Pratite nas

Herceg Bosna

Ogromno zanimanje za film “Huda jama – strogo čuvana tajna” u Ljubuškom

Objavljeno

na

Sinoć je u organizaciji općine Ljubuški i HKD Napredak prikazan potresni dokumentarni film „Huda jama – strogo čuvana tajna“ autora akademika Romana Leljka, piše Ljportal.com

Film je snimljen u produkciji američke filmske tvrtke iFilms LLC u suradnji s Hrvatskim filmskim institutom, a prema predlošku istoimene knjige Romana Leljaka Huda jama, odnosno o stradanju hrvatskih, slovenskih i austrijskih civila koje su bez suđenja zvjerski mučili i pogubili komunisti 1945. godine, par tjedana nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Partizani su nagurali par desetaka tisuća mladih ljudi, djevojaka te ih žive zazidali u okna rudnika u kojima su svi skupa preminuli mučeničkom smrću.

Bitno je napomenuti da je na projekciji filma svaka stolica dvorane svadbenog salona Antonela bila je popunjena do posljednjeg mjesta, pa je dobar dio posjetitelja odgledao dokumentarni film stojeći.

Pred početak prikazivanja publici se obratio dr. sc. Zlatko Hasanbegović, zastupnik u Saboru RH, a nakon njega i i sam autor Roman Leljak slovenski publicist, istražitelj komunističkih zločina, a publika ih je ispratila velikim pljeskom.

„Dragi prijatelji, dragi moji Ljubušaci i Hercegovci, poštovani fratri i svi ostali koje vidim u velikom broju. Srce mi je puno, emocije su velike, hvala vam na velikom pljesku. Zbog ovog mi je najveća zadovoljština mi je što sam radio u javnom životu i što ću raditi. Posebno je iskustvo biti u pratnji mog prijatelja Roman i predstavljanje njegovih djela je više od obične projekcije.

O tome svjedoči ovako velik broj ljudi kojega teško možemo zabilježiti na bilo kojem kulturnom i  društvenom događaju u Zagrebu, on svjedoči o jednom narodnom raspoloženju i narodnim očekivanjima.

Nažalost, puno puta zatajenom u proteklih dvadeset pet godina. Huda jama i Barbarin rov su simboli koji predstavljaju  više od mjesta zločina, to je mali djelić tragedije Hrvatskoga naroda.

To je bila osveta, to je bio dobro isplanirani sustav zločina u pozadini kojeg  je stajala borba za vlast“, rekao je Hasanbegović u svom govoru koji je bio višestruko prekidan dugotrajnim pljeskom.

Foto: Ljportal.com

Foto: Ljportal.com

„Prošlo je pola godine otkad svuda predstavljam svoju knjigu, al ovoliko ljubavi kao u Hercegovini nema nigdje. Prije dva dana bio je blagdan svete Barbare po kojoj je ovaj nesretni rudnik dobio ime.

Film koji ćete vidjeti je jedan prikaz mog rada od kada sam prvi puta ušao u Huda jamu i tada sam bio pun snage i elana, mislio sam dolazi demokracija i otvorit ćemo rane i živjet ćemo u demokratskoj državi. Al svi znamo da nije bilo tako. Nažalost, politika nas je odvela na drugu stranu i još uvijek smo pod utjecajem onog režima i još uvijek se bojimo istine.

Bilo je potrebno 20 godina da otvorimo Barbara rov. Teško je opisati riječima stradanje oko 2000 Hrvata, 700 Slovenca i 300 Nijemca, a nažalost u Huda jami bi moglo biti i do 5000 žrtava.

Ja sam vam zahvalan što ste došli tu i što pokazujete da je to problem povijesti koja naša generacija mora reci i mi moramo pokopati te žrtve i moramo im dati grob, to je naša generacija dužna napraviti na taj način ćemo moći djeci reci da smo drukčiji od onih“, kazao je između ostaloga Leljak.

Nakon što su odgledali 60-minutni film, u kojemu su prikazane sve strahote stradanja nevinih žrtava, više od tisuću nazočnih se u tišini, puni dojmova, razišlo svojim domovima.

Film ima više dimenzija, pokazuje borbu pojedinca (Romana Leljka ) sa sustavom tri države (Jugoslavije, Slovenije i Hrvatske) u kojoj on ne posustaje te uspijeva rasvijetliti događaje s kraja Drugog svjetskog rata i masovne zločine koji su uslijedili od partizanskih jedinica prema poraženim snagama.

Huda Jama naselje je u sastavu općine Laško u Sloveniji. Blizu naselja nalazi se rudnik Huda jama u čijem sklopu je rudarsko okno Barbarin rov, mjesto na kojem je počinjen jedan od najvećih zločina u svijetu neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Jugo-komunistička vojska (partizani – I. bataljun KNOJ-a pod vodstvom Benjamina Žižmana) likvidirala je oko 3000 nedužnih ljudi među kojima je bio veliki broj civila – djece, žena i staraca.

Pred ulazak u rudnik, film prikazuje kako su partizani majkama uzimali djecu mlađu od 6, 7 godina i odvozili ih u nepoznatom pravcu. Ostala djeca dijelila su sudbinu starijih. Zanimljivo je da su ti ljudi izgubili status ratnog zarobljenika, jer su pobjednički saveznici lukavo i podlo termin „ratni zarobljenik” promijenili u „razoružani neprijatelj”.

Kako se za ovaj zločin ne bi saznalo, pristup grobnoj jami, zazidali su s deset pregrada između kojih su na više od 100 metara nasuli sipinu i zemlju.

Prema podacima do kojih je došao publicist, istražitelj arhiva UDB-e i masovnih zločina jugo-komunističke vojske Roman Leljak, u ovom stratištu okončalo je život u stravičnim mukama oko 2000 Hrvata, 700 Slovenca i 300 Nijemca. Svi zarobljeni hrvatski vojnici dovedeni su pješice, a oni iz Kranja i Slovenije Gradeca kamionima.

Pri ulasku u jamu zarobljenici su morali kleknuti, a zatim su dobili udarac rudarskim krampom po glavi. Njihova su tjelesa bila poredana u jami, a među njima je bilo i žena.

U filmu su također prikazani na tisuću posmrtnih ostataka ubijenih ratnih zarobljenika, uglavnom slovenskih domobrana, pripadnika njemačke i hrvatske vojske koji su prekrili cijelu jamu, a žica kojom su bili vezani, kosti koje vire iz neraspadnutih vojničkih čizama te položaji pojedinih kostura dokazuju da su oni koji su bili zatrpani u tu jamu imali neopisivo jezivu smrt.

Zorno su prikazani leševi vezani žicom, te mnoge smrskane glave, što upozorava da su neki bili ubijeni na okrutan način.

Tijela su žrtava mumificirana, jer su u toj rudarskoj jami, koja je bila zatrpana s 400 kubičnih metara zemlje, postojali uvjeti za to, budući da je bio zapriječen dovod zraka.

U jednom kratkom vremenu, dok su istraživanja bila dostupna, u samo jednom dijelu tunela prikazano je u filmu više od 300 pronađenih dječjih kostura, te kako je izvađeno više rudarskih vagona punih ženskih kostura s pletenicama kose.

Prikazan je i Josip Broz koji paradira u otvorenom automobilu kroz Celje 1. lipnja 1945. godine.

Ana / Ljportal.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obilježena 24. obljetnice utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a ‘Jastrebovi’

Objavljeno

na

Objavio

U organizaciji 1. pješadijske (gardijske) pukovnije Oružanih snaga BiH danas je u vojarni “Mato Lučić Maturica” u Kiseljaku upriličena svečanost obilježavanja 24. obljetnice utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a, “Jastrebovi”.

Predvodeći brojno izaslanstvo hrvatskih dužnosnika sa svih razina vlasti obljetnici koja je započela polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za sve poginule hrvatske branitelje, nazočio je i predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HNS-a dr. Dragan Čović.

Nastala u vrlo teškim okolnostima, dok se hrvatski narod u Središnjoj Bosni borio za goli opstanak, u siječnju 1994. godine 3. gardijska brigada “Jastrebovi” okupila je najbolje hrvatske sinove Lašvanske i Lepeničke doline.

Ratnog puta ove Brigade čiji je prvi zapovjednik bio Ilija Nakić, prisjetili su se i govornici na svečanoj akademiji te istaknuli kako je ona bila jamstvo opstojnosti Hrvata u Središnjoj Bosni ali i Žepačkom kraju te Usori.

“Ova Brigada je bila okosnica Zbornog područja HVO-a Vitez i naša trajna zadaća je baštiniti njen doprinos kako žrtve ne bi pale u zaborav” kazao je pukovnik Josip Slišković, zapovjednik 2. pješačke bojne 5. pješačke brigade Oružanih snaga BiH te dodao da ono se ono što se krvlju brani, ne pušta lako odnosno nikada.

Brigadir Slaven Galić, zapovjednik 1. pješačke gardijske pukovnije OS BiH podsjetio je kako su Hrvati Središnje Bosne bili napadani od strane čak pet korpusa Armije BiH odnosno daleko brojnijeg neprijatelja te da su u potpunom okruženju bili podijeljeni u nekoliko enklava.

Nazočnima se na svečanoj akademiji obratila i ministrica obrane BiH Marina Pendeš istaknuvši doprinos dijela članova Brigade u današnjim Oružanim snagama BiH. “Osim uvažavanja našeg, hrvatskog doprinosa u izgradnju zajedničke države, moramo poštovati žrtve koje su u ovu borbu utkale ono najvrijednije, svoje živote”, kazala je ministrica Pendeš.

Svetu misu je predvodio vojni biskup, mons. Tomo Vukšić koji je u nadahnutoj propovijedi podsjetio na pravo na slobodu koje su poginuli pripadnici HVO-a branili u trenutku njene ugroze, te na ovaj način izborili i svoju vječnu slobodu.

Nazočne vjernike je pozvao da svi, u svojim zvanjima i djelovanjima osim u govori i u djelima odnosno svjedočenju budu ustrajni zagovornici Kristove slave i Božje riječi.

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

NA DANAŠNJI DAN: BUHINE KUĆE – Još jedan od zločina nepoznatih tužiteljstvu BIH

Objavljeno

na

Objavio

Nakon krvavog Badnjaka 1993. u Križančevom selu gdje je masakrirano i ritualno ubijeno 64 ljudi (većinom civila), da današnji dan, 09.01.1993. dogodio se još jedan monstruozni zločin nad hrvatskim civilima i zarobljenicima, onaj u Buhinim kućama gdje je na još monstruozniji način ubijeno 27 ljudi.

Najmlađi među žrtvama bio je Danijel Grbavac koji nije dočekao svoj 2. rođendan (rođen 16.02.1992.). Njegovu majku Ankicu su prvo pokušali ubiti ubacivši bombu u kuću, da bi je potom ubili na kućnom pragu rafalnom paljbom. Njeno tijelo, jednako kao i tijela drugih ubijenih civila, toliko su unakažena bila da su liječnici odbijali uraditi ili prekidali u pola procesa, obdukcije ubijenih.

Ne smije se zaboraviti i uloga međunarodnih tzv. mirovnih snaga, posebice britanskih i belgijskih pripadnika UNPROFOR-a koji su ignorirali zločine i odbili pomoći civilima, tvrdeći i tada, a i kasnije, kako se „nije radilo o masakru“. Prema njima, dakle, primjerice svirepo ubojstvo Marka Buhića koji je ubijen tako što mu je tijelo prerezano motornom pilom, pa mu je gornji dio tijela nađen i pokopan mjesec dana prije donjeg dijela, nije dio masakra.

Ono što je najmonstruoznije u svemu jeste činjenica kako su i Križančevo selo, kao i Buhine kuće, mjesto monstruoznih zločina za koje nitko nije nikada odgovarao, iako se znaju i direktni počinitelji i nalogodavci, kao i politički pokrovitelji iz Sarajeva. Još monstruoznija je činjenica kako niti 25 godina nakon zločina, Tužiteljstvo BiH ne smatra shodnim pokrenuti istrage i procese protiv istih.

Vjerojatno i za ove zločine, kao primjerice za zločin u Grabovici, Tužiteljstvo smatra kako „ne postoji dovoljno dokaza kako bi se zaključilo počinjenje kaznenog djela zločina protiv civilnog stanovništva“.

Ovim putem našim legitimnim predstavnicima u tijelima vlasti ponavljamo više puta postavljeno pitanje na sjednicama Predsjedništva HNS-a: „Znajući da po vertikali Hrvati se nalaze na čelu pravosuđa od razine države, pa do lokalnih razina, što se učinilo konkretno na rasvjetljavanju i pravednom procesuiranju ovih zločina, osim što se izdajnički u Domu Naroda podržao (ili suzdržao) ovakav rad ovog i ovakvog Tužiteljstva BiH?“

Hrvatska republikanska stranka

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari