Pratite nas

Pregled

Od stvaranja novca do uloge poreza: 6 činjenica koje bi svatko trebao znati o ekonomiji

Objavljeno

na

1. Novac stvaraju privatne banke, a ne država

Suprotno uvriježenom mišljenju novac unutar ekonomije stvara se kreditima poslovnih banaka i to na način da se potpisivanjem ugovora o kreditu stvara depozit na računu klijenta banke. Većina ljudi kada se govori o novcu u glavi ima novčanice i kovanice koje država stvara putem centralne banke. Međutim, količina novca koja nastane na taj način je zanemariva u odnosu na količinu novca koja cirkulira u obliku elektronskog zapisa na računima klijenata banaka. Kada se govori o bankama, najčešće se smatra da banke novom klijentu koji želi kredit posuđuju štednju nekog drugog klijenta i da ostvaruju profit naplaćujući veću kamatu dužnicima nego što daju štedišama. No, to bi onda značilo da je za ekonomiju dobro da što veći broj ljudi štedi jer bi na taj način banke imale više novca za posuđivanje.

Banke posuđuju novac neovisno o štednji koju posjeduju, a stopa obvezne rezerve ne može ograničiti količinu novca koju banke mogu stvoriti kreditima. U udžbenicima ekonomije opisuje se model novčanog multiplikatora koji izgleda otprilike ovako: Banka ima depozit od 100 novčanih jedinica. Ukoliko je stopa obvezne rezerve 10 posto, to znači da banka mora ostaviti 10 posto tj. 10 jedinica, a idućih 90 može posuditi, onda od tih 90 opet mora ostaviti 9, a idućih 81 može posuditi itd. Na ovaj način teoretski moguća količina novca koju banke mogu stvoriti kreditiranjem (ukoliko je stopa obvezne rezerve 10 posto) je 10 puta veća od depozita koji posjeduju. Ovaj model demantiraju empirijski podaci objavljeni u FED-ovom radu Money Reserves and The Transmission of Monetary Policy: Does the Money Multiplier Exist?. Naime, pred sam početak financijske krize 2008. omjer plasiranih kredita i depozita u SAD-u iznosio je 47:1 iako stopa obvezne rezerve u SAD-u iznosi 10 posto. U Velikoj Britaniji i Australiji primjerice, stopa obvezne rezerve nije uopće definirana zakonom.

Detaljni opis procesa kreiranja novčane mase nedavno je u kvartalnom biltenu opisala Engleska centralna banka (Bank of England) i taj opis se razlikuje od onog iz ekonomskih udžbenika. Uzimanje novog kredita stvara novac, a otplata kredita uništava novac. Plasiranje kredita i otplaćivanje kredita su načini na koji se stvaraju i uništavaju bankovni depoziti u modernoj ekonomiji.

2. Profit privatnog sektora dolazi od deficita proračuna

Sve kreće od osnovnog računovodstvenog identiteta dva (tri) deficita čiji se izvod može naći u svakom udžbeniku iz makroekonomije. Identitet glasi ovako i dobije se iz definicije BDP-a:

(S – I) = (G – T) + (X – M)

U jednadžbi su: S – štednja, I – investicije, G – javna potrošnja, T – porezi, X – izvoz, M – uvoz.

Radi jednostavnosti pretpostavimo da je uvoz unutar ekonomije jednak izvozu (X = M), te prelazimo u jednostavniji identitet dva deficita. U mnogim ekonomijama (poput Hrvatske) imamo situaciju u kojoj je uvoz veći od izvoza što znači da suficit koji ostvari privatni sektor (odnosi se na štednju koju ostvare kućanstva te profit koji ostvare poduzeća) može postojati samo ukoliko postoji deficit proračuna.

(S – I) označava suficit (višak, profit) privatnog sektora (kućanstava i privatnih poduzeća) jer privatni sektor ne može poslovati ako ne ostvaruje profit, privatni poslodavac svaki mjesec mora ostvariti višak kako bi mogao isplatiti plaće sebi i radnicima. Štednja je veća od investicija (S > I) zato što se unutar ekonomije ne događa da svi svaki mjesec potroše ono što su zaradili. Dakle, (S – I) je zbroj profita svih privatnih subjekata unutar ekonomije u određenom obračunskom razdoblju.

U monetarnoj ekonomiji (u kojoj je uvoz jednak izvozu) ukoliko je privatni sektor kao cjelina ostvario suficit (profit, višak) javni sektor prema temeljnom identitetu mora za isti iznos ostvariti deficit. Tako da kada jednadžbu napišemo riječima to izgleda ovako:

Suficit privatnog sektora = deficit proračuna

Vrlo je bitno naglasiti da je ovo računovodstveni identitet i kao takav on je uvijek istinit, isto kao što je uvijek istinito da je 2+2=4. O temeljnim identitetima ne možemo imati mišljenje, isto kao što ne možemo imati mišljenje o tome je li Zemlja okrugla.
Slika 1: Svjetska platna bilanca, Izvor: MMF, “World Economic Outlook Database”
Ako pogledamo grafikon svjetske platne bilance možemo zaključiti sljedeće: promatramo li svjetsku ekonomiju u cjelini, bilanci privatnog sektora možemo suprotstaviti samo bilancu državnog sektora budući da kao stanovnici Zemlje nemamo ostvarenu trgovinsku razmjenu sa drugim planetama. Svijet možemo promatrati kao jednu zatvorenu ekonomiju koja se sastoji od svih država i svih privatnih subjekata te je na globalnoj razini zbroj suficita svih privatnih subjekata jednak zbroju deficita svih država. Dakle, ako je privatni sektor na globalnoj razini na kraju 2010. godine ostvario suficit (višak, profit) u iznosu od 6 posto svjetskog BDP-a, za toliki iznos su državni proračuni u deficitu (manjku). Neki manje, neki više ovisno o tome da li je ekonomija izvozna poput Njemačke ili uvozna poput Hrvatske te koliki je udio promatrane ekonomije u svjetskom BDP-u.

Ako pogledate listu država prema javnom dugu u odnosu na BDP postavite si pitanje kako je moguće da sve države imaju javni dug. Zar ne bi od svih razvijenih ekonomija barem jedna trebala biti bez deficita proračuna? SAD kao najjača svjetska ekonomija ima deficit proračuna od 1776. godine. Uz jednu iznimku, Federalna vlada SAD-a je svake godine bila u dugu od 1776. godine. Znate li za koje poduzeće koje je uspjelo ostvarivati manjak u poslovanju otprilike 190 godina od posljednjih 230-ak godina i koje je akumuliralo dug od 1837. praktički non-stop te da usprkos tom manjku stalno dobiva nove kredite?

Nisku razinu javnog duga u odnosu na BDP imaju zemlje poput Kine, Rusije, Norveške i zaljevskih monarhija, a razlog tome su vrlo veliki izvozni viškovi koje redovito ostvaruju. Njihov vanjskotrgovinski suficit manifestira se kao deficit u ekonomijama s kojima ostvaruju trgovinsku razmjenu.3. Privatno zaduživanje je pokretač razvoja u kapitalizmu

Kapitalistička ekonomija nije statična, potrebno je stalno dodavati nove količine financijske likvidnosti kako bi se mogla stvarati nova vrijednost. Nova financijska likvidnost koja stvara novu vrijednost unutar hrvatske ekonomije dolazi samo na tri načina: privatnim zaduživanjem, deficitom proračuna (koji se isto financira zaduživanjem) i stranim investicijama (tu su uključeni i turisti koji troše devize tijekom turističke sezone). Privatno zaduživanje je u kapitalizmu pokretač ekonomskog razvoja, međutim problem je što se relativno brzo dođe do situacije u kojoj je razina duga veća od razine dohotka.

Mainstream ekonomija smatra da će se rezanjem deficita proračuna (koje će prema identitetu dva deficita automatski za taj iznos smanjiti profit privatnog sektora) ponovno pokrenuti ciklus privatnog zaduživanja. Rezanje deficita proračuna odnosi se na smanjivanje plaća, materijalnih troškova te otpuštanja u javnom sektoru.

Ne trebamo ići daleko da bismo uvidjeli kakav utjecaj ima smanjivanje deficita proračuna na ekonomski oporavak. Dovoljno je pogledati što je u Grčkoj uzrokovalo otpuštanje u javnom sektoru. Proračun za zdravstvo srezan je za 40 posto, otpušteno je oko 35 tisuća zdravstvenih djelatnika. Novi paket mjera štednje obuhvaća otpuštanje 15 tisuća ljudi u javnom sektoru. 8 i pol tisuća ih je otpušteno, a ostatak čeka kraj 2014. U javnom sektoru je otkaze dobilo 75 tisuća ljudi.

No unatoč svemu, Grčka ima najveću stopu nezaposlenosti u eurozoni te konstantni pad BDP-a od 2008. Logika razmišljanja koja slijedi iz ovakvog razvoja situacije odnosi se na pad potražnje koji nastaje otpuštanjima u javnom sektoru. Radnici u javnom sektoru ostvaruju dohodak koji je vrlo važan element potražnje za proizvodima i uslugama privatnog sektora. Otpuštanja u javnom sektoru uzrokuju pad potražnje za proizvodima i uslugama privatnog sektora na koji privatni sektor reagira razduživanjem, smanjivanjem proizvodnje i suzdržavanjem od novih investicija. Kapitalizam je sustav koji funkcionira ukoliko postoji dovoljan broj kupaca koji troše novac kako bi omogućili rast prodaje i profita. Potrošnja stvara dohodak. Dohodak utječe na prodaju. Prodaja stvara poslove.

Korelacija između razine privatnog duga i nezaposlenosti u Grčkoj jasno se vidi iz priloženog grafa. Vidljivo je da rast privatnog zaduživanja utječe na smanjivanje nezaposlenosti, dok privatno razduživanje utječe na povećanje nezaposlenosti.
Slika 2: Odnos privatnog duga i nezaposlenosti u Grčkoj
Ako pogledamo korelaciju između privatnog zaduživanja i nezaposlenosti u Hrvatskoj vidljiv je pad kreditnih plasmana poduzećima i stanovništvu u razdoblju od 2008. do 2014. godine. U istom razdoblju ostvaren je i rast nezaposlenosti.
Slika 3: Kreditni plasmani poduzećima i stanovništvu u Hrvatskoj u razdoblju od 2000. do 2014., Izvor: HNB

Slika 4: Stope nezaposlenosti u Hrvatskoj u razdoblju od 1997. do 2014., Izvor: HNB

 

4. Primarna emisija novca ne uzrokuje nužno inflaciju

Kada je riječ o primarnoj emisiji novca ona se najčešće povezuje sa tiskanjem novca i hiperinflacijom u smislu da je svaka emisija novca putem centralne banke inflatorna, iako danas više nema smisla govoriti o tiskanju novca budući da je većina novca u obliku elektronskog zapisa. O toku novca je u današnje vrijeme prikladnije razmišljati kao o semaforu za bodovanje rezultata. Svaka novčana transakcija mora sadržavati dva upisa. Ukoliko izvršavate novčanu uplatu jedan upis je smanjivanje stanja na vašem računu za određeni iznos, a drugi upis je povećavanje stanja na nečijem tuđem računu za taj isti iznos. Svaki suficit je nečiji deficit.

Svaka potrošnja bez obzira na to da li je javna ili privatna nosi određeni rizik inflacije. Javna potrošnja putem primarne emisije neće izazvati inflaciju sve dok unutar ekonomije postoje neiskorišteni ljudski, prirodni i proizvodni resursi tj. dok postoji nezaposlenost. Potrošnja je inflatorna ukoliko uzrokuje brži rast nominalne agregatne potražnje u odnosu na kapacitete ekonomije da apsorbira taj rast. U Hrvatskoj se čitava ekonomska politika temelji na privlačenju i stvaranju prostora za privatne investicije. Koja je razlika između ulaganja privatnog investitora koji digne kredit i uloži primjerice 100 milijuna kuna u izgradnju industrijskog postrojenja, i ulaganja države koja bi primarnom emisijom financirala tu istu investiciju? U oba slučaja taj novac je nastao ex nihilo (iz ničega) samo što u ovom trenutku monopol na izdavanje novca imaju banke koje su u privatnom vlasništvu, a ne država. Najveći apsurd proizlazi iz činjenice da je trenutno jedini model izlaska iz krize kapitalizma pokretanje novog ciklusa privatnog zaduživanja. Pri tom se zaboravlja da je zbog visokih razina privatnog duga u odnosu na dohodak kriza i nastala.

5. Centralna banka ne kontrolira količinu novčane mase u ekonomiji

Količina novčane mase unutar ekonomije ovisi isključivo o potražnji za kreditima te procjeni rizika i volji banaka da plasiraju kredite. Monetarnu politiku provodi centralna banka i to isključivo kontroliranjem kamatnih stopa. Kao što opća populacija ima svoje račune u poslovnim bankama, tako i svaka od poslovnih banaka ima svoj račun u centralnoj banci. U razdoblju normalne ekonomske aktivnosti provođenje monetarne politike izgleda ovako: Ukoliko se ekonomija ‘pregrijava’ tj. dolazi do prevelike ekonomske aktivnosti koja bi mogla utjecati na stabilnost cijena, centralna banka diže kamatne stope smanjivanjem ponude novca kako bi se smanjila ekonomska aktivnost. Smanjivanje ponude novca odvija se na razini financijskih tržišta novca kojima opća populacija i poduzeća nemaju pristup.

Ukoliko je ekonomska aktivnost slaba, centralna banka smanjuje kamatnu stopu te bi na bazi tog poteza trebalo doći do povećanja ekonomske aktivnosti budući da su kamatne stope ‘pokretačka sila’ ekonomske aktivnosti koja za posljedicu ima gospodarski rast. Međutim, ne postoje empirijski dokazi koji bi poduprli teoriju da smanjivanje kamatnih stopa potiče ekonomsku aktivnost u razdobljima recesije i depresije. Centralne banke diljem svijeta spustile su kamatne stope na depozite poslovnih banaka u centralnoj banci na rekordno niske razine (ECB je čak uvela negativne kamatne stope), no to i dalje nema nikakav utjecaj na rast potražnje za kreditima.

6. Primarna uloga poreza nije financiranje javne potrošnje

Kad je riječ o porezima najčešće se smatra da je jedina uloga poreza da financira javnu potrošnju. Država prikuplja novac tako što ga porezima uzima od privatnog sektora, a prikupljeni novac se potom koristi za javnu potrošnju. Ukoliko je iznos prikupljenog poreza veći od državne potrošnje, državni proračun je ostvario suficit, a ukoliko je manji ostvario je deficit i država mora izdati obveznice (posuditi novac) kako bi nadoknadila manjak sredstava u proračunu. Uloga poreza u konktestu nametnutih ograničenja je financiranje javne potrošnje, ali primarna uloga poreza je da osigura potražnju za nacionalnom valutom.

Novac od 70-ih godina prošlog stoljeća i ukidanja zlatnog standarda nema pokriće u zlatu. Zašto onda svi unutar ekonomije prihvaćaju određenu valutu (koja nema nikakvu intrinzičnu vrijednost) kao sredstvo plaćanja? Odgovor je: zbog poreza. Valuta suverene države glavni je i najčešće jedini način za plaćanje poreza. Kako bi izbjegli negativne posljedice neplaćanja poreza (koje uključuju i boravak u zatvoru) porezni obveznici moraju doći u posjed nacionalne valute sudjelovanjem u ekonomskim aktivnostima. Kolonijalna Afrika je najbolji primjer za to. Monetizacija afričkih ekonomija odvijala se nametanjem poreznih obveza. Najvažniji cilj kolonijalne politike nametanja poreza u afričkim zemljama bio je prisiliti Afrikance da prodaju svoj rad u zamjenu za plaće denominirane u valuti kolonizatora kako bi se moglo stvoriti novo tržište za europske proizvode.

Druga vrlo bitna uloga poreza je ograničavanje inflacije. Oporezivanje omogućava transfer resursa iz privatnog u javni sektor bez stvaranja inflacije. Oduzimanjem kupovne moći privatnom sektoru, država stvara prostor za kupovinu dobara i usluga bez utjecaja na rast cijena. Porezi se mogu koristiti za ograničavanje i poticanje privatne potrošnje za vrijeme razdoblja inflacije i deflacije. Ukoliko je ekonomska aktivnost pojačana i potražnja je na granici proizvodnih kapaciteta, cijene roba i usluga rastu. Država može olakšati inflatorni pritisak dizanjem poreza te na taj način ograničiti privatnu potrošnju. Kad je ekonomska aktivnost slaba, država može sniziti poreze te potaknuti privatnu potrošnju.

Zanimljiva, ali za mnoge šokantna činjenica je da oporezivanje ne treba primjenjivati kako bi država mogla izvršavati novčane uplate. Suverena država, vlastitu valutu uvijek može kreirati putem centralne banke. Prema principima funkcionalnog financiranja definiranim od strane kejnezijanskih ekonomista, o oporezivanju možemo donositi sud samo na temelju njegovih posljedica. Dvije glavne posljedice poreza su: porezni obveznik ima manje novca za trošenje, a država ima više. Druga posljedica se može postići državnom emisijom novca stoga je samo prva posljedica značajna. Oporezivanje bi stoga trebalo biti nametnuto samo onda kada je poželjno da porezni obveznici imaju manje novca za trošiti, primjerice kada bi inače trošili toliko da bi izazvali inflaciju.

advance.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Don Damir Stojić: “Rod” je umjetni konstrukt jedne nove ideologije koja nema nikakva utemeljenja u znanosti

Objavljeno

na

Objavio

Studentski kapelan, don Damir Stojić, gostovao je u emisiji laudato televizije, “Život i zdravlje” na temu Istanbulske konvencije. Istaknuo je krucijalni problem lingvističkog inžinjeringa kojim se želi umjetni termin “roda” uvesti u znanost, zakone i sve ostale pore društva: “To su izmišljeni izrazi koji nemaju nikakva značenja, to su konstrukti kako bi odražavali jednu novu ideologiju koja nema nimalo utemeljenja u istini, u znanosti.”

“Mi smo davno izgubili rat vokabulara! To se vidi kad je u pitanju homoseksualnost, gdje je “seks” tabula rasa, ništa, beznačajno.” Tako ispada da bilo tko može dodati bilo koji prefiks ispred riječi seks. “Zato imamo sad”, nastavlja don Damir, “homoseksualaca, heteroseksualaca, biskesualaca, pa aseksualaca, transseksualaca. Nažalost, prihvaćajući taj žargon i vokabular mi smo pali”, rekao je don Damir, prenosi narod.hr

Nadalje, upozorava da smo svi uronjeni u taj vokabular i da ga svi rabimo, što na nas stavlja dio krivnje za današnju situaciju te savjetuje da moramo biti jako oprezni s riječima koje koristimo.

“Dvadeset i četiri puta se pojavljuje riječ “rod” u jednom međunarodnom dokumentu. Jedan međunarodni dokument koristi jednu tako fluidnu i beznačajnu riječ!”, naglasio je.

Obrazlažući u čemu je problem Istanbulske konvencije i s njom usko povezane rodne teorije, don Damir je istaknuo da one nisu znanstveno potkrepljene: “Znanost bi trebala uzeti činjenice, prosuđivati ih i dokazivati, dok oni “rađaju” nove teorije koje apsolutno ne drže vodu”.

“Sjećam se da je 2007./2008., dr. Gordan Bosanac, veliki pobornik ovih stvari, sam rekao da muškarac, ako osjeća da je žensko, da može koristiti ženski wc. To tako zvuči ludo!”, rekao jedon Damir. “Ključ je u osjećaju.”, nastavio je, “Moj nećak kad je bio mali, mislio je da je Spiderman i skakao je od kauča do kauča. Ja sam ga morao zaustaviti i reći mu: prijatelju, nisi Spiderman. Odjedanput misli i osjećaji ulaze na područje znanosti, a koliko znam osjećaji ne bi smjeli biti jedan kriterij znanosti”.

Don Damir je tu ideologiju rodne teorije povezao s prvom pobunom Sotone protiv Boga i čovjeka u Knjizi postanka, gdje vidimo da vrhunac stvaranja jest muško i žensko: “To je zadano u Svetom pismu – da Bog stvori muško i žensko na svoju sliku i priliku. Sotona mrzi Boga i Bogu ne može ništa, međutim može unijeti perverzije u stvorenju. Zato ta prva pobuna ide za tim da razara tu komplementarnost [muškarca i žene] koja je bogomdana”.

“Rodna teorija, kao naziv, je novijeg datuma,” ističe, “ali mislim da to stoji na prvim stranicama Svetog pisma, ta pobuna protiv Adama i Eve. To je dosta znakovito da netko ide za tim da razara i potkopava ovu bogomdanu komplementarnost muškog i ženskog. Dakle, zaista se moramo boriti protiv toga, i mislim da je to opasnije nego što ljudi misle.”

U nastavku razgovora naveo je par primjera iz drugih zemalja gdje se rodna teorija provodi u praksi. U Kanadi muškarci koji se proglašavaju ženama natječu se u ženskim sportovima, idu u ženski wc, itd. Naime, “Kanada ima takozvani “afirmed action”, što znači da bi oni pomogli ugroženim skupinama dozvoljavaju kvotu za zapošljavanje manjinskih grupa i također za žene. Sad imate jedan apsurd da se muškarci javljaju za te poslove i govore da su žene.”

Osim pojave “transrodnih” osoba, tu su, i “trans-age”, “transdobne” osobe. “To znači”, navodi don Damir, “da jedan čovjek od 55 godina misli da ima 6 godina. Dovoljno je guglati i vidjeti; ovo nisu teorije koje se mogu dogoditi, ovo se događa, zato što su implementirali ono što Istanbulska konvencija želi da mi ratificiramo”.

“I sada, po kojim principima”, pita se don Damir, “ako prihvatimo sve ovo što nam Istanbulska konvencija kaže, možemo reći tom čovjeku da je lud? Dapače, on će mene optužiti da ja širim mržnju, ili neznam što već.”

“Imamo trans-vrste,” nastavlja, “trans-species”: u Finskoj je poznata situacija, gdje djevojka misli da je mačka. I ona zaista misli da je mačka. Po kojim principima ću ja toj djevojci reći da je luda, odnosno da nije mačka? I sada opet će meni netko reći da ja izvlačim ekstremne slučajeve, ali u biti to nije ekstremno, to je baš u sklopu ove teorije koju oni šire. Ušli smo u jednu fazu postmodernog razdoblja gdje istina više ne vrijedi”.

“Kanada je ušla u jednu novu fazu.”, ističe don Damir, “Naime, kanadska vlada donijela je da je ilegalno odnosno protuzakonito oslovljavati se prema nekome protiv njihove volje. Drugim riječima, ako muškarac kaže da je žena, ja moram koristiti zamjenice koje on, odnosno ona želi. I sad fabriciraju novi jezik. Klasično u engleskom imamo his, her, he, she; hrvatski -on, ona, moj, tvoj, tvoja, itd. Nove riječi se rađaju kako bi ova ideologija imala svoj vokabular.”

“Dr. Jordan Peterson, koji je profesor psihologije na Sveučilištu u Torontu, je jednostavno rekao: “Ne može nitko mene prisiliti da govorim na način na koji ja ne želim.” Dakle jedna je razina kada država meni kaže da ne smijem nešto reći – to je cenzura, i to je isto kršenje slobode govora.

Druga je pak razina, Kanada je ušla u tu razinu, koja govori: ti moraš tako govoriti! Dakle, Kanada je svesrdno prihvatila rodnu teoriju. Gledatelji u Hrvatskoj moraju znati da je u Kanadi sada protuzakonito ako ne koristiš riječi koje osoba želi da koristiš prema njoj. Jordan Peterson se digao protiv toga i doživljava užasne progone. Ja tvrdim da ako naša Vlada i Sabor ratificiraju ovaj dokumenat da ćemo doći do te razine. Znači, jedna nova diktatura i novi totalitarizam – oni prisiljavaju ljude na njihovu ideologiju”.

Don Damir je upozorio da postoji opasnost da se vratimo u doba komunizma, kada su za vrijeme Jugoslavije djeca učili svoju pseudo-povijest: “U školi učiš jedno, doma učiš drugo, pa su doma djeca morala učiti svoju pravu povijest od svojih djedova i očeva”.

Na pitanje kakve će rodna ideologija imati reperkusije na brak i obitelj don Damir je istaknuo da je sve to povezano, ipak zadnjih par godina svjedočimo napadima koji se vrše na brak, a sad i na definiciju obitelji: “Dakle imamo obiteljski zakon koji ne želi definirati što je obitelj. Mi se ne trebamo bojati reći da je obitelj zajednica muža i žene s djecom. Brak je jedno, obitelj je drugo. Svi to prirodno znamo a sad se odjednom bojimo to reći”, izjavio je don Damir.

Osvrćući se na stav Crkve prema rodnoj teoriji, rekao je: “Dovoljno je uzeti riječi pape Franje. Neznam da ijedan drugi papa, u zadnjih 30 godina govori tako oštro protiv rodne teorije. Sam Papa je skovao nove izraze koji se meni osobno jako sviđaju, najbolji je: ideološka kolonijalizacija. Usporedio je rodnu teoriju sa nacizmom. Papa Franjo je vrlo oštar na ovom području”, naglasio je, “zato što on zna što je to”.

Don Damir je iznio i svoj stav o feminističkim udrugama koje zagovaraju ratifikaciju Istanbulske konvencije: “Ja se čak pomalo čudim feminističkim udrugama u Hrvatskoj koje su dosta dvolične u sebi. Ne mogu nikako ući u njihov način razmišljnja: s jedne strane stalno naglašavaju biološku razliku (ženska ljudska prava), a s druge strane ovdje zagovaraju jednu teoriju koja potkopava ženstvenost”.

Na kraju razgovora don Damir je zaključio: “Ima staro filozofsko pravilo: ono što je očito ne treba dokazivati. Međutim, došli smo u jedno razdoblje povijesti gdje se ono očito mora dokazivati”, prenosi narod.hr

 

Karolina Vidović Krišto za Kamenjar: Tri su ključna aspekta zašto je Istanbulska konvencija neprihvatljiva

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Višnja Starešina: U Hrvatskoj su dvije države – jedna hrvatska i druga jugoslavenska čije je temelje udario KOS!

Objavljeno

na

Objavio

“U Hrvatskoj su dvije države, jedna hrvatska, koja je stvorila našu državu i dobila rat te s druge strane – stara jugoslavenska, koja je ukorijenjena u dubokoj državi, u nizu državnih institucija i struktura.

Pod lijevim vlastima djeluje eksplicitnije, pod HDZ-ovim nešto prikrivenije,” izjavila je u Bujici novinarka, publicistica i kolumnistica ‘Slobodne Dalmacije’ Višnja Starešina.

Na Z1 i partnerskim televizijama gostovala je povodom izlaska njezine nove knjige ‘Hrvati pod KOS-ovim krilom – završni račun Haaškog suda’, na čijem se predstavljanju prije nekoliko dana okupilo više od 500 ljudi!

Jasno je rekla i da istragom o raketiranju Banskih dvora nisu prokazani glavni odgovorni!

“U istrazi o raketiranju Banskih dvora nema glave operacije Veljka Kadijevića, koji je sada mrtav, ali i Aleksandra Vasiljevića, koji je još uvijek živ, niti ima onog temelja i stopala operacije, a to su ljudi bliski hrvatskom državnom vrhu koji su u suradnji s vrhom KOS-a i Vasiljevićem znali gdje će se sastanak održati!

U istrazi nedostaju glava i dno! Nasmijao me osumnjičeni general Bajić koji je navodno, samostalno naredio operaciju iz Bihaća. Pa, već sljedećeg dana bio bi pred vojnim sudom da je djelovao samostalno!”

KAZNENE PRIJAVE ZA RAKETIRANJE BANSKIH DVORA SU SMIJEŠNE – GDJE JE NESTAO VRH KOS-a I NJIHOVI DOUŠNICI?! TKO IH TO U DORH-u ŠTITI?

Emisija je počela komentarom o kaznenim prijavama za nešto što se dogodilo prije 26 godina.

“To me natjeralo da se prisjetim što se sve u tom trenutku događalo, koji je bio kontekst, a onda me malo nasmijalo i dosta rastužilo,” rekla je Starešina i nastavila: “U Banskim dvorima u to vrijeme bili su predsjednik Tuđman i dvojica najviših civilnih dužnosnika raspadajuće Jugoslavije, od kojih je jedan formalno bio vrhovni zapovjednik njihove vojske (Mesić), a drugi je formalno bio šef ministru obrane Veljku Kadijeviću (Marković).

To je u najdoslovnijem smislu bio pokušaj vojnog udara, nakon kojeg je General-štab na čelu s Kadijevićem trebao preuzeti vlast. Poslije toga JNA, potpomognuta srpskim dobrovoljcima i paravojnim jedinicama, krenula je u brutalno osvajanje Hrvatske do zamišljenih granica ‘Velike Srbije’.

Tri dana nakon raketiranja, tadašnji šef KOS-a, general Aleksandar Vasiljević, izdaje naređenje o osnivanju logora JNA za ratne zarobljenike koji su kasnije osnovani i u Srbiji, BiH te na okupiranim dijelovima Hrvatske, uključujući logor Staru Gradišku.

Akt napada na Banske dvore bio je akt kojeg je jedini mogao zapovijediti general Kadijević, a pripremiti jedino njegov pomoćnik za obavještajne poslove Vasiljević! I sada Vasiljević nije na udaru DORH-a, znači, netko je izostavio vrh KOS-a, kao i njihove doušnike!”

Gošća emisije u studio je donijela dokument kojim potkrepljuje svoje tvrdnje, a riječ je o papiru kojeg je u posjedu imao i Haaški sud, ali i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku. Potpisao ga je ‘komandant’ 5. banjalučkog korpusa JNA, general Vladimir Vuković. Iz dokumenta se jasno vidi da je Vasiljević znao za sve aktivnosti JNA protiv Hrvatske i da su sve naredbe dolazile od vojnog vrha iz Beograda.

DR. HARRIS: BRITANIJA NE BI PRIHVATILA PRESUDE PO OVAKVIM STANDARDIMA!

U emisiji su pušteni dijelovi izlaganja dr. Robina Harrisa s promocije knjige Višnje Starešine. Govorio je o hrvatskim žrtvama muslimansko-hrvatskog građanskog rata, pohvalio je predsjednika Tuđmana i njegovu politiku prema BiH, rekao da je Haaški sud zakazao, ponajprije jer nije osudio Miloševića i jugoslavenske vojne vlasti te Srbiju… Dr. Harris je vrlo kritički govorio o Haaškom sudu i naročito – sucima, istaknuo da se HVO borio protiv mudžahedina, a kritičan je bio i prema britanskoj politici koja bi, kako kaže – bila drukčija da ju je vodila lady Thatcher.

Riječ je o jednom od dugogodišnjih najbližih suradnika britanske premijerke Margaret Thatcher, uglednom povjesničaru, piscu i publicistu. Harris je doktorirao na Oxfordu, a poznati su njegovi antikomunistički i konzervativni politički stavovi. Kada se 90-ih trebalo izboriti za hrvatski interes u britanskom političkom i javnom prostoru, svi su dolazili upravo kod njega. “On se tih godina inficirao hrvatskim virusom,” rekla je Starešina, dodavši da je upravo dr. Harris 2006. godine napisao najrelevantniju povijest Dubrovnika, ali i biografiju kardinala Stepinca, objavljenu na engleskom i na hrvatskom jeziku…

“Dr. Harrisa od većine hrvatskih povjesničara razlikuje ne samo njegova oxfordska diploma i doktorat te propitkivački način prema svakoj datosti, nego samosvojno i slobodno razmišljanje o stvarima koje vam pokušavaju nametnuti kao obvezujuće mišljenje i optužnicama koje nemaju uporište u činjenicama.

Zanimljivo je i to da je rekao da Velika Britanija ne bi prihvatila presude po ovakvim standardima! Haaški sud u javnom prostoru uspio je nametnuti sebe kao nedodirljivog djelitelja pravde koja je iznimno karikaturalna,” kazala je Starešina.

BLOKADE NA FACEBOOKU – DIO SPECIJALNOG RATA

Hrvatska je pod neviđenim udarom na slobodu misli, što su pokazale i blokade istaknutih pojedinaca i mnogih medijskih stranica od strane Facebooka. Je li naša nacionalna sigurnost zakazala, zanimalo je voditelja.

“Blokade na Facebooku uistinu su akt specijalnog, hibridnog i virtualnog rata. Hrvatska ne bi trebala samo objavljivati da se protiv nje vodi takav rat, nego sigurnosni sustav mora osigurati zaštitu od takvih napada i poduzeti protuakcije! Ne vidim konkretne odgovore prema vjerojatnim pokretačima tih napada, iz čega proizlazi da je sustav nacionalne sigurnosti zakazao,” bila je kategorična gošća Bujice.

U svojoj knjizi Starešina posebno poglavlje posvećuje ratu u srednjoj Bosni.

“Smiješno je govoriti o agresiji u srednjoj Bosni gdje je Armija BiH ojačana mudžahedinskim postrojbama bila dominantna. Govorimo o području koje je bilo izolirano s juga, a humanitarna pomoć dolazila je samo planinskim putevima. Lašvanska dolina bila je izolirana enklava, stoga je groteskno spominjati sudjelovanje hrvatskih snaga, pri čemu je priča o ‘agresiji’ izfabricirana i izvučena iz konteksta,” rekla je gospođa Starešina i dodala da je naša diplomacija zakazala kada je u pitanju objašnjavanje svijetu svega onoga što se događalo u BiH.

‘MALA PTICA’ KOS FORMIRALA JE DUBOKU DRŽAVU!

Dodala je kako bi činjenica da je Armija BiH htjela izaći na more, prvenstveno kroz akciju ‘Neretva 93’, trebala svijetu biti poznata isto kao i to da je Jugoslavija osnovana u Jajcu 29. studenoga. Međutim, svijet to ne zna jer dio naše diplomacije nije radio ništa, a drugi dio je radio – protiv države. Starešina je u tom kontekstu prozvala Vesnu Pusić jer je Hrvatsku nazivala agresorom i u Saboru, ali i u svojoj knjizi ‘Demokracije i diktature’ koja joj je bila referenca u kandidaturi za glavnu tajnicu UN-a.

“To je samo vrh ledenog brijega! Od ’95 kao da imamo dvije države u Hrvatskoj. Jednu hrvatsku, koja je stvorila našu državu i dobila rat i staru jugoslavensku, koja je ukorijenjena u dubokoj državi, u nizu državnih institucija i struktura, koja pod lijevim vlastima djeluje eksplicitnije, pod HDZ-ovim nešto prikrivenije, ali koja cijelo vrijeme djeluje na taj način da svakome vani morate objašnjavati što su radili mudžahedini u BiH, kakva je bila politika Alije Izetbegovića itd… Jugoslavenska državna struktura apsolutno je dominirajuća u formiranju vanjskih i informacijskih politika.

‘Mala ptica’ KOS formirala je duboku državu, oni djeluju promovirajući teze te mreže. Prije 35 godina uspjeli su se ustrojiti kao nad-državna mreža i to možete vidjeti po rezultatima. Ako danas morate objašnjavati što je to raketiranje Banskih dvora i ako dobivate neki uradak DORH-a u kojem nemate ni vrha ni dna nego se sve spušta na ‘nestašluk’ jednog zapovjednika zrakoplovne baze, onda znači da Hrvatska nije ustrojena tako da bi bila država!”

U emisiji su izneseni podaci iz novog broja Hrvatskog tjednika da je bivši Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić haaškim istražiteljiam dao 1.100 dokumenata iz Šuškovog kabineta, ‘drukao’ sedam brigada HV-a čiji su se pripadnici borili na području BiH, a dali su im i izvode iz PBZ-a o financiranju hrvatskih vojnih operacija u BiH.

ARHIVI PREDSJEDNIKA I HVO-a BILI SU VELIKO SAMOPOSLUŽIVANJE!

“Nakon 2000. godine, svi hrvatski arhivi uključujući i onaj predsjednički te HVO-a postali su veliko samoposluživanje za haaško tužiteljstvo! U svojim memoarima čak i šefovi njihovih istražiteljskih timova podsmjehivali su se takvom nezabilježenom slučaju u povijesti suverenih država! Namjere Haaškog tužiteljstva mogle su se vidjeti već od ranih postupaka ’96/’97, što znači da je kohabitacijska struktura Mesića i Račana morala biti duboko svjesna nečasnih namjera tužiteljstva.

Hrvatska je tada već imala presudu o subpoeni koju je dobila djelomično i kojom su se mogli izuzeti pojedinačni dokumenti, no, Hrvatska se na nju nikad nije pozvala! S druge strane, Srbija je vrlo obilno koristila mogućnosti koje je pružala ta presuda, selektirala je dokumente, navodila je istrage u smjeru u kojem je željela… Tu je riječ o udruženom aktu denunciranja i montiranja odgovornosti.”

Višnja Starešina komentirala je i Antu Nobila koji zajedno sa Bošnjacima sada priprema tužbe protiv RH.

“To nije ništa novo. Nobilova neslavna uloga je konstanta još od trenutka kada je u svojoj završnici, osobito u žalbenom postupku, obrana Tihomira Blaškića koju je vodio, postala suradnik tužiteljstva u montiranju kaznene odgvornosti HDZ-u Herceg-Bosne, Herceg-Bosni kao obliku hrvatske samouprave i hrvatskom državnom vrhu – pa sve do Kordića kojem su napakirali među prvima,” jasna je bila gošća Bujice.

VUKOVAR – NAJVEĆA SRAMOTA HAAŠKOG SUDA; VASILJEVIĆ – PRIVILEGIRANI SVJEDOK CARLE DEL PONTE!

U svojoj knjizi bavila se i Vukovarom: “Vukovar je jedna od najvećih groteski i sramota Haaškog suda! Sve se počelo događati na suđenju Miloševiću… Kada je Carla Del Ponte trebala dokaze protiv njega, ušla je u suradnju s bivšom KOS-ovom mrežom i oni su joj pribavili i dokaze i svjedoke. Šef KOS-a Aleksandar Vasiljević u optužnici Miloševiću imenovani je sudionik UZP-a s konkretnim optužbama poput kontrole nad paravojnim jedinicama i lokalnim vlastima.

Dio tužiteljstva htio je sve staviti na optuženičku klupu i to bi bio uspjeh Haaškog suda, ali sklona političkim komprosima, balansirajući između političkih interesa velikih sila, Del Ponte je Vasiljevića prihvatila kao jednog od glavnih priviligiranih svjedoka tužiteljstva! Tu stvari počinju ići u drugom smjeru, nakon toga je odgovornost za zločine u Vukovaru uništena, a slučaj vukovarske bolnice preimenovan je u Ovčaru i odbačena je odgovornost od KOS-ove strukture na paravojnike. Nekoliko transkripata i osobnih svjedočenja potvrđuju da je Vasiljević noć prije evakuacije ranjenika bio u Vukovaru, odnosno u terenskom stožeru KOS-a u Negoslavcima…”

Dodala je i kako su ljudi koji su izravno bili uključeni u organizaciju zločina na Ovčari kasnije premješteni u Banju Luku, a sada neki od njih izravno rade na optužnicama protiv pripadnika HVO-a i HV-a. Bujanec je dodao kako su neki oficiri KOS-a koji su sudjelovali u napadu na Vukovar i bili u stožeru u Negoslavcima, kasnije otišli u Bosnu i priključili se samom vrhu Armije BiH.

Na pitanje voditelja zašto i Hrvatska ne proglasi univerzalnu jurisdikciju i tako uvede pravnu ravnotežu u progonu srpskih i bošnjačkih ratnih zločinaca, Starešina je zaključila:

“Hrvatska je uvijek imala mogućnost pokrenuti istrage, procesuirati zločince i tako uvesti ravnotežu! Srbija je proglasila univerzalnu jurisdikciju 2003. u sklopu operacije koju su vodili Vasiljević i njegova struktura u otklanjanju odgovornosti od JNA, KOS-a i srpskog vrha, a to je u Hrvatskoj otkriveno tek kada su uhitili Tihomira Purdu, sedam godina kasnije!”

 

Višnja Starešina: Mnogi su sudjelovali u pravosudnom udruženom zločinačkom pothvatu

 

Predstavljena knjiga Višnje Starešine: “Hrvatska pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari