Pratite nas

Reagiranja

Odgovor povjesničara Ivici Đikiću: ”Na tvojim lažima o Jasenovcu nećemo polomiti zube”

Objavljeno

na

pupovac goldštajn

Na izjavu Ivice Đikića izgovorene na promociji knjige Slavka Goldsteina „Jasenovac – tragika, mitomanija, istina“ reagirali su povjesničari mr. sc. Blanka Matković i  prof. Stipo Pilić.

[ad id=”93788″]

”Dana 9. travnja 2016. veći broj medija prenio je izjavu urednika portala Novosti Ivice Đikiće izrečenu dan ranije na predstavljanju knjige Slavka Goldsteina „Jasenovac – tragika, mitomanija, istina“. Tom prilikom Đikić je izjavio slijedeće:

”Takozvana kriva teza o ‘trostrukosti logora’ u Jasenovcu relativizira užas logora smrti, jedinog logora koji je dokumentirano postojao na mjestu Jasenovca. Knjigu Slavka Goldsteina treba shvatiti kao poziv da se ustraje u dokumentiranoj borbi za istinu o logoru u Jasenovcu, ali i kao poziv široj javnosti, svim našim građanima, svima koji djeluju u javnosti u Hrvatskoj, da je ovo točka otpora na kojoj će ovi koji pokušavaju umanjiti zločin i jasenovački logor, polomiti zube.”

Ovom izjavom Đikić se osvrnuo na autore znanstvenog rada o poslijeratnom logoru Jasenovac zbog čega smo primorani reagirati.

Uredništvu Novosti Blanka Matković obratila se emailom još 31. 3. reagirajući tada na čitav niz laži iznesenih na naš račun na njihovom portalu. Uredništvo Novosti i Ivica Đikić reagirali su „herojski“ (naročito za nekog tko poziva na lomljenje zubala) – šutnjom iako je autor objavljenih tekstova Slavko Goldstein upravo navodnu šutnju zamjerio nama.

Naš izvorni znanstveni rad objavljen je u prosincu 2014. u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Objavi tog rada prethodilo je dugogodišnje istraživanje u svim hrvatskim arhivima na kojemu smo radili samostalno.

Naš rad o poslijeratnom logoru Jasenovac, kao i prethodno objavljeni radovi, prošao je recenzentski postupak u skladu sa svim pravilima struke za razliku od radova osoba čija se mišljenja konstantno prenose u javnom prostoru i koje za ocjenu bilo čijeg znanstvenog rada nisu kvalificirane, uključujući Slavka Goldsteina i Ivicu Đikića.

Do ovog trenutku dokaze iznesene u spomenutom radu nitko nije znanstveno opovrgnuo. U radu nas je motivirala činjenica da su dosadašnji izvori o toj temi bili ponajviše svedeni na kratka usmena svjedočanstva koja nisu bila potkrijepljena nikakvim izvornim dokumentima. Kroz proteklih gotovo sedamdeset godina nije bilo ozbiljnijeg i temeljitijeg pokušaja istraživanja poratnog logora u Jasenovcu i naš cilj bio je popuniti tu prazninu.

Na temelju dostupnih dokumenata moguće je sa sigurnošću utvrditi da je na jasenovačkom području nakon završetka Drugoga svjetskog rata postojao sustav zarobljeničkih logora, a kasnije i Kazneni zavod/Zavod za prisilni rad, te su opravdane sumnje da su ondje uistinu počinjene i likvidacije. Iako rad uključuje dokumente koji se čuvaju u Spomen području Jasenovac i Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, ključne dokumente pronašli su u Državnom arhivu u Sisku i to u fondovima Narodnog odbora kotara Novska u kojemu je na primjer pronađen dokument s imenom upravitelja logora Jasenovac 1946. Anatolija Avramova i Sudskim predmetima političkih procesa Sisak u kojemu su pronađeni dokumenti Udbe koji svjedoče o bijegu zatočenika iz, kako se to u dokumentu navodi, „logora Jasenovac“.

U radu smo koristili preko 70 izvornih arhivskih dokumenata i potkrijepili ga sa preko 350 bilješki i svi zainteresirani mogu posjetiti navedene arhive i uvjeriti se u istinitost i autentičnost ovih dokumenata.

Navod Ivice Đikića da je ratni logora Jasenovac bio jedini logor na tom području najobičnija je laž koju demantira čitav niz dokumenata jugoslavenskih vlasti, uključujuću sudske spise i dokumente Udbe. Ivica Đikić svojim je istupom prekršio osnovna načela novinarstva i sve demokratske vrijednosti istaknute u Kodeksu časti hrvatskih novinara.

U Kodeksu se ističe da se „novinari se pridržavaju Ustava i zakona Republike Hrvatske, njeguju kulturu i etiku javne riječi i uvažavaju civilizacijska dostignuća i vrijednosti. Njihova je obveza pridržavati se profesionalnih etičkih načela.“ Ivica Đikić postupio je upravo suprotno negirajući civilizacijska dostignuća, odnosno u ovom slučaju znanstvena otkrića.

U Kodeksu se također ističe i čitav niz profesionalni načela koja je Đikić prekršio:

  1. Polazeći od načela da su u demokratskom društvu javna glasila slobodna, samostalna, istraživačka i otvorena za različita i raznolika mišljenja, novinar za svoj rad snosi odgovornost pred javnošću, zakonom i svojom profesionalnom organizacijom. Iznošenjem vlastitog i kritičkog stajališta u traganju za istinom, kao osnovnim načelom u profesionalnom radu, novinar aktivno sudjeluje u stvaranju javnog mnijenja i kolektivnom rasuđivanju o temama od javnog interesa.
  2. Pravo je i dužnost novinara zauzimati se za slobodan protok informacija. Novinar je obvezan iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju. On kritički prosuđuje izvore informacija i u pravilu ih navodi. Ima pravo i ne otkriti izvor informacije, ali za objavljeni podatak snosi odgovornost.
  3. U svim novinarskim prilozima, pa tako i u komentarima i polemikama, novinar je dužan poštovati etiku javne riječi i kulturu dijaloga te uvažavati čast, ugled i dostojanstvo osoba ili skupina s kojima polemizira. Kada izvještava o temama o kojima postoje različita relevantna stajališta, a posebice kada se iznose optužujući navodi, novinar nastoji sva ta stajališta predstaviti javnosti.
  4. Ako je novinar objavio netočnu informaciju, dužan ju je u najkraćem mogućem roku ispraviti. Ispravak treba nastojati objaviti na istom ili jednakovrijednom mjestu medijskog prostora i na isti ili jednakovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Isto vrijedi i za sve druge postupke kojima su prekršena načela ovog Kodeksa.
  5. Novinari u svom djelovanju poštuju, štite i promiču temeljna ljudska prava i slobode, a osobito načelo jednakosti svih građana. Posebna se odgovornost očekuje kad se izvještava ili komentira prava, potrebe, probleme i zahtjeve manjinskih društvenih skupina. Informaciju o rasi, boji kože, vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti, životnoj dobi, spolu, seksualnoj orijentaciji, rodnom izražavanju, bilo kojoj fizičkoj ili mentalnoj osobini ili bolesti, bračnom stanju, životnom stilu, društvenom položaju, imovinskom statusu ili razini obrazovanja novinar navodi samo ako je ona izrazito relevantna u kontekstu u kojem se iznosi. Nedopustivo je koristiti stereotipe, pejorativne izraze, ponižavajuće prikazivanje, kao i svaki drugi oblik izravnog ili neizravnog poticanja ili podržavanja diskriminacije.
  6. Baveći se političkim sukobima novinar uvažava građanska prava i slobode sudionika te osnove demokratskog političkog sustava. Pritom nastoji zadržati primjerenu profesionalnu distancu.
  7. Novinar, kao i svaki građanin, ima pravo na političko i drugo opredjeljenje. On, međutim, u svom djelovanju zauzima profesionalnu distancu prema aktualnim zbivanjima, što je jedan od preduvjeta za objektivno i profesionalno izvještavanje o događajima.

Unatoč činjenici da Ivica Đikić navodno nije član HND, s obzirom na ozbiljnost situacije i konstantnu zlouporabu javnog prostora tražimo od Hrvatskog novinarskog društva da se očituje o ovom slučaju.

Na kraju moramo ustvrditi da je neobično kako se u ulozi istinoljupca našao upravo Ivica Đikić, čovjek koji je na Istini zube polomio davne 1992. kada je prema vlastitom priznanju (urednik-novosti-ivica-djikic-iznio-detalje-iz-svog-zivota) svoju  profesionalnu karijeru započeo upravo falsificirajuću osobne podatke, a sada vlastite crimene pripusuje drugim osobama s kojima je izbjegao svaku mogućnost civiliziranog dijaloga.”

mr.sc. Blanka Matković, MPhil PhD Candidate Politics and International Studies

University of Warwick, United Kingdom

Stipo Pilić, prof. povijesti  O.Š. Kralja Tomislava Zagreb

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MILIJAN BRKIĆ – ‘Na žalost mnogih dušebrižnika, niti sam obuhvaćen niti spomenut u optužnici’

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednik Hrvatskog sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić poručio je u utorak, vezano uz podizanje optužnice i produljenje pritvora osumnjičenicima u tzv. “aferi SMS”, kako “na žalost mnogih dušebrižnika” on nije obuhvaćen niti spomenut u optužnici.

“Kao što znate, na žalost mnogih dušebrižnika, niti sam obuhvaćen niti spomenut u optužnici. Razumijem da imate brojna pitanja jer i mene interesiraju odgovori na puno njih, ali nisam odvjetnik da bih bio upoznat s cijelim predmetom pa vam za sada ne mogu ništa komentirati”, rekao je Brkić za Hinu odgovarajući na upit kako komentira podizanje optužnice protiv bivšeg policijskog informatičara Franje Varge i bivšeg vozača ministra poljoprivrede Blaža Curića, koje Uskok tereti zbog spriječavanja dokazivanja i pomaganja u tome nedjelu, te odluku da im se produlji pritvor.

Optužno vijeće prihvatilo je prijedlog tužiteljstva i produljilo istražni zatvor okrivljenicima zbog bojazni od ponavljanja kaznenog djela, izjavio je u utorak nakon ročišta glasnogovornik Suda Miroslav Rožac.

Optužnicom se prvookrivljenog Vargu tereti da je od sredine 2017. do 20. rujna 2018. na području Belišća i Zagreba izrađivao lažnu korespondenciju “navodno vođenu putem elektroničkih uređaja te prijepis i analizu navodne komunikacije između visokih dužnosnika i drugih osoba u Republici Hrvatskoj” u namjeri onemogućavanja i znatnog otežavanja dokazivanja u sudskom postupku koji se pred osječkim Županijskim sudom vodio protiv bivšeg čelnika Dinama Zdravka Mamića i još trojice okrivljenika, kao i postupku izručenja Hrvatskoj Ivice Todorića, o čemu je odlučivao nadležni sud u Velikoj Britaniji.

Iz sačinjene lažne korespondencije, smatra tužiteljstvo, proizlazi kako “pojedini državni dužnosnici dogovaraju neosnovano pokretanje kaznenog progona protiv navedenih osoba ili kako pojedini pravosudni dužnosnici vrše pritiske na druge pravosudne dužnosnike da se te osobe u kaznenim postupcima bez ikakve osnove i dokaza osude”, a sve kako bi se to koristilo kao dokaz teškog kršenja njihovog prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Curića se optužnicom tereti da je Vargi dostavljao potrebne podatke u vidu telefonskih kontakata pojedinih dužnosnika i drugih osoba.

Nakon otkrivanja afere mediji su tvrdili da su Vargine usluge koristili i bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko te zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, no oni su takve tvrdnje odbacili. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Frane Bilaver odgovorio Jutarnjem: ‘Hrvatski iseljenici imaju pravo na svoju zastavu’

Objavljeno

na

Objavio

Na sastanku hrvatskih iseljenika u Clevelandu na Stepinčevo 10 veljače 2019. godine odlučeno je i jednoglasno prihvaćeno kako će izgledati ZASTAVA I GRB HRVATSKE Dijaspore, izvijestio je tada HDZ-ov Frane Bilaver, istaknuti član dijaspore Sjeverne Amerike. No, u međuvremenu dobio je zanimljiv upit novinara iz Hrvatske u kojem konstatira da je “grb koji jako podsjeća na NDH-ov provokacija i da Frane Bilaver ne predstavlja cijelu dijasporu i da njegov grb i zastava ne znače ništa. Upit iz Jutarnjeg lista i Bilaverov odgovor prenosimo:

Dobar dan!

1. Kako ste nam poručili porukom na Facebooku, ovim putem postavljamo Vam iduća pitanja. Na skupu u Clevelandu 10. veljače, kako ste sami javno poručili, proglašen je službeni grb i zastava hrvatske dijaspore. Tko je sve na skupu predstavljao dijasporu? Tko je glasao za tu
odluku? Je li to sada grb i zastava hrvatske dijaspore i u SAD-a i u Australiji i u Čileu i u Njemačkoj?

2. Iz hrvatske Vlade, na naše pitanje, poručili su da je grb koji jako podsjeća na NDH-ov provokacija i da Vi ne predstavljate cijelu dijasporu i da Vaš grb i zastava ne znače ništa. Kako to komentirate?

3. Je li sličnost Vašeg “službenog grba i zastave” sa simbolima NDH slučajna? Molimo Vas da nam odgovorite što prije, kako bismo sutra u Jutarnjem listu mogli objaviti Vaše odgovore.

Unaprijed hvala.

Cijenjeni,

Očekivao sam konkretna pitanja a ne provokacije. Na sva pitanja možete naći odgovore u našoj objavi poslije sastanka u Clevelandu. U većini ovih pitanja skužio sam da se vi više želite baviti sa ustašama, NDH i tko je glavni ili ne za dijasporu.

Pa evo dragi moj ovako ”Hrvatski iseljenici imaju pravo na svoju zastavu i njihovo je pravo da je ističu uz službenu zastavu RH. Nije mi namjera da vas podučavam povijest niti da se pravim da sam ja neki povjesničar.

Ovo je Grb koji smo mi predložili koji je Hrvatski Državni sabor 1883.godine zakonom donio da vam ne objašnjavam dalje. To vam je oko 58 godina prije NDH.

Zatim uzeli smo u obzir i ovaj Hrvatski Grb iz 1519.godine a to vam je oko 422. godine prije NDH. I nije mi jasno zašto nam se nameće na silu nešto što nema nikakve veze sa nama. Bilo kroz pitanja bilo kroz komentare.

Pa čak i bivša SR Hrvatska je imala Grb sa prvim poljem bijelim znači li to da su i bivši komunisti veličali obilježja kako vi navodite NDH. Vidite dragi gospodine, vi isto tako kažete da netko iz Vladina ureda poručuje da Grb koji podsjeća na NDH-ov je provokacija te da ne znači ništa i da ja ne predstavljam cijelu dijasporu.

Čudno mora da je to neki anonimni izvor. I onda se opet vraćate s pitanjem da li je sličnost naše zastave i grba sa simbolima NDH slučajna .Ne znam što bi prije žalio ili se smijao, a gore sam vam stavio slike iz povijesti da se ne sramotite više.

Ja molim vas osobno i sve druge novinare da nikada više ne omalovažavaju službenu zastavu dijaspore. Nama u iseljeništvu nije potrebna ničija potvrda ili odobrenje za našu zastavu. Mi smo se sastali predložili jednoglasno usvojili I to je to. Samo je jedna zastava RH službena i međunarodno priznata a uz tu zastavu svaka županija, općina i grad imaju svoje. Pa se tako i iseljeništvo odlučilo da uz službenu zastavu RH ima i svoju koja će zastupati dijasporu.

Ja sam svjestan kao i mnogi drugi iseljenici da ćete vi ipak napisati to što ste zamislili ili ćete probati nas iseljenike po tko zna koji puta u povijesti omalovažiti. Ali mi znamo tko smo, što smo i što želimo.Mi smo Hrvati ljudi koji neizmjerno vole i poštuju svoju Domovinu a to smo i dokazali ne jednom nego svaki dan dokazujemo.

Hrvatska dijaspora je sustavno bez razloga proglašavna ustaškom. Ljudi koji jednostavno vole svoju domovinu proglašavani su neprijateljem. Od uspostave hrvatske države do danas sustavno je dijaspori priječeno ulaganje u domovinu bilo zbog državno sakcionirane korupcije, bilo zbog nametnute ideologije.

Dijaspora je po svojoj naravni kritična, promatra povijest kritički, ne prihvaća „nametnute ideološke istine“ nego je sprema samo tražiti Istinu.
Svi zahtjevi dijaspore od obične, u većini svijeta prihvaćene, mogućnosti dopisnog glasovanja (115 država svijeta, a broj stalno raste, omogućilo je glasovanje svojim dijasporama), do zahtjeva za borbom protiv korupcije, do jasnog zalaganja za pronalskom nestalih, lustracije u javnim tijelima države (dekomunizacija cjelokupnog hrvatskog javnog života), itd, bili su uvijek sustavno ignorirani bez obzira tko je bio i jest na vlasti.

Posljedica takvog sustava, velikog nesuočenog komunističkog mentaliteta i ideologije, urušenog gospodarskog potencijala, ideološki kontroliranih javnih medija, prodaje hvatskih dobara, itd., jest nastajanje nove dijaspore koje se već broji u stotinama tisuća.

Hrvatska dijaspora je svjesna da je ne daj Bože Hrvatska izgubila domovinski rat, dogodila bi se opet 1945.Križni put i mnoge nove Jazovke i Hude jame …. Hrvati dijaspore imaju pravo, na temelju povijesnog sjećanja, tražiti da Hrvati žive u pravednoj, pravnoj i moralnoj državi jasnih zakona, jasnih stavova, jasnih načela i temeljnog traženja da njihova uvjerenja budu s poštovanjem prihvaćena i cijenjena. Evo vam još jednom naša Zastava. I hvala unaprijed na razumijevanju, napisao je HDZ-ov Frane Bilaver.

Hrvatski iseljenici u Clevelandu usvojili Zastavu i Grb Hrvatske dijaspore

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari