Pratite nas

Kronika

Oliver Dragojević kreće na turneju SAD-om!

Objavljeno

na

Oliver Dragojević krenuo je na sjevernoameričku turneju, tijekom koje će nastupiti u šest koncertnih dvorana

Vijest da Oliver Dragojević putuje u SAD i Kanadu i nije neka vijest. No, zna li se da će po prvi puta, taj bard domaće glazbe nastupiti u šest renomiranih dvorana diljem SAD i Kanade pokrenulo je pravu malu seobu njegovih obožavatelja diljem sjevernoameričkog kontinenta. Ne pamti se da je ijedan izvođač sa naših prostora i bilo kojeg žanra ikada izazvao ovoliko zanimanje, pa su stoga na desetosatnu vožnju u krenuli obitelj Christine Soco iz Phoenixa, Arizona. Toliko će naime putovati samo u jednom smjeru kako bi prisustvovali koncertu u San Pedru.

oliver2

– Ova se prilika ne propušta, pa će ovo putovanje i koncert biti poklon našoj jedinici koja će samo dva dana prije koncerta diplomirati na studiju informatike – kaže Christina.

Iz Kansas Cityja za Chicago letjet će i Veronika Matković u društvo supruga koji ima sve, baš sve Oliverove snimljene pjesme, a kćer i sin su rasli uz melodije Jadrana iako su rođeni u SAD-u. Marissa Olujić vozi njih osam iz Texasa do Los Angelesa, a iz Bostona u New York autobusima će stići pedesetak vatrenih obožavatelja Oliverovih vječnih melodija i predivnih stihova koje samo on može tako otpjevati, rekla nam je Ariana Zelić i Mirena Bagur koje su organizirale pravu karavanu.

Poveće društvo u organizacije Marine Pavletić vozit će pet sati iz Grand Rapidsa u državiMichigan, a sat manje Melissa Obenauf iz Columbusa u Ohiu vozi svoje prijatelje do Detroita. Kad se pročulo da ce Oliveru društvo na pozornicama činiti Nina Badrić, Tedi Spalato te legendarna Ljiljana Nikolovska, socijalnim mrežama odjekivalo je oduševljenje.

Datumi i lokacije Oliverove turneje su sljedeći:

  • 10. svibnja – Vancouver
  • 14. svibnja – San Jose
  • 17. svibnja – San Pedro
  • 18. svibnja – Detroit
  • 22. svibnja – Chicago
  • 24. svibnja – New York

 Bolje ne može! – dobilo je stotine “lajkova”. “Scardona World Music” i producentska kuca “Peer97 MG” su organizatori i promotori ove turneje, koju su pripremili do najsitnijeg detalja. Najvažnije nam je bilo upasti u što bolje dvorane, jer smo htjeli publici dati 

doživljaj kojeg do sada nikada i nitko nije upriličio. a pravi ambijent je polovica uspješnosti velikih koncerata. Nije bilo lako dobiti Harris Theater u Chicagu ili TownHall u NYC-u, jer su rasprodani godinama unaprijed. Srećom, s njima imamo dugogodišnju suradnju pa smo brzo poskočili sa liste čekanja i upali u njihov kalendar, rekao nam je Dragan Cacinovic-Chach, producent turneje. Rasvjeta, razglas i još bezbroj malih, ali važnih pojedinosti posloženo je po svjetskim standardima, a kad dodamo zvijezde programa, ovo bi trebala biti serija od šest nezaboravnih događaja za sve prisutne s obje strane pozornice. Prvi koncert je na rasporedu 10.svibnja, u rasprodanoj dvorani Hard Rock Casina u Vancouveru u Kanadi.  vl

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Kiseljak kod Žepča: 25 godina nekažnjenog zločina tzv. Armije BiH nad Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 16. kolovoza 1993. godine, snage tzv. Armije BiH u napadu na selo Kiseljak počinile su ratni zločin nad hrvatskim civilima i pripadnicima 111xp brigade HVO-a Žepče. U napadu na Kiseljak ubijeno je 11 osoba hrvatske nacionalnosti, od kojih je njih 8 civila. Najmlađa žrtva je djevojčica, Ivana Širić (13) godina. Za zločin u selu Kiseljak ni nakon 25 godina nitko nije kazneno odgovarao.

Dana 16. kolovoza 1993., prije točno 25 godine, u malom bosanskom selu Kiseljaku pored Žepča počinjen je javnosti gotovo nepoznat ratni zločin nad Hrvatima. Zločin su počinili pripadnici Armije BiH, točnije diverzanti 303. i 304. brigade 3. korpusa Armije BiH.

Vojnici Armije BiH, među kojima je prema tvrdnjama žepačkih Hrvata bilo i mudžahedina, upali su preodjeveni u vojnim odorama HVO-a u Kiseljak. Za vrijeme dok su se vojnici HVO-a i stanovnici Kiseljaka snašli i konsolidirali već je vatrenim i hladnim oružjem život izgubilo 43 vojnika i civila.

Sliku užasa toga dana u selu Kiseljak opisala je jedna svjedokinja, rođena 1958. godine ovako:

“Kad smo došli možda deset metara od ceste, zapucali su vojnici Armije BiH po nama. Svi smo popadali po tom putu. Moj se sin bacio malo u stranu i nije niti ranjen. Kad je došao sebi podigao je malu Ivanu i pitao me; ‘Majko, što je ovo?’ A mala Ivana govorila je: ‘Joj, što ću…’ to su bile njene zadnje riječi. Ja sam samo govorila: ‘Dijete, ne daj se!’ Florijan nije progovorio nijednu riječ kao ni majka mu Kata. Mala Ivana Širić je rođena 11. ožujka 1980., Kata Krezić 12. rujna 1933., Franjo Krezić 2. veljače 1934., a Florijan Krezić 27. veljače 1963. Svi su oni u jednom trenu ubijeni. Janja Bulajić je teško ranjena i poslije je ostala u bolnici u Banja Luci. To se sve dogodilo pored mene. Ležala sam medu njima mrtvima. Onda sam se, u toj svojoj panici, sjetila Boga i to mi je jedinu snagu dalo. Tad sam izmolila ‘Pokajanje’, za mrtve. Franjo Krezić je nakon pucnjave još davao znakove života i sin mi je rekao: ‘Mama, odoh ga ja pokušati spasiti, samo ako ga uspijem dolje prenijeti’. Pitao me jesam li ja ranjena, ja sam rekla da jesam, ali da ne krvarim puno…

Tad sam se morala nasloniti na mrtvog Florijana Krezića. Pazila sam da ne ugazim u njegovu krv i tad sam vidjela njegov mozak u toj krvi. Onda sam dopuzila natrag do svoje kuće i kad sam došla do zida, naslonila sam se na njega. Tada sam ranjena i u drugu nogu te sam pala. To je bila samo prostrjelna rana. Ostala sam ležati ispod terase. Sin je odnekud došao do mene i rekao. ‘Mama, od Franje nema više ništa. Mrtav je.’
Nije bilo nikakvih nagovještaja da će nas Muslimani napasti. Mi smo odmah uz rijeku Bosnu. Spremali smo zimnicu, ništa nismo znali. Baš sam spremala paradajz za zimnicu, pilili smo i drva. E, da smo znali što će nas snaći. Florijan Krezić je pogođen u glavu, točno iza uha. Vidjela sam kako mu je mozak iscurio iz glave. Mala Ivana Šarić je pogođena u lijevu stranu tijela. Od naprijed je rana izgledala kao crvena ruža na njenoj majici. Lice i tijelo su joj dobili plavu boju, a na prsima se ‘otvorila’, baš kao rascvjetana ruža. Kata Krezić je svukud pogođena, krv joj je curila iz usta, iz prsa, iz ruku i nogu. Franjo Krezić je pogođen u trbuh i u leđa. Ja sam pogođena u noge. Kad sam došla u Teslić, vidjela sam još naših ljudi koji su tog dana stradali. Rekli su mi da su Zovko i Božo Širić ubijeni. Jedna moja susjeda leži u bolnici, ostala je bez ruke i noge”.
Ratni zločin pripadnika Armije BiH nad hrvatskim pučanstvom u selu Kiseljaku, općina Žepče, u svjetskoj javnosti nije bio zapažen.

Žepče – hrvatski grad koji su prvo napali Srbi, a onda i Muslimani

Srednjobosanski gradić Žepče leži na rijeci Bosni, na cestovnoj i željezničkoj prometnici Sarajevo-Doboj. Sjedište je istoimene općine. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Žepče imala je 22.966 žitelja, od toga Muslimana-Bošnjaka 10.820 ili 47,11 posto, Hrvata 9.100 ili 39,62 posto, Srba 2.278 ili 9,91 posto, a ostalih 768 ili 3,34 posto. U odnosu na popis stanovništva iz 1971. godine udio Hrvata u ukupnom broju žitelja spao je se 42,4 na 39,6 posto, a Srba čak sa 16,9 na 9,9 posto. Samo je rastao udio Muslimana-Bošnjaka. Njih je 1971. godine u ukupnom broju stanovništva bilo 44,5.

S početkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu žepački kraj zajednički brane žepački Hrvati i Muslimani-Bošnjaci organizirani i politički i vojno kroz HVO. Muslimani-Bošnjaci i Hrvati su imali zajedničku ratnu bolnicu, zajedničke ratne medicinske ekipe, borili se skupa na bojišnicama. S prvim ratnim okršajima između Muslimana-Bošnjaka i Hrvata i u Žepču rastu međusobne napetosti. Muslimani-Bošnjaci napuštaju bojišnice, čak bježe iz rovova pa zbog toga neke linije “pucaju” i ginu hrvatski vojnici, a mnogi su ranjeni. Kada je formirana Armija BiH i u Žepču, napetosti su još veće. Na katolički blagdan Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1993. godine, dok se služila sveta misa, počeo je napad muslimansko-bošnjačkih snaga na Žepče. Napadnut je grad Žepče, ali i sela Papratnica, Bistrica, Ljeskovica i Novi Šeher.
Žepče u okruženju Srba i Muslimana

Žepački kraj je od toga sukoba u potpunom okruženju srpskih snaga s jedne i Armije BiH s druge strane. Borbe su žestoke, s mnogo ranjenih i poginulih vojnika je na sve tri strane.

Dan sv. Ivana, 24. lipnja 1993., hrvatski je praznik, pa se i te godine većina žepčanskih Hrvata spremala na misu kad je bez ikakva upozorenja uslijedio udarac što ga je svojedobno najavio Ivo Lozančić. Zapravo, prva provala sukoba zabilježena je još 23. lipnja uvečer, kad su mudžahedini iz Željeznog Polja napali hrvatsko selo Golubinja. Sutradan ujutro dijelovi pet muslimanskih brigada – oko 12.500 ljudi – napredujući u dvije kolone s jugozapada (Zenica) i jugoistoka (Kakanj), krenuli su u glavni napad sjeverno od Željeznog Polja i ubrzo opkolili Žepče. Muslimanske su snage zauzele uzvisine zapadno, južno i istočno od Žepča, a u sljedećih nekoliko dana hrvatski živalj iz područja na južnoj obali rijeke Bosne kojima su dominirali Muslimani, izbjegao je u većinska hrvatska područja. U samom Žepču vatra se začula oko 9:15, kad su paljbu na grad otvorili topništvo i minobacači ABiH-a, a muslimanske „Zelene beretke” opkolile stožer vojne policije HVO-a u hotelu Balkan.

Za bitke obje su strane nemilosrdno bombardirale grad. Postrojbe ABiH-a izvan Žepča držale su uzvisine zapadno, istočno i južno od grada, ali nisu ulazile u sam grad, prepuštajući oštre ulične borbe lokalnim muslimanskim snagama. Jedan je svjedok tvrdio kako je grad bombardiran sedam dana uzastopno. Razaranja grada uzrokovana borbama bila su zapravo strahovita; vjerojatno je svaka druga zgrada izgorjela u borbama. Ljudske žrtve na obje strane također su bile goleme, među civilima i vojnim osobljem.

Velika pobjeda HVO-a i predaja dvije brigade Armije BiH!

Naposljetku, HVO je nadvladao i uspio potisnuti Muslimane do južne obale rijeke, odnosno do mjesta poznatog pod imenom Papratnica. Do 30. lipnja HVO je uspio očistiti od muslimanskih napadača najveći dio zapadne obale rijeke Bosne i zapadni dio Žepča. Bitka je završila 30. lipnja uvečer predajom 305. i 319. brigade Armije BiH. Zapovjedniku ABiH-a Galibu Derviševiću poziv na predaju upućen je još 25. lipnja, ali ga je on odbio. Dok se bombardiranje pojačavalo 26. lipnja, HVO je polako uspostavljao kontrolu nad gradom, a Muslimanima je počelo nedostajati streljiva. Dervišević je predaju dogovorio s Božidarom Tomićem 30. lipnja, pristavši na predaju glavnine svojih snaga u gradu u 17 sati.
Prema knjizi „Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni“ Charlesa Shradera herojska 111. Xp žepačka brigada imala je čak 450 poginulih od 1992. do 1994. godine.

Kao rijetko gdje, ovdje u ovom hrvatskom gradu su poginula i šestorica mladih zapovjednika HVO-a. (VolimJajce.com)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Policija: Migranti stradali prilikom odrona kamenja

Objavljeno

na

Objavio

“Policija je jučer 12. kolovoza u šumskom predjelu na području Drežnice zatekla grupu migranata, odnosno 12 osoba od kojih su dvije osobe pronađene mrtve. Provedenim očevidom na mjestu događaja utvrđeno je da je do smrtnog stradavanja dvojice nepoznatih muškaraca došlo prilikom odrona kamenja s uzvišenja koje je palo na njih”, priopćila je karlovačka policija.

Nadležnom državnom odvjetništvu o ovom događaju bit će dostavljeno izvješće.

“Ostalih deset zatečenih stranih državljana izrazilo je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom te su prepraćeni u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu”, priopćeno je također.

Podsjetimo, U šumskom predjelu na području Drežnice karlovačka policija jučer je zatekla skupinu migranata. Riječ je o 12 osoba, a dvije su pronađene mrtve. Policija je provela očevid kako bi se utvrdile okolnosti njihove smrti.

Na mjesto nesreće, 8 kilometara od sela Tomići, policiju su doveli sami migranti. Dvojica stradalih imala su, neslužbeno doznajemo, 24 godine. Prema riječima mještana jednome migrantu smrskan je prsni koš, a drugome je stradao kuk. Njega su uspjeli izvući na cestu i vjerojatno bi bio spašen da bilo brze intervencije hitne pomoći, kažu mještani. Dodaju kako se skupina od 12 mladića između 20 i 30 godina u selu pojavila još preksinoć. Kamo je ostatak grupe odvela policija – nije poznato, ali zna se da su migranti željeli domoći Trsta. Mještani kažu da su ih u posljednja dva i pol mjeseca više puta uočili oko sela. Do danas su zabilježene dvije provale u vikendicu i lovački dom u kojima su tražili hranu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari