Pratite nas

Kultura

Oliver Dragojević: Moj najveći uspjeh je što mi se čini da sam ostao normalan

Objavljeno

na

Cijeli dan, uoči subotnjeg spektakla u zagrebačkoj Areni, Oliver Dragojević uvježbavao je svoje hitove.

Iako je nemoguće pobrojati nastupe i nagrade koje je osvojio, kao ni dvorane koje je napunio, legendarni hrvatski glazbenik priznao nam je kako još uvijek ima tremu uoči nastupa, ali i odgovornost prema publici:

“Kad bi vam rekao, da sam se prepao, ne bi mi vjerovali, da su mi otkucaji barem 30 posto brži nego inače!”, govori Oliver za IN magazin.

Publika koja je do posljednjeg mjesta ispunila zagrebačku Arenu, na najbolji je mogući način Oliveru čestitala skorašnji 70-ti rođendan i nevjerojatnih 50 godina karijere.

“To je više od Rolling Stonesa, čovječe. Svaka čast”, govori Oliverov veliki fan Stjepan Hauser.

Oliverovi evergreeni, uz pratnju Zagrebačke filharmonije i brojnih gostiju redali su se jedan za drugim. Publika ih je od riječ do riječi uglas pjevala sa svojim miljenikom. A upravo uz Oliverove romantične stihove, generacije vežu najljepše uspomene.

Stjepan Hauser, snimivši album s Oliverom, ostvario je svoj dječački san. U pjesmi “Pismo moja”, sa svojim violončelom pridružio mu se na pozornici, a u ostatku koncerta uživao je u društvu svoje zaručnice Jelene Rozge.

“Slušao sam Olivera još kad sam imao dvije godine. Ja sam propričao kroz njegove pjesme. On je bio moj najveći heroj iz djetinjstva. I uvijek mi je bio veliki san da jednog dana surađujem s njim”, otkrio nam je Hauser.

U koncertu danas ponosnog djeda uživale su brojne poznate osobe. Ovogodišnji predstavnik Hrvatske na pjesmi Eurovizije, Jacques Houdek, pjevušio je u društvu supruge Brigite. “Došao sam uživati u najljepšoj glazbi i najljepšem glasu. Naučio sam da je on jedan od onih najjednostavnijih , a najveći je“, kaže Jacques.

Mnogi će se složiti da je vrlo teško izdvojiti najljepšu Oliverovu pjesmu. No, ona koja ga uvijek podsjeti na pokojnog oca je, himna svih očeva “Oprosti mi pape!”

“Snimio sam pjesmu i došao mi je pokojni otac i govori mi „a ti dobri znaš da ja nisam nikada kartao za novac”. A ja njemu govorim, to nije pisano za tebe, to je napisao Zdenko svim očevima. To se odnosi na taj odnos sin- otac . On je to shvatio osobno, tako da sam ga morao razuvjeriti” , prisjeća se Oliver.

Rijetko koji glazbenik se može pohvaliti nastupima u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji ili Opera Houseu u Sydneyju gdje će uskoro ponovno, otkriva nam, održati koncert. No, iako su mu nudili 50 tisuća eura za beogradsku Marakanu, Oliver, za razliku od mnogih ne namjerava pogaziti svoju riječ:

“Rekao sam jednom. Ne želim ići. To je sve!”, kaže Oliver.

Iza Olivera je još jedan koncert kojeg ćemo svi dugo pamtiti. Već ovog petka, njegov i Gibonnijev album “Sreća” borit će se u čak 12 nominacija za ovogodišnji Porin. “Moj najveći uspjeh je što mi se čini da sam ostao normalan. Jer to je ne znam, možete prevariti ovo blještavilo scene, i možeš zamislit da si netko , vanzemaljac ili svemirac… Ja znam točno nema zvijezda, nema legendi“, govori Dragojević. No, za nas je ipak legenda. Jer, složit ćete s nama, jedan je Oliver Dragojević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Sve je spremno za dugoočekivanu premijeru filma ‘General’

Objavljeno

na

Objavio

Sve je spremno za ovogodišnje 66. izdanje Pulskog filmskog festivala i za večerašnje otvaranje kojem će nazočiti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, pod čijim se pokroviteljstvom festival i održava, potvrdila je ravnateljica Festivala Gordana Restović.

Uz brojne dnevne programe i projekcije, prvi festivalski dan obilježit će dugoočekivana premijera filma “General”, redatelja Antuna Vrdoljaka, o životu i značaju za Hrvatsku i hrvatsku povijest generala Ante Gotovine, s Goranom Višnjićem u naslovnoj ulozi. Za taj film iznimno je velik interes publike još od prvog dana puštanja karata u prodaju, rečeno je na konferenciji za novinare u Puli.

“‘General’ je prvi od osam filmova nacionalne produkcije koji će biti prikazan u Areni, a tim se filmovima u hrvatskom programu i konkurenciji za Zlatne arene pridružuje još šest filmova hrvatske manjinske produkcije u Istarskom narodnom kazalištu. U svakom slučaju, tijekom festivala očekuje nas 110 filmova na sedamnaest lokacija”, istaknula je Gordana Restović.

Svečano otvaranje festivala počinje u 21,30 sati i izravno će se prenositi na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije. U sklopu programa otvaranja sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar Mlinac izvest će nacionalnu i istarsku himnu a tijekom ceremonije uručit će se iznimno važna festivalska nagrada, koja nosi ime po svom osnivaču, Marijanu Rotaru koja je ove godine dodijeljena Povijesnom i Pomorskom muzeju Istre. Nakon svečanosti otvorenja slijedi tradicionalni vatromet koji simbolično označava početak novog izdanja Pulskog filmskog festivala.

Ovogodišnja 66. Pula nudi tri premijere, a umjetnički direktor festivala Zlatko Vidačković iz bogatog programa izdvojio je povratak PoPularnog programa i europskih filmova u Arenu tako da će gledatelji moći uživati u šest filmova uglavnom biografskim, posvećeni posvećeni životopisima velikih umjetnika.

“Mislim da je ova kombinacija hrvatskog i europskog filma dobitna kombinacija koja se, kada smo je prije deset godina pokrenuli, pokazala dobrom za publiku, ali ujedno daje i europski kontekst hrvatskoj kinematografiji”, poručio je Vidačković te dodao kako postoji više razloga vraćanja europskog filma u drugi termin u Areni – od povećanja kvalitete i žanrovske raznovrsnosti do atraktivnosti programa za publiku u Areni.

Foto: Hina

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Nikakvo čudo što ‘neki ne mogu razumjeti o čemu govori’ Gradonačelnik…

Objavljeno

na

Objavio

Facebook

OBERSNEL: Ja sam ponosan i zadovoljan intendanturom Marina Blaževića. Jasno mi je da neki ne mogu razumjeti o čemu govorim, ali nemam namjeru nikoga educirati.

JA: Gradonačelnik ne bi educirao educirane ljude! Ima jedna “sitnica”, na mjesto intendanta poželjno je da ima više kandidata sa zacrtanim programima. Zašto nitko, baš nitko više ne želi doći u Rijeku? Nikakvo čudo što “neki ne mogu razumjeti o čemu govori” Gradonačelnik.

OBERSNEL: Smatram puno važnijom činjenicu da se u Zagrebu, Ljubljani, Trstu i drugim gradovima u okruženju s poštovanjem priča o Riječkom kazalištu i da se od tamo organiziraju autobusni prijevozi na programe.

JA: Iruda ti, vidim puno autobusa s talijanskim registracijama koji dovoze ljude na popravak zuba u Rident na Turniću; ne vjerujem da takvi uzgred idu na predstave u HNK Ivana pl. Zajca – po preporuci stomatologa! Sjeća li se Gradonačelnik koliko je HNK Ivana pl. Zajca u posljednje tri (3) godine dobilo godišnjih nagrada hrvatskoga glumišta; trebaju mu prsti samo jedne ruke!

OBERSNEL: Činjenica je da građani Rijeke to Kazalište doživljavaju na drugačiji način i da su oni koji to kazalište vole svojim prilozima praktički obnovili sjedalice u parteru i ložama. To je način na koji rade sve kazališne kuće jer se i time dokazuje odnos prema kazalištu.

JA: A kad je bila radna akcija za gledatelje, kad su se sakupljali dobrovoljni prilozi? Koje to kazališne kuće koje posluju na tržišnim principima prose svoje gledatelje za pomoć u obnovi sjedalica?

OBERSNEL: Za one koje jedino to brine, kazališni zahodi biti će obnovljeni tijekom ljeta iz gradskog proračuna.
JA: Ma svaka čast! Ne će valjda ljudi pišati u Mrtvi kanal ili Kazališni park! Mi smo ipak grad kulturnih ljudi! Hoće li predplatnici dobrovoljno pomoći u obnovi zahoda?

OBERSNEL: Međudržavnim ugovorom Republika Italija obvezala se financirati aktivnosti talijanske manjine, ali se nigdje u tom sporazumu izrijekom ne spominje Talijanska drama.

JA: ??? A kakav se program talijanske manjine treba financirati ako ne u prvome redu kazališni program Talijanske drame, književnost, tiskovine i uobće kulturno stvaralaštvo talijanske manjine? Tu nešto vonja…!

OBERSNEL: U Rijeci postoji jaka svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava na talijanskom jeziku izvedena već 1946. godine. Zaposlenici Talijanske drame su redovni zaposlenici Kazališta i primaju plaću iz proračuna Grada Rijeke.

JA: Ne će financirati Talijanska vlada, ali hoće “Riječka vlada”? Jaka “svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava, bla, bla, bla”… I jaka savjest! Da se razumijemo, poštujem obstojnost Talijanske drame, jedinstvene u Lijepoj našoj, ali (eto ga na!) koliko je njihov program kvalitetan, gdje su nagrade i priznanja, festivali, gostovanja, itd, etc… Talijanska vlada ne želi financirati njihov program, a mi ćemo im davati plaće!?

OBERSNEL: Stav Talijanske vlade je takav kakav je, a riječ je, kako je vijećnik Skerbec već kazao, o tehničkom problemu i sredstva ipak pristižu s određenim zaostatkom od godinu dana.

JA: A što je sad ovo, ipak plaća “s određenim zaostatkom” (od godinu dana!) Talijanska vlada sa stavom (borilački pojam)? U ovome slučaju, Gradonačelnik je trebao gradskim vijećnicima predočiti konkretno mišljenje (stav!) Talijanske vlade, a ne palamuditi o “tehničkom problemu”!

OBERSNEL: Netočno je da je Rijeka 2020 preuzelo financiranje Talijanske drame, već je točno da će kroz programsku djelatnost EPK 2020 na određeni način biti nadoknađen dio sredstava od ovog dijela financiranja drame, zato što su to programi posebno definirani kao dio programa EPK 2020.

JA: Netočno postaje točno i to “na određeni način”! Dakle, “EPK Rijeka 2020” financira se iz Gradskog proračuna, a to znači da će djelatnici Talijanske drame dobiti novac za izvršenje programa, iz Gradskog proračuna plaće, a to je isto! Talijanska vlada dat će nešto “s određenim zaostatkom” što znači jednog dana, a možda i prije!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari