Pratite nas

Kolumne

Odahni narode, Agrokor je besplatno spašen

Objavljeno

na

Hrvatska konačno može odahnuti: Peruško je objavio kako je vlak s nagodbom napustio stanicu. Doduše, nitko još nije upitao “a gdje je pečat?”, ali kažu da je ovako najbolje za državu.

Kritičari kao da zaboravljaju rizik pred kojim se našlo gospodarstvo kad je politika uzela u svoje ruke rješavanje problema Agrokor. Bila je tolika kriza koju je trebalo hitno riješiti.

Vrijeme će pokazati kako je procedura bila na razini za koju bi netko mogao reći kako se tako “ne saziva ni sjednica vatrogasnog društva u nekom selu”. Prvo nam je rečeno kako je politika spasila Agrokor, a onda kada je postalo malo “hot”, da oni nemaju odgovornosti za sve što se događalo u tom spašavanju.

Odahni narode, Agrokor je besplatno spašen. Vi ćete možda izgubiti nešto malo. Malo u mirovinskim, malo u braniteljskim fondovima. Malo u nenaplaćenim dugovima prema državnoj i lokalnoj upravi, ali za vas potpuno besplatno.

Eventualno bi netko od nezadovoljnika i dioničara mogao malo tužiti državu, ali sve to nije ništa strašno, to će ionako na naplatu doći kroz par godina, kad nitko od trenutno odgovornih ne bude na vlasti.

Zamislite samo što smo sve dobili ovom nagodbom. Nagodba nas je spasila od američkih strvinara tako što je 20% ruskoga duga pretvorila u 46% njihova udjela u vlasništvu koncerna. Spasiba!

Što li će tek biti kad taj novi vlasnik od svih dobavljača bude zahtijevao da svoje poslovanje prebace kod njih. Možete li pogoditi koja će banka uskoro postati najjača na hrvatskom tržištu? Spasiba. Ili kad se vidi kako se novi vlasnik ne bavi trgovinom, pa krene prodaja zemljišta? Spasi-ba.

Dok tako država spašava mastodonta koji je do ovog stadija toksičnosti narastao upravo na koruptivno-klijentelističkom modelu poslovanja s državom, istovremeno nam niču nove gljive. Tako novi poslovni virtuoz u plinskom biznisu s državom bilježi rast poslovanja od 40%.

Zanimljivo kako u posljednje vrijeme kod nas svoju poslovnu sposobnost najviše pokazuje kapital koji se uz nevjerojatnu vižljavost probija kroz sankcije do naše domaje. Spašava se Agrokor, otkupljuje Ina, pomaže se Petrokemija, uskače u brodogradilišta. I u svakom od tih “spašavanja” država suflira s novcem poreznih obveznika. Bilo direktnim ili indirektnim preuzimanjem obveza.

Sve se to odvija pod Plenkovićem, koji ne vidi ni prljavo rublje niti prljave rublje, a niti zna puno o ekonomiji. Poslove je predao na upravljanje svojim suradnicima, koji blagoslivljaju staljinizam i plansku privredu dok se mole Svetom Anti pored upaljenih svijeća na Kamenitim vratima. Jedni su napadali, a drugi spašavali. Jedni su podmetali, a drugi prijetili. I nakon svega Plenkoviću je pala pozlata.

Ranjen je tek toliko da bi kroz kompromis ekipa koja mu jamči stabilnost bila sigurna kako se igra nastavlja i kako nema odgovornih. Tako ranjenog ga imaju još više motiva njegovati, jer postaje dodatno ovisan o njima.

Kada je Plenković prošlog vikenda okupio HDZ-ovce podno Agrokorove kule, govorilo se toliko različitih jezika da je sve pomalo sličilo kuli babilonskoj. Mnogi su pred ovaj sabor govorili kako bi Plenković bio bivši samo kad bi se svi njegovi protivnici ujedinili protiv njega. Zato on nema izbora.

Mora nastaviti sa svojim žongliranjem, jer za njega niti izbori nisu rješenje, već put prema velikoj koaliciji. A eventualni neuspjeh na tom putu, znači izbor novog vođe. Kada se počne odmotavati sve ono što je danas zamotano u oplatu stabilnosti, u prednosti će biti onaj koji ne pripada nijednoj struji.

Kao što kaže Mudrac, “racionalni optimizam vodi do stagnacije, dok samo iracionalni optimizam vodi do reforme”. Reformirati znači nečemu dati novu formu, imati ideju i predodžbu prema čemu stremimo, dok mi imamo usiljenu stabilnost bez vizije, a njena je cijena stagniranje cijeloga društva.

Druga je vrsta optimizma ona koja se na prvu čini iracionalna, jer se za nju treba potruditi. To je ideja koja pokreće entuzijazam među ljudima, daje im nadu i budi optimizam kako je moguće nešto promijeniti. Ako vas okuplja pragmatičnost bez sadržaja, izloženi ste riziku da vam sa svakim novim problemom netko zatrese čitavo drvo; kad začepite jednu rupu otvara se druga, dok ne počne curiti na sve strane.

Naša je usiljena stabilnost upravo dobro potresena i skupljenim potpisima za referendum. No, kako stoje stvari, opet narod nema razloga za zabrinutost, jer nam od Ustavnog suda stižu riječi utjehe: pipl mast trast as!

Bolest je dobro detektirana, a lijek je gorak. Treba osvijestiti kako je preživljavanje moguće samo ako se s terapijom krene danas, jer sutra će biti kasno.

Borislav Ristić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Kolumne

Ivica Šola: ‘Neka nečista krv natopi naše brazde!’

Objavljeno

na

Objavio

Ovaj gornji naslov ni jedan ozbiljan urednik u novinama ne bi smio dopustiti. Ovakav otvoreni poziv na ubijanje, na nasilje, osim što je protuzakonit, duboko je bestijalan, nacistički, jer spominje “nečistu krv”, što je nacistima bila sintagma za Židovsku, Romsku…, nearijevsku krv.

Ali ipak, ove riječi iz naslova nisu protuzakonite, dapače, one su se mogle čuti u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji između Francuske i Hrvatske. To su riječi francuske himne, Marseljeze, koja, osim ovog nacističkog stiha, veliča klanje i poziva na osvetu (“ojačaj naše osvetničke mišice”), i sve to zlosilje stihove Marseljeze začinjava “sekularnim” manirima pozivajući se na – Boga.

Francuski “Čavoglave”

Sasvim suprotno, urednik neće imati problema zbog poticanja na nasilje jer, kao i kod nas, ismijavanje ili izrugivanje s himnom kazneno je djelo. No, nikome u Francuskoj ne pada napamet mijenjati riječi himne nastale u kontekstu rata s Austrijom koncem osamnaestog stoljeća. Dakle, ironizirajmo, Marseljeza što je to? To su francuske “Čavoglave”, poznate Thompsonove pjesme nastale u vrijeme Domovinskog rata kada je Hrvatskoj, pa i malim Thompsonovim Čavoglavama, prijetio četnički nož pod grkljanom, a HRT je puštao svako malo kako bi hrvatskim bojovnicima dizao moral. Ukupno je u “mainstream” medijima puštena do sada 1700 puta. Dakle, jedno joj je zajedničko s Marseljezom, to je kontekst rata, a rat nije partija karata ili baletna predstava, nego borba za ono najtemeljnije, a to je goli život, goli fizički opstanak.

I dok su francuski reprezentativci pjevali uoči svake utakmice svoje “Čavoglave”, odnosno Marseljezu, naši su i prije i poslije utakmice pjevali Thompsonovu neslužbenu himnu vatrenih “Lijepa li si”. Usporedite riječi pjesme “Lijepa li si”, imate sve na Internetu, i Marseljeze. Za razliku od francuske himne, neslužbena himna Vatrenih ne sadrži niti “n” od nasilja, niti poziva na osvetu, ubojstvo, nego sve suprotno. No, treba jeušutkati jer spominje, zamislite, Herceg – Bosnu i njeno srce ponosno pa pokazuje “teritorijalne pretenzije” prema susjednoj državi, tako kažu naši napredni, prosvijećeni lijevi, tzv. intelektualci, kojima ne smeta Republika Srpska nastala na genocidu, niti su riječ rekli o nedavnom Vučićevoj namjeri da istu genocidnu srpsku tvorevinu pripoji Srbiji.

Zašto Vrsaljko i Lovren pjevaju u svlačionici “Čavoglave”, a ne recimo “Po šumama i gorama”, ili “Druže Tito, mi ti se kunemo”, zašto je Vatrenima neslužbena himna “Lijepa li si” već više od desetljeća, a ne “Od Vardara pa do Triglava”, ti koji traže već godinama, od Goldsteina danas do neke avetske “Inicijative mladih za ljudska prava”, da se Thompson zabrani, ili da promijeni riječi svojih pjesama, trebaju dati odgovor. No, to je skup ideološki zagriženih, licemjernih tipova kojima nije bilo problem glasati i surađivati s dvaput biranim predsjednikom Republike Hrvatske Stipom Mesićem, najvećim fašistom među antifašistima, za kojega je Jasenovac bio “radni logor”, za kojeg su i NDH i ustaše bila pobjednička država, koji je u Australiji pjevušio ustaške evergrine i usput na putu do Hrvatske “izgubio” nekoliko čekova koje je dobio od tamošnjih ustaša.

Kmečanje iz Kumrovca

KumrovecKada Peđa Grbin, antifašist, SDP-ovac, pijan k‘o trupac viče “Za dom spremni” i pjeva Čavoglave, a nitko ga kao Thompsona i Čavoglave ne napada u zapišanoj birtiji, to je onda simpatično, kada Stazić kaže kako partizani 45. nisu dovršili posao, klanje i ubijanje, kada HAZU-ovac Sandi Blagonić, inače koautor bontona za ponašanje na internetu, grubo, seksistički i rasistički vrijeđa predsjednicu i Vatrene koji su za njega “poluinteligentni” ljudi za koje, i za državu koju predstavljaju, ne može navijati i koji mu idu na živce, kao i ova država, onda ga nagrade apologijom na zloglasnom portalu koji (je) vodi(o) pravomoćno presuđeni kriminalac koji je za zamračenje milijunskog iznosa gulio krumpire, ali zato piju krv optuženom Luki Modriću.

Što je, dakle, problem s Thompsonom? Ništa, ama baš ništa, i u tome je cijeli problem. Čavoglave, kao i Marseljeza, imaju svoju kontekst, “Lijepa li si”, himna Vatrenih, također nije nikakav problem, kao ni Herceg-Bosna, s obzirom na diskriminirajući položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, Geni kameni su ono od čega je sazdana naša repka. Ne mogu Vatreni pjevati niti se paliti na Zdravka Čolića iz jednostavnog razloga – to su “Djeca Oluje” i vjetra s Dinare koji je otpuhao tih glasnih pet posto “Djece Kumrovca” koji zato kmeče. Pa i na Thompsona, čim se negdje pojavi…

Ivica Šola
Glas Slavonije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina: Što će biti s Hrvatskom kad dobije migrantski hot-spot u ispražnjenoj Hercegovini?

Objavljeno

na

Objavio

Dok premijer vrši zasluženo morsko kupanje, dok predsjednica nastavlja vršiti druženja s narodom, dok nas medijski tvorci našeg mišljenja nastoje uvjeriti da su upravo pjesme i pjevači trenutačno ključni problem hrvatske sadašnjosti i budućnosti, a vrijedni novinarski istraživači, (zlo)upotrebljavajući tragičnu smrt Mattea iz Zaprešića nas potiču da pojurimo smijeniti šeficu hitne službe, jer bi baš ona mogla biti krivac za sav kolaps i bijedu državnog, a ne samo zdravstvenog sustava, čini mi se da bi ipak do jeseni bilo važno znati odgovor na pitanje koje ne stiže na red od pustih kupanja, pjesama i pjevača: kamo ide Hrvatska?

Zašto do jeseni, ako već tolika ljeta, zime i jeseni to ne znamo? Pa zato što će ove jeseni biti velika koncentracija događaja i procesa: u susjedstvu i u Europi koji bi dugoročno mogli odrediti kamo ide Europa. Ti nas procesi neće mimoići čak ni bude li Hrvatska stajala (čitaj padala i trulila) u mjestu, kao što se upravljači državom svojski trude.

U susjedstvu, u BiH, najesen su izbori koje će po svoj prilici Dodikova Republika Srpska, uz potporu Moskve i dakako Beograda, nastojati iskoristiti za novi iskorak prema državnosti i izlasku iz BiH. Dok Putin otvoreno podupire te ambicije, Vučić nastoji pomoći čvrstim stavom prema Zapadu oko Kosova i srpske suglasnosti s realnošću države Kosovo. Bošnjačka politička scena će stranačkim previranjima unatoč (nastojanje da se oslabi Bakira Izetbegovića) i time ojača „građanski“ legitimitet prema Zapadu, ostati ujedinjena u zajedničkom bošnjačkom cilju: preuzeti potpuno Federaciju BiH i potpuno potisnuti Hrvate kao politički faktor, odnosno konstitutivni narod.

HDZ-BiH doktora akademika Dragana Čovića, sastavljen mahom od klijentelističke mreže starih jugoslavensko – komunističkih kadrova i njihovih potomaka, će kao i uvijek dosad nastojati očuvati ekskluzivitet na zastupanje hrvatskog naroda i koliko je moguće osvojiti neke dionice u federalnoj i državnoj vlasti, kao što to čini od izbora do izbora. Prema načelu: poslije mene i mojih potop. A potop je blizu.

Što se tiče doktora akademika Čovića i prijatelja, problema neće biti: za Vučića i Dodika je učinio toliko da uvijek može na kajmak na Zlatibor ili na pecanje na Vrbas, za Bošnjake je učinio toliko predajući im i izručujući Hrvate kao politički čimbenik u BiH da mu mogu oprostiti sve istrage i koruptivne makinacije, Putin nikada ne ostavlja svoje suradnike nezbrinute i na cjedilu. Kako se priča, mostarski akademik, počasni doktor zagrebačkog sveučilišta i njegovi klijenti imaju više nekretnina i u Austriji nego cijela Kurzova vlada. A i u Zagrebu ga vole na oba brda.

I Hrvati iz BiH, kao hrvatski državljani će se snaći, kao uvijek dosad: Irska i Njemačka su za njih otvorene. Ali što će biti s Hrvatskom kada nakon migrantskog hot-spota uz granicu u Velikoj Kladuši dobije, sljedeći hot-spot u ispražnjenoj Hercegovini, kada se srpsko – ruski kamp za oružanu obuku omladine preseli sa Zlatibora u Trebinje? Hoće li postati djelomično zapadna jugoslavenska krajina, a djelomično zapadni turski pašaluk? E, to je ono pitanje za jesen.

U Europi sljedeću jesen obilježavaju pripreme za europske izbore i rasprave o budućnosti EU-a, dvojba između federalističke naddržave (Merkel – Macron) i zajednice suverenih europskih država (tzv. Nova Europa, Italija…). Federalisti su u defanzivi jer je pozicija njemačke kancelarke Merkel iznimno uzdrmana, a francuski predsjednik Macron je u političkom padu, dok istodobno u pomoć suverenistima najesen stiže strateg Trumpove kampanje Steve Bannon, kako bi već za sljedeće europske izbore pokušao ujediniti novu europsku konzervativnu desnicu. Gdje je tu Hrvatska? Naizgled u shizofreniji.

Jedina smislena vanjskopolitička inicijativa koja se pojavila u posljednjih petnaestak godina, a to je Inicijativa Triju mora, koju je pokrenula predsjednica Grabar- Kitarović, ostaje u Hrvatskoj sve više bez sadržaja, a moguće i bez trećeg ili ako hoćete bez prvog – Jadranskog mora. LNG na Krku, koji je trebao biti glavni energetski motor te inicijative s hrvatske strane, sve je dalji od realizacije i sve je očitije da ga ruski energetski lobiji u Vladi i pri vladi uspješno opstruiraju.

Druge države na trasi Tri mora ozbiljno pripremaju projekte koji bi čvršće povezali nekadašnju srednju Europu. U Hrvatskoj ni „p“ od projekata.

Premijeru Plenkoviću su očito nesimpatični i srednja Europa i Višegradska skupina, i LNG i SAD i Inicijativa triju mora i novi suverenistički konzervativizam, već su mu puno draži i bliži federalistički i neoliberalni europski koncepti osovine Merkel-Macron i energetsko-političko partnerstvo Merkel-Putin. To našeg premijera vodi prema Bruxellesu, njegove koalicijske partnere prema zamamnim bankovnim računima, a Hrvatsku prema Beogradu.

Tako upravljana Hrvatska niti najesen izvjesno neće promijeniti smjer, osim ako se promijeni ekipa za upravljačem. Postoje potencijali koji bi mogli potaknuti promjene: razvoj oko referenduma za promjenu izbornog zakona, crna bilježnica Ivice Todorića i daljnji razvoj u Agrokoru, razvoj istrage za Ovčaru i istrage protiv pukovnika Lukajića za Manjaču, razvoj u Uljaniku… Ali čak i ostane li Hrvatska stajati u mjestu, svijet oko nas neće stati. Samo ćemo u mjestu propadati.

Višnja Starešin/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari