Pratite nas

‘Odozgora promatra cirkus koji je ostavila iza sebe, i samo se slatko smije’

Objavljeno

na

Umrla je Lauren Bacall. Piše to tamo negdje dolje na portalima, tamo na samom dnu. Umrla je jedna od najvećih i najljepših glumica svih vremena, biser Hollywooda pedesetih i šezdesetih, kada je riječ glamur zaista nešto značila. Umrla je najveća ljubav Humphreya Bogarta, žena koja je snimala sa Merlinkom, cura kojoj su Amerika i čitav svijet jeli iz ruke.

laurenS vremena na vrijeme, u raznim društvima, uz koju čašu više ili manje, znala se potegnuti ona dobra stara tema – koga si od poznatih vidio u živo? Ja sam tu imao dosta sreće. Jednom sam se kod Central parka, ispred ulaza u neki hotel sudario s Davidom Carradinom, baš u vrijeme kada je izašao Kill Bill, pa sam se onako smušen zabezeknuo na tom pločniku, i na tren mi bilo žao što nisam ponio sablju. Na Broadwayu sam jednom naletio na Jeana Renoa, pretrčavao je ulicu, i umalo nas je pogazio isti bijesni taksist.

A jednog sam poslijepodneva stajao ispred famozne zgrade imena Dakota, baš tamo na onom komadu pločnika na kojem je Chapman presudio Lennonu, pa s jednim prijateljem radio rekonstrukciju događaja. Stajali smo ispred zgrade, lamentirali, mahali rukama, a onda su se vrata otvorila i pred nama se pojavila Lauren.

Tada je imala osamdeset i četiri godine.

I još uvijek je bila lijepa.

Šutke smo promatrali kako joj vozač otvara vrata, kako ulazi u limuzinu i nestaje u nepoznatom smjeru. Kasnije smo se pješice vraćali prema Villageu i razmišljali kako bi bilo lijepo ući u Laureninu glavu. Kako bi bilo lijepo vidjeti to što je ona vidjela i razgovarati s ljudima s kojima je ona razgovarala.

I sada je Lauren mrtva, i to sam pročitao na dnu naslovnica portala.

Tužan je to dan. Ne zato što je umrla Lauren, koja je sa osamdeset i devet godina vjerojatno i sama pomalo priželjkivala da ode. Ne zato što je umrla Lauren, jer je u taj svoj strpala još dvadeset raznih života, svaki od njih odživjela punim plućima, i kada proživiš takav dug i sadržajan život, onda je smrt zapravo radost, posljednje slavlje.

Tužan je to dan jer sam vijest o Laureninoj smrti pročitao na dnu portala, a na vrhu naslovnica šepurio se veliki, bogato opremljeni tekst o Kim Kardashian i novom trendu naziva Vocal Fry, načinu govora dubokim, gušećim glasom, koji je opće prihvaćen od strane tisuća i tisuća maloumnih američkih tinejdžerki.

Tužan je to dan jer često zaboravim kako je ovaj svijet pomahnitao, ali onda me ovaj raspored važnosti odabira svjetskih top tema podsjeti u kolikoj smo zapravo banani.

Globalna diva, žena koja je odigrala briljantne role u dvadesetak bisera kinematografije, žena koja je drugovala i ljubovala s državnicima i moćnicima, takva žena protiv tupave starlete crne kose i velike guzice, takva žena gubi utakmicu i pada na dno svjetskih tema.

Vjerojatno sada odozgora promatra cirkus koji je ostavila iza sebe, i samo se slatko smije.

A za koje desetljeće, kada se u nekim novim društvima, uz čašicu više ili manje, povede tema – koga si od poznatih vidio uživo? – vjerojatno će svatko moći nabrojati nekoliko svjetskih selebova koje je sreo na ulici.

Ali s obzirom na smjer u kojem svijet ide, uz sve te selebove radije ćemo okretati glavu na drugu stranu.

Hrvoje Šalković/dnevnik.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predrag Peđa Mišić: Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali?

Objavljeno

na

Objavio

FENIX

Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali.
Te 91′ bilo je nekako najlakše, koliko god to zvučalo čudno.
Imao si neprijatelja, znao si cilj, svrhu, sad je to sve upitno.

Ako mi danas raspravljamo o domovinskom ratu, o HOS-u, jesmo li ili nismo za “Dom spremni” čemu onda sve.
Sve se svelo na neke domjenke, lampaše, svijeće, vijence.
Imali i jedan političar jasan stav oko svega gore nabrojanog.

Iskreno, ne zamjerajući, mislim da niti ili mali broj od njih nije bio na prvoj crti, osjetio miris krvi, raskomadana ljudska tjela.
Oni me i ne čude, čudi me da roditelji, braća, sestre, djeca još uvijek takve podržavaju, daju im glas, pravdaju ih.
Neću tupit, pitam se što ja tu radim,

Moji stavovi su jasni i javni, nikad se nisam krio iza nikoga. Bio sam za Škoru, drugi krug za Kolindu, to su moji stavovi, ja nisam podložan tuđim. NE HVATAJTE ME NA EMOCIJE, NE DAM VIŠE

Mnogi su mi pisali, javno izgovorili, oni te samo iskorištavaju, kad im ne bude trebalo otpisat će te.
Analizirajući sve do sada, shvatio sam, ja zbog svojih poginulih prijatelja neću odustati.
Jesu li to ideali ili ne, ne znam.

Znam
HOS da
ZDS da
NESTALI da
SRBIJA NE

Jesam li u krivu to će narod reći. Putujem diljem lijepe naše, vlakovima, autobusima, bez putnih naloga o svom trošku uz pomoć dobrih ljudi.
Ja ću sebi dati za pravo mali odmor i razmisliti hoću li dalje ili ne.

Nisam se umorio ali ako nešto ne ide onda ne ide
Kasno je da se mijenjam
HVALA VAM

Predrag Peđa Mišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Mitropolit SPC Amfilohije odbacio poziv vlasti Crne Gore za dijalog

Objavljeno

na

Objavio

SPC se protivi crnogorskom zakonu o pravu vlasništva nad vjerskim objektima izgrađenim u Crnoj Gori do 1918. godine.

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije odbacio je poziv vlasti Crne Gore za dijalog o provedbi zakona o slobodi vjeroispovijedi u toj zemlji.

Srpska pravoslavna crkva može voditi dijalog s državom samo ako se povuče ovaj zakon, kazao je mitropolit Amfilohije u Podgorici, nakon protestne šetnje.

Ponovio je da je za crkvu taj zakon bezakonje i pokušaj otimanja svetinja te pozvao predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da posluša, kako je rekao, glas naroda.

Crnogorski predsjednik ponovio je kako povlačenje zakona nije opcija o kojoj se može razgovarati.

“Da smo smatrali da taj zakon treba biti povučen, sigurno ga ne bismo donosili. Sve argumente koje smo čuli protiv tog zakona, čuli smo u prethodne četiri godine”, izjavio je Đukanović.

Mitropolit Mihailo: Srbija i SPC nikada se nisu pomirili s tim da je Crna Gora postala nezavisna država

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari