Pratite nas

Komentar

Odbacivši ćirilicu Srbijanci su uspjeli Hrvatima nametnuti vukovicu

Objavljeno

na

Ako hrvatski jezik ima četiri različita pravopisa u upotrebi, kako kaže profesor Pranjković, onda je logično zaključiti da hrvatski jezik nije standardiziran i neće biti standardiziran dok brigu o njemu vode vukovci. Jezik je nemoguće standardizirati ako se koriste četiri različita pravopisa jer standardni jezik zahtjeva samo jedan pravopis. Za standardizaciju jezika nisu potrebna literaturna djela jer ona koriste različite idiome umjesto standardnog jezika, što ne znači da u standardni jezik ne mogu ući i riječi iz različitih hrvatskih idioma.

Jezik se standardizira preko rječnika koji sadrži još gramatiku i pravopis, a mi takvog rječnika nemamo nego se koriste različiti jezični pamfleti. Za to je odgovoran osobni vukovski oportunizam pa više   jezičara stvara drukčiji standard. Tako se uništava jedan jezik, a kod nas su hrvatski jezik uništili vukovci, što čine i danas. Hrvatski jezik je različit od srbijanskoga i nastao je davno prije srbijanskoga koji je inačica kajkavske ekavice. No, vukovci su prihvatili ijekavicu i jekavicu na temelju srbijanskog jezika i Srbijanci danas sa pravom tvrde da je hrvatski jezik nastao od srbijanskoga.

Tako će biti sve dok se ne odreknemo ijekavice i ne prihvatimo kao štokavsku inačicu jekavicu kojom govore Crnogorci, a ona nema nikakve povezanosti sa srbijanskom ekavicom. Tu jekavicu Hrvatima je nametnuo katolički Rim uz pomoć Bartula Kašića. Međutim, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. Željko Jozić je okorjeli vukovaca kao i svi njegovi suradnici. Pitam se na čemu su doktorirali? Možda na uništavanju hrvatskog jezika jer doktorate su stekli kod hrvatskih vukovaca.

Nije tako nametnuta samo jekavica već su nametnute jakavica, jukavica i jikavica. Primjerice, riječ ”dak” se odrazila kao djak (đak) ili glagol ”iti” je postao itji, dakle, ići. U glagolu ”iti” fali početni suglasnik zbog latiničnog pisma. Dakle, suglasnicima D i T je dodavan nepostojeći glas J, pa su tako nastali novo glasovi Đ i Ć. Na isti način su od glasova L i N nastali glasovi LJ i NJ. Svaki suglasnik koji se nalazio ispred samoglasnika, najčešće E, je dobivao nepostojeći glas J.

Slično se ispred početnih samoglasnika u riječima umetao glas J koji je zamjenjivao glasove Č, H, Š i V. Tako je riječ ”ura” postala JURA, riječ ”ara” postala JARA ili riječ ”ezero” je postalo JEZERO. U prva dva slučaja glas J je zamijenio glas H, dok je u riječi jezero, glas J je zamijenio glas V jer jezero se zvalo vezera ili vizera zato što u njemu vidimo svoje lice. Glasovi H i V su ispušteni zbog tuđeg pisma.

Hrvati imaju svoju kajkavsku ekavicu koja se po naglasku razlikuje od srbijanske, što znači da su Srbijanci samo izmijenili naglasak zahvaljujući stoljetnoj nepismenosti pod Osmanlijama. Srbijanski jezik nema naglasne sličnosti ni sa jednim ”slavenskim” jezikom. U Novom Sadu Srbijanci su se odrekli ćirilice jer ćirilica je hrvatsko pismo nastalo u srednjevjekovnoj Bosni, a pravoslavni Bugari su sve do tada koristili grčko pismo koje nije imalo slova za glasove Č, H, J, Š i V, što je iskrivilo izvorni jezik. Zbog toga bugarska prezimena završavaju na EV i OV jer  grčko pismo nije imalo slovo za glas Č. Slično je kod katolika učinilo latinsko pismo i izvorni jezik se počeo mijenjati na temelju pravopisa.

Hrvatska ćirilica je utemeljena na glagoljici i njezina slova imaju istu brojevnu vrijednost kao glagoljica, a alfabet se zvao azbuka jer u glagoljici dva početna slova su se zvala ”az” i ”buka”. Kod srbijanske ćirilice brojevne vrijednost nisu iste jer su gore navedena slova dodana grčkom pismu kasnije. Tu glagoljicu na hrvatske prostore su donijeli Hrvati koji su poznati kao Sarmati i zato to pismo nalazimo često u okolici Azovskog mora. Sarmati su u grčkim kolonijama također koristili grčko pismo, što nam pokazuje Tanajska ploča.

Odbacivši ćirilicu Srbijanci su uspjeli Hrvatima nametnuti vukovicu koje je nastala na temelju srbijanskog ekavskog naglaska, dakle, srbijanskog jezika. Tako su Hrvati izgubili svoj jezik jer su se zbog novosadskog dogovora pod paskom Partije morali odreći čakavske ekavice i ikavice, dakle, svojeg jezika. Tako je u hrvatski jezik ušla i srbijanska semantika. Čakavska ekavica se razlikuje od kajkavske ekavice zbog latiničnog pisma jer čakavci su se služili glagoljicom i hrvatskom ćirilicom.

Vukovica nam pokazuje zašto je hrvatski jezik težak za učenje Hrvatima i strancima, pa su stranci najradije uzimali srbijanski jezik na stranim fakultetima. Ukinimo vukovicu jer cijeli postupak povratka  izvornom hrvatskom jeziku može trajati pet godina, a za taj povratak trebaju nam tri desetogodišnje generacije. Učinimo hrvatski jednostavnijim uvođenjem reda u njega jer vukovci su stvorili jezični nered.

Mi smo prihvatili srbijansku inačicu Ujedinjeni Narodi mada se radi o Ujedinjenim Državama. Slično smo prihvatili nacionalne umjesto etničkih ili narodnih manjina. Mnoge strane hrvatske riječi ulazile su hrvatski jezik u srbijanskim inačicama pa umjesto, recimo, estetičar koristimo srbijanski inačicu esteta ili estet. Slično umjesto zvanja psihologičar ima srbijansku inačicu psiholog, a za žensko zvanje psihologinja umjesto psiholgičara. Ispada da je psihologinja nastala od psihologa jer to je značenje sufiksa ”inja”.

Srećko Radović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kada ćemo podići spomenik hrvatskim anđelima?

Objavljeno

na

U Domovinskom ratu na području RH poginulo je 402-je djece, a 1260-toro djece je ranjeno i ima veći ili manji postotak invaliditeta. Ratu je bilo izloženo oko milijun djece u Republici Hrvatskoj, a oko 600.000 njih bilo je izravno pogođeno ratom.

Mnogima su ubijeni jedan ili oba roditelja, braća, sestre, rodbina ili prijatelji. Mnogima su spaljeni ili razoreni domovi. Najviše je djece ubijeno u prvih šest mjeseci agresije na Hrvatsku kada je poginulo 110-toro djece. Najmlađe ubijeno dijete imalo je samo 4 mjeseca. Utvrđivanjem okolnosti stradavanja došlo se do brojke od 1276 djece. Najviše djece ranjeno je u prvih šest mjeseci rata – 512 (57%). Zbog velikoga broja neeksplodiranih projektila i naprava na teritoriju Hrvatske to nije konačan broj. Od ukupnoga broja ranjene djece njih 86 doživotni su invalidi.

I „jučer“ gledamo onog ogavnog propagandistu Sašu Miloševića koji javno prijeti da slijedi nova obavještajna operacija SNV-a i BIA-e i pritisak na Grad Zagreb da se nesretnoj Aleksandri Zec podigne spomenik. Nesretna Aleksandra Zec usmrćena je u klasičnom mafijaško-razbojničkom kaznenom djelu zbog svog oca koji je kamatario ljude. To razbojstvo nije imalo nikakve sveze sa zločinom protiv Srba iz motiva nacionalne mržnje, što ne znači da zahtjev za podizanjem spomenika nesretnoj djevojčici nije opravdan iz etičkih i humanih razloga.

A što je s ostalom djecom, što je s djecom obitelji Ševo, zar su ona nebitna, a  bitna je samo nesretna Aleksandra, jer njena nesretna sudbina služi sramoćenju i rušenju Hrvatske države.
Zar i u samom optužujućem tekstu protiv ubojica  ne piše da su ubojice u slučaju Zec imale krivotvorene (!) iskaznice rezervnog sastava MUP-a RH, što eksplicite znači da u ovom slučaju ne postoji lanac zapovjedne odgovornosti Oružanih snaga RH?

Nije nebitno u njihovom zločinačkom planu pojasniti tko je bi Mihajlo Zec, što je i gdje radio i kako se ponašao. Bitno je da nas razni smradovi kao Frljić, Dežulović i slični stalno pokušavaju tlačiti, jer ne mogu smisliti nikakvu slobodnu Hrvatsku, jer ne mogu prežaliti satrapiju Yugu !!!

Kada će se netko u Hrvatskoj sjetiti i pokrenuti inicijativu da se podigne velebni spomenik koji će stajati do vječnosti kao znak pijeteta prema ubijenim hrvatskim anđelima, koji su usmrćeni u cvijetu svog djetinjstva od velikosrpske šape u monstruoznom  zločinu iz mržnje?

Umjesto toga Hrvatska mutavo gleda kako nam Srbi snimaju novi film o jasenovačkom mitu, kako montiraju mitomanske izložbe diljem svijeta i kako vješto skrivaju svoju antisemitsku i zločinačko-osvajačku narav kroz cijelu povijest! Dok Srbi na lažima Dobrice Čosića podgrijavaju stare mitove o Jasenovcu i djeci s Kozare, dižu ili su podigli spomenike notornim lažima i falsifikatima mi nismo u stanju podići spomenike istini i samo istini!

Kazimir Mikašek-Kazo/Krsto Knez

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Milijan Brkić: Zasluge dr. Franje Tuđmana u hrvatskoj povijesti su neprocjenjive

Objavljeno

na

Objavio

ČUVAJMO TO ŠTO SMO STVORILI, NAŠA SUDBINA JE SAMO U NAŠIM RUKAMA

“Draga hrvatska braćo i sestre, imamo na čemu graditi svoju povijesti i čuvajmo to što smo stvorili. Naša sudbina je samo u našim rukama. Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska,” riječi su prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, kojih se s velikim poštovanjem i zahvalnošću prisjećamo danas na 20. godišnjicu njegove smrti.

Njegovu ulogu i značaj za hrvatski narod, i ostvarenje stoljetnog sna o utemeljenju suverene i demokratske hrvatske države, njegovu viziju o slobodnoj i modernoj Hrvatskoj moramo stalno isticati i prenositi mlađim generacijama. To je naša trajna obveza i dužnost i prema njemu i prema svima onima koji su dali svoje živote da bi mi danas živjeli u Hrvatskoj kakvu su naši djedovi sanjali.

Zasluge dr.Franje Tuđmana u hrvatskoj povijesti su neprocjenjive, a njegova vizija moderne Hrvatske i danas je vodilja bolje budućnost LIJEPE NAŠE.
Neka mu je laka hrvatska gruda, koju je volio iznad svega 🙏🇭🇷

 

IN MEMORIAM: Dr. Franjo Tuđman (10. prosinca 1999. – 10. prosinca 2019.)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati