ODLUKA JE PALA: Vrhovni sud odlučio o Perkovićevom izručenju!

Odluka mora biti izrađena, obrazložena i mora proći evidenciju. Prema tome, može biti objavljena tek kad sa spisom bude vraćena prvostupanjskom sudu.

Vrhovni sud RH donio je odluku o sudbini Josipa Perkovića i njegovoj predaji Njemačkoj. No, odluka će javnosti biti prezentirana tek idući tjedan. Kako Dnevno.hr ekskluzivno doznaje, Vrhovni sud potvrdio je odluku zagrebačkog Županijskog suda i donio odluku da se Josipa Perkovića, temeljem Europskog uhidbenog naloga, izruči Njemačkoj!

Odluka mora biti izrađena, obrazložena i mora proći evidenciju. Prema tome, može biti objavljena tek kad sa spisom bude vraćena prvostupanjskom sudu. Nakon što je oni otpreme strankama. Sve će se znati, nadam se, idućeg tjedna – rekao nam je glasnogovornik Vrhovnog suda, Dražen Tripalo.

Kalkulacije o odgodi odluke zbog pritisaka sa strane Tripalo je odbacio.

[box_light]Iako je 30.lipanj zadnji rok u kojem postupak oko izručenja bivšeg šefa Udbe mora biti završen, znajući koliko je vremena, truda i novca potrošio na spašavanja Josipa Perkovića, nije isključeno da nam Nobilo servira još neko iznenađenje. Samo je pitanje hoće li nam to Nijemci tolerirati?

Iako se u njemačkim medijima spekulira kako bi unatoč svim hrvatskim pravnim “peripetijama” 68-godišnji Josip Perković mogao već sljedećeg tjedna biti izručen Njemačkoj, to se sasvim sigurno neće dogoditi.

Nijemci su uvjereni da će odluka Vrhovnog suda biti ista kao i prošle godine, kada je jedan hrvatski državljanin izručen Sloveniji iako je njegov slučaj prema hrvatskom pravu zastario. Vrhovni sud je tada presudio da je moguće pozvati se na slovensko zakonodavstvo upravo zbog toga što je riječ o teškom kaznenom djelu. Do sličnog raspleta bi, nadaju se, moglo doći i u slučaju Perković, kojemu se na teret stavlja ubojstvo emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu 1983. godine. Dakle, hrvatski bi se suci, smatraju, opet mogli pozvati na njemačko zakonodavstvo, gdje taj slučaj nije zastario. I najvjerojatnije hoće.

Iako je hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić nedavno pokušala dezinformirati javnost o navodnoj njemačkoj nezainteresiranosti za ovaj slučaj, slično kao i njen šef Milanović koji je prošlo ljeto tvrdio kako “Lex Perković” nikog ne zanima u EU da bi ga pod prijetnjom sankcija doslovce preko noći promijenio, službeni Berlin i Europska komisija pomno prate hrvatsku pravosudnu farsu.

Primjerice njemački ministar pravde Ralf Riegel je prije par dana priopćio kako s “velikim zanimanjem prati proceduru vezanu uz Europski uhidbeni nalog”. Izražavajući povjerenje u nezavisno hrvatsko pravosuđe on je dodao kako će Njemačka pozorno pratiti razvoj događanja i čekati ishod slučaja. Štura, ali više nego jasna izjava.

Zašto je Nobilu toliko stalo do Perkovića?

I dok se čeka službena objava odluke Vrhovnog suda o izručenju Perkovića Njemačkoj, znajući koliko je truda, napora, snage, novca i vremena potrošio na zaštitu Josipa Perkovića, Ante Nobilo se sigurno neće predati.

Uoči današnje sjednice Vrhovnog suda kolegama je govorio kako nije optimist jer očekuje da će Vrhovni potvrditi Turudićevu odluku, odnosno odluku Županijskog suda u Zagrebu o izručenju Josipa Perkovića Njemačkoj. No dodao je, neće se predati do kraja. Samo nije rekao čijeg.

Naime, Vrhovni sud definitivno neće biti zadnja instanca. Konačnu riječ će ipak dati Ustavni sud, jer je Nobilo već pripremio ustavnu tužbu, kojom će od četvrtog stupa vlasti tražiti ne samo ukidanje svih dosadašnjih odluka nego i donošenje privremene mjere odgode odluke o izručenju dok se ne riješi njegova tužba.

To ne bi bilo prvi puta da Ustavni sud donese odluku o odgodi izvršenja sudske odluke. Napravili su to već u nekoliko slučajeva ustavnih tužbi ljudi koji su trebali ići na odsluženje kazne, napravili su to u poznatom slučaju Zagrebačke banke kada je odgoda spriječila naplatu štete pa se na izvršenje zapravo čekalo godinama. Odgodu je Ustavni sud donio i u slučaju svoje sadašnje sutkinje Slavice Banić koja nije stupila na dužnost sutkinje Ustavnog suda sve dok nije bio rješen pravni spor oko njenog izbora.

Nažalost ili na Nobilovu i Perkovićevu sreću, za razliku od hrvatskih sudova, Ustavni nije vezan strogim zakonskim rokovima. To bi onda mogla biti posljednja Nobilova karta. Čak i u najpovoljnijem scenariju, Ustavni sud neće za tjedan ili dva riješiti ovu ustavnu tužbu iako će sama po sebi imati “oznaku žurnosti”. Do tada Perković ostaje na slobodi, jer se sam postupak izručenja i sve što ga prati (prije svega ekstradicijski pritvor) odgađaju. No cijeli postupak bi morao završiti do 30.lipnja, a to znači da mu je ostavljen prostor ili za nestanak ili bolest. Naime, teško zdravstveno stanje može biti definitivna prepreka za eventualno izručnje jer takva osoba nije u stanju pratiti sudski proces, odnosno nije raspravno sposobna.

Doduše za takav rasplet mora se još mnogo toga posložiti, ali svi koji su vjerovali ili vjeruju da će slučaj Perković završiti za nekoliko dana, prevarili su se.

Ono što u cijeloj priči upada u oči je činjenica da se pažnja domaće javnosti uporno želi prebaciti na pravne dvojbe i pri tome se skriva meritum stvari: dakle više nije bitna Perkovićeva krivnja ili nevinost, nego je jedino bitna zastara za djelo koje im se stavlja na teret. A zastara u slobodnom hrvatskom prijevodu zapravo znači zaborav.

Naime za veći dio medija u Hrvatskoj koji otvoreno podržavaju Perkovićevo neizručenje uopće više nije bitno djelo. Bitno je samo je li nastupila zastara prema hrvatskim zakonima jer je za lažne “legaliste” i “moraliste” u Hrvatskoj forma bitnija od sadržaja. Jasno je i zašto.

Uporno nitko ne postavlja dva ključna pitanja. Dakle ako je bivši šef tajnih službi Josip Perković zaista nevin kada je u pitanju jedno (i jedino) udbaško ubojstvo za koje ga tereti neki sud – ono Stjepana Đurekovića, zbog čega se tako uporno opire izručenju. Ako zaista ima dokaze zašto jednostavno ne ode u Njemačku, ne dokaže svoju nevinost kako ne bi zauvijek nosio stigmu zločinca koji nikada nije osuđen. Opravdanje o nepoštenom suđenju je samo priča za malu djecu.

Drugo pitanje je zašto se u Hrvatskoj toliko lome koplja oko zastare kad Perković (i Mustač) u Hrvatskoj nikada za ništa nisu ni optuženi. Logično bi onda bilo raspravu o zastari ostaviti Njemačkoj.

Zanimljivo u ovom zadnjem dijelu pravosudne priče tek rijetki spominju ulogu Mladena Bajića i njegovog DORH-a koji su bili na strani zaštite bivši udbaša, jer osim što nisu nikoga godinama optužili za zločine nad hrvatskim emigrantima sada su otvoreno zastupali tezu kako izručenja ne smije biti. Na kraju ispada kako su se oko Perkovića apsolutno svi iskompromitirali – prvo Milanović i Josipović (koji se povukao na vrijeme), zatim ministar Miljenić, pa Vesna Pusić i na kraju glavni državni odvjetnik Bajić. Ali, nitko od njih nije ni pomislio da bi zbog toga trebao snositi odgovornost.

[/box_light]

Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?