Connect with us

Kolumne

Odavno oni upozoravaju kako ta Europa može biti zlo, a sada je evo posvađala prijatelje

Published

on

Politička nam scena sve više sliči na ptičji rezervat. Nakon nojeva, golubova i sova, na red su došli labudovi. Čini se kako je jedini način da se pokuša dešifrirati ova naša politička stvarnost angažman nekog ornitologa. I tako, dok u “velikom ritu” traje lov na crnog labuda, u drugoj se bari odvija pravo labuđe jezero.

Tamo čudnovati kljunaši uče što je to ironija. A ironija je kada sakupljaš potpise za referendum na kojemu bi se trebalo odlučivati o ukidanju financiranja političkih stranaka iz proračuna, da bi onda, pošto u tome nisi uspio, dobio jedinstvenu priliku iz prvoga reda gledati kako ti se pred očima raspada stranka zbog svađe oko fotelja i raspodjele novca koji dobivate iz proračuna.

Odavno oni upozoravaju kako ta Europa može biti zlo, a sada je evo posvađala prijatelje. Jedni kažu kako je problem nastao kada se zastupnik Bunjac odlučio oduprijeti stranačkoj stezi i nije htio drugima prepustiti svoju poziciju. Neki razlog takvom zaokretu vide u činjenici što navedeni ima čak sedam kredita, pa bi mu plaća u eurima sjela “kao budali šamar”, piše Borislav Ristić / Večernji list

Zanimljivost u čitavoj priči je to što sve nije predvidio, jer u životopisu mu stoji kako je njegov problem s dugovima započeo otvaranjem tvrtke za tarot i horoskope.
S druge strane su oni koji tvrde kako u stranci vlada mir, odnosno, Vladi-mira Palfi, a svađa je rezultat samovolje jedne žene koja želi muža s plaćom u eurima.

Naime, u bijegu pred opadajućim trendom treba misliti i na egzistenciju. A žrtva će biti potpuna tek kada “potpredsjednica Palfi” zamijeni svoga Sinčića u Saboru.

Kako god, ovakav rasplet dao je potvrdu tezi kako kod nas politički najbolje prolaze nova lica, o kojima se jako malo zna. Oni maleni i pošteni, koji nikada ne bi ukrali, a država puna poštenih političara, koji još nisu dobili priliku. A onda, kada ih konačno upoznamo, dobije smisao stara narodna kako “prilika čini lopova”.

Tako, dok se sada smijemo ovom cirkusu, valjda je svima postaje jasno kako nije Živi zid najveća opasnost, nego stanje u društvu u kojem su oni bili ili jesu moguća alternativa.

A alternativa je postao još netko, s kim nas mediji ostrašćeno plaše i pitaju se hoćemo li dočekati trenutak u kojem će eurozastupnik Kolakušić postati predsjednik Kolakušić koji će premijeru Kolakušiću predati mandat za sastavljanje vlade?

Kada se sudac Kolakušić prvi put pojavio u politici, pomislio sam kako se radi o još jednom političkom projektu koji bi trebao uzeti glasove Živom zidu, i još eventualno Mostu.

A onda je ovaj aktivni sudac krenuo u kampanju, želeći valjda tako izazvati reakciju u kojoj bi nakon izbacivanja, zadobio ulogu žrtve. Ali kada mu to nije pošlo za rukom, vlastitu je vjerodostojnost pokušao dokazati davanjem ostavke, ali tek nakon što su ankete zabilježile rastući trend i njegov prelazak praga od 5%.

Svoju je taktiku temeljio na društvenim mrežama, gdje je u svojim fonetičnim govorima slao direktne poruke: “Najveći karcinom našeg društva je korupcija, vi niste ni svjesni koji su to razmjeri. Oni su u stanju milijarde našega novca pretvoriti u pepeo.”

Naglasak je bio na korupciji i nesređenom stanju u pravosuđu, u koje on kao sudac ima uvid i zna kako se s tim problemima treba obračunati.
 Svojim porukama u biti želi okupiti sve razočarane, napuštene, odnosno bijesne na postojeće političare i politički sustav.

Zato dan nakon izbora apostrofira apstinente kao najveće krivce što imamo vlast koja vlada s 10% glasova, a kako bi iz ruku izbio izgovore onima koji tvrde kako nemaju za koga glasati. Sada više nemate isprike, evo Mislava, koji može biti što god poželite: europarlamentarac, predsjednik, ministar policije i pravosuđa, a honorarno i premijer, ili gospodar svemira!

Jasno je kako sve to radi ciljano, jer su mu mediji svojim napadima omogućili da svoje poruke s društvenih mreža prebaci na velike ekrane. Tako su se optužbe za populizam pretvorile u njegovu reklamu, jer što ti više treba nego kad te za populizam optuže oni koji su u društvu percipirani percipiran kao produžena ruka vlasti?

Uz to mu se direktna “populistička” konkurencija u prijenosu uživo na komičan način politički potpuno samouništila. Trebaš li bolju reklamu nego kada, dok ti govoriš protiv korupcije, na javnoj sceni na pozicijama ostaju ministri koji su umočeni u afere? Demagozi na vlasti uvijek su bili najbolja hrana svakom populizmu.

Zbog toga će ljudi koji u svom neznanju i očaju traže neku čvrstu ruku i nekoga tko će presjeći ovaj naš gordijski čvor – svog Orbana, ili nekog novog Tita – doći na svoje. A njemu, pored takvih protivnika, preostaje samo čekati. Nama ostalima jamstvo nekog budućeg smijeha.

Borislav Ristić / Večernji list

 

Bunjac dao ostavku: Bili smo kao obitelj, a Palfi je hrvatska verzija Elene Čaušesku!

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari