Pratite nas

Pregled

Okršaj Kuščevića i Željke Markić o potpisima i referendumu

Objavljeno

na

U Ministarstvu uprave održana je prva sjednica radne skupine za izmjene Zakona o referendumu. Njima bi trebali biti precizirani rokovi za prikupljanje i kontrolu potpisa te rokovi u kojima Hrvatski sabor mora odlučiti hoće li o nekom pitanju biti raspisan referendum. Koliko potpisa treba skupiti za referendum? U kojem bi smjeru trebale ići izmjene i treba li mijenjati i Ustav?

U HRT-ovoj emisiji ‘Otvoreno’ urednika i voditelja Damira Smrtića gostovali su ministar uprave Lovro Kuščević, saborski zastupnik SDP-a Arsen Bauk, predsjednica Udruge “U ime obitelji” Željka Markić, potpredsjednik Sabora i zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin i saborski zastupnik Mosta Robert Podolnjak.

Na pitanje kako je prošao prvi sastanak radne skupine za izradu novog Zakona o referendumu ministar Kuščević je rekao jako dobro.

– Odazvali su se svi stručnjaci koji su u radnoj skupini. Ministarstvo uprave je pred njih iznijelo probleme s kojima smo se suočili, pravne praznine i zamolili stručnjake da daju prijedloge rješenja kako bi zakon o referendumu zaživio u punom obliku. HDZ i Vlada pozdravlja referendum kao jedan dobar institut izražavanja mišljenja naših birača, koji nekad može biti dobar korektiv politici. Plan je da zakon bude na Vladi do kraja ožujka, eventualno u travnju. Zaista nam je važno da se uredi ova važna demokratska procedura, rekao je.

– Postoje pitanja koje su abrogativne naravi, koje mijenjaju zakone. Oni referendumi koji mijenjaju zakone, bilo organske, bilo redovite trebali bi imati drugačiji postotak kvoruma nego što ima ustavni zakon. Ustavni bi morali imati 40% ili čak 50% izlazaka (od ukupnog broja birača), a drugi bi mogli i s 25% izlazaka. Treba postaviti pravila jer ovdje gotovo da i nema. Treba biti obostrano povjerenje onih koji skupljaju i onih koji broje glasove, rekao je Radin.

Na pitanje u kojem bi smjeru trebale ići izmjene zakona o referendumu Bauk je rekao da je 28. svibnja 50 zastupnika potpisalo prijedlog odluke o pristupanju promjene Ustava RH koje se tiču izmjene članka 87 stavka 3 i dodavanja još 4 stavka u tom članku kojim bi se propisalo prvo o tome o čemu se ne može raspisivati referendum.

– Još smo propisali da za različite razine odluka budu različit broj glasova. Tako npr. za promjenu ustava da se mora izjasniti više od 50% ukupnog broja birača, za promjenu organskog zakona više od 40% od ukupnog broja birača i za promjene običnog zakona, akta ili odluke 25% od ukupnog broja birača. To bi referendumsku regulativu značajno dopunilo. Sličan prijedlog je bio u ustavnim promjenama 2013. godine ali nisu na kraju donesene, rekao je Bauk.

– U radnoj skupini za izradu zakona nema profesora ustavnog prava i nema predstavnika građanskih inicijativa. To je odraz smjera u kojem će ići priprema novog zakona o referendumu. Slušajući ministra Kuščevića doista čovjeku dođe toplo oko srca, kako je vama stalo do toga da građani iznose svoju volju da sudjeluju u direktnoj demokraciji.

U procesu građanske inicijative Narod odlučuje su svi oni prijedlozi koje je inicijativa davala koji su služili tome da se popune te rupe i da se omogući dobar i transparentan način pregleda potpisa ministar Kuščević ih je osobno odbijao. Predloženo je da se da na pregled Državnom izbornom povjerenstvu, predloženo je da se omoguće promatrači, GI Narod odlučuje pripremila je pravilnik u kojem je utemeljila svoje prijedloge na koji se način validiraju potpisi odnosno da je ključ onoga što građani izražavaju kad daju svoj potpisi namjera da se raspiše referendum.

Mogu reći da je u ovim okolnostima u kojima je GI prikupila 10% više od 10% potpisa u kojem je ministarstvo proglasilo nevažećim 40.000 potpisa priča o tome da je stalo ovoj Vladi premijera Plenkovića i ministra Kuščevića do toga da ljudi imaju priliku izraziti što misle zvuči kao da se rugate građanima i inicijativama. Utvrdili ste da ne priznajete potpise, da se nečitko potpisalo 40.000 ljudi. Niste dopustili da se potpisi pregledaju, niste dopustili da se revidiraju. Da je bilo tko to napravio u okvirima političke borbe kad se borite ući u Sabor ili kad prebrojavate glasove to bi bio svjetski skandal, bila je oštra Markić.

– U okolnostima u kojima za prvo referendumsko pitanje nedostaje 0,8%, a za drugo pitanje 2% ne omogućiti pregled potpisa na način na koji se to radi i onda pričate da vam je stalo do referenduma. Ja mislim da Vam to nitko razuman u hrvatskoj ne vjeruje, naglasila je Markić.

– Nije na gospođi Markić da meni vjeruje ili ne vjeruje. Razumijem da mi ne vjeruje, krenuo je odgovarati na optužbe ministar Kuščević.

– Ne ja pa nitko vam ne vjeruje, upala je u riječ Markić.

– Vidimo da ne vjeruje ustavnim sucima. O broju prikupljenih glasova slavodobitno ste objavili da ste skupili 377.635 glasova, da bi ste nakon samo sedam dana predali 390.000. Broj je narastao za 14.000 u pet dana. Za razliku od gospođe Markić i za razliku od inicijative Narod odlučuje mi smo izabrani od naroda. Mi smo predstavnici naroda, dobili smo legitimitet, uzvratio je ministar Kuščević.

– Gospođa Markić je pokušala 2015. ući u Sabor, naravno da nije prešla niti u jednoj izbornoj jedinici izborni prag. Mi smo izabrani od naroda i mi to povjerenje narodu vraćamo. Ova vlada je napravila strašno dobar i transparentan posao. Vjerujemo svim institucijama. Zapitajmo se tko govori istinu, rekao je Kuščević.

Ni Markić nije ostala dužna, opravdavajući rast broja potpisa. Rekla je kako je broj potpisa stizao je iz različitih krajeva zemlje te nastavila raspravu.

– Nije normalno da zapisnik Sabora na putu od sabora do ministarstva uprave pogubi određeni broj knjiga i prebacuje iz kutije i kutiju. Nije ono što je za očekivati da vaše ministarstvo, vi koji ste se kao ministar izjasnili protiv ove GI o njoj lagali u medijima, optuživali za krivotvorenje, da vi kao zainteresirana strana brojite glasove i onda ne dopustite da se to pogleda, rekla je Markić.

– Nažalost je istina što ste rekli da imamo puno problema s ustavnim sudom odnosno s predsjednikom Ustavnog suda. Zašto? Zato što se on jučer postavio u poziciju vašeg glasnogovornika. Reći ću vam zašto. Jučer je čelnik ustavnog suda izjavio da Sabor može odlučiti ne raspisati referendum. Godine 2014. taj isti Šeparović je digao ruku za rješenje ustavnog suda u kojem stoji slijedeće: “Sabor nije ovlašten donijeti odluku kojom bi se odlučilo da državni referendum neće biti raspisan…”.

Tu se umiješao Bauk rekavši da je teško je arbitrirati između Markić i HDZ-a i da će paziti na retoriku.

– Ovo što govori Markić je u drugom slučaju. Ta odluka i rješenje Ustavnog suda je kad je evidentno da je prikupljeno dovoljno potpisa i onda Sabor bez Ustavnog suda ne može odlučiti da neće raspisati referendum – to je malo drugačija situacija. Da Vas malo ohrabrim Vlada je napravila posao za koji ju je zadužio Sabor i tek će Sabor odlučiti hoće li taj posao vladi verificirati ili ih poslati na popravni. Ja ću se truditi da iza ovog dijela potpisa ne bude nikakve sjene. Ono što sam vidio iz izvješća Vlade mislim da su napravili više-manje u redu, ali ako imate neki element na koji treba posebno obratiti pažnju molim Vas da dostavite meni ili kolegi Podolnjaku konkretno, rekao je Bauk.

Podolnjak je rekao da je prijedlog SDP-a na dnevnom redu i jednog dana će se pojaviti na raspravi.

– Mi ga ne podržavamo jer je restriktivan. Prijedlog ne slijedi kodeks dobre prakse u području referenduma Vijeća Europe i to ćemo elaborirati ako se pojavi na dnevnom redu. Želimo zakon o referendumu koji će omogućiti građanima da bez svih ovih silnih prepreka mogu prikupiti potpise u skladu sa zakonskim rokovima, predati ih i imati referendum. U zakon treba ugraditi sedam točaka i Most će ga podržati: 1) produžiti rok za prikupljanje potpisa na 60 do 90 dana. 2) Omogućiti potpisivanje na svim mjestima gdje je dopušteno javno okupljanje, 3) jednostavniji obrazac bez OIB-a, možda samo broj osobne iskaznice, 4) onemogućiti opstrukciju lokalne samouprave na način na koji se to događalo u ranijim prikupljanjima potpisa uskraćivanjem mjesta, naplatom javnih prostora itd. 5) Propisati obavezno sve rokove kako se ne bi moglo odugovlačiti u postupcima provedbe referenduma, 6) ispravnost potpisa povjeriti DIP-u uz sudjelovanje GI i na kraju 7) sudbena zaštita u predreferendumskoj fazi, nabrojao je uvjete pod kojim a bi Most podržao zakon.

Ministar Kuščević rekao je kako mu je drago da su se okrenuli temi koja je budućnost. Nije mogao ne uzvratiti na paljbu Željke Markić koja je iznosila optužbe da nisu mogli dobiti uvid u nepriznate potpise.

– Sa svojim ponašanjem bacili ste ljagu na svih 400.000 ljudi koji su pošteno potpisali. Ti ljudi imaju razloga nikad vam više ne pokloniti povjerenje u nijednom procesu, rekao je, nakon čega je još neko vrijeme nastavljena razmjena okršaja Markić-Kuščević.

 

Ustavni sud odbacio tužbe GI Narod odlučuje i GI Istina o Istanbulskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

LUČIĆ: Od šest, Srbi su ostvarili četiri točke svog plana u BiH, dvije nisu zahvaljujući HVO-u i HV-u

Objavljeno

na

Objavio

Što znači doživotni zatvor za Radovana Karadžića? Kakva je odgovornost Srbije za zločine u BiH? Zašto član Karadžićeva SDS-a Dragan Mektić optužuje Hrvatsku za poticanje terorizma u susjednoj državi? Zašto se četnici okupljaju u Višegradu? O tome su u emisiji “Otvoreno” HRT-a govorili ministar pravosuđa Hrvatske Dražen Bošnjaković, povjesničari Ivo Lučić i Tvrtko Jakovina, Višnja Starešina, novinarka i publicistkinja i Hamdija Malić, odvjetnik, predsjednik Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

Na pitanje je li ova presuda Karadžiću konačni poraz velikosrpske ideologije ili nedavno postrojavanje četnika u Višegradu pokazuje da je puno onih koji samo čekaju novu priliku Starešina je rekla da ne bi to nikako rekla.

– Ova ova presuda i sama optužnica protiv Karadžića, kao i inače optužnice protiv Srba za zločine u BiH, nisu nikada obuhvatile i Srbiju. Zločinački pothvat koji je bio u optužnici Miloševića u koji je uključena Srbija kad je on umro nikada nije ponovno aktualiziran kroz optužnice protiv Srba iz BiH, kao niti je dodirnut vrh JNA, rekla je Starešina.

Starešina: Dobra i loša strana

– Vrlo porazno je za Haški sud da su Karadžić, Mladić i Milošević 1992. prvi imenovani potencijalnim optuženicima, Karadžić je slovio za vrijeme pregovora pa je i izoliran 1994. kada se bližio kraj rata i kada su se u proces uključile i SAD jer se očekivalo njegovo optuživanje, da je optužen 1995. u jednoj od prvih optužnica, a SFOR je bježao pred njim da ga ne uhvati 1996. i da je bio među posljednjim optuženicima koji je izručen. Kad imate kaznu za nekoga četvrt stoljeća kasnije za nekog tko je trebao biti prvi onda je to porazno, rekla je.

– Dobro je da su potvrđene kvalifikacije iz prvostupanjske presude, uključujući i za genocid u Srebrenica koja je najbolje odrađena što se tiče Haškog suda. Dobro je da je kazna doživotna jer je to poruka. Loše je za osvještavanje i slamanje velikosrpskog projekta da rukovodstvo Srbije nije dohvaćeno za srpske zločine u BiH. Nakon 25 godina može se reći da je eksperiment Haškog suda polučio je vrlo politički izbalansiranu pravdu s vrlo sumnjivim pravnim standardima, a to se moglo vidjeti iz njegovih prvih dokumenata, rekla je svoj presjek Starešina.

Jakovina: Milošević nije izgubio u BiH

– S jedne strane vrlo je dobra poruka da je dobio doživotnu kaznu. Pojačali su 40 godišnju kaznu i to je dobra poruka. S druge strane, kao netko tko živi na ovom prostoru, sa svim manama Haškog suda, da smo to prepustili sudovima na prostoru bivše Jugoslavije mislim da bi čekali duže i pitanje je kakvi bi bili rezultati takvih sudovanja. U tom smislu možemo biti manje kritični prema sudu nego što bi to bilo inače, smatra Jakovina.

Rekao je kako je Milošević izgubio u puno strateških bitaka, ali da nije izgubio u BiH.

– To vidimo po tome kako se ponašaju u Republici Srpskoj. Povijesne pouke su najslabije. Majke su možda dobile određenu satisfakciju, koje su jako dugo čekale, možda su dobile satisfakciju, ako može biti.

– Ali za projekt za činjenicu da se Bošnjaci ne mogu vratiti u ta mjesta iz kojih su istjerani, ako član predsjedništva negira državu koju formalno treba voditi, u tom smislu mi smo u jednom žalosnom stanju 2019. godine unatoč tome što se dogodilo Karadžiću, rekao je Jakovina.

– Bio je obrazovan i imao karijeru, a u isto vrijeme je imao najdivljije ponašanje koje se moglo naći na ovim prostorima. Sve to sklopilo se u jednu ličnost u jedan projekt, koji je završio s genocidom te je dodirnuo stotine tisuća ljudi u BiH, ali i u drugim dijelovima bivše Jugoslavije. Slobodan Milošević je bio glavni akter raspada Jugoslavije. On je bio jedini pravi sugovornik svima, glavni ključ i ostaje da ono što se dogodilo s njegovim suđenjem nije doreklo, rekao je Jakovina.

Starešina je napomenula da se malo naglašavaju hrvatske žrtve srpskih zločina u BiH za koje je osuđen Karadžić, ostale su potpuno nepoznate, smatra.

Lučić: Šest točaka srpskog strateškog plana

Lučić je podsjetio kako je 12.5.1992. godine Skupština Republike srpskog naroda u BiH, kako se tada zvala, donijela odluku o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH. Ona je u studenom 1993. objavljena u službenim novinama. U samom početku vidimo da sve ovo što se događalo je zapravo zacrtano kao jedan strateški cilj. Sve ono što je proizašlo od toga je upravo to – zločinački manifest, rekao je Lučić.

Ti strateški srpski ciljevi sadrže šest točaka. Prva točka je razgraničenje s Hrvatima i muslimanima. Druga točka je podjela Sarajeva i uspostava srpske i muslimanske vlasti u Sarajevu. Treća je čišćenje Podrinja. Poruka je bila da Drina ne smije biti granica i da zbog toga treba s tog područja ukloniti bošnjačko stanovništvo.Četvrtka točka je bila uspostava koridora uz Savu. Petka izlazak na istočnu obalu Neretve i šesta izlazak na more. Od tih 6 točaka, Srbi su ostvarili četiri. Petu i šestu točku, izlazak na Neretvu i izlazak na more nisu zahvaljujući HVO-u i Hrvatskoj vojsci, kazao je Lučić.

Bošnjaković: Svi koji su stvarali RS osuđeni, ali Republika Srpska živi

Bošnjaković je rekao da je presuda dobra satisfakcija za žrtve i najbliže.

– Svatko tko se želi na ovim prostorima upustiti u ovako nešto zna da će ga ruka pravde kadtad stići. No, postupci su na Haškog sudu predugo trajali. Sve to trebalo je ići brže. Žao nam je da nisu obuhvaćene neke općine u BiH, primjerice Prijedor, i da nije naglašena veza vrha Beograda i Karadžića jer se zna da nije mogao sam donositi odluke mimo suglasnosti Beograda. Svi ti ljudi koji su bili čelni ljudi u RS kada se stvarala, svi su osuđeni. Međutim, Republika Srpska živi i pitanje je njene budućnosti kako će se jednog dana odnositi prema toj prošlosti, kakva će ona biti unutar BiH. Sve ovo što se događa u Višegradu, pa i u Beogradu izjave koje idu prema Hrvatskoj, nisu dobar znak. Ako će htjeti imati uređenu zajednicu morat će imati ispravniji i istinitiji odnos prema povijesti jer ne znam kakvu budućnost mogu imati. Ovakvim pristupom nećemo moći pozitivno ocijeniti kod pristupnih pregovora, mislim o poglavlju 23, rekao je Bošnjaković.

Starešina je upitala kako će se ostvariti ratna odšteta kada nemamo niti jednu pravomoćnu presudu koja presuđuje Srbiji za zločine koji su se događali u logorima.

– Kako ćete postaviti zahtjev za odštetu ako nemate kroz kaznene procese definiranu odgovornost, upitala je.

Odgovorio je Bošnjaković kako nije nužna kaznena presuda unutar civilne odgovornosti, unutar građanskog postupka. Bilo bi lakše da je ima ali nije nužna, odgovorio je.

Malić: Najveći uspjeh Miloševića što je posvađao Hrvate i muslimane

Malić smatra da će presuda biti odrednica i da će se pametnim povjesničarima koji pišu povijest pisati povijest do presude i nakon presude.

– Zašto ovo kažem? Ovo što je Karadžić napravio nije nastalo samo 90-ih godina. Treba zaći dublje u prošlost od balkanskih ratova i 1. svjetskog rata, pa do Draže Mihailovića 1941. kad je pobio 5000 muslimana. Dolazi problem u 2. svjetskom ratu, a i sada se postrojavaju četnici u istočnoj Bosni. To je grozno, to je necivilizirana metoda ponašanja srpskog dijela stanovništva. Ne mislim da su svi Srbi četnici, ali jedan dobar dio srpskog naroda se digao za genocidnom politikom, koja je uništavajuća u odnosu na bilo kod drugog koji nije Srbin i pravoslavac. Nažalost, i pravoslavna crkva ima tu svoj veliki obol – daje temelj za ideologiju na temelju koje se onda razvija događanje četnika. Tragično je što se to dogodilo na Balkanu gdje smo sve izmiješani, pogotovo u BiH gdje se živjelo tolerantno. Najveći uspjeh Miloševića je da je uspio posvađati Hrvatske i muslimane u ovom ratu. Turci su vladali ovim područjima 500 godina, a muslimani i katolici se nisu tukli. Sad smo se potukli kad je to najmanje trebalo, umjesto da smo bili rame uz rame i očuvati se od onih koji su htjeli preko Drine. To nam je strašna mrlja. Nas je 30.000 Bošnjaka sudjelovalo u Domovinskom ratu u BiH, 1695 poginulih. Dali su krv za ovu državu, Hrvatsku. Nismo se trebali sebi dopustiti da se toliko miješamo u BiH. Milošević je razbio državu, nismo smjeli na to nasjesti kao niti što ne smijemo nasjesti na ove četničke provokacije u Višegradu. Hrvatska je bila najkulturnija jedinica u sastavu bivše Jugoslavije, najnaprednija. Hrvati su bili najradišniji, najorganiziraniji, najciviliziraniji, najdobronamjerniji, najproduktivniji, industrijski najrazvijeniji i u svemu su prednjačili. Mi smo od 90-ih naovamo neke detalje napustili, umjesto da zadržimo i da idemo dalje, smatra Malić.

Starešina: Kako će se ostvariti ratna odšteta kada nemamo niti jednu pravomoćnu presudu koja presuđuje Srbiji za zločine?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Karadžićev odvjetnik otkrio tko je financirao njegov bijeg

Objavljeno

na

Objavio

Odvjetnik psihijatra i bivšeg predsjednika Republike Srpske, Radovana Karadžića, koji se godinama skrivao pod imenom Dragan Babić, šokirao je javnost svojim otkrićem o financijerima njegovog klijenta u vrijeme bijega.

Radovan Karadžić je, bježeći od haške optužnice za ratni zločin, prve godine skrivanja proveo u Bosni i Hercegovini. Navodno je živio na području Foče, a jedno vrijeme se skrivao u vojnoj bazi u Han-Pijesku.

Nakon pet godina Sjedinjene Američke Države raspisuju nagradu za njegovo uhićenje nudeći pritom za informaciju – pet milijuna dolara.

Međutim, Karadžiću se izgubio svaki trag…

Nagađalo se da se krije po pravoslavnim manastirima, da je u Ostrogu ili na Svetoj Gori, da boravi na Tari, živi u Crnoj Gori, Rusiji, Bjelorusiji, Češkoj, Grčkoj. Međutim, postojale su osnovane sumnje da se preselio u Srbiju, jer je smatrao da će ga tu najteže locirati.

Živio je u Novom Sadu, da bi se 2003. godine preselio u Beograd. Tada je pustio kosu i bradu, stavio naočale i postao dr. Dragan David Dabić, stručnjak za alternativnu medicinu.

Nudio je liječničku pomoć za depresiju, astmu, dijabetes, epilepsiju, pa i seksualne smetnje.

Držao je predavanja širom Srbije, pisao za časopis Zdrav život, njegovi nastupi su se javno reklamirali i nije se krio od kamera… Imao je svoju službenu stranicu, javno je dijelio svoj broj telefona i email adresu. Izgledao je kao čovjek koji nema što kriti…

Nakon konačnog uhićenja 2008. godine, Karadžić je tvrdio kako je imao dogovor i zaštitu od Amerikanaca, a u vrijeme bijega je imao izravnu suradnju sa Richardom Holbrookeom koji je tražio od njega da se makne iz javnog i političkog života. Zauzvrat, tvrdio je Karadžić, Amerikanci su jamčili da neće odgovarati za zločine koji mu se stavljaju na teret.

To je potvrdio i njegov odvjetnik Goran Petronijević koji je kazao kako je Karadžić uistinu tijekom bjekstva imao financijsku potporu Amerikanaca, koji su ga na kraju iznevjerili.

“Amerikanci su s Karadžićem imali kompromisni dogovor da ga ne diraju, o čemu je govorio i Richard Holbrooke, jedan od kreatora Daytonskog sporazuma kojim je završen rat u Bosni i Hercegovini 1995. godine. Dogovor je bio da se Karadžić povuče s mjesta predsjednika Srpske i da tako, poslije Dejtonskog sporazuma, omogući Amerikancima, koji su ga optužili i stoje iza te optužnice, da sačuvaju čast, a s druge strane, da ga ne gone i ne poduzimaju ništa što bi ga ugrozilo. To je bila neka vrsta kompromisa među njima. Karadžiću se tako trebalo omogućiti da nastavi mirno živjeti. No, Amerikanci su dogovor iznevjerili. Na kraju su vršili pritisak na Republiku Srpsku i Srbiju da ga uhite, ali i na samog Karadžića. Jesu li ga u međuvremenu, financirali? Pa to me ne bi čudilo! Amerikanci igraju vrlo podmuklo i prljavo. S jedne strane poštuju dogovor do određene točke, s druge su to koristili kao pritisak na Srbiju da uhiti Karadžića – naveo je analitičar Dragomor Anđelković, prenosi Dnevnik.ba.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari