Pratite nas

Reagiranja

Odgovor Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva „Krasna zemljo“ na Bozanićevo pismo

Objavljeno

na

Povodom današnje objave u medijima Pisma Kardinala Bozanića u povodu izbora u ime  Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva „Krasna zemljo“ na facebooku se javnosti obratio predsjednik kluba Ninoslav Mogorović, čije pismo objavljujemo:

Uzoriti kardinale Bozanić, preuzvišeni oče nadbiskupe, već danas smo putem tiskanih medija mogli pročitati Vaše pismo koje će se čitati na misnim slavljima u nedjelju 21. prosinca vjernicima u svim župama Zagrebačke nadbiskupije.

Tako smo i mi, koji ne živimo na području Zagrebačke nadbiskupije, u prigodi vidjeti što i naš primas Katoličke crkve u Hrvatskoj misli o predstojećim izborima za predsjednika Republike Hrvatske te prema kojim kriterijima bi se mi katolici trebali ravnati prilikom svojeg izbora. Sve što navodite u svojem pismu čini se razboritim i dobrim iz kuta gledanja katoličkog vjernika. Ono međutim, što prema našem skromnom mišljenju, manjka u Vašem pismu jest nimalo manje bitno od stavova koje s pravom iznosite, a mislimo da bi valjalo iznijeti.

I to upravo da u „svjetlu socijalnog nauka Katoličke Crkve, pripomognem donošenju što odgovornije i razboritije odluke, želim skrenuti pozornost na neke važnije vidove predsjedničke službe.“ Uzoriti kardinale Bozaniću, uzimamo si slobodu da Vas u ova izuzetno bremenita i teška vremena velike nezaposlenosti, izuzetno teške gospodarske, socijalne i političke krize, podsjetimo na riječi koje ste s pravom izgovorili u propovijedi daleke 1998. godine, na dan 1. siječnja.

Tada ste između ostalog rekli riječi koje bi danas imale neusporedivo veću težinu i zorno izrazile našu aktualnu situaciju :
„U povijesti čovječanstva i u svome životnom iskustvu možemo razlikovati tri vrste tmina. Primjerice, tame uzrokovane pojedinim zločinima koji zatamnjuju i nagrđuju čovječanstvo: nasilja, otmice, krađe, pronevjere, nepoštenje, nevjere. One zamagljuju dušu počinitelja zločina. To su tmine naših osobnih grijeha.”

Na drugom su mjestu tame koje možemo nazvati društvenim zabludama, različitim neredima koji kvare i razaraju društvo, čineći ga nezdravim i bolesnim: nezaposlenost, gospodarske krize, prošireni oblici korupcije, političke krize u kojima se gubi smisao zajedničkog života i zalaganja, nesuglasice, sukobi, ratovi. Sve to vodi u razdvajanje i razaranje društvenog tkiva koje nije izazvano ovom ili onom zločinačkom radnjom već postaje znakom opće bolesnog stanja nekog društva, znakom teške bolesti koja napada i uništava tijelo naroda i društva. Te strašne pojave nazivamo tminama jer su plod pogrešnih usmjerenja, nerazumnog ponašanja, nejasnoća, pogrešnog shvaćanja društvenih i civilnih procesa, nepoznavanja uvjeta razvoja određene zajednice. To su grijesi volje i zajedničkog stava, posljedice kolektivnih zabluda u procjenjivanju i proširene moralne i duhovne lijenosti.
Ipak, od tih društvenih grijeha gore su tame koje nastaju kao posljedice određenog mentaliteta koji – jer je izgubio smisao za najuzvišenije vrijednosti – u sebi više ne pronalazi snagu da se uzdigne i suprotstavi te skine maske, kako bi nadvladao te društvene zablude. Riječ je o tami vezanoj uz konačne sudove o životu i smrti, o smislu ljudskoga života, o razlozima postojanja muškaraca i žena na zemlji – ukratko, o gubitku nade u vječni život, najcrnjoj i neprobojnijoj tami za koju Ivan piše: svijetlo u tami svijetli, i tama ga nije prihvatila“

Bez pretenzija da Vas nadopunjujemo i prepravljamo želimo Vam skrenuti pozornost da u posljednjih 14 godina živimo u državi čije su vlasti izuzetno protukatoličke i protudemokratske, da su strukture državnog aparata, medija i ostalih stupova suvremenog društva u Hrvatskoj „očišćene“ do temelja od onih, od bivšeg režima, neopterećenih i skromnih snaga koje su kroz proces stvaranja demokratske i neovisne države barem djelomično ušle u važne državne i društvene strukture. Sve se to odvijalo u razdoblju kada su na čelu RH bila posljednja dva predsjednika.

Oni su i sa smanjenim ovlastima i te kako suodgovorni za mizerno stanje u kojima se danas nalazi hrvatski narod, a i slijedeći bi trebao biti upozoren u najmanju ruku na „grijeh propusta“ jer uz sve one manje-više reprezentativne ovlasti predsjednik države ima još uvijek u svojoj ingerenciji i te kako važne poluge moći glede suzbijanja organiziranog kriminala koji je u posljednjih 14 godina poharao i opljačkao Hrvatsku. Naime, u njegovoj nadležnosti je obavještajni sustav koji ima zakonsku i ustavnu zadaću, između ostalog, i da djeluje protiv “organiziranog kriminala koji ugrožava nacionalnu sigurnost i gospodarski sustav Republike Hrvatske”. Poznato je koliko je desetaka milijardi eura kroz organizirani kriminal izvučeno iz Hrvatske samo u razdoblju između 2001. i 2010 godine, a da o tome niti jedan od dva predsjednika nije čak ni prozborio riječi a komo li nešto konkretno poduzeo. Ta nesmiljena pljačka je zasigurno jedan od najvažnijeg razloga zbog čega se danas nalazimo u tako teškoj gospodarskoj i socijalnoj krizi iz koje nam aktualne političke elite čak niti ne nude nekakav srednjoročni izlaz.

krasna zemljoKako smo mi, organizirani u Klubu hrvatskih povratnika „Krasna zemljo“, dobar dio života proveli uglavnom u demokratski stabilnim i gospodarski jakim državama, od Australije do Kanade, Njemačke, Švedske, Austrije … , uzimamo si slobodu upozoriti da kao Hrvati i katolici ne smijemo prešutjeti ulogu koju bi budući predsjednik hrvatske države svakako trebao obaviti u skladu sa svojim ustavnim i zakonski obvezama. Slijedeći izabrani predsjednik ne smije šutjeti o ogromnom kriminalu koji je u Hrvatskoj učinjen i koji je narod doveo do prosjačkog štapa. On treba ne samo upozoriti nego i u okvirima svojih ovlasti pokrenuti postupke protiv dobro organiziranih počinitelja ovih zlodjela nad egzistencijalnim sudbinama milijuna Hrvata koji danas žive ispod razine ljudskog dostojanstva ili pak iseljavaju u države iz kojih smo se mi vratili. Osim toga predsjednik bi trebao svojim autoritetom pokrenuti i neophodni proces lustracije jer Hrvatska je jedna od posljednjih država koja taj neophodni korak nije učinila.

Uzoriti kardinale, nismo mogli, a da Vas o ovim, prema našem mišljenju, krucijalnim pitanjima hrvatske sadašnjosti i budućnosti ne upozorimo ovim našim pismom.

Želimo Vam osobno kao i cijeloj našoj Katoličkoj crkvi te svim katoličkim vjernicima diljem Lijepe naše čestit Božić i svako dobro u Novoj 2015, godini.

Primite izraze našeg dubokog štovanja

Za Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva „Krasna zemljo“
Ninoslav Mogorović, predsjednik
U Puli, 18. prosinca 2014. godine

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

I što ćemo sad – ako ne budemo mogli u Srbiju!?

Objavljeno

na

Objavio

Naježio sam se. Od kad sam čuo da će nekima od nas Hrvata biti zabranjen odlazak u Srbiju.

A kako i ne bih, kad sam svjestan koliki bi to gubitak bio. S koje god strane okreneš, otuda nam je uvijek dolazilo nešto „pozitivno“ – počevši od „Srbobrana“ i Khuenovih Srba, preko terora pod žezlom Karađorđevića, do tiranije u okviru „samoupravnog socijalizma“ i posljednjeg krvavog pira kojega nam je komunističko-četnička bratija u savezu upriličila 90-ih godina prošlog stoljeća.

Mi Hrvati ostali bi „uskraćeni“ i u pogledu kulture. Ne bi imali s kime voditi žučne rasprave o tomu „čija je dubrovačka književnost“, gdje se rodio i tko je bio Ivo Andrić, iz kojega dijela Srbije potječu preci Nikole Tesle itd., itd. A dosadno bi nam bilo bez tih rasprava, što jest jest.
I kud bi na ljetovanje?

Morali bi se odreći navike odlazaka u Vrnjačku, Matarušku i ostale banje, ne bismo više mogli u Leskovac na pljeskavicu, u Čačak na „šljivu“, do Skadarlije na cugu, u Guču na Dragačevske trubače, a koliko bi nam tek nedostajale „zvezde Granda“ i njihov turbofolk (Dara Bubamara, Mica Trofrtaljka, Maca Diskrecija, Atina Ferari…i još vagon takvih)!? Pa proročice i proroci! Što bi i kako bi bez njih – bez „vidovitog Milana“, Kleopatre, Nere itd., itd. (i njih je na vagone)!?

Vodi li tko od naših političara računa o ovome? Kako ćemo održati mentalno zdravlje nacije ako budemo lišeni takvih „civilizacijskih“ dosega?

Da nije Srbije i njihove „konstruktivne“ i „dobrosusjedske politike“ prema nama, mi ne bismo znali da su nas oni „oslobodili“ – i to barem 2-3 puta u zadnjih 100 godina (i ne samo nas, nego i sve druge južne Slavene!), da smo „nastali“ od njih (kao svi drugi narodi na svijetu – samo malo kasnije). Da nije Srbije i njezine „mirotvorne“ orijentacije, ne bismo se (možda) morali naoružavati ovim tempom, da nije Srbije (takve kakva jeste), teško da bismo imali Milorada Pupovca i Novosti – što bi tek bila katastrofa, da nije…

Da nije Srbije, mi bi morali sami voditi svoju brigu, a ovako imamo susjede koji budno paze na svaki naš pokret i „odgajaju“ nas. Da nije Srbije imali bismo mnogo manje mafije i kriminala u Hrvatskoj – što bi se negativno odrazilo na strukturu i broj zaposlenih u policiji, tajnim službama i sudstvu…Da nije Srbije, mi bismo već zaboravili rani srednji vijek, Kosovski boj, Balkanske ratove i Solunsku epopeju, četnike, Dražu, o Drugom svjetskom ratu da i ne govorimo, a možda bi čak bili uskraćeni i za pojavu takvih „državnika“ i „veličina“ kao što su Milošević, Karadžić, Martić, Dačić, Vulin, Šešelj i Nikolić.

Pa sad nek svatko od nas Hrvata zrelo razmisli, a naročito ministri Medved i Krstičević (koji su čini se prvi na tapetu kao kandidati za zabranu ulaska u Srbiju) i dobro odvagne, kakvu ćemo štetu pretrpjeti!

Nema nama bez naših susjeda!

Ponekad mi dođe žao što nisam neka uvažena persona, pa da se kao Hrvat javno i dobrovoljno odreknem te „blagodati“ odlaska u Srbiju i to za vjeke vjekova, u svoje osobno ali i u ime svojih potomaka!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Reagiranje ministra Krstičevića na odluku Vlade Republike Srbije (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević povodom odluke Vlade Republike Srbije, izjavio je danas 26. travnja 2018. na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”:

“Ja i ministar Vulin, mi smo dva različita svijeta. Ja sam fokusiran na razvoj i na jačanje Hrvatske vojske, na jačanje sustava domovinske sigurnosti kao interes Republike Hrvatske. U svom poslu vodim se uvijek vrijednostima, odgovornošću i ono što je najbitnije, nikad ne činim nekome drugome nešto što ne bih želio da netko drugi čini meni.

Takav sam bio i u Domovinskom ratu i nakon prisilnog umirovljenja i rada u privatnom sektoru i danas kao ministar obrane Republike Hrvatske.

Naša odluka, odluka države, je bila opravdana. To je bio naš odgovor na provokacije od strane gospodina Vulina i to bi napravila svaka suvremena, moderna država, koja vodi računa o svom suverenitetu, dostojanstvu i o nacionalnim interesima.

Ja nisam nikada nikoga vrijeđao. Nisam rekao nešto što nije istina, nisam odlazio u Srbiju niti nešto loše govorio, međutim, ova odluka je neopravdana, ovo je odluka Vlade Republike Srbije i ja se s tom odlukom mogu nositi.

Ova odluka više govori o njima.

Možda je razlog ove odluke moje sudjelovanje u Domovinskom ratu, možda što sam bio zapovjednik 4. gardijske brigade, može biti puno razloga.

Ja sam uvijek za suradnju, znate da i danas Hrvatska vojska puno surađuje sa svima, s našim partnerom SAD-om, Velikom Britanijom, Izraelom.

Potrebna nam je suradnja, surađujemo s našim susjednim državama i uvijek Hrvatska želi suradnju, dijalog, fokusiranost na budućnost i to je ta Hrvatska, članica NATO-a, članica Europske unije, koja je usmjerena na budućnost, to je ozbiljna, moderna država koju imamo“.

(MORH)

Diplomatski rat: Srbija ministra Krstičevića proglasila personom non grata

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati