubuškog odužili veličanstvenim dočekom.

“Izrazita mi je čast što sam večeras ovdje. Hvala vam. Ponosan sam. Na cijelom ovom prvenstvu ste nam bili vjetar u leđa i jednostavno ne bi mogli napraviti ovo što smo mi napravili. Upravo na ovome igralištu gdje vi stojite tu smo započeli svoje korake. Nakon 20 godina samo doživjeli da nas naš Mostar dočeka. Hvala vam od srca i skidam vam kapu”, rekao je Karačić, koji je izabran i u najbolju postavu EP-a.

Sjajni pivot hrvatske rukometne vrste Marino Marić rekao je na bini koja je bila postavljena na igralištu u krugu Sveučilišta u Mostaru da ima tremu pred tolikim brojem ljudi koji su ih došli dočekati.

“Hvala od srca što je cijela Hercegovina večeras ovdje. Ima vas i iz Hrvatske, odsvakuda. Volim vas sve. Sve smo dali i ova emocija stiže zato što smo dali zadnji dio snage. Vi ste nam na najbolji mogući način uzvratili“, istaknuo je Marić koji je povremeno preuzimao mikrofon predvodeći pjesme.

Desno krilo hrvatske reprezentacije David Mandić rekao je kako je sretan zbog uspjeha hrvatske reprezentacije i izrazio žaljenje što nisu otišli do kraja.

“Mogu samo reći mojim momcima kapa do poda. Oni su poginuli za hrvatsku reprezentaciju i četitam im na tome. Hvala Vam na svemu i što ste nas došli podržati u ovolikom broju“, rekao je ovaj Ljubušak.

Njegov nekadašnji suigrač iz Izviđača Matej Hrstić pozdravio je sve navijače i zahvalio im se za potporu.

Brojni su se htjeli fotografirati sa sjajnim ‘Kaubojima’. Oni su tijekom dana sudjelovali i na dočeku u Zagrebu. Ispričali su Marina Šegu, Josipa Šarca i Željka Musu jer nisu mogli večeras doći na doček, a zajedno s publikom uputili su im bučne pozdrave. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Pratite UŽIVO – Sve je spremno za doček rukometaša u Mostaru

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovačka rukometna ekspedicija na putu je za Mostar. Kako je jedan od igrača potvrdio za Hercegovina.info, njihov dolazak u Mostar predviđen je za 20 sati, a na doček će srebrni rukometaši doći u 21 sat.

Na dočeku, kako za sada stvari stoje, neće biti gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić, ali se zato očekuju premijer Hercegovačko-neretvanske županije, Nevenko Herceg te premijer Županije zapadnohercegovačke, Zdenko Ćosić.

Doček hrvatskih rukometaša, koji počinje u 19 sati, moći ćete pratiti uživo na Hrvatskom Medijskom Servisu, Radioteleviziji Herceg Bosne, te drugim hrvatskim medijima. Reporter HMS-a, također, će se javljati uživo, prenositi atmosferu na dočeku hrvatskih rukometaša,te razgovarati sa navijačima i, ukoliko uspije doći do njih, s nekima od hrvatskih rukometaša. Inače za praćenje ovog događaja akreditirano je više od 80 novinara.

Organizator dočeka je Hrvatski muški rukometni klub “Zrinjski”, a na dočeku se očekuje više od 15.000 navijača iz Mostara i cijele Hercegovine. Predsjednik HMR “Zrinjski” Branislav Stojkić za Novu tv, poručio je: “Želimo da Mostar bude centar i bilo bi lijepo kada bi svi rukometaši došli. Tajna uspjeha je ovaj teren, dišpet, ponos, prkos, jer ovdje jednostavno nisu najbolji uvjeti za vrhunske sportaše.”.

Ova velika zemaljska kugla ima tako jedan mali dio svog prostora. On je kršovit, ali je prepun srca, prepun je talenta, a to je Hercegovina. Kažu da Hercegovci imaju najbolju rukometnu reprezentaciju na svijetu. I za njih, čovjek koji je također oličenje tog predivnog dijela naše zemlje, to je Mate Bulić, rekao je glumac Darko Janeš, voditelj dočeka viceprvaka europe, rukometaša Hrvatske, na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu. Tako je najavio nastup pjevača Mate Bulića koji je nakon toga, zajedno sa rukometašima otpjevao pjesmu “Moja Hercegovina”, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

Prekrasna atmosfera na Trgu: Tisuće građana čeka srebrne rukometaše

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari