Pratite nas

Odžak dobio bitku na Bosni, izgubio na Savi

Objavljeno

na

Općina Odžak, smještena na krajnjem sjeveru Bosne i Hercegovine, ovih dana bila je dvije velike bitke – jednu s rijekom Bosnom, a drugu sa Savom.

“Bitku sa Bosnom smo dobili, a sa Savom, nažalost, izgubili”, kaže načelnik Općine Odžak Hajrudin Hadžidedić za Al Jazeeru.

Ističe kako je najgora situacija bila na mjestu gdje se Bosna ulijeva u Savu.

“To je bila neviđena količina vode, ne smijem na to više ni misliti. Kada je pukao nasip na Prudu, došlo je do izlijevanja. Nasreću, nasip kod Svilaja je sačuvan. Imali smo 400 ljudi na nasipu, koji je bukvalno drhtao pod nogama. Građani su nadljudskim naporima sačuvali grad od katastrofe i ja sam ponosan što sam načelnik grada u kojem žive takvi ljudi”, kaže Hadžidedić.

Sam grad Odžak ostao je na suhom, mada je voda došla na 150 metara od krajnjih naselja, ali su sva okolna naselja potopljena.

odzak_ajb_main

 

Strah od zaraze

Općinski načelnik kaže da je pod vodom između 1.500 i 1.600 domaćinstava i oko 5.000 raznih objekata, a raseljeno je blizu 5.000 ljudi.

Odžak je primio ugrožene ne samo iz općine Odžak, nego i iz Šamca, Orašja i Domaljevca, a smješteni su većinom u sportskoj dvorani, po restoranima, privatnim kućama…

Esma Ibrahimović,  medicinska sestra u Domu zdravlja u Odžaku, kaže da se danas stanje malo smirilo, da se nivo vode povlači, ali da je u samom Domu zdravlja i dalje vanredna situacija.

“Radimo danonoćno, ne samo zaposleno osoblje, nego i volonteri iz srednjih škola, kojih je nekoliiko stotina. Jedan odjel bolnice smo proširili i tu primamo zdravstveno ugrožene. Ono što je važno jeste to da nije bilo ljudskih žrtava, mada smo, skoro do jučer, do pacijenata dolazili samo čamcima”, kaže Ibrahimović.

Almir Terzić, ljekar opće prakse, kaže da je Dom zdravlja Odžak primio 40 hemodijaliznih pacijenata iz Šamca.

“Znam da u Šamcu ima 70 hemodijaliznih pacijenata, mi smo primili  40, i ne znam šta se dešava s ostalih 30. Uglavnom, svi koje smo mi primili su zbrinuti. Istina, bilo je pacijenata koji i po četiri dana nisu imali potrebnu terapiju, ali sada su oni u dobrom stanju. Također smo primili osam pacijenata iz Orašja i oni su se vratili svojim kućama čim je put otvoren”, rekao je Terzić.

Negova kolegica Aida Terzić ističe da je u poplavama stradalo mnogo životinja i stoke i da Odžaku sada predstoji treća bitka – ona sa zarazom.

“Sada očekujemo val zaraze, jer je puno lešina životinja, zato apeliram na sve nadležne organe da nam pošalju potrebnu mehanizaciju i sredstva za dezinfekciju. Osim toga, u Odžaku nema vode za piće. Imamo samo tehnološku vodu i treba pod hitno nešto uraditi da se voda očisti”, kaže doktorica Terzić.

Volonterski rad umjesto maturske večeri

Ljekarima pomaže i skoro čitav IVb razred Srednje medicinske škole “Pere Zečevića”.

Ivan Đojić je jedan od njih. Kaže da se razred spremao za proslavu maturske večeri kada je došlo do poplava.

“Otkazali smo maturu i organizirali se za pomoć narodu. Radimo u tri smjene i pomažemo pacijentima, ljekarima, sestrama… Radimo sve što se od nas traži: od dijeljenja terapije, preko hranjenja, pa do kupanja pacijenata. Tu su s nama i učenici iz prvih, drugih i trećih razreda”, kaže Ivan i napominje kako mu je ovo istinski maturski rad i lekcija koju nikad neće zaboraviti.

“Pamtit ću do kraja života sve ove ljude, koji nam se non-stop zahvaljuju, i to što smo se u ovoj nesreći svi ujedinili”, rekao je Ivan.

Općinski načelnik ističe da je načinjena stomilionska šteta i da će trebati najmanje deset godina se općina vrati na stanje od prije poplava.

“Kad budemo u prilici da zbrojimo kompletnu štetu, plašim se kolika će to cifra biti. Ne samo da su stradale kuće, objekti, ceste i mostovi, nego i veliko poljoprivredno zemljište i stočni fond. Nego, sada trebamo razmišljati kako da s najmanjim ljudskim žrtvama izađemo iz zaraze koja bukvalno vreba”, kaže načelnik Hadžidedić.

U Odžak je počela pomalo pristizati humanitarna pomoć, međutim, ono što im sada najviše treba jesu pumpe za ispumpavanje mulja i blata, agregati, lopate, sredstva za dezinfekciju, sredstva za pročišćavanje vode, rukavice, maske, čizme, zaštitne kabanice…

Izvor:Snježana Mulić-Softić/Al Jazeera

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Ivica Pandža Orkan: Na sceni je hrvatsko krivosuđe

Objavljeno

na

Objavio

U ovom tjednu obilježavamo tragediju Vukovara. Kako se u Hrvatskoj procesuiraju ratni zločini? Kolike su kazne počiniteljima? Hoće li Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, izaći na slobodu? Gosti u HRT-ovoj emisiji Otvoreno bili su Danijel Rehak – predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, Dražen Bošnjaković – ministar pravosuđa, Ivica Pandža Orkan – umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, Marin Mrčela – zamjenik predsjednika Vrhovnog suda RH, Eugen Jakovčić –Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Ksenija Pavić- zamjenica glavnog državnog odvjetnika.

Rehak je rekao da je bio u logoru Stajićevu gdje su doživljavali strahovita premlaćivanja pojedinca. Istaknuo je kako su u četiri kutije prikupili iskaze svih članova Udruge, te ih 2002. godine predali Mladenu Bajiću. “Do dana današnjeg nismo dobili odgovor niti je itko išta pokrenuo po tom pitanju”, rekao je Rehak.

Zamjenica glavnog državnog odvjetnika rekla je da su u odnosu na ratne zločine u logorima u Srbiji nadležna državna odvjetništva u Hrvatskoj pokrenula više kaznenih postupaka. “Tako je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku u srpnju 2011. podiglo optužnicu protiv najvišeg zapovjednog vrha tadašnje JNA, zbog teških ratnih zločina počinjenih na području Begejaca i Stajićeva. Činjenica je da je većina okrivljenika nedostupna. Oni su u Srbiji, a Srbija ne izručuje svoje državljane”, rekla je Pavić. Dodala je da kada se govori o ustupu kaznenog progona da su nadležna državna odvjetništva u RH podigla čitav niz optužnica i protiv visoko pozicioniranih zapovjednika temeljem zapovjedne odgovornosti. “Ustup takvih predmeta Srbiji ne dolazi u obzir, jer oni ne žele suditi po zapovjednoj odgovornosti pa bi ustupanje takvog predmeta značilo da bi ti zapovjednici, koji su procesuirani po zapovjednoj odgovornosti, ostali amnestirani”.

“Ovo je šuplja priča državnog dužnosnika RH”, rekao je Pandža Orkan, te dodao da je na sceni hrvatsko krivosuđe. Upitao je zamjenicu glavnog državnog odvjetništva kada će biti podignuta optužnica za zločin u selu Gornje Jame kod Gline i kada će netko završiti u zatvor u za ratni zločin u selu Kostrići? Dodao je da je Bačin poseban skandal. “U vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, uhićena su dva srpska pobunjenika i presuđen im je zatvor na 14 i 12 godina za ratni zločin u Bačinu. Nejasno je tko ih je i kako pustio na slobodu i sada su na području SAD-a i Kanade”, rekao je Pandža Orkan.

Ministar Bošnjaković istaknuo je da ministarstvo pravosuđa prati napredak Srbije u onim pitanjima gdje su stavljena određena mjerila, a to je pitanje reguliranja univerzalne jurisdikcije, te pitanje nestalih o čemu brine ministarstvo branitelja. “Bilo je pokušaja da se određeni napretci ostvare, ali nažalost nije otišlo daleko. Želimo postići sporazum s njima o procesuiranju kaznenih djela na način da iz cijele procedure izbacimo zakon o univerzalnoj jurisdikciji”, rekao je te dodao da oni uopće nisu zainteresirani, te dok se ne vide napreci i dok oni ne budu imali pravilan stav prema tome, mi kao članica EU-a ne možemo dati suglasnost za zatvaranje poglavlja 23″, rekao je ministar.

Zamjenik predsjednika Vrhovnog suda RH osvrnuo se o tzv. suđenjima u odsustvu, rekavši da je to bila rana faza 90-tih godina koja ne služi nikome na čast. Istaknuo je da na hrvatskim sudovima sa današnjim danom imamo 109 predmeta ratnih zločina koji su u tijeku.

Pavić je rekla da se nerijetko u javnosti čuje da državno odvjetništvo ne procesuira ili nije to učinilo u dovoljnoj mjeri, te naglasila da je državno odvjetništvo na području RH do sada procesuiralo 3.594 osobe, podigli su optužnice za 2107 osoba, te da su hrvatski sudovi na temelju njihovih optužnica do sada donijeli gotovo 1.500 presuda. “Naša državna odvjetništva optužila su 2107 osoba, a primjerice na Haškom sud za vrijeme 25-godišnjeg postojanja podignuta je 161 optužnica i donijeto je 90 presuda sa svom logistikom koju taj mehanizam ima”, naglasila je Pavić.

Jakovčić je rekao da podržavam gospodina Orkana, jer statistika do koje su došli potpuno odgovara onome što on govori. “Evidentno je da je nakon ulaska Hrvatske u EU, opao broj suđenja za ratne zločine u RH. Događa se porazna situacija, vraćamo se u loš trend 90.-tih godina, a to su suđenja u odsutnosti. U 2017. godini podignuto je 12 optužnica. U odnosu na 34 okrivljenika, njih 33 su nedostupna pravosuđu i to je stravična brojka”, rekao je.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kremaljsko-bruseljski zagrljaj

Objavljeno

na

Objavio

Gledam i slušam, i ne mogu vjerovati! Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić svečano se u moskovskomu Kremlju obraća domaćinu: „Poštovani prezident Vladimir Vladimirović Putin, pozdravljajući i čestitajući Den narodnoga jedinstva, spasibo – na Ordenu družbe i prijateljstva na blago naša dva prijateljska goroda, goroda Moskve i goroda Zagreba…“ itd.

Dobro, reći ćete. I mi smo gledali i slušali. Ali nikako ne shvaćamo što to diže tvoju nevjericu kao prepelicu iz parloga? Možda ti ide na živce Bandićeva slava? Ne možeš vjerovati da se nekadanji ministrant kod fra Blage Brkića u Ružićima, potonji „stručno-politički radnik za ONO i DSZ“ Općinskoga komiteta SKH na zagrebačkoj Peščenici i na posljetku najdugovječniji gradonačelnik Grada Zagreba – ukratko, da se Milan Bandić vinuo na sam vrh slavenskoga svijeta! I da je toga i takva Milana Bandića prvi čovjek slavenskoga svijeta, Vladimir Vladimirovič Putin, okitio Redom prijateljstva! To tebi ne ide u glavu, pa iz tebe cvile samo zavist ili zloba.

Ni govora! Čudni su puti Gospodnji. Pred svakim od tih putova ja samo sklapam ruke. Vaša sumnjičenja ne poričemo ni ja ni moja krjepost. Poriču ih – u ovo „postčinjenično doba“ – sirote činjenice. Milan mi Bandić osobno nije učinio nikakvo zlo. Osobno se gotovo i ne znamo. Iste smo Crkve vjernici. Kakvi? Ja ne „zagledam u bubrege“. Nije mi Bandić ni ideološki protivnik. On od raspada komunizma nema nikakve ideologije. Ni u svjetonazornom smislu nije mi Bandić trn u oku. On me u tom pogledu uglavnom nasmijava. Sve u svemu, pojedinac imenom Milan Bandić ne zavrjeđuje moju javnu pozornost.

Pa zašto onda progovaram o njegovim najnovijim zgodama i nezgodama? Nisam li nakanio izvrgnuti ruglu hrvatskoga uglednika samo stoga što mi se taj uglednik ne sviđa?

Bandićeve zgode i nezgode mene zanimaju samo toliko koliko grade ili razgrađuju hrvatsku zajednicu. Što jest – jest: volim se podrugnuti. Ali nije mi ovaj put do toga. Da mi je do smijeha, moje bi potrebe posve zadovoljilo rusko televizijsko izvješće o Putinovoj dodjeli Reda prijateljstva Milanu Bandiću i hrvatsko medijsko „prigovaranje“ o prijateljstvu Milana Bandića s Arkanovim pobratimom Draganom Markovićem Palmom. Mogao bih se srditi na Bandića. Kako nije znao koga je – i u moje ime – pozvao u goste?! Mogao bih prezreti vođe braniteljskih udruga, jer Bandiću lukrativno povjerovaše i oprostiše. Kako to? Pa obje strane znaju da obje strane lažu, ali znaju i da jedna drugoj trebaju, a to je znanje dostatno da obje laži, dok Bandić pokajnički „guta žabe“, blistaju kao istine. No tu se samo od sebe nameće pitanje: Tko je u toj priči više ukaljao ideale Domovinskoga rata, Bandić ili braniteljski vođe?

Moja se neznatnost, slušajući Bandića u Kremlju, s drugih razloga zaprepastila. Nisam mogao vjerovati da čovjek pri zdravu razumu na takvu mjestu i u takvu povodu može izgovoriti onakvu hrvatsko-rusku leksičko-sintaktičku „zmešariju“ kakvu je, improvizirajući, složio i izložio zagrebački gradonačelnik. Bilo je tu svašta. Mene se najdublje dojmilo podvostručenje: „Orden družbe i prijateljstva“. Ruska je naime „družba“ hrvatsko „prijateljstvo“. I mislio sam: Bože, Bože! Kako je to moguće?! Pa ne mora zagrebački gradonačelnik znati ruski. Ne mora znati ni engleski. U Moskvi je mogao govoriti – hrvatski! Rusi bi ga razumjeli, bilo s prevoditeljem ili bez prevoditelja. Uostalom, mogao je naučiti napamet tih nekoliko rečenica zahvale na ruskomu.

Kako u „Mjesecu hrvatske knjige“ govorimo o učvršćivanju i razvijanju hrvatskoga nacionalnog identiteta, nekako sam se tako reći prirodno, slušajući zagrebačkog gradonačelnika u Kremlju, sjetio Jurja Križanića. Križanić je u XVII. stoljeću na osnovama govora svoga ozaljskog zavičaja pokušao svim Slavenima stvoriti zajednički jezik. I od toga sjećanja prožela me je grozna nelagoda. Je li moguće da se sveslavenstvo povukodlači?

Vi se smijete? Ali nije smiješno. Pustimo sad Bandićevo i Palmino zagrebačko-jagodinsko jugoslavenstvo. Od njih ni ja ne očekujem nikakvo „Gramatično izkazanje“. Ali razumno je bojati se Berlina i Bruselja. Odande bi, bude li škuda, moglo poteći mnoštvo čuda. Jedno je ove godine, usred „Mjeseca hrvatske knjige“, najavio rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras pod lukrativno naprjednim imenom: „Zajednica sveučilišta Jugoistočne Europe i Zapadnoga Balkana“.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari