Pratite nas

Reagiranja

Odgovor Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva „Krasna zemljo“ na Bozanićevo pismo

Objavljeno

na

Povodom današnje objave u medijima Pisma Kardinala Bozanića u povodu izbora u ime  Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva „Krasna zemljo“ na facebooku se javnosti obratio predsjednik kluba Ninoslav Mogorović, čije pismo objavljujemo:

Uzoriti kardinale Bozanić, preuzvišeni oče nadbiskupe, već danas smo putem tiskanih medija mogli pročitati Vaše pismo koje će se čitati na misnim slavljima u nedjelju 21. prosinca vjernicima u svim župama Zagrebačke nadbiskupije.

Tako smo i mi, koji ne živimo na području Zagrebačke nadbiskupije, u prigodi vidjeti što i naš primas Katoličke crkve u Hrvatskoj misli o predstojećim izborima za predsjednika Republike Hrvatske te prema kojim kriterijima bi se mi katolici trebali ravnati prilikom svojeg izbora. Sve što navodite u svojem pismu čini se razboritim i dobrim iz kuta gledanja katoličkog vjernika. Ono međutim, što prema našem skromnom mišljenju, manjka u Vašem pismu jest nimalo manje bitno od stavova koje s pravom iznosite, a mislimo da bi valjalo iznijeti.

I to upravo da u „svjetlu socijalnog nauka Katoličke Crkve, pripomognem donošenju što odgovornije i razboritije odluke, želim skrenuti pozornost na neke važnije vidove predsjedničke službe.“ Uzoriti kardinale Bozaniću, uzimamo si slobodu da Vas u ova izuzetno bremenita i teška vremena velike nezaposlenosti, izuzetno teške gospodarske, socijalne i političke krize, podsjetimo na riječi koje ste s pravom izgovorili u propovijedi daleke 1998. godine, na dan 1. siječnja.

Tada ste između ostalog rekli riječi koje bi danas imale neusporedivo veću težinu i zorno izrazile našu aktualnu situaciju :
„U povijesti čovječanstva i u svome životnom iskustvu možemo razlikovati tri vrste tmina. Primjerice, tame uzrokovane pojedinim zločinima koji zatamnjuju i nagrđuju čovječanstvo: nasilja, otmice, krađe, pronevjere, nepoštenje, nevjere. One zamagljuju dušu počinitelja zločina. To su tmine naših osobnih grijeha.”

Na drugom su mjestu tame koje možemo nazvati društvenim zabludama, različitim neredima koji kvare i razaraju društvo, čineći ga nezdravim i bolesnim: nezaposlenost, gospodarske krize, prošireni oblici korupcije, političke krize u kojima se gubi smisao zajedničkog života i zalaganja, nesuglasice, sukobi, ratovi. Sve to vodi u razdvajanje i razaranje društvenog tkiva koje nije izazvano ovom ili onom zločinačkom radnjom već postaje znakom opće bolesnog stanja nekog društva, znakom teške bolesti koja napada i uništava tijelo naroda i društva. Te strašne pojave nazivamo tminama jer su plod pogrešnih usmjerenja, nerazumnog ponašanja, nejasnoća, pogrešnog shvaćanja društvenih i civilnih procesa, nepoznavanja uvjeta razvoja određene zajednice. To su grijesi volje i zajedničkog stava, posljedice kolektivnih zabluda u procjenjivanju i proširene moralne i duhovne lijenosti.
Ipak, od tih društvenih grijeha gore su tame koje nastaju kao posljedice određenog mentaliteta koji – jer je izgubio smisao za najuzvišenije vrijednosti – u sebi više ne pronalazi snagu da se uzdigne i suprotstavi te skine maske, kako bi nadvladao te društvene zablude. Riječ je o tami vezanoj uz konačne sudove o životu i smrti, o smislu ljudskoga života, o razlozima postojanja muškaraca i žena na zemlji – ukratko, o gubitku nade u vječni život, najcrnjoj i neprobojnijoj tami za koju Ivan piše: svijetlo u tami svijetli, i tama ga nije prihvatila“

Bez pretenzija da Vas nadopunjujemo i prepravljamo želimo Vam skrenuti pozornost da u posljednjih 14 godina živimo u državi čije su vlasti izuzetno protukatoličke i protudemokratske, da su strukture državnog aparata, medija i ostalih stupova suvremenog društva u Hrvatskoj „očišćene“ do temelja od onih, od bivšeg režima, neopterećenih i skromnih snaga koje su kroz proces stvaranja demokratske i neovisne države barem djelomično ušle u važne državne i društvene strukture. Sve se to odvijalo u razdoblju kada su na čelu RH bila posljednja dva predsjednika.

Oni su i sa smanjenim ovlastima i te kako suodgovorni za mizerno stanje u kojima se danas nalazi hrvatski narod, a i slijedeći bi trebao biti upozoren u najmanju ruku na „grijeh propusta“ jer uz sve one manje-više reprezentativne ovlasti predsjednik države ima još uvijek u svojoj ingerenciji i te kako važne poluge moći glede suzbijanja organiziranog kriminala koji je u posljednjih 14 godina poharao i opljačkao Hrvatsku. Naime, u njegovoj nadležnosti je obavještajni sustav koji ima zakonsku i ustavnu zadaću, između ostalog, i da djeluje protiv “organiziranog kriminala koji ugrožava nacionalnu sigurnost i gospodarski sustav Republike Hrvatske”. Poznato je koliko je desetaka milijardi eura kroz organizirani kriminal izvučeno iz Hrvatske samo u razdoblju između 2001. i 2010 godine, a da o tome niti jedan od dva predsjednika nije čak ni prozborio riječi a komo li nešto konkretno poduzeo. Ta nesmiljena pljačka je zasigurno jedan od najvažnijeg razloga zbog čega se danas nalazimo u tako teškoj gospodarskoj i socijalnoj krizi iz koje nam aktualne političke elite čak niti ne nude nekakav srednjoročni izlaz.

krasna zemljoKako smo mi, organizirani u Klubu hrvatskih povratnika „Krasna zemljo“, dobar dio života proveli uglavnom u demokratski stabilnim i gospodarski jakim državama, od Australije do Kanade, Njemačke, Švedske, Austrije … , uzimamo si slobodu upozoriti da kao Hrvati i katolici ne smijemo prešutjeti ulogu koju bi budući predsjednik hrvatske države svakako trebao obaviti u skladu sa svojim ustavnim i zakonski obvezama. Slijedeći izabrani predsjednik ne smije šutjeti o ogromnom kriminalu koji je u Hrvatskoj učinjen i koji je narod doveo do prosjačkog štapa. On treba ne samo upozoriti nego i u okvirima svojih ovlasti pokrenuti postupke protiv dobro organiziranih počinitelja ovih zlodjela nad egzistencijalnim sudbinama milijuna Hrvata koji danas žive ispod razine ljudskog dostojanstva ili pak iseljavaju u države iz kojih smo se mi vratili. Osim toga predsjednik bi trebao svojim autoritetom pokrenuti i neophodni proces lustracije jer Hrvatska je jedna od posljednjih država koja taj neophodni korak nije učinila.

Uzoriti kardinale, nismo mogli, a da Vas o ovim, prema našem mišljenju, krucijalnim pitanjima hrvatske sadašnjosti i budućnosti ne upozorimo ovim našim pismom.

Želimo Vam osobno kao i cijeloj našoj Katoličkoj crkvi te svim katoličkim vjernicima diljem Lijepe naše čestit Božić i svako dobro u Novoj 2015, godini.

Primite izraze našeg dubokog štovanja

Za Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva „Krasna zemljo“
Ninoslav Mogorović, predsjednik
U Puli, 18. prosinca 2014. godine

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Lekcija Stankoviću: Nemojte određivati nas prema sebi, bolje bi vam bilo da se ugledate u nas i popravljate sebe!

Objavljeno

na

Objavio

Kaže Aca Stanković datko je nama kriv jer smo povjerovali da je Luka Modrić zubić vila i da će nam ispod jastuka ostaviti čokoladu, ali je on je on nije ostavio pa smo mi kao sad razočarani”.

Meni, a po reakcijama i milijunima Hrvata, Luka Modrić i ekipa koju je on kao kapetan predvodio na terenu meni je ispod jastuka ostavio nešto vrijednije od čokolade. Ostavio je najslađu, najbolju, najljepšu “čokoladu” u kojoj sam ja kao najhalapljivije djete uživao mjesec dana, dok ste ti i takvi poput tebe Stankoviću, silno patili. Ostavio se osjećaj kojeg Hrvati najčešće opisuju kao “Neopisivo!”, piše Predrag Nebihi.

Kaže Aca, “tko vam je kriv što vjerujete u frazu da su nogometaši naši najbolji ambasadori”. E pa Stankoviću, vaš najbolji ambasador je tenisač, a vaša repka ni ne može biti najbolji ambasador sve dok joj je najbolji igrač lijevi bek (Kolarov). E vidiš Stankoviću, za razliku od vaše, u našoj reprezentaciji je najlošiji igrač lijevi bek, a taj je opet toliko dobar da je uoči turnira potpisao za sedmerostrukog prvaka Europe, veliki Milan, i zato su naši nogometaši naši najbolji veleposlanici, a vaši nisu ni osrednji ambasadori.

Ja još uvijek javno postavljam pitanje Aleksandru Stankoviću i to traje već preko 10 godina, pa ću ga opet ponoviti: Kad je u vašoj emisiji gostovao “ministar informisanja” u Vladi Slobodana Miloševića, Aleksandar Tijanić, koji osim što je veličao četništvo, u dva navrata vam je postavio pitanje koje je imalo sličnu svrhu.

Prvo pitanje glasilo je “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?”
Drugo pitanje glasilo je “Da li vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
U oba slučaja vaš odgovor glasio je: “Molim, ne razumijem?”

A što to ne razumijete g. Stankoviću? Što vam nije jasno? Širem auditoriju je jasno da kad je Bog djelio inteligenciju da vi niste bili baš u prvim redovima pa vas je dopalo tako malo, ali zašto ste folirate da niste dobili ni to malo? Odnosno, zašto se pravite gluplji nego što jeste?
I za kraj, Stanković govori o sebi, kao nema nikakvih viših ideala, svatko misli na sebe. Znači, ako zubić-vila ne donese čokoladu trebali bi je zatući ili što?

Međutim, to je situacija u kojoj smo mi Zadrani opet uspješno napravili prevenciju, jer svi ste vidjeli da je neslužbena himna ove reprezentacije koju su pjevali nakon svake pobjede upravo Mladenova “nije u šoldima sve” i time smo prevenirali ovakve besmislice.

Naravno, ovakvi kao Stanković ili onaj jalnuš Ante Tomić će izbaciti onu soc-realističku besmislenu tezu tipa “lako je Grdoviću, Vrsaljku, Modriću to pjevati jer oni imaju novaca bla bla”, ali je poanta da su i pjevač Grdović i nogometaši Vrsaljko, Modrić, Subašić, Vida, Lovren, Mandžukić, Rakitić i ostali te novce zaslužili svojim radom kroz cjenu na tržištu a koju pak formira odnos ponude i potražnje. Ljudi vole Grdovićeve pjesme, kupuju nosače zvuka, dolaze na koncerte i on od toga dobija svoj dio. Ljudi vole način na koji Modrić igra, dolaze ga gledati u Realu i nacionalnom timu, kupuju dresove, sponzori mu nude ugovore za reklamiranje, dakle, nikome on ništa nije oteo, zaslužio je te novce i dao dragi Bog da ima i duplo i troduplo više nego što ima.

Recimo, naš maestro veznog reda, veličanstveni Marcelo Brozović, kupio je udžbenike za svu djecu od 1. do 4. razreda u selu Cerić. To ti je moj Stankoviću bolje od čokolade, od nje možeš samo dobiti karijes, a od udžbenika možeš dobiti znanje.

A što pravda tvoju plaću Aleksandre Stankoviću? Kažu bolje upućeni da je ona preko 70 tisuća kuna? Koji to tržišni zakon ponude i potražnje opradava tvoje basnoslovne honorare? Valjda hoćete reći da hrvatski narod putem RTV-pretplate rado plaća ovakve vaše izljeve zavisti i mržnje prema hrvatskoj reprezentaciji, hrvatskom narodu i hrvatskoj državi?

Činjenica kroz zaključak je slijedeća: Ovaj uspjeh hrvatske izabrane nogometne vrste ojačao je Hrvatsku. A to vama Stankoviću, i vama sličnima ne odgovara. Jer vi ste to slabiji što je Hrvatska kao država jača, odnosno to ste jači što je Hrvatska slabija. I to je razlog ovakvog vašeg napada na čovjeka kojem niste dostojni ni sandale odriješiti.
Hrvatska će jačati dok će primjeri biti osobe poput Luke Modrića, odnosno slabjeti dok primjeri budu osobe poput Aleksandra Stankovića.
To je sva mudrost.

“Nije u šoldima sve”, to je naša maksima.
“Mrzim sve ustaško osim kuna”, to je vaša maksima.

I nemojte određivati nas prema sebi, bolje bi vam bilo da se ugledate u nas i popravljate sebe. Jer, do tad najbolje što vam se može dogoditi je da vam najbolji ambasador bude tenisač, a nama najbolji veleposlanici naši veličanstveni nogometaši!

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

S ‘državnim udarima’ u demokratskoj zemlji se ne šali, u bilo kojem kontekstu

Objavljeno

na

Objavio

ilustracija - Krešimir Macan / Ratko Knežević (u krugu)

Nakon što je portal Kamenjar prozvao Službenog PR Vlade Republike Hrvatske gospodina Krešimira Macana, zbog komentara na twitteru u kojem je indirektno optužio “Vatrene da su pokušali izvršiti ‘državni udar’”, po društvenim mrežama se pokrenulo pitanje njegove ostavke ili otkaza.

Nedugo potom oglasio se na facebooku i sam Krešimir Macan:

Poštovani, tijekom današnjeg dana sam na osobnom Twitter profilu (što je i naglašeno u opisu profila upravo da bi se izbjegle krive interpretacije) ironično prokomentirao jedan status na Twitteru kojeg nisam autor.

Zbog manipulacije tim mojim komentarom iz kojeg se sada pokušava konstruirati da sam ja osobno prozivao bilo izbornika ili igrače hrvatske reprezentacije zbog bilo čega u vezi dočeka molim vas da konstatiramo par činjenica:
Osobno na bilo koji način nisam prozivao niti izbornika niti igrače, dapače izrazio sam zadovoljstvo da je doček Vatrenih i naroda bio spektakularan i bez incidenata te da je takva slika Hrvatske otišla u svijet.

Izrazio sam i zadovoljstvo da zbog mudrosti svih nazočnih na proslavi nije prošla nikakva politizacija dočeka, već da je u svijet otišla veličanstvena slika slavlja i zajedništva.

Žao mi je da oni koji pokušavaju manipulirati dočekom u političke svrhe to nastavljaju i nakon što ih je doček zajedništva demantirao.
Svi izneseni stavovi, kao što sam i napisao ranije, su moji osobni i nemaju nikakve veze funkcijom na koju sam imenovan u Vladi Republike Hrvatske,
napisao je Macan.

“Ironični” komentar Krešimira Macana

Ratko Knežević mu je u komentaru objasnio:

Gospodine Macan vi ste PR savjetnik Predsjednika Vlade, “premijera” Hrvatske po Ustavu.

Vijest o Vašem namještenju objavljena je u svim medijima kao press release Hrvatske Vlade. Ako vi kažete “i to ne uspio državni udar” onda obični građanin misli da je pokušaja državnog udara bilo. Nažalost, to je tako. PR je ozbiljan biznis, jer je upravljanje percepcijom. Velika većina gradjana RH nije imala tu percepciju koja joj je – ne ulazimo sada u razloge – htjela biti nametnuta i Vi morate snositi konzekvence. S “drzavnim udarima” u demokratksoj zemlji se ne šali, u bilo kojem kontekstu. (Ratko Knežević).

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori