Pratite nas

Okiti li se išta?

Objavljeno

na

Kićenje nekog grada za praznike je civilizacijska tekovina. Šarene lampice, veseli motivi i svjetlucavi borovi, ma kakav da su kič u oku ljubitelja fine kulture,  nekakav su simbol optimizma pred dolazak naredne godine. Ako je suditi po kićenju Mostara, baš kao i prethodnih godina, optimizam stanuje negdje drugdje.

Nazovimo to kićenje grada i nekim poklonom od Gradske uprave svojim građanima za posljednji mjesec u godini. Poklon građanima koji su vrijedno trpjeli istu tu Upravu svih 11 prethodnih mjeseci, razumjeli i ono nerazumljivo, pregrizli i ono što se pregristi ne može. Hladne škole, nesređen prijevoz učenika, NO Parking,  infrastrukturni kaos, život po mjeri  kraja pretprošlog stoljeća.

Sudeći po onome kako je grad okićen, Gradska uprava svoje građane cijeni baš kao onaj smotuljak dlaka i pamuka što se izvadi iz pupka.  I ne pogledaš ga, samo odbaciš.

Mostar izgleda tužno, sivo, kao u doba najcrnjeg realnog socijalizma. Blještavilo ne stanuje ovdje, prosto ti se čini da se Božić i Nova godina zbivaju negdje drugdje i da dolaze nekom drugom.  Božić i Nova godina događaju se na TV-u i u filmovima. A mi kao da nemamo uopće razlog mijenjati kalendar, jer  je kod nas uvijek jedna te ista godina.  I to već dulji niz godina. Zaglavili smo u tamo nekoj godini koja nam se iznova ponavlja, a skupa s njom ponavljaju se sve one iste stvari koje Mostar pretvaraju u neuglednu masu sivog betona i lošeg asfalta.

Reći će neki da je bolje da nam grad nema pretpraznični sjaj, jer bi to bila šarena laža, zaslijepljivanje ljudi pred stvarnim stanjem stvari, ali valjda su ljudi ovdje zaslužili barem to da im se grad barem načas izjednači sa svakim normalnim gradom napolju, barem ovaj jedan mjesec.  Ako nas lažete čitavu godinu, lažite nas barem još malo. Ali, jok! Mjesecima dijelovi grada žive u mraku bez javne rasvjete, ista se tamo gdje radi pali sa zakašnjenjem, ima ulica u kojima idu dvije žute sijalice, pa jedna bijela, pa onda opet žute, pa opet bijela, bez reda i bezveze, pa bi bilo lijepo da to barem u dvanaestom mjesecu oživi kako treba. Možda puno očekujemo?

A i to kićenje, kada slušaš ove naše odgovorne rekao bi da kićenje košta milijune maraka. Tako se dođe do ogromne cifre kad pretpostaviš koliko love treba, ako već 20 kugli i 16 svjetlećih zavjesa koji su nabavljeni ove godine, da pokažu da se nešto kao uradilo, koštaju 28.000 maraka!  Zaboravili smo pitati jesu li to one kugle što predviđaju budućnost, s obzirom da koštaju k’o Svetog Petra kajgana?

A zna svatko tko je ikada kupovao –  čudo jedno što može uraditi europaleta jeftinih kineskih lampica i drangulija, koja je komplet u konačnici jeftinija od jednog automobila za potrebe tamo nekog javnog velevažnog činovnika, ali u gradu u kojem na pravim mjestima sjede krivi ljudi i gdje je svaka imaginacija umrla već na ulaznim vratima Gradske uprave ne očekujte ni to.

Ostaje nam već spomenuta  imaginacija, koju oni nemaju, pa da zamislimo da su one PVC vrećice po granama zapravo očekivani dekor, papiri od toplih sendviča po grmlju naš ponos, a ambalaža od kupovne vode i jogurta po travi dobrodošlica Novoj. I da opalo lišće služi radi pojačanja dojma predbožićne romantike. Ili da, kao što reče jedan naš posjetitelj, svi mladi nezaposleni ovog grada objese svoje niškorisne diplome da vijore na vjetru, jer nizašto drugo i nisu.

Sivi grad, sivi ljudi, Gradska uprava koja nas farba godinama u 50 nijansi sive, eto u kakvom ozračju Mostar dočekuje Božić i Novu godinu. Ima ona jedna  pjesma koja veli: „Sivo, sivo, sve je sivo, spavaju stanari svaki u svom budžaku, u devet uveče’ nema ništa živo, samo se zgrade crne u mraku“ u kojoj glavni lik mrzi sve živo, jer je ambijent u kojem živi nimalo inspirativan za bilo kakav optimizam i pokazivanje ljudske topline.

Dobro došli u Mostar, godine 2014.!

facebook komentari

Pregled

Stjepan Šterc: Problem iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i iz BiH postaje pitanje nacionalne sigurnosti

Objavljeno

na

Objavio

Problem raseljavanja stanovništva iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine poprimio je dramatične razmjere i postao pitanjem nacionalne sigurnosti, upozorio je u utorak hrvatski demograf Stjepan Šterc istaknuvši kako je posebice ugrožen opstanak Hrvata koji žive u BiH jer bi se njihov broj u toj zemlji u idućih deset godina mogao smanjiti čak za trećinu.

Šterc, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (PMF), kazao je u intervjuu za bosanskohercegovački portal Slobodna Bosna kako demografska politika postaje ključno pitanje budućnosti i razvitka obje države.

“Način upravljanja u ovim prostorima i državama je i najveći krivac pojave suvremenog egzodusa, potpuno zanemarujući u provođenju izvršne vlasti funkcionalnost demografskog i gospodarskog razvitka. Mogli bi takav način upravljanja nazvati političkom okupacijom u kojoj nema praktički ničeg ozbiljnijeg vezanog za struku, logiku, znanost te projiciranje i modeliranje budućnosti”, kazao je Šterc dodajući kako je jasno da političari svojim odlukama i postupcima izravno utječu na odlazak ljudi.

Iako je Štercov plan izlaska iz demografske krize, koji je nastao kao dio izbornog programa predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, usvojen u hrvatskim tijelima vlasti, on drži kako to ipak nije učinjeno sukladno njegovim programskim načelima i koncepcijama.

Demografska problematika, kazao je Šterc, nije shvaćena kao strateško razvojno pitanje pa su posljedice nastavak svih negativnih trendova i pokazatelja do razine na kojoj se već ugrožavaju osnovni sustavi u zemlji.

“Razlog? Politička sebičnost, interesna povezivanja, financijsko-gospodarski pristup bez vrednovanja ljudskog potencijala i još puno toga. Moj je prijedlog bio vladin ured na čijem bi čelu bio podpredsjednik vlade kako bi izravno mogao politički usmjeravati stratešku revitalizacijsku politiku, jasna procjena što je u proračunu manje bitno od demografskog opstanka, apsolutna zaštita žena u trudnoći i na porodiljskom (radno pravo, ekonomska i financijska sigurnost i sl.), povezivanje s iseljeništvom. Sadašnji su postupci samo dio socijalne politike i ništa više”, konstatirao je Šterc.

Demografska kretanja osobito pogubna po Hrvate u BiH

Komentirajući demografske probleme u BiH Šterc je upozorio kako ta zemlja iz godine u godinu bilježi sve veći pad prirodnog prirasta staovništva. Razlika između broja rođenih i umrlih u 2015. godini tako je bila oko pet i pol tisuća, a u 2016. godini ta brojka je već između devet i deset tisuća.

Procjena je kako bi prirodni gubitak hrvatske populacije u BiH u narednih deset godina mogao iznositi oko 40 tisuća osoba.

Uz prirodni pad od oko dvije i pol tisuće stanovnika hrvatske nacionalnosti, na godišnjoj razini treba uračunati oko deset tisuća onih koji će svake godine trajno napustiti tu zemlju.

To bi značilo kako bi broj Hrvata u BiH, kojih je prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. bilo 544 tisuće, odnosno 15,4 posto ukupnog stanovništva te zemlje, za deset godina mogao biti smanjen za 125 tisuća.

To je dramatičnih 31.3 posto sadašnje populacije, analize su na koje ukazuje Šterc.

Sve to izravno će ugroziti sustav radne snage, mirovinski, zdravstveni te obrazovni sustav.

“Problem zaista postaje pitanje nacionalne ili državne sigurnosti, odnosno jednostavnije rečeno opstanka. Tko to na vrijeme shvati sva će svoja politička djelovanja usmjeriti nacionalnim interesima i očuvanju najvećeg potencijala u svim društvima i prostorima.”, zaključio je Šterc. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pero Kovačević: Presuda Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

U srijedu presuda Ratku Mladiću

Ratko MladićRaspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu će u srijedu (22. studenoga 2017.) izreći prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću.

Podsjetimo se, Ratko Mladić je bio zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) od 12. svibnja 1992. do najmanje 8. studenoga 1996. godine.

Tužiteljstvo u optužnici Ratka Mladića tereti u dvije točke za genocid; u pet točaka za zločine protiv čovječnosti; u četiri točke za kršenja zakona i običaja ratovanja.

Haaška optužnica protiv Mladića ne obuhvaća zločin u Škabrnji.
Zločini koji se navode u optužnici Mladiću uključuju, između ostalih:

• Ubijanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući vodeće pripadnike tih grupa; npr. ubojstvo 144 osobe u Biljanima (općina Ključ), ubojstvo više od 200 zatočenika u KP domu Foča, ubojstvo oko 150 ljudi u logoru Keraterm, pored Prijedora, i ubojstvo najviše 140 zatvorenika u logoru Sušica, pored Vlasenice.

• Zatočenje tisuća bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u zatočeničkim objektima u životnim uvjetima smišljenim tako da dovedu do njihovog fizičkog uništenja. Navedeni objekti uključuju logor Manjača (pored Banja Luke), logore Omarska, Keraterm i Trnopolje (pored Prijedora), KP dom u Foči i logor Batković, pored Bijeljine.

• Ubijanje više od 7,000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana iz Srebrenice putem organiziranih i situacijskih pogubljenja, uključujući ubojstvo više od 1000 muškaraca u jednom velikom skladištu u selu Kravice i pogubljenje još 1000 muškaraca bosanskih Muslimana pored škole u Orahovcu.

• Bezobzirno razaranje privatne imovine i javnih dobara, uključujući spomenike kulture i sakralne objekte, kao što su brojne džamije širom zemlje.

• Djela ubojstava koja su bila dio cilja širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja, u periodu od 12. maja 1992. do novembra 1995. godine, uključuju granatiranje tržnice “Markale” 5. veljače 1994., kada je poginulo 66, a ranjeno više od 140 ljudi.

Tužiteljstvo je u završnoj riječi suđenja zatražilo da Ratko Mladić bude osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Pero Kovačević / HKV

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari