Pratite nas

Događaji

Oktoberfest nikad ne spava

Objavljeno

na

Na svečanosti piva ove godine zbog lošeg vremena ima nešto manje gostiju. Ali to ne znači da opet ne vlada golema gužva tako da za tamošnje djelatnike ne postoje dan i noć. Jer posla ima uvijek.

5:30 ujutro

Vrijeme je da noćna smjena napusti tradicionalnu “livadu” usred Münchena. Stroj za uklanjanje otpada po zadnji put obilazi sve putove kako bi odstranio sve ostatke od prethodnog dana. Uz žmirkanje žutih rotirajućih svjetala viličari istovaruju i posljednje bačve s pivom, kartone pereca, pilića i ostalih potrepština bez kojih se Oktoberfest ne može zamisliti.

7:30

Kimo njuška na jednom aparatu za gašenje požara koji visi na stupu šatora pivovare Hofbräu, ali ne nalazi ništa što bi ga uzbudilo. Dva puta dnevno policija uz pomoć belgijskog ovčara provjerava je li negdje postavljen eksploziv, ali i ovaj put konstatira: “Sve je čisto.”

Policajac i policijski pas Sigurnost se redovito provjerava, ali i službenik priznaje: uz ovoliku gužvu, potpuna sigurnost nije moguća.

U kuhinji je odavno živo. I po sali se već motaju konobari koji priređuju stolove. “Zapravo bi zbog sigurnosti morali isprazniti čitavu salu nakon obavljene pretrage sve do dolaska gostiju”, priznaje policajac. Ali to na Oktoberfestu nije moguće jer posla ima uvijek.

9:00

Makar su mnogi djelatnici već nekoliko sati na Theresienwiseu, tek sad “službeno” počinje radni dan. Prvi kiosci i štandovi suvenira dižu roloe, a već se osjeća miris prvih pečenih pilića tog dana. Jedan ugostitelj se žali na kišu koja je padala prvog vikenda Oktoberfesta. Doduše slijedi još jedan vikend, ali on objašnjava kako “taj manjak gostiju više ne može biti nadoknađen”. On već 25 godina radi u svojoj zalogajnici na Oktoberfestu: “Prije se tu mogao zaraditi dobar novac, ali u međuvremenu je to samo ostala tradicija.” Ipak, pred šatorom pivnice Hacker već se stvara red žednih gostiju koji seže sve do ulice.

Kuhinja u jednom od šatora Još davno prije nego što dođe prvi gost je u kuhinji već živo

10:30

Prije podne je vrijeme za djecu. Posvuda trče mališani, često s narančastim kapama i prslucima za sigurnost u prometu kako bi ih odrasli pratioci brže otkrili ako se izgube u gužvi. Ipak, za odgajatelje je to težak ispit strpljenja. “Ostanite sjediti na svom mjestu”, po tisućiti put upozorava odgajateljica mališane koje je dovela da se provozaju u vrtuljku. Ali klinci i klinceze žele još više: uglas žele na “tobogan smrti, tobogan smrti”. Unatoč tome, još uvijek je razmjerno tiho, tek ponegdje se čuje muzika.

13:00

Na Oktoberfestu je već mnogo skupina “pravih” gostiju, a mališani su u Oide Wiesen. Makar je ovaj dio festivala piva po prvi put otvoren tek prije nekoliko godina, već je postao tradicija Oktoberfesta. Tamo se pokazuje “stari” način života uz pivo, pored parne lokomotive iz 1911., starog vrtuljka i pravih pivskih kočija. Mnogi tamo vode svoje mališane jer oni ne plaćaju ulaznicu: odrasli za taj dio moraju platiti 3 eura.

Vrtuljak Prije podne je vrijeme za mališane

15:30

“Molimo pomaknite se prema sredini vagona”, čuje se iz zvučnika postaje podzemne željeznice Theresienwise. Molbe i apeli ne pomažu mnogo jer bi u ovim danima to trebalo reći na čitavom nizu stranih jezika. Zato službenici minhenskog MVG-a nježno “pomažu” putnicima ući u vagone. U najvećoj gužvi ovdje je oko 20 tisuća putnika koji žele doći ili otići s Oktoberfesta.

17:30

Na Oktoberfestu je sve življe, a u tamošnjem uredu za izgubljene stvari službenici uredno obilježavaju svaki nađeni predmet svojim brojem i stavljaju ga na odgovarajuću policu. Ima svega: jakne, torbe, šeširi, naočale, nakit i osobito se mobiteli znaju zaboraviti nakon tko zna kojeg piva. “Nedostaje nam još jedino najnoviji iPhone 6, sve ostale već imamo u zbirci. Ali i on će vjerojatno doći”, objašnjava nam Maik Müller iz gradske službe za izgubljene stvari koja ovih dana ima ured i na festivalu piva.

Došao im je mladi Brazilac u žutoj majici: “Imao sam jaknu moje prijateljice u rukama i odjednom je nestala”, objašnjava svoj problem. Müller ga vodi do čitave zbirke jakni, ali na žalost među njima nije i jakna njegove djevojke.

Dekoltei Na Oktoberfestu tradicionalno ima mnogo toga za vidjeti, ali većinu muškaraca zanima samo pogled u kriglu.

19:00

U postaji Prve pomoći je do sad bilo uglavnom mirno, ali otvaraju se vrata i na nosilima donose jednog mladića u bavarskim kožnim hlačama. Tek tupo zuri u daljinu, a bolničari odmah znaju s čim imaju posla. “To je naš tipičan pacijent”, objašnjava nam šef smjene Georg Voit. Pijanog mladića nose u prostoriju za otrežnjivanje gdje je postavljeno 15 poljskih kreveta, odvojenih bijelim pločama. Sada je on prva mušterija, ali Voit priznaje kako su za vikenda “uvijek puni”. Primaju “mušterije” do 1 sat u noći, a tko se do onda ne može osoviti na “vlastite noge junačke”, odvode ga u obližnju bolnicu.

20:00

Sad se već i na prostoru Oktoberfesta vidi da se ipak ne toče voćni sokovi. Jedan supijani mladić, obavijen u zastavu Irske, u čarapama tetura po asfaltu mokrom od kiše. Jednu cipelu drži u rukama, ali od druge nema ni traga.

21:00

Iza šatora Oktoberfesta se prostire travnjak ovog minhenskog parka, ali kiše proteklih dana su sve to pretvorile u blatnjavu kaljužu. Inače se tamo mnogi posjetitelji odluče “malo prespavati” svoje pijanstvo, ali to blato je previše čak i za najokorjelije pijanice.

Zato radije sjede na postavljenim gredama, drže se za glavu i pokušavaju se sjetiti tko su, što su i zašto su se uopće rodili. Travnjak jedino koristi jedan mladić da bi se olakšao, makar je samo nekoliko koraka do postavljenog nužnika. Ali nakon toliko piva su i ti koraci pravi poduhvat.

Strac sa kriglom Potrebne su godine da bi se znala vlastita mjera jer pijanstvo od pive je osobito dugotrajno i opako.

22:00

I ovog dana neumorno pada kiša tako da je i posjetitelje otjerala u šatore. Makar se teoretski približava kraj radnog vremena šatori su krcati, a staro i mlado pleše na klupama. Jedva da se uopće može proći u gužvi između stolova, a kad orkestar po tko zna koji put svira ovogodišnji hit (“Atemlos” od Helene Fischer), baš čitav šator urla riječi pjesme.

23:00

Gosti su konačno otišli, ali se tek sad vidi pustoš koju su ostavili. Pod je ljepljiv od prolivenog piva, posvuda leže polomljene krigle i nagriženi ostaci hrane. Između svega toga stoji i jedna smeđa cipela. Konobarica Silvia Ostermeier čisti stolove, ali je mrtva-hladna pred tim smetlištem: “Na sreću, pod nije naša briga.” Čim ona završi posao dolaze mladići s parnim štrcaljkama i sve do duboko u noć se uklanja smeće.

Oktoberfest Na kraju su ostale samo gomile smeća, ali novi dan je već počeo.

0:30

Muzika je utihnula, šatori su zatvoreni, a i zadnje spodobe u kožnim hlačicama i bavarskim kariranim haljinama teturaju s Theresienwiese. Često ide samo uz pomoć i tri prijatelja se drže zajedno makar vjerojatno niti jedan više nije u stanju samostalno stajati na nogama.

Brda smeća se gomilaju na rubovima staza, a na okolnim ulicama već stoje kamioni za odvoz otpada s upaljenim žutim rotirajućim svjetlima. Već su stigli i prvi kamioni s novim pivom, pecivom i pilićima jer slijedeći dan Oktoberfesta je već počeo.

izvor:DW.DE

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Damir Borovčak: Komunistička zapovijed na Mirogoju još uvijek vrijedi

Objavljeno

na

Objavio

U nedjelju 10. prosinca na preoranom groblju hrvatskih vojnika 1941. – 1945. na Mirogoju u Zagrebu obilježen je Međunarodni dan ljudskih prava u organizaciji Hrvatskog društva političkih zatvorenika Osijek, Hrvatskog domobrana Osijek, Žrtve za Hrvatsku Osijek i Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka – krilo Đakovo.

Poslije svete mise za duše pokojnih u crkvi Krista Kralja na Mirogoju održano je komemorativno sjećanje na mjestu njihovih grobova i poslije smrti obesčašćenih kosti hrvatskih bojovnika Nezavisne države Hrvatske.

Poginulim hrvatskim vojnicima komunistička vlast zapovjedila je preorati njihove grobove. Učinjeno je to po zapovijedi izdanoj 6. srpnja 1945. od zloglasnog partizansko-komunističkog Ministra unutarnjih poslova Vicka Krstulovića.

Na tom prekopanom i poravnatom nekadašnjem posljednjem počivalištu preminulih hrvatskih bojovnika od 1941. – 1945. sjećanje je obnovljeno prigodnim govorom i s imenima pokojnika na pripremljenih 550 svijeća.

U ime Hrvatskog društva političkih zatvorenika Osijek istaknuo je kako su protiv diskriminacije i kršenja osnovnih ljudskih prava i uskraćivanja prava na obilježeni grob, hrvatski biskupi upozorili još 20. rujna 1945. Tada su u svom glasovitom Pastirskom pismu uputili poruku vjernicima:

„Napokon, još jednu bolnu i neobičnu činjenicu moramo vam napomenuti, predragi vjernici. Ni grobovi pokojnika nisu ostali pošteđeni. Na grobljima u Zagrebu, Varaždinu i drugim mjestima, odredbom neposredno pretpostavljenih vlasti, skidaju se križevi s grobova ustaša i njemačkih vojnika. Sami grobovi poravnati su tako, da se ne može raspoznati, gdje je tko pokopan. Ovakav postupak mora se osuditi. Pred smrću klanjaju se svi ljudi. I neprijatelj prestaje poslije smrti biti neprijatelj. I njemu pripada po nepisanim zakonima čovječanske uljudbe, koja izvire iz kršćanske ljubavi, pravo na pristojan grob. Poznato je, da su poslije prvoga svjetskoga rata nekadašnji neprijatelji i te kako poštivali i čuvali grobove vojnika, koji su kao osvajači pali u stranim zemljama. Danas se to kod nas uskraćuje vlastitim sinovima.“

Potom je govornik upozorio kako su na ovom groblju hrvatskih vojnika od 1941.-1945. pokopani oni koji su umrli u zagrebačkim bolnicama od posljedica rata, kao i vojnici koji su poginuli u borbama u okolici Zagreba. Odlukom komunističkih vlasti u srpnju 1945. uklonjena su nadgrobna obilježja i uništena, grobni humci su preorani, a obiteljima i danas nije dopušteno obilježiti grob člana svoje obitelji. Komunističko obrazloženje odluke o uklanjanju vojničkih groblja okupatora glasilo je: „Treba izbrisati svaki trag zloglasne fašističke vladavine. Tak je potrebno da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi po kojima bi se razaznalo mjesto gdje su se dizala takva groblja.“ Kako bismo razumjeli ovu naredbu moramo poznavati izričaj komunističke ideologije koji kaže: „Tko nije s nama protiv nas je“ ili u prijevodu, tko nije komunist taj je fašist.

Istaknuto je da se tom odlukom krši ljudsko pravo na obilježen grob, povrijeđen je mir i dostojanstvo pokojnika, narušeno je pravo na osobnost, sloboda vjeroispovijesti, ali je napravljena i diskriminacija iz mržnje barbarskim postupkom uništenja. Ljudska prava nisu izmišljena, ona su prirodna. Od rođenja do smrti, što godi bili u životu, postoje ljudska prava koja se odnose na svakog čovjeka i posvuda – ona su univerzalna. Ta prava vrijede u rodilištu, i na groblju, ona vrijede za pobjedničke i poražene vojnike, svi ljudi su jednaki u rođenju i smrti.

Uništenjem ovoga groblja povrijeđena je: Opća deklaracija o ljudskim pravima, Ženevska konvencija, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelja EU o temeljnim pravima, Ustav RH, Zakon o grobljima, Zakon o istraživanju uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, Kazneni zakon čl. 332 Povreda mira pokojnika.

Na groblju Mirogoj dostojanstveno su pokopani ugledni građani i obični ljudi. Ovdje brončane i kamene skulpture imaju prava i dostojanstvo po Zakonu o zaštiti spomenika kulture budući da je Mirogoj zaštićeni spomenik kulture. Na ovom groblju jedino nikakva prava nemaju hrvatski vojnici poginuli u vremenu 1941. do 1945. na ozemlju Hrvatske. Paljenjem 550 svijeća, na 550 grobnih mjesta, s imenom i prezimenom pokopanog hrvatskog vojnika, željelo se vratiti dostojanstvo ljudima koji anonimno počivaju u prikrivenim grobovima pored raskošnih grobnica groblja Mirogoj. Sukladno općoj Deklaraciji o ljudskim pravima pravu na slobodu vjeroispovijesti, tražimo da se ovim ljudima vrati dostojanstvo i mir, grobovi obilježe u skladu s vjerskom pripadnošću pokojnika. Na grob za kršćane u znaku križa, a za pripadnike islamske vjere znak nišana.

Selektivna primjena ljudskih prava je kršenje ljudskih prava. Zato što su ovi ljudi pripadali poraženoj vojsci, obiteljima je nametan osjećaj krivnje za zločine koje nisu počinili, tako da i danas postoje traume koje su prisutne u naraštajima koji nisu živjeli u to vrijeme. Ovo groblje je dio kulture sjećanja, ali i suočavanja s prošlošću. I na kraju govornik je završio prvim člankom Opće deklaracije o ljudskim pravima:

“Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva”.

Molitvu za pokoj duša vojnika na preoranom groblju predvodio je za katolike velečasni Ante Pavlović, a za duše islamske vjeroispovijedi efendija Mersad Kvesić.

Potom je organizator zamolio da okupljeni upale pripremljenih 550 svijeća za 550 pokojnika na groblju hrvatskih vojnika 1941-1945. Svaka svijeća imala je ime i prezime pokojnika s datumom smrti.

Barbarstvo komunističkih vlasti 1945. koje su izdale neciviliziranu zapovijed i preorali groblja palih hrvatskih vojnika, još se uvijek poštuje i štiti. To je vidljivo na Mirogoju u Zagrebu. Neobilježene i neuređene grobne plohe na to ukazuju. Komunistička zapovijed na Mirogoju još uvijek traje. Na to su nas podsjetili pristigli domobrani iz Osijeka, koji su potaknuli na pomnije razmišljanje. Nakon 45 godina komunističkog terora i nakon 27 godina samostalne države Hrvatske, po prvi puta su upaljene svijeće i odana počast za sve obesčašćene bojovnike na preoranom dijelu Mirogoja. A zašto zakazuje gradska vlast i državna vlast, kad su u pitanju dostojanstvo i ljudska prava pokojnika na posljednje počivalište? Zar se potomci nemaju pravo sjećati svojih predhodnika palih za san o hrvatskoj slobodi. A s njima i svi istinoljubivi domoljubi pokloniti se žrtvama onih koji su poginuli u vihoru Drugog svjetskog rata za nikad dosanjanu slobodnu i samostalnu Hrvatsku.

fotografije  tekst: Damir Borovčak/HKV

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

POSUŠJE: Održana prva projektno-edukacijska radionica Interreg IPA programa prekogranične suradnje Hrvatska – BiH – Crna Gora

Objavljeno

na

Objavio

Projektno-edukacijska radionica o mogućnostima ostvarivanja sredstava iz Interreg IPA program prekogranične suradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014.-2020, održana je prvi put danas u Posušju.

Organizator je bio Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske uz potporu Ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova RH, te Agencije za regionalni razvoj RH, a radionica je održana na inicijativu Općine Posušje. Sudionici su bili predstavnici tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne samouprave i poduzeća u njihovom vlasništvu, i razvojnih agencija u Zapadnohercegovačkoj i Hercegbosanoskoj županiji u BiH.

Žana Ćorić, ispred Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske kazala da su kao organizatori jako zadovoljni odazivom i spremnošću na suradnju, te da je to jako dobar temelj za nastavak rada. „Prva je ovo u nizu radionica koje planiramo. Ova je organizirana za zainteresirane iz Zapadnohercegovačke i Hercegbosnaske županije. Smatramo da je jedna od najvažnijih pouka ove radionice zajedništvo koje imamo“, kazala je Ćorić. Najavila je drugi poziv programa “Interreg IPA, prekogranična suradnja Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020“ koji kreće u prvoj polovici iduće godine. „Mi smo ovdje danas predstavili konkretne potrebne korake za ovaj poziv: kako jačati ljudske kapacitete, kako osmisliti projekt, kao ga realizirati, što može konkurirati u ovom programu, koji su potrebni koraci, što može biti prepreka,…“, kazala je Ćorić.

Prema riječima općinskog načelnika Branka Bage, cilj ove radionice je obučavanje kadrova i upoznavanje s mogućnostima financiranja iz fondova Europske unije, te zbližavanje svih djelatnika u općinskim institucijama koji bi radili i koji rade na ovim projektima.“Mi već imamo u tijeku jedan ovakav projekt. Riječ je o projektu koji je nastao u suradnji sa Šibensko – kninskom županijom, a odnosi se na nabavku CNC strojeva koji bi bili smješteni u poslovnoj zoni Osrdak.

Riječ je o jednom infrastrukturnom, proizvodnom i tehnološkom projektu za koji se nadamo da ćemo uspješno provesti“, kazao je Bago. Dodao je da ipak prioritet općine Posušje izgradnja kanalizacijske mreže. „Mi smo krenuli s nekim mini zahvatima na izgradnji kanalizacije, ali sami takav projekt ne možemo realizirati. Naš proračun je skroman, stoga očekujemo pomoć s državne razine, ali isto tako se nadamo da ćemo dio sredstava za ovaj problem povući iz dostupnih fondova EU“, kazao je Bago. Također je zahvalio Zvonku Milasu, predstojniku Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, na ukazanom povjerenju da Općina Posušje bude domaćin ovom događaju.

 

Stella Arneri ispred Agencije za regionalni razvoj RH je kazala da je ova agencija nositelj kada je u pitanju program “Interreg IPA, prekogranična suradnja Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020“. Upravo je ovaj program prilika stanovnicima BiH za povlačenje sredstava iz fondova EU. „Drugi poziv ovog programa kreće u provom djelu 2018. godine i bit će dostupno 35 milijuna eura sredstava i mi smo upravo tu u Posušju da bi predstavili ovaj poziv, jer smatramo da je ovo izvrsna prilika za doći do novih i dodatnih sredstava“, kazala je Arneri. Dodala je da je prekogranična suradnja vrlo važna, pogotovo za ova pogranična područja jer može riješiti jako puno problema. „U ovom slučaju granica nam nikako nije barijera“, kazale je Arneri.

Kristina Bilić, pomoćnica ministrice za regionalni razvoj i europske fondove RH je kazala da je jako važno za RH povezati se sa susjedima kako bi zajednički što uspješnije povlačili sredstav europskih fondova. „Cilj nam je kroz ovu radionicu dati naša iskustva ovoj lokalnoj zajednici kako bi mogli s nama kvalitetno sudjelovati u povlačenju sredstava. Želimo što više poništiti negativne učinke kada je u pitanju administracija, ali i suradnja. Mi smo ovdje u ulozi podupiranja naših partnera,“ kazala je Bilić.

Cilj Projektno-edukacijske radionice bilo je jačanje kapaciteta hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, te poticanja prekogranične i regionalne suradnje između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a predavači su bili Anđelka Hajdek, Ante Vukasović, Antonija Ermut Erceg te Kristjan Futač koji je moderirao i panel diskusiju.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari