Pratite nas

Reagiranja

Odgovor crnogorskim intelektualcima: Samo vratite ono što ste bespravno otuđili

Objavljeno

na

Jedan od najljepših jedrenjaka na svijetu, školski brod ‘Jadran’ više od 20 godina nalazi se u Crnoj Gori gdje je došao sredinom listopada 1990. godine. Prije toga bio je u Hrvatskoj, a na njemu su školovane generacije časnika ratne mornarice, piše Večernji list

Hrvatska cijelo vrijeme potražuje jedrenjak ‘Jadran’, a Crna Gora ne riskira uplovljavanje u hrvatske teritorijalne vode.

Crnogorski intelektualci obratili su se javnosti u povodu 26. godine najžešćeg napada na Dubrovnik te su poručili da se prekine šutnja o razaranju Dubrovnika.

Sada im je stigao odgovor Zbora bivših zapovjednika hrvatskog školskog broda „Jadran“ koji pozdravljaju ovu ‘hvalevrijednu gestu’ te istup opisuju kao ‘hrabri građanski, ali i civilizacijski čin istaknute grupe intelektualaca’ Priopćenje prenosimo u cijelosti:

Zbor bivših zapovjednika hrvatskog školskog broda „Jadran“, kao i cijela hrvatska javnost, za zanimanjem su primili hvale vrijednu gestu crnogorskih intelektualaca, koji su se apelom obratili medijima i crnogorskoj javnosti u povodu obljetnice 26. godina od najžešćeg napada na dubrovačke starine, branitelje i civile.

U svom apelu crnogorski intelektualci navode da je podsjećanje na mučno vrijeme patnji i zločina nužno za crnogorsko suočavanje s prošlošću i da taj proces crnogorski intelektualci „doživljavaju ključnim za istinu, zadovoljenje žrtava i oporavak cijelog društva“.

Ne samo to, crnogorski intelektualci u svom javnom obraćanju idu i korak dalje pa navode kako suočavanje s vlastitom ratnom prošlošću, citiramo, „uključuju i reparacije“. Zbor bivših zapovjednika hrvatskog školskog broda „Jadran“ pozdravlja ovaj hrabri građanski, ali i civilizacijski čin istaknute grupe intelektualaca.

Radi se o snažnoj gesti ključnoj za istinu i ozdravljenje savjesti crnogorskog društva, koje se nije do kraja i na pravi način suočilo sa sramotnom ulogom dijela vlastitih građana u napadima na Dubrovnik i počinjenim zločinima na hrvatskom jugu. Nema nikakve sumnje da je napad na Dubrovnik i pustošenje Konavala najveća sramota u cjelokupnoj povijesti Crne Gore.

Vrijeme je pokazalo da „žaljenje“ Mile Đukanovića, verbalno iskazano Dubrovčanima 2001. godine, nije donijelo toliko potrebno ozdravljenje vlastitom crnogorskom društvu. Istovremeno, ta gesta nije umanjila gorčinu koju i danas osjećaju građani Dubrovnika i stanovnici Konavala zbog ratnih pohoda i pustošenja od strane najbližih susjeda.

Bezrezervno pozdravljajući apel grupe crnogorskih intelektualaca, ipak moramo konstatirati da i ovog puta njihovu verbalnost ne prati materijalna konkretnost njihovih institucija vlasti. Kad to kažemo smatramo da u rasterećenju održivih međudržavnih odnosa Crna Gora treba Hrvatskoj konačno vratiti ono što je otuđila, a što se prvenstveno odnosi na školski brod „Jadran“ koji se od 1990. godine nalazi u Crnoj Gori.

Četvrt stoljeća bilo je i više nego dovoljno vremena da Crna Gora, ako želi iskrene odnose s Hrvatskom, vrati otuđeni jedrenjak na kojem su se školovale generacije hrvatskih pomoraca. Stalne crnogorske izjave o „dobrosusjedskoj iskrenosti“, koje neprestano ističe službena Podgorica, pretvaraju se u obične fraze jer Crnogorci ne vraćaju ništa od onoga što su s teritorija i akvatorija Republike Hrvatske bespravno otuđili tijekom rata.

Zar misle da je pjesmuljak spjevan još za vrijeme rata: „S Lovćena vila kliče – oprosti nam Dubrovniče“ dovoljno snažna gesta da izbriše iz hrvatskog kolektivnog sjećanja silnu Flotu JRM-a, lociranu u hrvatskim lukama, a vrijednu oko dvije milijarde USD, koja je, od rujna 1991. do svibnja 1992. godine, nasilno prisvojena od strane crnogorske države.

Zar doista nositelji političkog odlučivanja u Crnoj Gori misle da je hrvatska službena politika odustala od svih svojih opravdanih potraživanja prema Crnoj Gori, onoga trenutka kada je pružila ruku crnogorskom narodu da se izvuče iz „balkanskog gliba“ i sačuva svoju državnost i opstojnost. Ne, gospodo crnogorski političari i intelektualci! Nismo i nećemo odustati! I dalje ćemo podržavati Crnu Goru na putu u zapadnoeuropske integracije. Ali, znajte, „dok u nama živo srce bije“ podsjećat ćemo vas i na vaše neispunjene obveze prema nama.

To je, u više navrata ove godine, učinio i hrvatski ministar obrane Damir Krstičević, javno poručivši svom crnogorskom kolegi i cijeloj crnogorskoj naciji da je povratak školskog broda „Jadran“ jedan od temeljnih vanjskopolitičkih prioriteta Republike Hrvatske prema Crnoj Gori. Ministar Krstičević poslao je svom crnogorskom kolegi Predragu Boškoviću dva pisma u kojima traži povratak školskog broda „Jadran“.

No, zauzvrat, u hrvatskoj javnosti izuzetno su negativno odjeknule riječi crnogorskog ministra obrane iz mjeseca listopada ove godine, izgovorene „dobrosusjedski iskreno“, kada je novinarima izjavio kako je „brod crnogorski“. Ovom prilikom Zbor bivših zapovjednika hrvatskog školskog broda „Jadran“ predlaže crnogorskim intelektualcima kojima je, kako kažu, stalo do ozdravljenja crnogorskog društva, da zamole svog ministra obrane, predsjednika Crne Gore i predsjednika Vlade Crne Gore, da samo vrate ono što je, blago budi rečeno – bespravno otuđeno s teritorija i akvatorija Republike Hrvatske.

Za početak – neka to bude školski brod „Jadran“. Republika Hrvatska znat će cijeniti tu malenu, ali visoko simboličku gestu „dobrosusjedske iskrenosti“. Gospodo, crnogorski intelektualci, što se čeka? Zbor bivših zapovjednika hrvatskog školskog broda „Jadran“ s pravom očekuje da čuje: „S Lovćena vila kliče – vraćamo ti „Jadran“ Dubrovniče!!!“

Zanimljivo priopćenje: Prije 26 godina pucali smo po dubrovačkim zidinama

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Od bivšeg agresora treba tražiti odštetu i za stradavanja u minskim poljima

Objavljeno

na

Tek kad strada neki pirotehničar, kao što je nema tome dugo poginuo hrvatski pirotehničar Goran Vekić (otac četvero djece) u Jemenu, i Hrvati se sjete da je naša država nažalost još pod minama.

Od završetka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, Hrvatska je za razminiranje utrošila gotovo 5,5 milijardi kuna, a u minskim poljima je dosad stradalo čak oko 600 osoba, od kojih preko 200 smrtno. Oko 40 pirotehničara dosad je poginulo na radnom zadatku.

Problemi oko razminiranja i dalje su veliki. Nedostaje sredstava, ali i stručnjaka.
Srbi, kao agresori na Republiku Hrvatsku, o tome ne govore, niti ih to opterećuje. To je bio i ostao problem Hrvata, koji su bili žrtve u ovome ratu, a zahvaljujući brojnim površinama pod minama očito su to i dalje.

Zašto Hrvatska ne traži odštetu od Srba, Crnogoraca, bivših zapovjednika zločinačke JNA i domaćih izdajica i u svezi ovih nedaća?
Ili, kada će agresor platiti odštetu nevino stradalim ljudima od mina?
Rok za konačno razminiranje neprestano se odugovlači.

Prema zadnjem prijedlogu ovaj problem mora biti riješen do 1. ožujka 2026.
Malo tko vjeruje da će se to i ostvariti.

Neki su mišljenja da ako se nastavi čistiti ovakvim tempom kao dosad da Hrvatska od mina ne će biti očišćena još 150 godina!
Nu, mi imamo i problem, što se svake godine troši sve više novaca, a čisti sve manje prostora i pronalazi sve manje mina. Osim toga, na ovim su poslovima navodno angažirane čak četrdesetak tvrtki, koje se među sobom bore za što veće cijene rada (zarade), a nažalost najmanje za skrb onih koji stradavaju.

Da su uvjeti rada u razminiranju u Hrvatskoj dobri, jedan dio pirotehničara poput Gorana Vekića sigurno ne bi otišao u inozemstvo, gdje se taj posao mnogo više cijeni.

U znak sjećanja na poginule hrvatske pirotehničare neka bi se ulica ili trg trebao zvati po njima, a svi oni za svoje požrtvovanje u miru i te kako su zaslužili da im se recimo u Vukovaru, Škabrnji, Osijeku, Kninu ili Vinkovcima podigne spomenik! Da se ne zaborave!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

HRS: Koliko još mrtvih ljudi je potrebno da se napokon opametimo?

Objavljeno

na

Objavio

zastoj u Jablanici / foto Z.K. facebook

U 21. stoljeću govoriti o tome kako je 20cm snijega blokiralo jednu od najvažnijih prometnica u državi je samo po sebi dovoljno za pozivanje za odgovornost i ostavke nadležnih počev sa razine Federacije, preko Županije, pa do lokalne razine. Međutim, kada se zna kako je jedan život izgubljen zbog činjenice da se 8 sati blokirano stajalo u koloni na snijegu, ostavka bi morala biti moralna odgovornost.

Međutim, mi nismo normalna država. U BiH vrijede neka druga vrijednosna pravila. Pravila po kojima je HRS stranka bedaka zbog činjenice da smo jedini bili protiv Proračuna, jer smo inzistirali na financijskim izvješćima utrošenih sredstava i jasnim namjenama sredstava koja se planiraju utrošiti.

Idemo redom. Prema usvojenom „Akcijskom planu za sigurnost na cestama“ sa Federalne razine je u te namjene utrošeno 67 milijuna KM. Za potrebe održavanja cesta i „investicijskog održavanja“ sa županijske razine godišnje ode 12 milijuna KM. Od novaca pri registraciji svakog vozila godišnje 55 do 60 milijuna KM se uplati za namjenu održavanja cesta. Samo u prvih 6 mjeseci 2018. prikupljanja „Ikea“ trošarina za gorivo prikupljeno je 165 milijuna KM koje su po obećanjima premijera Zvizdića i ministra Bevande trebali biti iskorištene za izgradnju i održavanje prometnica.

Prema izvješćima nevladinog sektora, ali i Ureda za reviziju, najveći dio ovih namjenskih sredstava otišao je za plaće i krpljenje proračunskih rupa. Ono što sigurno nije otišlo na plaće i krpljenje proračuna jesu nabavke novih i održavanje postojećih službenih vozila. Vlada Federacije je samo u prošloj godini za nova vozila potrošila milijun KM. Zadnjeg dana kampanje prošle godine, premijer HNŽ-a Nevenko Herceg se počastio SUV vozilom od 122 850 KM. Prosječna cijena polovne, certificirano očuvane, ralice za snijeg sa mehanizmom posipanja soli je 5000 KM, što znači da za cijenu njegovog vozila su se mogle nabaviti 24 ralice.

Prema zakonskim normama zimsko održavanje prometnica počinje u listopadu i vrlo jasno definira dinamiku i načine održavanja od strane izvođača. U direktnoj suradnji sa meteorološkim i prometnim službama definirano je kako i kojom dinamikom se mora uraditi „prevencija“ nakupljanja snježnih padavina, a u slučaju obilnijih padavina ili elementarne nepogode uključiti FUCZ i druge službe.

Znajući sve ovo, apsolutna je neistina kako su za prometni kolaps odgovorni nesavjesni vozači, jer da bi nesavjestan vozač došao u situaciju da bude „nesavjestan“, nadležne institucije su morale savjesno obaviti svoj dio posla, a očigledno je da nisu. Poražavajuće je to što se dogodila i ljudska žrtva zbog svega toga. Zanima li obitelj umrlog je li natječaj otvorenog tipa, tko se žalio, je li dionica pod nadležnošću Federacije ili županije? Sumnjamo.

Smatramo kako je ostavka moralna odgovornost svih u nizu, počev od federalnog ministra prometa, direktora JP Cesta Federacije, pa do premijera HNŽ i ministra prometa HNŽ.  Pogotovo što ovo nije prvi put da ljudi umiru zbog nemara i nepropisnog održavanja prometnica od Jablanice do Mostara.

No, ono u što također sumnjamo jeste da će navedeni osjetiti moralnu odgovornost i postupiti kako bi ona nalagala. Neka je njima ugodno i toplo u novim vozilima, a mi ćemo se i dalje pitati zašto ljudi odlaze odavde.

GO Mostar HRS
Silvio Bubalo, predsjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari