Pratite nas

Reagiranja

Oluja se tamo gdje je Thompson neće slaviti bez pjesme ‘Bojna Čavoglave’

Objavljeno

na

Menadžment Marka Perkovica Thompsona oglasio se povodom medijskih napada na pjevača i iznošenja niza netočnih tvrdnji:

Dragi prijatelji,
svake godine u ovo vrijeme pa tako i ove, od strane lijevih medija započinju napadi na Thompsona u vezi njegovog nastupa na Dan pobjede.

Ovoga puta partijsku zadaću kako bi odradili taj pripremni zadatak dobila je Slobodna Dalmacija. Krenuli su s bombastičnim naslovom “Thompson posvadio Kninjane” i tekstom na dvije stranice koji vrvi od pokušaja manipulacije i neistina.

Thompson nikoga nije posvađao niti je po prirodi svađalački tip kako ga novinarka Slobodne Dalmacije želi prikazati. Niti jedan kontakt ni razgovor nije imao s gradom Kninom ili s bilo kime u vezi ovogodišnje proslave Oluje u Kninu.

Naravno, u potpunosti demantiramo gradonačelnika grada Knina Marka Jelića koji u članku kaže, citiramo:
“Thompson je za koncert 2015., za troškove pozornice i prateće tehničke usluge, tražio 300 tisuća kuna. A već 2016. ti su troškovi bili veći od 600 tisuća kuna!”.

Inače je poznato da mrzitelji Marka Perkovića Thompsona kada nemaju što drugo, tada započnu baratati i mahati velikim ciframa kako Thompson tobože “puno košta” u nadi kako bi ga iskompromitirali u narodu.

Mi znamo, a znaju to i svi u gradu Kninu da 2016. godine Grad Knin nije dogovarao nastup s Thompsonom već je sve bilo u organizaciji HRT-a pa bi od gospodina Jelića bilo poštenije da se izjasni kome je dao tih 600 000 kuna, Thompsonu ili Hrvatskoj radioteleviziji?

Ovim putem pozivamo gradonačelnika Knina, gospodina Marka Jelića da potkrijepi svoje tvrdnje i javno objavi dokaz o tome kome je Grad Knin 2016. godine platio 600 000 kuna za proslavu Oluje??? Thompsonu sigurno nije pa je time ponovno namjerno lagao kako bi izbjegao kazati istinu, a istina je da je 2016. godine Thompson nastupio u sklopu HRT-ovog programa s nekoliko pjesama i da je produkcija i svi troškovi išli njima, a ne Thompsonu.

Poznato je da otkada je Marko Jelić gradonačelnik grada Knina da je 2017. godine, više puta izjavljivao kako je Thompson ni manje ni više nego šovinist! Isticao je kako mu smetaju neke njegove pjesme, a ponajviše pjesma “Bojna Čavoglave”! Tu se je Marko Jelić jasno svrstao među Thompsonove progonitelje i one koji ne žele slaviti Dan pobjede onako kako to žele Kninjani i Hrvatski Narod, u najvećoj simbolici Oluje, a to je Knin.

Gradonačelnik Knina Marko Jelić kao i još neki pojedini političari ne žele shvatiti da se Oluja tamo gdje je Thompson neće slaviti bez pjesme “Bojna Čavoglave” koja je velika simbolika toga dana i cijeloga Domovinskog rata i ne možemo razumjeti kakva bi to bila proslava Oluje na Thompsonovom koncertu bez pjesme “Bojna Čavoglave”? Možda Oluja srama? Ne, mi se nemamo čega sramiti kao što se nemaju čega sramiti ni naši branitelji.

Kao i svake godine pa tako i ove, Thompson poziva cijelu Hrvatsku da na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu, Oluju proslavimo u svakom mjestu diljem Lijepe naše.

Gdje će Marko Perković Thompson nastupiti ove godine 05.08.2019. prvi će te saznati na našim stranicama.

Menadžment Marka Perkovića Thompsona

 

 

Davorin Karačić: Thompsonu nikad nije bilo zabranjeno nastupati u Njemačkoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Župane, dvorac Janka Draškovića u Rečici je i Vaša briga!

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani gospodine župane Damir Jelić građani RH, imaju pravo znati istinu.

U tom smislu javljam Vam se, ovim otvorenim pismom sa nadom i željom, kako bi se čim prije riješio već dva desetljetni problem dvorca Janka Draškovića u Rečici.

Problem je još veći nastao čudnom prodajom, kažem čudnom, jer nam kupoprodajni ugovor nije javno poznat zašto je uopće dvorac prodan.

Umjesto da  koristi u više namjena, rečičkim udrugama i društvima. Dvorac je prodan praktično mladima ispred nosa, jednoj zagrebačkoj obitelji, koja kako se vidi ni nema puno daljnjeg interesa o tom dvorcu, još od vremena Vašeg gradonačelničkog mandata u 2007. godini. Te prolazi od tada do sada, iako posjeduje veliko kurtološko, književno i povjesno 18 stoljetno bogatstvo, u sve veću ništavinu što nikome ne koristi.

Koliko je meni poznato dvorac je prodan 2007godine i ako je udruga „ZUK“ Rečica, nakon izrade žitne lađe,- Zora, koja danas plovi rijekom Kupom i prevaža domaće goste i turiste. Sa velikim žarom i zalaganjem je htjela preuzeti brigu i za dvorac Janka Draškovića, što bi više gledano društveno, turistički i gospodarski išlo u prilog, svima jednako dobrom.

Na žalost to se dosada nije dogodilo, pa ni  ono najnužnije, zaboravilo se je svake godine, najmanje tri puta i više pokositi park te očistiti okoliš oko dvorca. Problemi se i dalje nastavljaju i proširuju. Čovjek si može lagano zamisliti da se je dvorac od 2007godine do danas uređivao sobu po sobu, danas bi stajao ponosno i služio bi za sve jednako dobro i ponos selu Rečici i gradu Karlovcu.

Naša je pak ljudska, moralna građanska i seoska zadaća, kako se mladi nebi više iseljivali iz gradova i hrvatskih sela. Da na sve te nezgodne problematične, okolnosti i opozoravamo one koji ih prave, kako bi čim prije nestale.

Jer kako drugačije shvatiti da u mjesto u današnje vrijeme, koračamo korak naprijed, mi još uvjek koračamo, dva koraka u nazad.

Potrebno nam je uvjek imati na umu i pameti. Sve u stvari što danas dobro i kvalitetno zajednički činimo, činimo to za budućnost uz sebe i za buduće mlade naraštaje u generaciji koje nam u susret dolaze.

Eto i ništa drugo su moji dobronamjerni poticaji, na koje čekam pozitivan odgovor i nadam se da će Vam 4 tjedna vremena biti dovoljno.

Sa visokim poštovanjem i iskrenim pozdravom.

Josip Josef Mayer

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Tko i danas štiti partizansko-komunističke zločine i zločince?

Objavljeno

na

U povodu 75. obljetnice masakra nad Hrvatima, posjetili smo Maceljsku šumu koju još neki zovu i „Titovo lovište“, nadomak Krapine. Tu je nakon 1945. život izgubilo od 12-15.000 Hrvata, bez suda i suđenja. Ovo područje, prekrito gustim šumama, najveća je klaonica Hrvata, gdje je među ostalim ubijen i 21 biskupijski svećenik, franjevac i bogoslov, koji su ovamo dovedeni, vezani žicom, iz Franjevačkog samostana i Župnog ureda u Krapini.

Na  lokacijama koje smo obišli u društvu Damira Borovčaka, koji je objavio i monografiju o ovim stradanjima, dočekala nas je  jadna i žalosna slika.

Bijeli križevi iznad zapuštenih  i travom obraslih jama ukazivali su da je tu bila jedna od 23 dosad otkrivene masovne gronice u kojima je nađeno 1163 žrtava, koje su 22. listopada 2005. svečano pokopane kod crkve Muke Isusove, prije svega zahvaljujući nekolicini agilnih članova Udruge Macelj 1945., koji još jedini ne dopuštaju da se ovaj strašan partizansko-komunistički zločin ne zaboravi.

A znate kako su bili pokopani svi ti ljudi? U malim bijelim sanducima na kojima je umjesto imena i prezimena jedino pisalo „Macelj“ i broj, od 1 do 1163!

Još je veliki broj masovnih grobnica koje nisu otvorene. Hrvatska država to ne dopušta, kao ni proganjanje zločinaca, od kojih su mnogi već umrli, u „partizanskoj“ slavi i u svojim vilama koje su dobili za nagrade i priznanja za veliki „posao“ kojeg su obavili za Tita i partiju.

Hrvati su doista morali biti ubijeni da bi Jugoslavija živjela!

Na jednom od  neistraženih grobišta susrećemo još jednog agilnog člana maceljske Udruge – Milana Pavića- Vukinu. Pokazuje nam karte s brojnim još neistraženim lokacijama. Kaže da je s time upoznao i Ministarstvo hrvatskih branitelja, koje je tek sada, pred parlamentarne izbore, počelo na nekima od njih obavljati ekshumacije. Njemu, koji im je ukazao na neotkrivena grobišta bezobrazno su rekli da on više „nema što tu tražiti“.

Ponizili su me do daske-kako se kaže – rekao je te dodao da pretpostavlja da će nešto malo kopati, a onda ponovno sve prepustiti zaboravu.

Nu, obilazeći maceljska gubilišta, ne možemo a da se ne zapitamo: kakva je to država koja ne da vodi skrb o ovakvim lokacijama, nego koja ne želi ni da otkopa na tisuće Hrvata koji su ovdje (ali i drugdje) u najvećim mukama, vezani žicom, okončali svoje živote?

Dr. Andrija Hebrang svojedobno je predlagao i ponudio prijedlog zakona da se i ovo područje proglasi od nacionalnog interesa, da ima status Memorijalnog područja, kao recimo Jasenovac. Ta ideja dočekana je nažalost u državnim institucijama na marginaliziranje i prešućivanje.

Na taj način kao da se željelo i želi poručiti da su zločini partizana-komunista i dalje nedodirljivi (kao što jesu), kao i oni koji su klali, ubijali, mučili…

U Hrvatskoj se još uvijek optužuje, sudi i osuđuje hrvatske branitelje iz pobjedničkog Domovinskog rata i po tzv. zapovjednoj odgovornosti. I to na dugogodišnje stroge kazne zatvora.

Članovi Udruge Macelj 1945., kaže nam Borovčak, ali i neki drugi, već su davno došli do saznanja da je i u ove teške zločine u Maceljskoj šumi, uz samu zagorsku magistralu (!) bio umiješan i notorni Stjepan Heršak, zvani Štef, po zanimanju krojač, ali i okrutni zapovjednik OZNA-e u Krapini, koji je bio iznimno blizak sa bivšim žalosnim predsjednikom RH Stjepanom Mesićem. Dovoljno je bilo da za svog života javno izjavi putem medija da on „nema veze“ s nikakvim zločinima i na temelju toga dalje ga, kao ni druge partizanske zločince, nitko nije  ispitivao ni proganjao!

U vrijeme komunizma ovo su strašno  gubilište čuvali, (gdje još i danas iz zemlje izviru kosti nesretnih Hrvata), dobro plaćeni „šumari“, ljudi iz okolnih mjesta, od kojih su mnoge obitelji nažalost bile povezane sa tim zločinima.

Izraelci, ali i mnogi drugi, ne dozvoljavaju da se zaboravi i jedan život izgubljen u Drugom svjetskom ratu i nakon njega, a evo što rade Hrvati (svaka čast iznimkama) – niti ne otkopavaju svoje mrtve, a kamoli da ih i dostojno pokopaju.

O Maceljskoj šumi djeca ne uče u školama niti ovdje kao primjerice u Jasenovac dolaze „kolone“ političara i politikanata sakupljati političke i ine bodove. Hrvatski sabor nije prihvatio ni pokroviteljstvo nad 75. obljetnici masakra u „Titovu lovištu“, a još manje raspravljao o ovoj strašnoj temi.

A netko reče – zločin je zločin!

Nu, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, pitanje svih pitanja i danas ipak glasi: tko i dalje štiti partizansko-komunističke zločine i zločince? I zašto?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari