Pratite nas

Odbacite komplekse jednom zauvijek

Objavljeno

na

Mnogi ljudi imaju komplekse zbog svoje vanjštine, intelektualnih sposobnosti, društvenog položaja, pa čak i tekućeg računa. Oni su žrtve samoprijezira i stalno se uspoređuju s onima koji posjeduju kvalitete i sposobnosti za koje misle da samo njima nedostaju.

Kompleksi nastaju iz osjećaja manje vrijednosti koji izvire kad se uspoređujemo s modelima koje nameće društvo i koje prihvaćamo kao jedino iako nisu prilagođeni nama i našem načinu života. U pitanju je osjećaj koji nas čini ranjivima i ovisnima o odobravanju drugih, pa njihovo mišljenje pretpostavljamo vlastitom samopoštovanju ne uzimajući u obzir da, što više volimo sebe i što smo zadovoljniji sobom, svojim načinom razmišljanja i osjećajima, to više prenosimo taj osjećaj na okolinu.

Neki su kompleksi plod trauma iz prošlosti. Činjenica da ste bili meta poruga ili odbačeni zbog određene mane-umišljene ili stvarne-može jako naštetiti samopoštovanju i potaknuti ekstremnu sramežljivost.

Ljubav prema tijelu

Osoba koja je iskompleksirana zbog svoje vanjštine obično se neprekidno uspoređuje s drugima i čezne da nalikuje osobama čijem izgledu se divi. Najbolji način zavoljeti svoje tijelo jest upoznati ga i prihvatiti  jest da pretpostavimo koja bi nam bila zdrava tjelesna težina, da znamo što nam najbolje pristaje, u čemu izgledamo  dobro. Riječju treba postati „najbolja verzija sebe „ mijenjajući ono što nam se ne dopada (frizura, težina, izgled kože ), a ono što ne možemo promijeniti ( kratke noge, sitne oči, velika stopala ) treba smatrati različitostima koje nas čine jedinstvenim i posebnim, a koje možemo iskoristiti. Vjerom u sebe u svoje vlastite vrijednosti uspijevamo stvoriti sklad između izgleda i osobnosti i prenijeti to drugima.

Pleasing-Couple-Love-Hug-Wallpaper

Potražite odobravanje

Svi volimo da nas hvale, osjećamo se dobro kad nas miluju riječima. Nije loše željeti odobravanje drugih pod uvjetom da to ne pretvorimo u potrebu. Ako dopustite da tuđe mišljenje postane važnije od vašeg vlastitog, osjećat će te se poniženi kad vam netko iznese neku primjedbu ili mišljenje suprotno vašem. Neki  iskompleksirani ljudi često se ponašaju pretjerano ljubazno i ponizno. Imaju potrebu pridobiti pozitivnu pažnju drugih, ne želeći da netko dovede u pitanje njihove ideje. Drugi pak pokazuju veliku suzdržanost u društvenim odnosima, sramežljivi su i nesigurni jer strahuju od nepovoljnih komentara. Čak se i u osoba s kompleksom superiornosti iza taštine i umišljenosti kroje strah od kritike.

Da biste stekli samopouzdanje i oslobodili se kompleksa koji vas blokiraju, prvi je korak prihvatiti sebe kakvi jeste, sa svim vrlinama , vrijednostima i različitostima.

Poštujte sebe: Ne opterećujte se osjećajima, mislima ili tvrdnjama punim samoprijezira i budite sebi dobar prijatelj. Kad se sami osjetite zadovoljni sobom, i drugi će to biti

Cijenite sebe. Svi se kompleksi temelje na pomanjkanju samopoštovanja, a da biste ih prevladali, morate zavoljeti sebe. Podsjetite se na svoje vrline i vježbajte izgovarajući pozitivne tvrdnje i motivirajuće fraze pred zrcalom

Ne jadikujte. Prestanite javno isticati svoja ograničenja ili mane jer moguće je da će drugi tada vidjeti samo tu vašu negativnu stranu. Istaknite ono najbolje na sebi, a prijatelji i obitelj pomoći će vam da otkrijete sve svoje vrline.

Napravite popis mana. Popišite deset aspekata vlastitog izgleda ili osobnosti koji su vam mrski i pokušajte utvrditi koje biste prednosti iz njih mogli izvući. Ako poradite na njima na kraju ćete ih vidjeti kao različitosti a ne kao mane.

Ne uspoređujte se.

Ne smijete misliti da su drugi bolji od vas.

Budite ponosni i zadovoljni onim što jeste i čime se bavite

Jednostavno rješenje je, naučiti gledati sebe s ljubavlju, imati povjerenja u vlastite vrijednosti i jačati samopoštovanje pozitivnim mislima koje nas ispunjavaju sigurnošću i neutraliziraju komplekse

Kučibaba/kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Odlazak ‘migrant’ Merkel

Objavljeno

na

Objavio

Foto: AFP

Poraz za porazom, promašaj za promašajem, iz lutanja u lutanje, nedodirljive i svemoćne kancelarke iz Istočne Njemačke, političkog mentaliteta tog njemačkog dijela, natjerali su je da ponižena i pobijeđena, poražena i potučena do nogu, počne govoriti zbogom politici. Bio je to dugo, od naroda očekivani potez, žene kojoj je vlast slatka i ne daje se iz ruku, političarke koja se nikada, i nikako, nije snašla a niti prihvatila vrijednote zapadne demokracije i slobode.

Živjela je i vladala u Zapadnoj, a mislila i radila u Istočnoj Njemačkoj, za prošlost koju nikako nije mogla niti htjela ostaviti i zaboraviti. Istočnjakinja se nikako zbog toga nije snalazila u demokratskom europskom i slobodnom svijetu. Zapravo nije se ni trudila, napose od trenutka kada se, na Honeckerov način razračunavala sa političkim neposlušnicima, i kada je udarila nož u leđa velikom njemačkom i svjetskom državniku Helmutu Kohlu. I ako je samo mali dio istina onoga što pišu portali, na koji način je gurnula Kohla i njegovu obitelj na margine političkog i društvenog života, onda je to posao za neke sudove bilo u Njemačkoj ili u svijetu. Jer takva politika uvrijeda je za svakog političara, i potvrđuje staru izreku da su politika i prostitucija na istoj ravni.

Tom političkom brutalnošću ogolila je svoj totalitarni ego, ostajući vjerna politici Honeckera, uvijek nastojeći Zapadni dio Njemačke politički asimilirati u Istočni. Zbog toga se može kazati da Berlinski zid pada, i past će, tek trajnim odlaskom aktualne njemačke kancelarke, Mutti Merkel.

Na tom putu istočnoziranja ne samo zapadnog dijela Njemačke već i ostatka Europe, ustrajala je cijelo vrijeme kancelariranja dvijema Njemačkama. Silnu moć koju je osvojila, i kojom je vladala, snažno je pokazivala i demonstrirala nad malobrojnijim članicama Europske Unije.

Apsolutizam vladavine Njemačkom, i njegovo širenje na ostatak Europe bio je Merkelin , planski, početak destabiliziranja, i rušenja Europske Unije u onim njenim vrijednotama kakve su joj u okvir ugradili, i ostavili, njeni prethodnici. Merkelina demontaža Europske Unije glavni je razlog današnjeg političkog lutanja te asocijacije, pokazujući se sve nemoćnijom i nepripremljenijom za svaki problem na koji nailazi na putu ujedinjenja. Što je Frau Merkel bila okruženija sa svojim istomišljenicima i poslušnicima, a što je karakteristika vladavine svih autokrata, njemački je narod bio ušutkaniji, Europska Unija razdrmanija, nesigurnija i za mnoge nove članice upitnija.

Na vrhuncu svoje svemoći, poput njenog lidera Honeckera, s kojim je povezuju njeni i njenih roditelja mnogi skrivani mračni putevi, kancelarka udara gotovo razbijački udarac Europskoj Uniji dovodeći u pitanje njen politički opstanak. Naime u vrlo dobro razrađenom planu mirno izguruje Englesku iz europskog članstva, čime postaje najmoćnija žena svijeta.

Izguravanjem Engleske iz europske obitelji uistinu postaje nedodirljiva, svemoćna, te iznad svega bahata i gruba prema malim članicama Unije, napose onima koje su se odvažile u obrani svoga nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta. Kako bi ušutkala i zaustavila tu „istočnu revoluciju” unutar svoga političkog carstva, Mutti Merkel osmišlja i vrlo brzo provodi u praksu i otvoreno poziva u Njemačku milijune migrantskih islamskih ratnika. Planski ne šalje po njih zrakoplove u zemlje iz kojih ih je pozvala. Ne taj humani potez ne uklapa se u njen opasni plan rušenja, osiromašenja i destabiliziranja zemalja koje su se pokušale oduprijeti njenoj deunijarizaciji i deeuropeizaciji tisućljetnog europskog projekta Europske Unije, Ujedinjene Europe.

Po njenom u detalje razrađenom projektu bujica islamskih migranata koje je pozvala, ne pitajući svoj narod za mišljenje o toj opasnosti, imala je zadatak da na putu do dolaska na cilj u Njemačku, poruše, osiromaše, razruše križeve i crkve (Lezbos) jer se protive njihovim vjerskim osjećajima, siluju i ubijaju sve oni koji se usprotive njima i njihovoj Mutti Merkel.

Grčka, Makedonija, Srbija, BiH, Slovenija, Hrvatska, Mađarska, Češka, Slovačka, Italija, kasnije Poljska, dijelom Francuska i Španjolska preplavljene su milijunskim brojem radikalni islamskih ratnika. Ratna pustoš i razrušenost ostajala je iza njih. Svaki vid obrane žrtvama te Merkeline agresije bio je zabranjen. Europa se našla pred kapitulacijom bez prava na otpor. Gotovo koordinirano u zemljama iz koji su dolazili i u koje su dolazili odvijao se progon i ubijanje kršćana. Koptski kršćani u Egiptu svakim danom, pa i ovim u kojem pokapaju svoje žrtve kršćanofobista, to potvrđuju, i na to Frau Merkel nijemo šuti, što još više povećava sumnju u dobronamjernost njene migrantske politike. Što je zemlja kroz koju su prolazili Merkelini ratnici bila opustošenija, razrušenija od migrantskog cunamija Mutti Merkel ih je raširenijih ruku dočekivala na svom feudu, i time prkosila i Njemcima koji je ušutkala.

Opasnost politike istočno njemačke kancelarke, ubrzo po dolasku na vlast shvatio je i američki predsjednik Trump. Za razliku od njene politike „prvo islamski migranti”, Trumpova državnička odgovornost se temelji na domoljubnom osjećaju i dužnosti „prvo Amerika”. A kolika je razlika između tih političko državničkih vladanja bila je vidljiva u slici kada američki predsjednik ne želi ni da se rukuje, da pruži ruku njemačkoj, i europskoj, vladarici. Bio je to početak političkog kraja nedodirljive i svemoćne Mutti Merkel. Kraja koji ulazi u finish poniženog i zaslužno sramotnog odlaska kancelarke. Može se kazati, svemoćnu kancelarku srušio je američki predsjednik Trump.

Njen odlazak podsjeća i na kraj diktatorske vladavine bivšog joj predsjednika Honeckera. Iza nje ostaje pustoš u zemljama kroz koje je prošla njena migrantska vojska, ostaje razjedinjena Njemačka i po svim šavovima popucana Europska Unija. Ostaje Bosna i Hercegovina sa desetinama tisuća migrantskih ratnika koji “pljačkaju, kradu, djeci otimaju mobitele, upadaju u kuće, siluju djevojčice i žene, ubijaju i u svim egzistencijalnim dimenzijama razaraju ratom razrušenu zemlju, i osiromašuju” do gladi siromašne beha narode. Ostaje ne „građanska“, kakvu je Merkel želila, već islamska Bosna i Hercegovina.

Ostaje na vrhuncu zamršenosti i neriješenosti migrantska kriza kojom je odlazeća kancelarka posijala sijeme vjerskog rata u Europi, dovodeći milijune islamskih ratnika koji nikada ne će, jer to i ne žele, prihvatiti europski mentalitet života. Po slikama koje ostavlja iza sebe „migrant Merkel“ samu je sebe uputila pred neki Međunarodni sud za mirnodopske zločine, ako ni zbog čega drugog a ono zbog patnji djece koje migranti nose i vode sa sobom kao ključ otvaranja vrata zemalja kroz koje marširaju. Učinjen je zločin prema tisućama i tisućama nedužne djece, kao i prema svim migrantskim žrtvama na putu do dolaska k Mutti Merkel.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ako parazitskoj komunističkoj bagri smeta hrvatski grb što traže u Hrvatskoj!?

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska je državna zastava na jarbol podignuta prvi put 20. lipnja 1990. godine, na Trgu Svetog Marka u Zagrebu, pred zdanjem Sabora i to u nazočnosti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, njegovih suradnika, novoizabranih narodnih zastupnika i desetaka tisuća građana koji su burnim pljeskom, ovacijama i klicanjem popratili ovaj simbolični čin koji je označio raskid s pravnim sustavom i naslijeđem jugo-komunističke unitarne zločinačke tvorevine.

Povijesni hrvatski grb s prvim bijelim poljem (kao dio tadašnje državne zastave) nije bio sporan. Nitko ga nije nazivao “ustaškim”, niti njegovo isticanje prijavljivao policiji. I da je tko to htio učiniti smatrali bi ga s pravom luđakom. Crkva Svetog Marka, najznačajniji kulturno-povijesni spomenik hrvatske prvostolnice i znamen hrvatskog identiteta (izgrađen sredinom XIII stoljeća) u blizini koje je održan spomenuti ceremonijal, na krovu ima jasno istaknut isti takav povijesni hrvatski grb – s prvim bijelim poljem.

Crkva sv. Marka u Zagrebu

Nije još poznato da je bilo tko – pa taman bio i komunist – tražio rušenje krova crkve zbog “ustaškog” grba.

Krenemo li dublje u povijest, od XIII stoljeća nadalje nailazimo na brojne hrvatske grbove – nekad s bijelim, nekad s crvenim početnim poljem. Očito da tu od razdoblja do razdoblja nije bilo nekog čvrstog pravila. U Nurnbergu (Njemačka), na jednom crkvenom vitraju, primjerice, stoji hrvatski grb s prvim bijelim poljem iz 1513. godine, uz mnoštvo sličnih primjera kroz povijest diljem hrvatskih zemalja. (Vidi )

Stoga ni 1990. godine takvo što nije smetalo nikomu, niti se spominjalo.

No, danas, 28 godina poslije, situacija je posve drugačija. Baštinici komunističke ideologije, čuvari jasenovačkog mita i mentalni sljedbenici zločinaca odgovornih za masovne egzekucije nakon Drugoga svjetskog rata, obilaze Hrvatsku poput pasa tragača i u svemu (pa i hrvatskom grbu) vide “ustašluk”.

Jedan od najstarijih grbova Kraljevine Hrvatske iz 1495. godine

Gdje je bagra koja sad diže galamu bila 1990. godine? Gdje su bili u vrijeme Domovinskog rata? U kojim su se sve mišjim rupama krili dok nisu smogli hrabrosti zinuti i ponovno rigati svoju prljavu crveno-fašističku propagandu?

Smradež i klatež hrvatska ne miruje. S razlogom.

Misle da će svojim lavežom prekriti krvave tragove što su ih ostavili njihovi biološki i ideološki očevi – hude jame, jazovke, križne putove, macelje, pečovnike, mariborske grobnice, gračansko stratište, maksimirsku klaonicu, zločine u komunističkom Jasenovcu, masovna zlodjela počinjena na preko 1.600 mjesta na kojima diljem Slovenije i Hrvatske leže kosti nevinih žrtava njihove ideologije, najnečovječnijeg sustava u ljudskoj povijesti.

Oni su tu na istoj liniji s četnicima iz Beograda, starim saveznicima partizana-boljševika. Toj bagri koja i danas svoje guzice drži u stanovima i kućama Židova i Hrvata što su ih pobili ili protjerali njihovi očevi, djedovi, ujaci i stričevi, smeta Hrvatska, a ne njezin grb. Smeta im svaki spomen neovisnosti naše zemlje, sve što je za nju pozitivno i afirmativno, smeta im Crkva, dijaspora, Hrvati u Bosni i Hercegovini, smeta im povijesna istina o Domovinskom ratu, smetaju im branitelji, svi koji osjećaju, promišljaju i dišu hrvatski.

Neka javnosti objasne kako su 1960. godine srušili sinagogu u Karlovcu a kamene ploče koje su s nje skinuli ugradili u svoje “antifašističke” spomenike i njima popločali staze koje vode do njih. Neka objasne kako i zašto su poslije Drugoga svjetskog rata protjerali na tisuće Židova koji su pod prisilom morali potpisati kako tadašnjoj DFJ/FNRJ “poklanjaju” svoje nekretnine, s tim da se nasljednih prava na istima odriču i u ime svojih potomaka!

Tek u novije vrijeme u Hrvatskoj imamo znanstvene radove koji nam otkrivaju što su sve jugoslavenske komunističke vlasti činile sa Židovima u razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata. (Vidi: Iseljavanje Židova iz Hrvatske nakon Drugoga svjetskog rata)

Židovska znanstvenica, povjesničarka dr. Esther Gitman, u svojoj knjizi “Kad hrabrost prevlada” piše o spašavanju Židova u NDH i zaslugama kardinala Alojzija Stepinca u tomu. Kod nas su to još uvijek zabranjene teme, kao da se nalazimo u 1946-oj, a ne 2018. godini!

Najnoviji apsurdni događaj vezano za “ustašluk” odigrao se prije 3-4 dana u splitskoj zračnoj luci. I to je moguće samo kod nas, nigdje dalje na kugli zemaljskoj!

Zamislite, dragi čitatelji, neki nadobudni putnik je u jednom od autobusa ugledao (ni manje ni više!) “ustašku” zastavu, odnosno zastavu na kojoj je bio hrvatski grb s prvim bijelim poljem!?

I to je bio znak za uzbunu! Pola Komunističke partije Dalmacije skočilo je na stražnje noge, mediji se raspisali (od “Slobodne Dalmacije” do “Net.hr”), javili su se i neki gradonačelnici (trogira i Kaštela) koji obećavaju istragu (!?) i to je bez pardona odmah nazvano “USTAŠLUKOM NA RESNIKU”! (Vidi)

Dok nam je Hrvatska premrežena zločinačkim sotonskim znakovljem crvene u krvi okupane petokrake, dok se kokarde u nemanjićki orlovi šepure na spomenicima četničkim krvnicima koji su s komunistima i “JNA” žarili i haračili našom domovinom 90-ih godina prošlog stoljeća, bolesni mozgovi uporno nam guraju pod nos kukavičja jaja.

Nije li vrijeme da se tomu stane na kraj?

I do kada će bagra koja lagodno živi u Hrvatskoj pljuvati po ovoj zemlji i našim žrtvama, dok mi svoju djecu ispraćamo u Irsku, Njemačku, Australiju ili Kanadu jer ovdje za njih nema kruha!?

Youtube, preimenovanje SR Hrvatske u Republiku Hrvatsku i podizanje zastave Republike Hrvatske (s prvim bijelim poljem)

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari