Pratite nas

Herceg Bosna

Održiva kuća s tri sobe

Objavljeno

na

Hoditi i tražiti u današnjoj Bosni i Hercegovini nešto europsko, nešto demokratsko, nešto ekološko politički čisto, što bi tu zemlju ćinilo cjelovitom, i prihvatljivom svakom njenom narodu, posao je bez uspjeha. Teško je, zapravo nemoguće u toj „krčmi pogašenih svjetla“ naći nešto europolitički uređeno, kad je u toj zemlji nepravda koja u njoj i njome vlada isprljala i ocrnila sve vrjednote suvremenoga europskog demokratskog, i slobodnog svijeta. Nepravda je najveći zagađivač i najopasniji otrov svakog društva, a poglavito ovako desetljećima politički prljanog i ratom zamućenog bosanskohercegovačkog.

indexNepravda koje je bilo i prije Daytona, a ta američka vojna baza je uveličala nekoliko puta, pa čak i ozakonila i legalizirala, isprljala je i zagadila svaki segment beha društva, od susjedstva koje je ispregrađivala zidovima nepovjerenja, netolerancije, mržnje, sve do bilo kakvog osjećaja za zajedničku bosanskohercegovačku budućnost. Naprosto u takvoj zemlji nepodnošljive nepravde sve je njome isprljano i zagađeno, do nemogućeg i sigurnog hoda po svakoj stopi nestajuće i propadajuće zemlje.

Iz te bosanskohercegovačke političke prljavštine više ni jedan njezin narod ne vidi čak ni vlastitu budućnost, a zajednička već se davno izgubila u toj zagađenosti, u tom interesno političkom mulju, kakav obićno ostaje iza rušilački ratni cunamija. Zbog takvog prljavog političkog gliba, i blata, gotovo da više nitko i ne ulazi u Bosnu i Hercegovinu, osim prošli okupatora koji se vraćaju na bošnjački poziv, i radikalni islamista koji, politikom isključivosti, brišu sve beha ljepote šarenila nacionalni i vjerski boja. Ubijaju joj i trgaju sve ono europsko, demokratsko i slobodno, s ciljem potpunog deeuropeiziranja, odnosno dekristijanizaranja tog europskog prostora. To su i oni koji zovu petstogodišnjeg ubojicu Bosne i Hercegovine da se vrati, i oni što mu je ostavljaju „u amanet“, a sve druge političke neistomišljenike i nebošnjačke strane koje Bosnu i Hercegovinu vide europskom i uređenom zemljom, oslobođenoj od svakog agresora i okupatora, nazivaju ili izdajnicima, ili agresorima, ili ustašama, ili četnicima, ili islamofobistima.

Tako je za bošnjačku stranu hrvatska obrana Bosne i Hercegovine, na početku velikosrpske agresije, a kasnije i od velikomuslimanske, velikohrvatsko osvajanje, i izjednačavanje hrvatske obrane sa srpskom okupacijom. No, velikomuslimanski i mudžahedinski rat za Bosnu i Hercegovinu, za Bošnjake, je jedino ispravna i pravedna borba, koja nema alternativu i drugi put te zemlje. A upravo je ta njihova borba zauvijek ubila prijeratnu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj više, gotovo, i nema traga o euromuslimanima, narodu tolerancije, dijaloga, suživota. U vrijeme najmasovnijeg stradanja poslije Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini, gdje se zabarakidirani velikosrpski, i velikomuslimanski, fašizam otkrio u najcrnjem svom obliku, u slikama Srebrenice i opustošene hrvatske Lašvanske doline, u Engleskoj su tadašnji, a i sadašnji budući da su isti, političari zabranili da se prikazuju slike stradanja na beha prostorima. Razlog je bio strah od traumatiziranja svoje kolonijalne javnosti. Zapravo bio je to bezuspješni pokušaj skrivanja vlastite odgovornosti, i suodgovornosti, u tom velikosrpskom i velikomuslimanskom fašističkom rušenju europske Bosne i Hercegovine. No, bio je to ipak uspješan potez zabrane velikosrpskog i velikomuslimanskog širenja ubijanja i rušenja na Zapad.

Time su Englezi napravili sve preduvjete za zločinački čin skrivanja vlastitog sudjelovanja u pripremama i realizacijama Ahmića, kao ratnog mjesta sukoba Hrvata i Muslimana. Ahmići su, zbog toga, zlodjelo britanski obaviještajni službi, koje i danas pokrivaju beha političku stvarnost. Engleska obaviještajna umješanost u beha sukob odgovorna je strana u procesu deeuropeiziranja beha Muslimana. Ne može se govoriti o slobodi pojedinca, naroda ili države, sve dotle dok se istina zataškava, iskrivljuje, skriva i na bilo koji način zatrpava. Sve dok se istina ne smije govoriti u svom snažnom i glasnom glasu, onako kakva je ona bila i kakva jest, nema slobode i pravde. Ako se istina skriva, ako se omalovažava, iskrivljuje, filtrira, i zabranjuje joj se da sama govori, to je znak da u društvu vlada nepravda, da ima pobjednika i gubitnika, da su jedni pravedniji od drugi, a time i slobodniji. Opasan je to znak diobe društva kojeg dijeli zid laži. Na jednoj strani te provalije je ušutkana istina, na drugoj glasna laž, na jednoj strani potlačeni i obespravljeni gubitnik i porobljeni, na drugoj oholi i silni pobjednik. Obično onaj pobjednik koji skriva, iskrivljuje i ne priznaje istinu pobijeđenog, ušutkanog, i porobljenog.

Takav pobjednik nije nikako, i nikada, pobjednik nad laži i pravdom, on je, zapravo, proizvođač laži i nepravde. On je lažni i nezasluženi pobjednik. To je skrivatelj istine i širitelj laži, diktator u datom povijesnom vremenu, rušitelj budućnosti društva, i svijeta u cjelini. To su strahovladari ograničenih sposobnosti, i zbog toga neograničene moći vladanja. Suvremeno stanje u Bosni i Hercegovini je jasan pokazatelj vladavine nepravde, ugnjetavač i ubojica istine, rušitelj budućnosti. Beha pobjednik, pobjednici, Bošnjaci i Srbi na isilvoski način ubijaju beha istinu, kako onu iz daleke prošlosti, no još jače onu iz jućerašnjeg vremena građansko konfesionalnog beha sukoba. Stoga ta zemlja i jest u stanju propadanja i nestajanja, jer je pobjednici pokušavaju graditi na laži, a to je kuća bez temelja.

No, za beha Hrvate to je kuća i bez zidova. Jer kako je zamišljati, voliti i graditi kao kuću kada su im oteli i sobu, i kada su ih protjerali gotovo izvan svih beha granica. Dok su Bošnjacima i Srbima na diobi u Daytonu dali i više negoli im i pripada, Hrvatima su oduzeli i oteli i ono što im po dimenzijama suverenosti i konstitutivnosti, po mjerilima Međunarodni konvencija o ljudskim pravima i slobodama, i o pravima i slobodama naroda, pripada. Oduzeli su im ognjište s namjerom trajnog gašenja trinaeststoljetne vatre u obećanoj im i darovanoj zemlji.

Ispraviti daytonsku nepravdu, i daytonske dobitnike Bošnjake i Srbe izjednačiti sa daytonskim gubitnicima i žrtvama Hrvatima, što je bezalternativni preduvjet izgradnje zajedničke beha kuće za sva tri njena stanara, Bošnjake, Srbe, i Hrvate, moguće je jedino kroz obilježavanje i priznavanje i hrvatske „sobe“ u toj tonujućoj kući. Bosna i Hercegovina kao kuća Bošnjaka, Srba i Hrvata održiva je jedino sa tri sobe, po jedna za svakog njenog naroda. Svaki drugi projekti, i gradnje, a već su mnogi bezuspješno, kao i ovaj daytonski, iskušani, gradnja je kuće na pjesku s vijekom trajanja do ponovne nabujalosti mržnje. A, na žalost, u Bosni i Hercegovini ništa ne raste tako brzo kao mržnja. Mržnja koju su daytonisti posijali, a betoniranjem neodrživog stanja Bošnjaci i Srbi njeguju i čine sve da izraste u veličinu koja će trajno podijeliti tu zemlju, i iz nje izbrisati svaki hrvatski trag.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

24. obljetnica utemeljenja 2. gardijske brigade HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Jedna od elitnih postrojbi HVO-a sudjelovala je u desecima pobjedničkih operacija oslobađanja

Ciganske livade, Korićina, Glamoč, Čemernica, Jajce, Ugar…, neka su od brojnih mjesta koja su tijekom Domovinskog rata uspješno oslobodili pripadnici II. gardijske brigade Hrvatskoga vijeća obrane pri čemu su poginula njezina 163 pripadnika.

2. gardijska brigada je bila gardijska mehanizirana brigada Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata i poslijeraća u Bosni i Hercegovini.

Brigada je utemeljena 13. prosinca 1993. godine odlukom Glavnog stožera HVO-a, a kroz nju je prošlo 5.000 gardista.

Na temelju zapovijedi pokojnog predsjednika Herceg Bosne Mate Bobana, u prosincu 1993. godine osnovana je II. gardijska brigada HVO-a u čiji sastav su ušle Širokobriješka Kažnjenička bojna, Lakojurišna bojna, Hrvatska legija časti, 60. gardijsko-desantna bojna “Ludvig Pavlović”, a nešto kasnije i Postrojba za posebne namjene Gavran 2. Od tada do kraja rata prošli su, kao jedna od najelitnijih postrojba sva teška ratišta.

Sjedište brigade je bilo u vojarni Stanislav Baja Kraljević u Rodoču, južnom prigradskom naselju grada Mostara

Brigada je prošla mnoge bojišnice do južnog, dubrovačkog bojišta do Manjače, pritom oslobodivši mnoge gradove (Kupres, Glamoč, Mrkonjić Grad, Jajce, Šipovo …) i kao takva slovila je za jednu od najslavnijih i najboljih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane, a svoje živote za domovinu i slobodu dala su čak 163 pripadnika ove brigade.
Kapelica sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika brigade, koja se nalazi unutar spomenute vojarne ujedno je i spomenik palim braniteljima, na zidovima su ploče s imenima i slikama poginulih gardista.

Nakon rata zadaće brigade su bile da unutar HVO-a, koji je zajedno sa Armijom BiH činio Vojsku Federacije Bosne i Hercegovine, štiti bošnjačko-hrvatski entitet u BiH od rata, poplava, požara i sl. Brigada je tijekom1998. godine bila na obuci u Turskoj, u sklopu NATO-a.

Tijekom 2001. godine, 2. gardijska brigada zajedno sa ostalim postrojbama hrvatske komponente Vojske FBiH daje potporu Hrvatskoj samoupravi.

Hrvatski narodni sabor je pozvao časnike i vojnike hrvatske komponente Vojske Federacije BiH na samoraspuštanje. Većina časnika i vojnika, samovoljno, ovaj je poziv ispoštovala, te su vojarne HVO-a ostale prazne.

Jedine posljedice samoraspuštanja, na kraju, su bile nekoliko izgubljenih plaća za vojnike i časnike HVO-a, kao i gubitak položaja u vojnoj hirerahiji za one osobe koje su se najgorljivije založile da se raspuštanje provede.

Reformom obrane u BiH 2005. godine Vojska Federacije BiH zajedno sa Vojskom Republike Srpske je integrirana u sastav Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Danas se Oružane snage Bosne i Hercegovine sastoje od tri pukovnije, a 1. pješačka (gardijska) pukovnija je nasljednica Hrvatskog vijeća obrane.

Kamenjar.com

General zbora HVO-a Stanko Sopta: Uloga HVO-a u vojno redarstvenoj operaciji Oluja je neupitna!

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Komemoracija generalu Slobodanu Praljku

Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte

Zagreb, 11. prosinca 2017.

GOSPODINE GENERALE!

Ja znam da si s nama. Da, s nama danas u ovom sjećanju točno u podne u Lisinskom. Sjediš u svakom stolcu ove dvorane, stojiš na svakom mjestu gdje netko danas u ovoj dvorani stoji, misliš naše misli, želiš naše želje, tužiš naše tuge, živiš naše radosti. S nama si na svakom pedlju Domovine i danas i svu vječnost. Vjetrom čežnje misao nam nosiš, misao što je neumorna, kojoj nikad san neće sklopiti oči.

Htjeli smo još tilovina žutih uživati, željeli vrhunce naših gora dušom osvajati, na poljima našim još tolika kola odigrati. Hercegovina i Bosna i Hrvatska stoji kao ukopana i ime ti tiho  Tvoje na usnama našim titra.

Ogromno si svoje tijelo i još veću dušu svoju, Generale, uvijek na dlanu imao. Bez zadnje suzdržane misli, ili kolebanja, iskreno do boli i za prijatelja i za neprijatelja. Nije bilo tajne na tvom ratnom putu, nije bilo zakulisnog, nejasnog, tamnog. Uvijek si kročio onom stranom života na kojoj je sve bilo bjelodano.

Tko Te mogao razumjeti? Tko? Ne oni i onaj tko nije bio iskren i tko nije bio spreman za ideale sve dati. Generale, Tvoji su te vojnici Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane uvijek razumjeli i s tobom bili jedno. Znali smo da bi i za naš mali prst dao sve na svijetu. I to su svi znali, jer si takav i to si svima rekao. Iskreno do bola.

Ostala je Tvoja rečenica koju je čuo cijeli svijet, i koja će cijelom svijetu odzvanjati u ušima:

SLOBODAN PRALJAK NIJE RATNI ZLOČINAC. S PRIJEZIROM ODBACUJEM VAŠU PRESUDU.

Ostaješ s nama, Generale. Stojimo Ti do kraja postrojeni na prijavak. Zore će i sutoni Herceg Bosne u sve dane s Tobom živjeti.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari