Pratite nas

Kronika

Okupacija Baranje 1991.

Objavljeno

na

Nalazeći se ispred spomen obilježja mučki ubijenom kolegi Đuri Podboju, želim podsjetiti da se ne zaboravi kako je započeo rat u Hrvatskoj.

3. srpnja 1991. Novosadski korpus okupatorske tzv. Jugoslavenske narodne armije s oko 60 tenkova, oklopnih borbenih vozila i transportera te konvojem vojnih kamiona punih srpskih i crnogorskih rezervista upao je u Baranju, čime je zvanično započela agresija Srbije na Republiku Hrvatsku.

Nakon oko mjesec dana priprema srpske oružane snage započele su s vojnim djelovanjima po mirnim stanovnicima okolnih sela s ciljem protjerivanja cjelokupnog nesrpskog stanovništva i okupacijom cijele Baranje.

Egzodus Baranjaca dogodio se 22. i 23. kolovoza kada je iz svojih kuća u Baranji protjerano više od 35.000 ljudi. Tijekom 1991. i 1992. onih 200-tinjak starih koji nisu htjeli napustiti svoja ognjišta nemilosrdno je likvidirano, a okupator je cijelu Baranju pripojio tzv. republici srpskoj krajini (RSK) s konačnim ciljem pripajanja Baranje Republici Srbiji.

Istoga dana, 23. kolovoza 1991. nakon zauzimanja odašiljača Belje, srpski teroristi mučki su ubili i našeg kolegu Đuru Podboja koji je do svojega zadnjeg daha branio objekt i nije dopuštao emitiranje srpske lažne propagande preko toga odašiljača.

Koliko je opasno bilo ratno izvještavanje s ovoga ratišta na istoku Hrvatske govori i činjenica da su, od 7 poginulih ratnih izvjestitelja HRT-a, upravo ovdje poginula dva: Đuro Podboj na odašiljaču Belje i snimatelj Žarko Kaić u osječkom naselju Brijest kod zloglasnog poligona “C”.

To su istinski heroji Domovinskog rata koji zaslužuju vječnu počast i zahvalnost jer su za slobodu i samostalnost Domovine Hrvatske dali najviše što su mogli – svoje živote !

Branko Pek, tajnik Zbora ratnih izvjestitelja HRT-a

 

Podsjetimo, izaslanstva HRT-a, tvrtke Odašiljači i veze i članovi obitelji u petak su kod odašiljača Belje u Baranji položili vijence i zapalili svijeće u znak sjećanja na Đuru Podboja, koji je kao tehničar Hrvatske radiotelevizije poginuo 23. kolovoza 1991. godine.

Podboj je poginuo dok je branio odašiljač “Belje”, u želji da i u najtežim uvjetima osigura emitiranje radio i televizijskog signala.

Njegov sin Mario Podboj rekao je kako mu je drago što se žrtve njegova oca sjete njegovi radni kolege i tvrtka za koju je radio.

“To pokazuje da ne zaboravljaju žrtve iz Domovinskog rata koje su dale najviše što su mogle za stvaranje samostalne Hrvatske. Moj otac je bio predan poslu i želio je da istina o događanjima na ovim prostorima ide u cijeli svijet, branio je odašiljač kako bi onemogućio medijsku blokadu, ali nažalost opkolili su ga i na kraju se dogodilo ono najgore”, kazao je.

Iz Odašiljača i veza su priopćili kako je Podboj, unatoč okupaciji i razaranjima, cijelo vrijeme odašiljao radijske i televizijske programe HRT-a, čime je spriječena informativna blokada,

“Zahvaljujući tome Hrvatska je i u medijskom ratu ostvarila pobjedu, a dragi kolega za to je dao svoj život”, stoji u priopćenju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

DORH odbacio 13 kaznenih prijava protiv Milorada Pupovca

Objavljeno

na

Objavio

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu odbacilo je trinaest kaznenih prijava podnesenih protiv Milorada Pupovca zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela javnog poticanja na nasilje i mržnju iz članka 325. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona i kaznenog djela povrede ugleda Republike Hrvatske iz članka 349. Kaznenog zakona.

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Dvije udruge građana i jedanaest pojedinačnih osoba podnijeli su kaznene prijave protiv prijavljenika odnosno zastupnika u Hrvatskom saboru, da je od 21. do 25. kolovoza 2019. u svojim javnim istupima, intervjuima, tiskovnim konferencijama i izjavama, počinio prijavljena kaznena djela iznoseći svoje komentare u odnosu na napade na pripadnike srpske manjine u Uzdolju i Đevrskama 21. kolovoza 2019.

Kaznene prijave odbačene su iz razloga što je nakon poduzetih provjera navoda iz prijava ocijenjeno da se u radnjama prijavljenika nisu ostvarila obilježja kaznenih djela poticanja na nasilje i mržnju kao niti kaznenog djela povrede ugleda Republike Hrvatske niti kakvog drugog kaznenog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, s obzirom da sadržaj izjava prijavljenika nije bio usmjeren izvrgavanju poruzi, preziru ili grubom omalovažavanju Republike Hrvatske niti je predstavljao poziv na javno nasilje i mržnju već u suštini predstavlja oštru, ali dopuštenu kritiku spomenutih događaja u Republici Hrvatskoj.

To posebice iz razloga što se u konkretnom slučaju radi i o zastupniku u Hrvatskom saboru koji predstavlja svoje biračko tijelo, a saborski zastupnici uživaju najvišu ustavnu i konvencijsku zaštitu slobode izražavanja i iznošenja svojih političkih stavova, ideja i ocjena.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Odbačena kaznena prijava protiv Milijana Brkića

Objavljeno

na

Objavio

Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku je, nakon završenog istraživanja, odbacilo kaznenu prijavu PNUSKOK-a, Službe za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Osijek protiv Milijana Brkića, njegovog brata Joze Brkića, kuma Blaža Curića te bivšeg policijskog informatičara Franje Varge zbog osnovane sumnje na počinjenje više kaznenih djela protiv računalnih sustava, programa i podataka.

Iz podataka i dokaza prikupljenih tijekom istraživanja proizlazi da je prvookrivljenik od lipnja 2015. do 20. rujna 2018., u Belišću, sa svog osobnog računala, koristeći pritom korisničko ime i zaporku koje je dobio od drugookrivljenika, više puta pristupao e-mail računu prvooštećenice (1970.) i na svoje računalo presnimavao datoteke s njenog računa, koje bi potom presnimio na USB uređaj i posredstvom trećeeokrivljenika prenosio drugookrivljeniku. Proizlazi i da je drugookrivljenik dostavio prvookrivljeniku podatke o nazivu e-mail računa i pristupnoj zaporci drugooštećenice (1989.) tražeći od njega da mu dostavlja računalne podatke s njenog mobitela, te da mu je dostavio i korisničke podatke i lozinke za pristup profilu jedne društvene mreže i servisu za pohranu podataka trećeoštećenice (1988.) ali uz njeno ovlaštenje, stoji u priopćenju Državnog odvjetništva (DORH).

Slijedom navedenog, tijekom istraživanja nije utvrđena osnovana sumnja da bi prvookrivljenik računalne podatke prvooštećenice presreo ili snimio tijekom prijenosa, ni da bi drugookrivljenik tražio presretanje podataka prvooštećenice i drugooštećenice i da bi dostavio prvookrivljeniku korisničke podatke i zaporke trećeoštećenice u svrhu počinjenja kaznenih djela protiv računalnih sustava.

Prema tome, nije utvrđena osnovana sumnja da bi time prvookrivljenik počinio kazneno djelo neovlaštenog presretanja računalnih podataka iz članka 269. stavak 1. KZ/11 u odnosu na prvooštećenicu, ni da bi drugookrivljenik počinio kazneno djelo poticanja na počinjenje tih kaznenih djela u odnosu na prvooštećenicu i drugooštećenicu te kazneno djelo zlouporabe naprava iz članka 272. stavak 2. KZ/11 u odnosu na trećeoštećenicu, a samim time niti da bi trećeokrivljenik počinio kazneno djelo pomaganja u počinjenju kaznenog djela neovlaštenog presretanja računalnih podataka u odnosu na prvooštećenicu.

Iz rezultata provedenog istraživanja proizlazi da je četvrtookrivljenik proslijedio podatke o nazivu e-mail računa i pristupnoj zaporci četvrtooštećenice (1977.) trećeokrivljeniku, a on potom prvookrivljeniku, ali uz ovlaštenje četvrtooštećenice. No, kako prikupljeni podaci i dokazi ne ukazuju da bi navedeni računalni podaci četvrtooštećenice bili proslijeđeni prvookrvljeniku u svrhu počinjenja kaznenih djela protiv računalnih sustava, tako ne proizlazi osnovana sumnja da bi četvrtookrivljenik počinio kazneno djelo zlouporabe naprava iz članka 272. stavak 2. KZ/11 u odnosu na četvrtooštećenicu, a samim time niti da mu je trećeokrivljenik pomagao u počinjenju tog kaznenog djela.

Međutim, iz podataka i dokaza prikupljenih tijekom istraživanja proizlazi osnovana sumnja da bi opisanim radnjama prvookrivljenik počinio kazneno djelo neovlaštenog pristupa iz članka 266. stavak 1. KZ/11, a drugookrivljenik dva kaznena djela poticanja na počinjenje upravo tog kaznenog djela. Budući da se kazneni progon za ovo kazneno djelo, sukladno odredbi članka 266. stavka 4. KZ/11 progoni isključivo po prijedlogu oštećenika, a oštećenice su prilikom ispitivanja izričito navele kako se ne smatraju oštećenima i da ne traže kazneni progon okrivljenika, državno odvjetništvo u izostanku navedene procesne pretpostavke nije moglo pokrenuti kazneni postupak protiv navedenih osoba za ovo kazneno djelo.

Slijedom svega navedenog, budući da nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenici počinili prijavljena kaznena djela kao niti druga kaznena djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti, a sve su oštećenice izričito iskazale da ne traže kazneni progon za kazneno djelo neovlaštenog pristupa iz članka 266. stavak 1. KZ/11, kaznena prijava je odbačena, izvijestilo je Državno odvjetništvo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari