Pratite nas

‘Odozgora promatra cirkus koji je ostavila iza sebe, i samo se slatko smije’

Objavljeno

na

Umrla je Lauren Bacall. Piše to tamo negdje dolje na portalima, tamo na samom dnu. Umrla je jedna od najvećih i najljepših glumica svih vremena, biser Hollywooda pedesetih i šezdesetih, kada je riječ glamur zaista nešto značila. Umrla je najveća ljubav Humphreya Bogarta, žena koja je snimala sa Merlinkom, cura kojoj su Amerika i čitav svijet jeli iz ruke.

laurenS vremena na vrijeme, u raznim društvima, uz koju čašu više ili manje, znala se potegnuti ona dobra stara tema – koga si od poznatih vidio u živo? Ja sam tu imao dosta sreće. Jednom sam se kod Central parka, ispred ulaza u neki hotel sudario s Davidom Carradinom, baš u vrijeme kada je izašao Kill Bill, pa sam se onako smušen zabezeknuo na tom pločniku, i na tren mi bilo žao što nisam ponio sablju. Na Broadwayu sam jednom naletio na Jeana Renoa, pretrčavao je ulicu, i umalo nas je pogazio isti bijesni taksist.

A jednog sam poslijepodneva stajao ispred famozne zgrade imena Dakota, baš tamo na onom komadu pločnika na kojem je Chapman presudio Lennonu, pa s jednim prijateljem radio rekonstrukciju događaja. Stajali smo ispred zgrade, lamentirali, mahali rukama, a onda su se vrata otvorila i pred nama se pojavila Lauren.

Tada je imala osamdeset i četiri godine.

I još uvijek je bila lijepa.

Šutke smo promatrali kako joj vozač otvara vrata, kako ulazi u limuzinu i nestaje u nepoznatom smjeru. Kasnije smo se pješice vraćali prema Villageu i razmišljali kako bi bilo lijepo ući u Laureninu glavu. Kako bi bilo lijepo vidjeti to što je ona vidjela i razgovarati s ljudima s kojima je ona razgovarala.

I sada je Lauren mrtva, i to sam pročitao na dnu naslovnica portala.

Tužan je to dan. Ne zato što je umrla Lauren, koja je sa osamdeset i devet godina vjerojatno i sama pomalo priželjkivala da ode. Ne zato što je umrla Lauren, jer je u taj svoj strpala još dvadeset raznih života, svaki od njih odživjela punim plućima, i kada proživiš takav dug i sadržajan život, onda je smrt zapravo radost, posljednje slavlje.

Tužan je to dan jer sam vijest o Laureninoj smrti pročitao na dnu portala, a na vrhu naslovnica šepurio se veliki, bogato opremljeni tekst o Kim Kardashian i novom trendu naziva Vocal Fry, načinu govora dubokim, gušećim glasom, koji je opće prihvaćen od strane tisuća i tisuća maloumnih američkih tinejdžerki.

Tužan je to dan jer često zaboravim kako je ovaj svijet pomahnitao, ali onda me ovaj raspored važnosti odabira svjetskih top tema podsjeti u kolikoj smo zapravo banani.

Globalna diva, žena koja je odigrala briljantne role u dvadesetak bisera kinematografije, žena koja je drugovala i ljubovala s državnicima i moćnicima, takva žena protiv tupave starlete crne kose i velike guzice, takva žena gubi utakmicu i pada na dno svjetskih tema.

Vjerojatno sada odozgora promatra cirkus koji je ostavila iza sebe, i samo se slatko smije.

A za koje desetljeće, kada se u nekim novim društvima, uz čašicu više ili manje, povede tema – koga si od poznatih vidio uživo? – vjerojatno će svatko moći nabrojati nekoliko svjetskih selebova koje je sreo na ulici.

Ali s obzirom na smjer u kojem svijet ide, uz sve te selebove radije ćemo okretati glavu na drugu stranu.

Hrvoje Šalković/dnevnik.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tomislav Karamarko: Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Došao je 18. studenoga, datum jakog pečata stradalništva, žrtve, ali i otpora i želje za životom jednoga grada i jedne zemlje.

U porušenom Vukovaru, gradu patnje i boli, niknula je taj dan klica života hrvatske domovine.

Još danas bole i razaraju srce prizori ostataka grada, prepunog leševa, i tužne ispaćene kolone naših sunarodnjaka koji napuštaju ognjišta. Bože dragi, zar opet kolone i križni putevi?

Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj. Hoće li vam ikada ovakva Hrvatska bar djelomično vratiti izgubljeno? Bar molitvu, ljubav i poštovanje, ali i brigu za neku novu djecu Vukovara i Škabrnje…

Zbog vas, ali i svih poginulih branitelja, moramo pobijediti sve one koji dovode u pitanje hrvatsku opstojnost i neovisnost, pa i vlastitu letargiju, bezvoljnost i obeshrabrenost.

“Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.”
(1 Kor 15, 57)

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Predsjednica objasnila zašto je u Kolonu sjećanja došla u žutim ‘zengama’

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari