Pratite nas

Kultura

Oliver: Iznevjerio bih samog sebe da zapjevam u Srbiji

Objavljeno

na

Ususret koncertu u Lisinskom, Oliver Dragojević u intervjuu za Tportal otkrio je kako više nikad ne bi zapjevao u Srbiji unatoč publici koja ga željno iščekuje.

To sam već rekao i smatram završenom pričom. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da promijenim svoje mišljenje. Jednostavno, tamo mi se ne ide. A i sam bih sebe time jako iznevjerio. Znam da oni dolaze na moje koncerte izvan Srbije. Oni koji me baš toliko žele čuti, naći će me – kazao je Oliver.

Na pitanje je li ga Mišo Kovač, koji također ne želi nastupati u Srbiji, uvrijedio kad je rekao da ‘nije zvijezda, niti će ikad biti’, Oliver je kazao kako to samo može biti kompliment.

 – Jer biti zvijezda u ovoj državi nije uopće dobro. Pored ovakvog ekonomskog stanja, industrije i gospodarstva, dobro je – ne biti zvijezda! Nije me pogodilo to što je Mišo rekao. Ma kakvi. Pa ja Mišu znam, mi se i vidimo nekad. Meni je to smiješno pa mu kažem: A šta je, Mišo, opet si me spominjao – našalio se Oliver pa prokomentirao kako su za njega istinske hrvatske zvijezde, kad je u pitanju sjaj i scenski pristup, definitivno Severina i Rozga.

– Medijski, svake sekunde su svugdje – od portala do televizija – kazao je, a komentirao je i nedavnu izjavu Massima koji je kazao kako nikad sa Severinom i Jelenom Rozgom ne bi snimio duet.

– Nisam razmišljao o tome nikad, ali zašto ne. Ovisi. Ako je dobra pjesma, onda možda i bih. Ajmo napravit sad jednu usporedbu s Lady Gagom. Problem kod Amerikanaca je taj što su odrastali na glazbi koja je fantastična. A mi na onome što smo uspjeli sami sebi napraviti. Lady Gaga pjeva jako dobro pjesme koje inače ne pjeva. Ne znam baš kako bi ove dvije to napravile – zaključio je.

U intervjuu se prisjetio i nedavno preminulog pjevača Kemala Montena.

– Bio sam s njim jako dobar. Imali smo turneje po bivšoj državi. Spavali smo mjesec i pol dana u istoj sobi. Što smo sve nas dvojica doživjeli… Da je on sad tu, bolje bi od mene to ispričao. Bio je jako duhovit čovjek i s njim je bilo puno humora. Pravi čovjek iz naroda. Njegovi i moji razgovori bili su neozbiljno ozbiljni.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Ovdje je na zrnu Očenaša zakucalo srce Domovine…

Objavljeno

na

Objavio

Misli jedne mlade djevojke iz hrvatske dijaspore

 
Danas, kao i svake godine 18.11. prisjećamo se žrtve grada Vukovara. Svi mi  danas se sjetimo izraziti naše suosjećanje s patnjom onih koji tu bol nose i svaki drugi dan u godini i to već 26 godina.
 
No na današnji dan svi dišemo istim ponosom i domoljubljem. Svi zajedno osjećamo bol i tugu zbog naših dragih poginulih branitelja, ubijenih i progonjenih stanovnika Vukovara, kćeri i sinova, majki i očeva, baka i djedova, braće i sestara…
 
Srca nam se stežu pri govorima Siniše Glavaševića i svi se sjećamo tog strašnog zločina koji je počinjen nad hrvatskim narodom. Danas se sjećamo. A sutra? Doći će sutrašnji dan i opet će se zaborav koji nam se nameće ušuljati u svakodnevnicu. Pravda i istina opet će čekati godinu dana da je se prisjetimo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo.
 
Ne postoje naši dragi i hrabri branitelji, ne postoje žrtve, ne postoje nepronađena zaklana tijela!
 
Dogodio se samo papir i sporazum. A dogodile su se i kuće i slobode i radna mjesta onih koji su za te zločine trebali odgovarati.
 
Zaborav na Vukovar  zaborav je identiteta,  povijesti, branitelja i njihovih obitelji. Vrijeme je da svi uništeni i oskvrnjeni Domovinskim ratom dožive pravdu i utjehu prije nego im nada umine.
 Mi danas nismo svjesni koliko smo sretni što imamo svoju Domovinu. Što možemo slobodno i bez straha reći da smo Hrvati i da volimo naše i poštujemo tuđe.
 Neka današnji dan ostavi malo gorčine i težine da nas podsjeti i da nas bude dovoljno sram što tako bahato životarimo.
 
 Pitamo se ima li smisla, ima li nade.
 
 Ja znam da većina nas koji smo sudjelovali na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru može posvjedočiti da ima smisla! Sve što su ljudi prošli i proživjeli u tom gradu i naši hrabri branitelji. Ima smisla! Jer mi smo ta Hrvatska za koju su se oni borili, za koju su dali život.
 
Kaže se: naša osveta bit će osmjeh naše djece.
 
Prisjetimo se sada te strašne godine 1991… Sjetimo se kolone stanovnika koji su tako hrabro ostali do kraja u svom gradu. Sjetimo se njihovih suza, njihove patnje i boli.
 
I sada se sjetimo mladeži koja je 30. travnja 2017 sa memorijalnog groblja pješačila u koloni do dvorca Eltz gdje se održalo euharistijsko misno slavlje. To je bila kolona nasmijane, vesele mladeži puna nade i vjere. Cijelim se putem pjevalo, molilo i slavilo Krista! Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Ta mladež je nada Hrvatske koju su sanjali svi koji su iz ljubavi prema domovini žrtvovali svoje živote, da bi mi danas mogli uživati u slobodi.
 
Nama je jasno, da nismo bili u običnom gradu nego u gradu žrtve, u gradu heroja! I zato budimo i mi turbo vod i gradimo tu našu voljenu domovinu.
 
Volimo tu našu grudu! Kopati ćemo po njoj, hraniti se njome i blagoslivljati ju!
 
Krist je naša nada i mi smo vjera živa! Isuse povedi me svojim putem, vrati me mojem domu. Za Hrvatskom mi srce žudi. Evo me Gospodine, mene pošalji.
 
Zapamtite Vukovar! Danas, sutra, zauvijek.
 
 
Magdalena Ivošević
studentica
Frankfurt am Main, 18.11.2017.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

NEK’ VIJORI, ZA NJIH BARJAK SVETI!

Objavljeno

na

Objavio

Od kamena nije srce moje,
pa da bude svaki dan mi isti.
Danas vijem tri najdraže boje,
mog’ naroda, sveti barjak čisti!

Crven’ bijele i boje je plave,
odkad nas je i njega je bilo,
to je barjak ponosa i slave,
pod kojim se pjevalo i mrilo.

Vijem, dižem, do neba ga plava
….da heroji iz raja ga vide,
u njemu je junaštva im slava,
jadni, Jude koji ga se stide.

Da ga vide jer su pod njim pali,
da zalud im nije bilo mrijeti,
svojom žrtvom oni su ga tkali,
nek’ vijori za njih barjak sveti.

Podižem ga za sve one ljude,
što živote ne žališe svoje,
nek’ se vije na ponos nam bude,
a dušmani neka ga se boje.

Tri najljepše boje njega diče,
crvena je, k’o krv što se za njeg’ proli,
bijela, plavoj priljubi se viče,
to je barjak što se srcem voli.

Od davnina to je stijeg hrvata,
bijel’ i crven’ polja, grb mu krase
podižem ga za sve žrtve rata,
a najviše za VUKOVAR, zna se!

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari