Pratite nas

Herceg Bosna

Od ratnih pobjednika do političkih gubitnika – U Daytonu je počela pacifikacija Hrvata u BiH

Objavljeno

na

U subotu, 14. prosinca, navršit će se 24 godine od parafiranja Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. kojim je okončan rat u BiH. Hrvati u BiH su u Dayton otišli kao ratni pobjednici, a vratili se kao politički gubitnici. Proces provedbe Daytona nerijetko je išao na štetu političkih prava Hrvata u BiH – od suverenog i konstitutivnog naroda do obespravljene manjine.

U subotu, 14. studenog, navršit će se 24 godine od kako je u Parizu parafiran Daytonski mirovni sporazum kojim je i službeno okončan rat u BiH. Potpisnici sporazuma, Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske, Alija Izetbegović, predsjednik BiH i Slobodan Milošević, predsjednik Srbije, preminuli su. Preminuo je i arhitekt Daytona, Richard Holbrooke, tadašnji međunarodni izaslanik za Balkan i američki diplomat.

Daytonski mirovni sporazum imao je dvije osnovne zadaće: okončati rat i uspostaviti trajni mir i obnoviti državu kao održivu demokratsku i političku zajednicu.

Međutim, dogodilo se samo jedno – rat je okončan, a država je, i 24 godine kasnije, u političkoj i ustavnoj krizi. S vremena na vrijeme pojave se i medijsko-politički spinovi o reviziji DMS-a, potrebama za “Daytonom 2”.

Bošnjačka politika Daytonom nije zadovoljna, prije svega, zbog postojanja Republike Srpske, građanskog entiteta s nacionalnom, srpskom većinom u kojem su Hrvati i Bošnjaci puke statističke greške i obespravljena manjina. Srpska politika jest najveća zagovornica Daytona upravo zbog tog što je položaj RS-a samim Sporazumom zacementiran, a zbog kasnijih intervencija i “razvlašćivanja” entiteta prizivaju izvorni Dayton, odnosno, vraćanje nadležnosti entitetu naspram države.

Hrvati konstitutivni samo na papiru 

Osim toga, za srpsku su politiku neprihvatljive i pravosudne institucije na razini BiH – Sud BiH i Tužiteljstvo BiH, osnovane nakon Daytona. Hrvatska politika podržava Dayton, iako je njegova sama provedba, mnogo puta išla na štetu Hrvata. Još samo Dayton, odnosno, Ustav BiH, njegov Aneks IV,  Hrvatima, barem na papiru, jamči konstitutivnost.

Međutim, dvije su stvari sigurne: Daytonom danas nitko nije u potpunosti zadovoljan, ni Hrvati ni Srbi ni Bošnjaci,  a njihove službene politike predvođene HDZ-om BiH, SNSD-om i SDA-om, nemaju ni minimum političke volje i snage da bilo što,  s tim u vezi, promijene.

Status Hrvata u daytonskoj BiH prodan je za mirnu reintegraciju Podunavlja

Iako je Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, potpisnik Daytonskog mirovnog sporazuma, njegovi bivši najbliži suradnici, poput Ivića Pašalića, to smatraju “najvežom pogreškom”.

„U Hrvatskoj je stvarana  histerija oko toga što Tuđman petlja po Bosni i Hercegovini. Unutar Vlade je bio ogroman broj ljudi ministara koji su smatrali da nikoga ne bi trebala biti briga za Hrvate u BiH.  I on je u tim okolnostima sam našao i jednoj vrlo teškoj situaciji:  podrška javnosti za politiku i prisutnost bilo kakvog utjecaja Hrvatske u  BiH nije postojala,  međunarodni pritisak je bio ogroman da je Hrvatska agresor. I onda je on pokušao izvući maksimum i to je potpisao“, rekao je Ivić Pašalić nedavno medijima u Zagrebu.

Mirna reintegracija Podunavlja, praktično, je zamijenjena za status i položaj Hrvata u BiH koji već u samom Daytonu, u odnosu na druga dva naroda, Bošnjake i Srbe, neravnopravan.

 

Glavni nesrazmjer: Tri naroda i dva entiteta

Daytonska arhitektura BiH jest država od tri konstitutivna naroda, svih njenih građana i dva entiteta – Republike Srpske i Federacije BiH.Iako su Hrvati u BiH u Dayton otišli kao vojni pobjednici, nakon Sporazuma, postali su politički gubitnici.

Hrvatsko izaslanstvo u Daytonu dalo je mandate OESS-u da izradi Izborna pravila, tj. Izborni zakon BiH. Takav Izborni zakon BiH na snazi je i do dan-danas, a tzv. posebne veze s Republikom Hrvatskom, također, nikada nisu niti će zaživjeti.

Samim Daytonom omogućeno je preglasavanje Hrvata

Prema tome, s teritorija Federacije BiH biraju se dva člana Predsjedništva – hrvatski i bošnjački. Već tada je bilo posve jasno i realno da Bošnjaci, kao i tada brojčano dominantniji, u odnosu na Hrvate, mogu nametnuti hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Taj se scenarij dogodio već kada je Gradimir Gojer, ’98. osvojio oko 100 tisuća bošnjačkih glasova kao SDP-ov kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Nametanje hrvatskog člana Predsjedništva BiH nastavljeno je i kroz slučaj Križanović, te kasnija tri mandata Željka Komšića, sva tri puta nametnutog bošnjačkim glasovima.

 

Od ratnih pobjednika do političkih gubitnika: Predali Vitorog, nisu tražili općinu s hrvatskom većinom u RS-u

Hrvati su do Daytona kontrolirali oko 26 % teritorija BiH. U Daytonu su predali Srbima i Bošnjacima 5 % svog teritorija. Izgubili su stratešku točnu Vitorog, prometnicu koja spaja teritorij pod kontrolom HVO-a u Bosni s Hercegovinom, odnosno, Jajce – Kupres.

Zauzvrat su dobili spoj kod Orašja, odnosno, diplomatski oslobodili Odžak. U RS-u, Hrvati nisu dobili, a očigledno, ni tražili općinu s hrvatskom većinom koja bi sigurno pomogla u povratku Hrvata koji su iz Bosanske Posavine protjerani 1992. godine.

Osim toga, Hrvati su prepustili dijelove svog teritorija u RS-u Bošnjacima za deblokadu Sarajeva, pa je tako, glavni grad BiH, ostao bez oko 150 tisuća Srba što je doprinijelo gubitku njegovog “multietničkog karaktera”.  U Federaciji BiH, Hrvati su sačuvali zapadnu Hercegovinu, dijelove hrvatskih enklava u Središnjoj Bosni (Lašva, Kiseljak, Žepče i Usora), te dijelove teritorija u dolini Neretve.

Srpski je postotak narastao do 49% u RS-u, odnosno, 5 % u Federaciji – Hercegbosanskoj županiji i općinama Drvar, Glamoč i Grahovo.

Od svih sporazuma tijekom rata, Dayton je za Hrvate – najgori

U odnosu na ranije mirovne sporazume tijekom rata u BiH (‘91.-‘95.), Dayton je, barem što se tiče, položaja Hrvata u BiH – najgori mogući.

Richard Holbrooke, njegov tvorac, za života se u svojim knjigama ismijavao ranijim mirovnim sporazumima za BiH, konkretno, onim Vance-Owenovom (ljeto ’93.) nazivajuu ga “nakazanim” prema kojem bi BiH bila decentralizirana u 10 kantona, jer bi njime navodno  Srbi dobili teritorijalnu i političku prevlast. Iako prema Vance-Owenovom planu, u BiH ne bi bilo entiteta, a tako ni Republike Srpske, nego isključivo 10 kantona, a postotak teritorija kojeg bi kontrolirali Srbi bio je 43 %. No, Holbrooke je Daytonom, ne samo zacementirao položaj Republike Srpske, nego i etničko čišćenje Hrvata i Bošnjaka, kao i genocid u Srebrenici.

Hrvati su tijekom rata prihvaćali i potpisivali sve i jedan mirovni plan za BiH, dok je Alija Izetbegović, ratni lider Bošnjaka, ili potpisivao pa naknadno odbijao, ili u startu odbijao. Tako je bilo i s Vance-Owenovim planom koji je, na neki način, Hrvatima davao više nego im je objektivno pripadalo pa se slobodno može tvrditi kako je bio mamac rata HVO-a i Armije RBiH koji je okončan u proljeće 1994. potpisivanje Washingtonskog sporazuma.

Oven-Stoltenbergov plan za BiH, uniju triju republika, Izetbegović, je također odbio. Bila je to BiH s tri etničke republike, u kojoj bi Srbi kontrolirali 52 %, Bošnjaci 30 %, a Hrvati 18 %. Izetbegović je krajem kolovoza ’93. odbio ovaj plan.

Jednako tako, i tzv. Lisabonski sporazum iz veljače 1992. godine čiji je cilj bio spriječiti rat u BiH, Izetbegović je odbio u ožujku te godine, iako ga je ranije potpisao. Lisabonskim sporazumom bila je previđena etnička konsolidacija na svim administrativnim razinama s velikim ovlastima lokalnim zajednicama i smanjenim institucionalnom prevagom središnje, državne, vlasti. Svi, uvjetno rečeno, kantoni bili bi određeni kao bošnjački (tada muslimanski), srpski i hrvatski. Međutim,tim planom bi Srbi u BiH imali kontrolu oko 2/3 teritorija BiH, a čime  bi bošnjačke i hrvatske enklave u cijeloj BiH ostale bez kontrole i povezanosti.

Narodna skupština Republike BiH, entiteta pod kontrolom Armije BiH, jednoglasno je odbacila plan. Mate Boban, Alija Izetbegović i Radovan Karadžić tzv. Lisabonski sporazum potpisali su 18.ožujka 1992. godine, a Izetbegović je 10 dana kasnije potpis povukao uz obrazloženje kako ne pristaje na podjelu BiH.

I tada, kao uostalom i danas, najveći je problem – unutarnje ustrojstvo BiH i vizije o budućnosti te zemlje. Hrvati u BiH žele višenacionalnu BiH u kojoj će im biti omogućeno legitimno predstavljanje, Bošnjaci građansku državu po principima – jedan čovjek – jedan glas i volju demografske većine, a Srbi, odcjepljenje Republike Srpske iz BiH.

Intervencije visokih predstavnika

Dayton je, također, intervencijama međunarodne zajednice i jednostranim odlukama visokih predstavnika, a koji su vrhovni tumači Ustava u BiH, promijenjen.

Hrvatska pozicija, iako već u samom Daytonu, neravnopravna, dodatno je narušena intervencijama međunarodnih visokih predstavnika (Robert Berry, Wolfgang Petritsch i Paddy Ashdown) na Izborni zakon BiH  i Ustav Federacije BiH. Najdalekosežnije posljedice imaju tzv. Petritschevi amandmani, tj. Zubakov sporazum iz 2002. godine, kojim je izgubljen paritet Hrvata i Bošnjaka u Parlamentu Federacije BiH, zajedničkog hrvatskog bošnjačkog entiteta.  Tim se sporazumom i Petritschevi amandmanima, implementirala odluka o konstitutivnosti svih naroda i građana na cijelom teritoriju BiH po apelaciji Alije Izetbegovića. Broj izaslanika s po 30 u Klubove Hrvata i Bošnjaka je smanjen na po 17, a uvedeni su Klubovi Srba i Ostalih. Tim je, zapravo, legalizirano nametanje hrvatskih izaslanika u federalni Dom naroda bošnjačkih glasova iz onih županija u kojima Hrvata gotovo da i nema.Također, ukinuti su i paritet u Vladi FBiH, kao i paritetne županije.

Pacifikacija Hrvata počela je ’95.

Danas,  kada se Hrvati u BiH suočavaju s demografskom kataklizmom i kada, praktično, kao suveren i konstitutivan narod na državnoj razini u BiH ne postoje, a  hrvatska politika predvođena HDZ-om BiH, ne samo da ne čini ništa, nego po treći put, planira sudjelovati u vlasti bez izmjena Izbornog zakona BiH, a ustavne promjene, u HNS-u BiH, krovnoj političkoj organizaciji, i ne spominju.

Jasno je kako su Hrvati već u Daytonu postali “bosanska raja” u Federaciji BiH i kako njihov “slobodan pad”, u političkom smislu, zadnjih 15-ak godina, teško više bilo tko može zaustaviti. Pacifikacija Hrvata u BiH počela je još 1995. godine.

Gloria Lujanović / Dnevnik.ba 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Bitka za Mostar 1992.

Objavljeno

na

Objavio

wikiwand.com

3. travnja 1992. Mostar – HVO oslobodio Mostar od četnika, a onda su Bošnjaci u HVO-u okrenuli puške prema Hrvatima

Dana 3. travnja 1992., u popodnevnim satima, na autobusnom stajalištu u naselju Zalik preko puta Sjevernog logora, vojarne JNA, eksplodirala je cisterna. Taj događaj je označio početak rata u Mostaru.

Zaboravlja se da je najveći hercegovački grad od agresije JNA i Srba obranjen i oslobođen od Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u koju je bio uključen i veliki broj muslimana Hercegovine. Hercegovačke muslimane je naoružao i spasio HVO, kao i u Bosanskoj Posavini, a onda ih je Sarajevo nahuškalo protiv Hrvata. Godinu dana kasnije okrenuli su svoje puške prema suborcima Hrvatima.

Ovaj događaj dezorijentirao je JNA: na zapovijed generala Momčila Perišića, 7. travnja 1992. godine dolazi do otvorene agresije na Mostar, prvog granatiranja naselja Cim, Ilići i Rudnik. Dan kasnije odlukom predsjednika Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Mate Bobana, formira se Hrvatsko vijeće obrane, koje i preuzima obranu Mostara, nakon prvog oružanog sukoba, a za zapovjednika obrane općine Mostar imenuje se Petar Zelenika.

Od 14. travnja traju borbe za oslobađanje vojarne u Čapljini gdje je JNA izvela i desant te je helikopterima izvlačila svoju opremu. Dana 23. travnja 1992. godine, oslobođena je čapljinska vojarna, koja je tako postala prva vojarna oslobođena od srpskog agresora u ratu u Bosni i Hercegovini.

Tijekom tih borbi, srušeno je 5 zrakoplova JNA.

Od 7. travnja 1992. godine do operacije Lipanjske zore, JNA je uz potporu paravojnih jedinica hercegovačkih Srba i Crnogoraca počinila urbicid, sustavno rušenje gradskih područja nad Mostarom. Danonoćno granatiranje zapadnog dijela Mostara ostavilo je neizbrisiv trag. No još veće razaranje doživio je istočni dio grada, koji se nalazio pod okupacijom Srba i JNA. Agresor je opljačkao, zapalio i minirao sve važnije objekte u tom gradu. Stara gradska jezgra potpuno je uništena, a Stari most oštećen s nekoliko izravnih pogodaka.

Agresor je potpuno porušio sedam mostova na Neretvi, sve osim Starog. Svi gospodarski subjekti u južnoj i sjevernoj gradskoj zoni opljačkani su i potpuno uništeni. Najočitiji primjer su Aluminij i Soko. Potpuno ili djelomice agresor je uništio sva prigradska naselja. U kratkom vremenu srpska vojska uspjela je od 14 mostarskih džamija ostaviti samo dvije neoštećene. Tijekom svibnja 1992. godine zapaljeni su i uništeni: crkva u Potocima i franjevački samostan u Mostaru, Biskupski dvor, samostan časnih sestara, a sustavno se granatirala i mostarska katedrala.

Bošnjaci u HVO-u okreću puške prema Hrvatima!

U ranim jutarnjim satima 30. lipnja 1993. godine, u postrojbama u kojim je bilo mnogo Bošnjaka u HVO-u dolazi do vojne izdaje, a „Samostalni mostarski bataljun“ u kojem su bili Bošnjaci napušta položaje koje HVO drži prema Srbima.

Toga dana između 2:30 i 3 sata bošnjački pripadnici HVO-a uperuju puške u svoje suborce, Hrvate naredivši im da se predaju.

“Predajte oružje, vi ste opkoljeni od muslimanske vojske, oko vas su Zukini ljudi. Nešto nije u redu s politikom, ali bit ćete pušteni za par dana dok se to sredi.” Pripadnici HVO-a, Hrvati su se predali, odvedeni su u zatvor u Mostaru gdje su maltretirani i mučeni. U istočnom dijelu grada, Armija BiH je uspostavila više logora za zarobljene pripadnike HVO-a i hrvatske civile: bivša vojarna JNA “Sjeverni logor”, 4. osnovna škola, osnovna škola u Potocima i SDK Mostar kod robne kuće “Razvitak” u istočnom dijelu Mostara, u koji su dovedeni prvi zarobljenici 6. svibnja 1993. godine prije samog sukoba.

Isto tako je postupio i HVO koji je također otvarao logore za bošnjačke civile i pripadnike Armije BiH: “Heliodrom”, bivša vojarna JNA koja se nalazi u Rodoču, južnom predgrađu Mostara i “Dretelj” također vojni objekt JNA u Dretelju kod Čapljine. Kroz logore obiju vojski prošlo je tisuće i tisuće zatvorenika. Oni su u logorima proživjeli brojne torture i mučenja, a mnogi od njih su preminuli.

Armija BiH s područja Mostara i bivši pripadnici HVO-a bošnjačke nacionalnosti u Potocima i Vrapčićima od 9. svibnja do 30. lipnja 1993. godine, zauzeli su područja na lijevoj obali Neretve sjeverno i južno od grada Mostara, izuzev manjeg dijela oko samostana časnih sestara u Potocima i istočni dio grada Mostara. Zauzeta su sjeverna prigradska naselja na lijevoj obali Neretve: Vrapčići, Potoci, Kutilivač, Humilišani, Željuša, Podgorani, Prigrađani, Drežnica, istočni dio grada Mostara te južna prigradska naselja: Blagaj, Podvelež, Gnojnice, Dračevice. Sa zauzetog područja protjerano je ili zarobljeno cjelokupno hrvatsko stanovništvo.

Hrvatsko vijeće obrane je zarobilo velik dio Bošnjaka iz zapadnog dijela grada Mostara te iz ostalih dijelova mostarske općine koje su bile pod kontrolom HVO-a. (Izvor: narod.hr)

Mostarska cisterna i travanj 1992.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Pomozimo našem Mostaru, srcu Herceg Bosne!

Objavljeno

na

Objavio

Istina je kako se cijeli svijet suočava s pandemijom i kako svima treba pomoći, no Mostar uistinu jest u posebnoj situaciji zbog ogromnog broja ljudi koji gravitira toj bolnici, a svi znamo kako nažalost Mostar nije prioritet u državi u kojoj se nalazi.

Molim Vas da pomognete, svatko na način na koji može, kao što vas molim i da kontaktirate druge za koje mislite da mogu pomoći. U ovakvim situacijama i vremenima, nije vrijeme za raznorazna kritiziranja i očajavanja. Kritika je dobra kada je konstruktivna, ali za vrijeme pandemija ne postoji kontruktivna kritika, postoji samo KONSTRUKTIVNA POMOĆ, ali ona neće padati s neba i može doći samo od nas. Kad se udružimo, virus će biti mačji kašalj. Naše savjesti biti će mirne. Mnogi će biti spašeni. Nemamo vremena za difuziju odgovornosti!

Herojstvo i nadljudski napori medicinskog osoblja zajedno sa zdravstvenim djelatnicima SKB-a Mostar zaslužuju da dotaknu naša srca i motiviraju nas na pomoć!

Posebno molim hrvatsku dijasporu, koja uvijek u teškim i kriznim trenucima pokaže i dokaže svoju vrijednost, da djeluje organizirano, junački i hrabro kao i dosad. (Marijan Knezović)

Apel za pomoć i upute SKM-a Mostar svima koji žele pomoći u zaštiti pacijenata i prevenciji pandemije koronavirusa covid-19

SKB Mostar ovim putem obaviještava sve one koji žele pomoći medicinskom osoblju i zdravstvenim djelatnicima, pacijenticama i pacijentima SKB-a i svima onima koji bi to mogli postati uslijed globalne pandemije koronavirusa, odnosno virusa COVID-19, da nam pomoći mogu na različite načine, zavisno o njihovim mogućnostima.

Najveća potreba SKB-a Mostar, kao i velike većine bolnica u cijelome svijetu, u ovome je trenutku medicinska oprema potrebna za prevenciju daljnjega širenja pandemije. U interesu javnosti i opće zdravstvene situacije velikog broja ljudi koji u slučaju bolesti gravitira SKB-u Mostar, priopćavamo kako smo, kao i većina svjetskih bolnica, suočeni s brojnim problemima koji otežavaju nabavku medicinske i zaštitne opreme, čak i uz najbolju volju onih koji nam se javljaju sa željom da nam pomognu i nas samih.

Oni koji mogu, te svi oni koji osjećaju da bi mogli, pomoći nam najviše mogu direktnim doniranjem medicinske opreme; prioritizirano na sljedeći način:

  1. Respiratori
  2. Zaštitne maske s certifikatom FFP3 standard EUR (ili američki N 95 standard) kao i maske s certifikatom FFP2
  3. Zaštitna odijela protiv Covid–19 (preferirano: Chemical protective coverall type 3)
  4. Maske kirurške jednokratne s gumicom, troslojne, s PVC slojem
  5. Rukavice nitrilne
  6. Medicinske kaljače
  7. Antiseptične otopine na bazi minimalno 70% alkohola
  8. Zaštitne naočale

Svjesni smo kako mnogi nisu u mogućnosti nabaviti opremu, unatoč svojim željama. Stoga smo otvoreni i za novčane donacije, koje će naš stručni tim transparentno trošiti na nabavku proizvoda koji služe za sprječavanje širenja virusa kao i liječenje oboljelih. U svrhu borbe protiv pandemije koronavirusa otvoreni su novi, namjenski računi koji su popisani na kraju teksta, i to za donacije u svim valutama (dolari, euri, hrvatske kune i druge,) a svi oni koji novac žele uplatiti kao naznaku (opis plaćanja) trebaju staviti: „KORONA-SKB.“

Popis donacija biti će objavljivan na našoj web stranici u posebnoj  kategoriji „KORONAVIRUS“ te će se javnost pravovremeno i transparentno informirati o nabavi opreme od donacija gdje se SKB Mostar u potpunosti obvezuje na transparentnost prema donatorima, medijima, cjelokupnoj javnosti kao i nadležnim institucijama.

Važno je naglasiti kako je za očekivati da će potreba za respiratorima biti povećana, te sve one koji smatraju kako mogu pomoći u nabavci respiratora, zbog obujma donacije, upućujemo da se jave direktno telefonski na broj 00387-36-336-505.

Svi oni koji imaju pouzdane informacije o mogućnosti nabavke potrebnih proizvoda, neka također budu slobodni obratiti nam se.

Ovim putem se zahvaljujemo svima koji su već pomogli rad i borbu SKB-a Mostar protiv pandemije koronavirusa, a zahvaljujemo se i svima koji će to činiti u budućnosti. Zajedno s vama, ne sumnjamo kako ćemo se izboriti sa svakim problemom, pa i s globalnom pandemijom koja pogađa i naše društvo.

Nemoguće je ne istaknuti profesionalnost, uslužnost, žrtvovanje i nadasve spremnost našega medicinskog osoblja koje iz dana u dan ulaže herojske napore, postižući zavidne rezultate, posebice u odnosu na sve poteškoće s kojima se suočavamo, prvenstveno zbog manjka opreme i povećanog obujma posla. Njima, i na ovaj način, izričemo jedno veliko „hvala,“ i nadamo se kako ćete ga izreći i vi svojom pomoći, kakva god i kolika ona bila.

PODACI ZA NAMJENSKE NOVČANE DONACIJE ZA BORBU PROTIV KORONAVIRUSA:

U DOLARIMA, EURIMA, KUNAMA I DRUGIM VALUTAMA OSIM KONVERTIBILNE MARKE:

IBAN: BA395550000047945566
PRIMATELJ: SVEUČILIŠNA KLINIČKA BOLNICA MOSTAR
ADRESA PRIMATELJA: BIJELI BRIJEG BB, MOSTAR, BiH
INSTRUKCIJE ZA PLAĆANJE: NOVA BANKA A.D. BANJA LUKA
SWIFT: NOBIBA22
OPIS PLAĆANJA: KORONA-SKB

U KONVERTIBILNIM MARKAMA:

TRANSAKCIJSKI ŽIRO RAČUN U KM: 5550000047945469
PRIMATELJ: SVEUČILIŠNA KLINIČKA BOLNICA MOSTAR
ADRESA PRIMATELJA: BIJELI BRIJEG BB, MOSTAR, BiH
OPIS PLAĆANJA: KORONA-SKB

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari