Pratite nas

Analiza

Oluji je prethodio operacijski ciklus na Livanjskom polju u kojem se po važnosti i izvedbi izdvaja operacija Ljeto-95

Objavljeno

na

Svojedobno je veliku medijsku pozornost izazvala knjiga generala vojske krajinskih Srba Milisava Sekulića Knin je pao u Beogradu. Njegova je teza da je za slom Krajine u Hrvatskoj odgovoran Slobodan Milošević jer Srbija nije pomogla kad je to bilo nužno.

No je li njegova teza održiva, je li Knin, kao personifikacija Krajine, pao zato što nije dobio pomoć iz Srbije, ili je pao zato što je Hrvatska vojska podignuta na razinu da bi uspješno okončala rat?

Kad se JNA povukla iz Hrvatske, a UNPROFOR preuzeo njezinu ulogu „održanja“ Krajine, pobunjeni Srbi dobili su određenu osnovu da pokušaju stvoriti državu na okupiranom teritoriju Hrvatske. Više od dvije godine tvrdoglavo su odbijali sve pokušaje da se Krajina na miran način reintegrira u sastav hrvatske države.

Kad su bili prisiljeni na ustupke, poput Gospodarskog sporazuma u prosincu 1994. za zapadnu Slavoniju, provodili su ih nevoljko i uz opstrukcije. Stoga se iz današnje perspektive može zaključiti da je Oluja bila logičan rasplet srpske pobune u Hrvatskoj 1990-ih. No Oluji je prethodio operacijski ciklus na Livanjskom polju u kojem se po važnosti i izvedbi izdvaja operacija Ljeto-95.

Borbe za Bihać potkraj 1994., za koje se ustalio naziv Prva bihaćka kriza, bile su točka s koje je počeo rasplet rata. Ratni cilj Srba u BiH (Republike Srpske – RS i njezine Vojske – VRS) nije bilo zauzimanje Bihaća, već „samo“ granice na Uni, koja bi ih na jednom dijelu doslovno uvela na ulaz u grad. Većinu borbi u bihaćkom džepu inicirali su Bošnjaci, koji su u listopadu 1994. iskoristili priliku, kad su srpske snage na tom dijelu bojišta bile oslabljene, da munjevito prodru jugoistočno od Bihaća u dubinu, gotovo do Kulen Vakufa i Vrtoča.

No, vrlo brzo, u zajedničkom pothvatu bosanskih i krajinskih Srba (Srpske vojske Krajine – SVK), vraćen je izgubljeni teritorij. Njihove su snage izbile na ulaz u Bihać, gdje su zaustavljene zahvaljujući djelomice prijetnji međunarodne zajednice. Drugi razlog prekida napada bila je intervencija hrvatskih snaga u jugozapadnoj Bosni.

Operacija Zima-94

Potkraj listopada i početkom studenoga 1994. snage ABiH i HVO-a neusklađenim su djelovanjem natjerale VRS na povlačenje iz Kupresa i s dijela Kupreške visoravni. VRS nije imao vremena da se temeljito pripremi i pokuša vratiti izgubljeno područje jer je krenula nova napadna operacija hrvatskih snaga.

Snage HV-a iz Zbornog područja Split, kojima je zapovijedao general Ante Gotovina, počele su 29. studenoga – uz pomoć HVO-a – operaciju Zima-94 na dijelu planine Dinare i uz njezino podnožje na Livanjskom polju. Trajala je u nekoliko intervala do 24. prosinca u vrlo nepovoljnim vremenskim uvjetima, uz niske temperature i obilan snijeg.

Hrvatske snage zauzele su veći dio Livanjskog polja koji su do tada nadzirale snage 2. krajiškog korpusa VRS-a. Slijedilo je četveromjesečno primirje tijekom kojeg nije bilo spomena vrijednih pomaka zbog vremenskih nepogoda, premda su srpske snage u siječnju 1995. planirale vraćanje izgubljenog područja na Livanjskom polju.

Operacija Zima-94 pokazala je da VRS više nije sposoban vratiti izgubljeno područje, što je značilo da je dvogodišnji status quo na ratištu i u odnosu snaga nepovratno narušen. Narušio ga je HV, koji je napadnom operacijom i zimovanjem na Dinari pokazao svijetu da je etapa „dječjih bolesti“ prošla i da je na velikom ratištu Hrvatska postala ozbiljan čimbenik s kojim se mora računati. Do kraja srpnja 1995. to je demonstrirano tri puta.

Prvi put u manjoj operaciji Skok-1, kojom je zauzeto nekoliko dominantnih visova na Dinari i područje dubine pet i širine 15 kilometara. Zbog kratkoće i ograničenih ciljeva, operacija nije izazvala veću pozornost kao sljedeća, Skok-2.

U intervalu između dva „skoka“ stanje na ratištu promijenilo se na srpsku štetu jer je Hrvatska oslobodila zapadnu Slavoniju. Tada je komandant 2. krajiškog korpusa VRS-a predložio političkim i vojnim čelnicima Srba iz Hrvatske i BiH da 2. krajiški korpus VRS i Sjevernodalmatinski korpus SVK-a isplaniraju i zajednički izvedu operaciju „za proterivanje ustaša sa Dinare”, smatrajući da je to najbolji način da se otkloni opasnost od spajanja HV-a i ABiH na pravcu Bihać – Bosansko Grahovo.

Predložena operacija nije realizirana, a mjesec dana poslije, od 4. do 11. lipnja 1995., ZP Split izveo je uz pomoć HVO-a Skok-2, u kojem su hrvatske snage zauzele preostali dio Livanjskog polja i spojile snage na oba operacijska pravca u polju, odbacile srpske snage prema Bosanskom Grahovu i Glamoču te oba grada stavila u domet dalekometnoga topništva. U operaciji je zauzeto nekoliko sela i dominantnih objekata na Dinari i Šatoru.

Konkretno, riječ je o prostoru širine 30 i dubine 15 kilometara, odnosno površine oko 450 četvornih kilometara. Do kraja lipnja hrvatske su snage učinile manje korekcije crte, a potom su prešle u djelatnu obranu na području Dinare i planine Šator. Svrha je bila zadržati taktičku inicijativu u odnosu na srpske snage i sustavno ih iscrpljivati radi stvaranja uvjeta za prelazak u napad prema Bosanskom Grahovu i Glamoču.

Udarac srpskim interesima

Skok-2 bio je ozbiljan udarac srpskim interesima s obiju strana Dinare, no to još nije bila ugroza koja je dovodila u pitanje opstanak RSK. Nakon Skoka-2, Srbi u BiH postigli su do kraja srpnja 1995. dva važna uspjeha: spriječili su bošnjačku deblokadu Sarajeva, a potom zauzeli Srebrenicu i Žepu, bošnjačke enklave u istočnoj Bosni.

Istodobno su isplanirali operaciju zauzimanja Bihaća strahujući od spajanja HV-a sa snagama Armije BiH u bihaćkom džepu. Nakon što su hrvatske snage oslobodile zapadnu Slavoniju, zauzimanje Bihaća dobilo je visoko mjesto na listi prioriteta u objema srpskim vojskama, napose zato što je djelovanje HV-a natjeralo SVK da se od Bihaća okrene obrani Korduna i Banovine, jer su uočili prikupljanje većih hrvatskih snaga prema tim područjima.

Krajinski Srbi prekinuli su pritisak na Bihać, što su snage ABiH iskoristile da počnu napadati srpske položaje. Mogućnost spajanja hrvatskih i bošnjačkih snaga na pravcu Bihać – Bosansko Grahovo jasno se uočavala, kao i posljedice za Krajinu.

Pripreme za srpsku ofenzivu počele su nakon što su se o njoj 4. srpnja 1995. dogovorili glavni štabovi VRS-a i SVK-a. Operacija se vodila pod imenom Mač-95 za SVK, odnosno Štit-95 za VRS.

Zadatak SVK-a bio je da preventivnom spremnošću osigura operaciju od mogućeg napada Hrvatske vojske. Nakon nekoliko odgoda, operacija je počela 19. srpnja napadom snaga SVK-a, a VRS se u napad uključio 23. srpnja. Srpski je pritisak trajao nekoliko dana, težišno iz smjera Velike Kladuše prema Cazinu.

Prodori su bili dva-tri kilometra u dubinu, a na nekim pravcima i do 15 kilometara. Srpski uspjesi omogućili su Fikretu Abdiću da u Velikoj Kladuši 26. srpnja proglasi Republiku Zapadnu Bosnu. Istoga je dana operacija prekinuta, a 28. srpnja okončana zbog napada hrvatskih snaga na Bosansko Grahovo. Dio snaga izvučen je s prilaza Bihaću i poslan u jugozapadnu Bosnu.

Hrvatska je spremno odgovorila na drugu bihaćku krizu. Kad je kriza bila na vrhuncu, predsjednici Tuđman i Izetbegović u Splitu su 22. srpnja 1995., na hrvatski prijedlog, potpisali Deklaraciju o provedbi Sporazuma iz Washingtona i prvi put usuglasili sporazum o vojnoj suradnji koja je realizirana operacijom Ljeto-95.

Operacija Ljeto-95

Operacija Ljeto-95 imala je nekoliko ciljeva. Prvi je bio razbiti srpske snage na području Dinare, zauzeti Bosansko Grahovo i presjeći prometnicu Knin – Drvar.

Drugi je cilj bio zauzeti planine Šator, Staretinu i Goliju te dovesti Glamoč u poluokruženje.

Treći je cilj bio skratiti crtu bojišta na području planine Cincar i Kupreške visoravni i osloboditi dio snaga za nove napade. Operacija je izvedena na crti od Kupresa do granice s Hrvatskom zapadno od Bosanskog Grahova, što je oko 100 km zračne linije.

U njoj su angažirane 4. i 7. gardijska brigada HV-a, 1. hrvatski gardijski zdrug, 81. samostalna gardijska bojna, po jedna bojna 1. i 9. gardijske brigade HV-a i nekoliko manjih sastava, uglavnom iz pričuvnih brigada Zbornog područja Split. Iz HVO-a su angažirane 1., 2. i 3. gardijska brigada, 60. gardijska bojna, Specijalna policija Herceg–Bosne i dio pričuvnih snaga, uglavnom iz Zbornog područja Tomislavgrad. Operacija je počela 25. srpnja, a okončana je 30. srpnja.

Bosansko Grahovo zauzeto je 28. srpnja, a Glamoč 29. srpnja. Na grahovskom pravcu hrvatske snage operaciju su okončale zauzimanjem dominantnih kota prema Kninu i Drvaru, na kojima je organizirana obrana. Na glamočkom pravcu srpske su snage odbačene iz Glamočkog polja te su obranu organizirale osloncem na prijevoj Mlinište i planinu Vitorog. HVO je prešao u obranu na dijelu uz istočni rub Glamočkoga polja. Na kupreškom dijelu bojišta HVO je učinio manje pomake na području zapadno od grada.

Ljeto-95 operacija je strategijskog značenja. Izvedena je na dva operativna pravca, prema Bosanskom Grahovu radi prodora u srce srpske pobune i prema Glamoču kao osnovici za daljnji prodor u Republiku Srpsku. Hrvatske su snage zauzele 300 četvornih kilometara na pravcu Crni Lug – Bosansko Grahovo i oko 1300 na području Glamoča. Tijekom operacije imale su 18 poginulih i 155 ranjenih vojnika, od kojih 26 teže. Operacijom je prekinut srpski napad na 5. korpus Armije BiH i odvučen dio snaga s toga dijela bojišta.

Srpska vojska Krajine priznala je u informaciji za podređene da je “ovakvom akcijom Hrvatska po drugi put ‘spasila’ od slamanja“ 5. korpus „Alijine vojske, jer je primorala Srpsku vojsku da izvrši pregrupisavanje snaga sa Bihaćkog ratišta u cilju zaustavljanja dubljih prodora HV na već pomenutom pravcu napada”.

Zauzimanjem Bosanskog Grahova prekinuta je vitalna prometnica Drvar – Knin, a srpske snage u sjevernoj Dalmaciji usmjerene su na korištenje nesigurnih pravaca Knin – Otrić – Srb i Obrovac – Gračac. Na ratištu je Ljeto-95 bila prva operacija kojom su srpskim snagama preoteta dva grada na područjima u kojima su Srbi bili većinsko stanovništvo.

S Ljetom-95 okončan je operacijski niz koji je trajao nešto više od osam mjeseci i koji je počeo potkraj studenoga 1994. operacijom Zima-94 na Livanjskom polju. Uz vojne pobjede i postupne pomake naprijed, uspjesi hrvatskih snaga strahovito su utjecali na pad morala pobunjenih Srba. Hrvatska je u tom trenutku bila u krajnje povoljnom položaju, što je bio razlog da predsjednik Tuđman odobri Oluju, operaciju oslobađanja okupiranih područja. Na Brijunima je predsjednik Tuđman 31. srpnja 1995. od visokih časnika HV-a zatražio da se pobunjenim Srbima u što kraćem vremenu nanese totalni poraz.

Hrvatski uspjesi na Dinari i Livanjskom polju do operacije Ljeto-95 bili su ozbiljna prijetnja za moral krajinskih Srba, koji je Glavni štab SVK-a početkom srpnja 1995. opisao mračnim tonovima: “Mnogi borci i njihove porodice su očajni, razočarani i gladni”. Prethodno je operacijom Bljesak u svibnju zadan još jedan jak udarac moralu krajinskih Srba.

Ratno stanje

Krajinski predsjednik Milan Martić požalio se predsjedniku Republike Srbije Slobodanu Miloševiću da „tragedija koja je zadesila srpski narod najnovijom agresijom Hrvatske na zapadnu Slavoniju ima teške i nesagledive posljedice po rješenje cjelokupnog srpskog pitanja. Ne samo da je izgubljen teritorij i ne samo da je stradalo na stotine civila, ono što u ovom času užasa nespokoj čini još i većim je toliko prošireno uvjerenje kod naroda da je srpsko pitanje izdano, i to od strane samih Srba.

Duž cijele Krajine širi se glas o njenoj predaji; ljudi sa nevjericom konstatuju da nas je zaboravila i Srbija i Republika Srpska. U mnogim selima i gradovima narod se pakuje i sprema za iseljavanje“. Glavni štab vojske krajinskih Srba procjenjivao je 2. srpnja 1995. da se Hrvatska priprema za napad na RSK i da će on biti izveden krajem kolovoza te godine.

Potkraj srpnja 1995. stanje je bilo mnogo gore nego što su u Krajini predviđali. Završetak operacije Ljeto-95 Krajina je dočekala u najtežim trenucima svojega postojanja. Knin je bio prometno odsječen od Republike Srpske i SR Jugoslavije. Na cijelom području RSK-a ratno je stanje proglašeno 28. srpnja. Gubitak Bosanskog Grahova i Glamoča političko i vojno čelništvo RS-a nije moglo ignorirati, posebice zbog glasina da su se odrekli toga dijela teritorija.

Pripreme za protuudar počele su već 30. srpnja, a operacija vraćanja izgubljenog teritorija nazvana je Vaganj-95. Srbi su planirali da u operaciji trajanja 20-30 dana vrate područje koje su držali u listopadu 1994., prije operacije Cincar, tj. da zauzmu Glamoč, Bosansko Grahovo i Kupres.

Zbog tih je planova bilo nužno dizati poljuljani moral stanovništva i vojske. General Ratko Mladić izjavio je 30. srpnja u Kninu da su hrvatske snage osvajanjem Glamoča i Grahova napravile odlučujuću grešku u ratu i da će ih ona skupo stajati. Milan Martić izjavio je 31. srpnja da je razgovarao s predsjednikom Republike Srbije Slobodanom Miloševićem i da je od njega dobio obećanje da, u slučaju hrvatskoga napada na Knin, “Srbija ne bi mogla biti ravnodušna”.

Sa zajedničkog sastanka čelnika RS-a i RSK-a održanog 2. kolovoza u Drvaru Radovan Karadžić zatražio je da međunarodna zajednica sankcionira hrvatsko ponašanje, a od Jugoslavije zatražio je pomoć jer se “građanski rat u BiH pretvorio u nastavak Drugoga svjetskog rata i pokušaj stvaranja velike Hrvatske“. Sve te medijske izjave imale su isti cilj, podići moral krajinskih Srba. A on je tih dana bio na vrlo niskoj razini.

Ilustrira to panika koja se 30. srpnja 1995. zbila u Strmici kod Knina kad je „neko proneo glas da su ustaše probile liniju odbrane i da ulaze u Strmicu što je izazvalo paniku i nekontrolisano pomeranje stanovništva”.

Republički štab Civilne zaštite RSK-a naredio je 2. kolovoza podređenim štabovima da odmah počnu pripreme za evakuaciju materijalnih dobara, arhiva, matičnih knjiga, evidencija i materijala povjerljivog karaktera, pokretnih kulturnih dobara, novčanih sredstava, vrijednosnih popisa i druge odgovarajuće dokumentacije. Provedba te naredbe već je prije bila pripremljena.

“Kontrolisana panika”

Pomoćnik komandanta SVK-a za sigurnost, pukovnik Rade Rašeta, izvijestio je 3. kolovoza 1995. Upravu bezbednosti Vojske Jugoslavije da se tijekom dana u “kontaktima sa građanima” stječe “utisak da postoji elemenata panike ali još uvek kontrolisane.

Građani najviše optužuju vlast odnosno politički vrh RSK-a, te smatraju da je njihovom nebrigom i javašlukom došlo do ovakvih posledica. Postoji nada da nismo izdati ni ostavljeni i cene kao zadnju mogućnost da će pomoć dobiti od SRJ. Građani dalje cene da nisu u stanju da se sami odbrane te ako nisu u mogućnosti dobiti značajniju pomoć od SRJ, da je bolje da se narod preseli na druga područja nego da dođe u okruženje i izgine”.

Pukovnik Rašeta tvrdio je i kako ima pouzdane podatke da je predsjednik Vlade RSK-a Milan Babić prenio ministrima naredbu da se spakiraju i budu spremni za premještanje u Donji Lapac. Da je panika bila velika, svjedoči i naredba Glavnog štaba SVK-a kojom je zabranjeno iseljavanje članova obitelji profesionalnih vojnih osoba s teritorija RSK-a. U takvim okolnostima Krajina je dočekala Oluju.

dr. sc. Davor Marijan / Večernji list

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Otvoreno pismo Predsjednici svih Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija / Ured Predsjednice

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

izbori su iza nas i većina hrvatskoga biračkog tijela je rekla svoje glasačkim listićima. Analize, koje se ovih dana pokazuju, prikazuju, ništa ne mijenjaju na stvari i činjeničnom stanju, ali jedno znam, a to je da Vam ni jedna analiza proteklih izbora neće reći:

„Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske, Vi ste SABOTIRANI!“

Koliko god bile „teške“ ove riječi, one su istina kao i da u toj sabotaži niste usamljeni. Istovremeno uz Vas, sabotirani su i predsjednik 14. Vlade RH g. Andrej Plenković kao i ministar obrane u Vladi RH g. Damir Krstičević!

Težina ovih riječi vuče za sobom i argumente i mnoga pitanja kao što su:

Znate li ( i g. Plenković, i g. Krstičević) da već mjesecima u ladicama Vaših najbližih suradnika „leži“: „OPERATIVNI PLAN I PROGRAM HRVATSKE VOJSKE U OBRANI OD POPLAVA“?

Tko je to zatajio Predsjednici svih Hrvata i vrhovnoj zapovjednici OSRH i Vama gospodo?

Znate li da je zatajena svjetska INOVACIJA obrane od poplava?

Zbog čega taj Plan nije do danas aktiviran?
…..?
…..?

Kako je svaka moja analiza i svaki moj upis argumentiran, molim pogledati sliku i slike kao i elektroničku poštu i pojedine dijelove iste.


Kronologija:

19.06.2019. na proslavi obljetnice osnivanja 113. šibenske brigade ZNG-a uručio sam 4 adresirane i zatvorene koverte s istim Dokumentom, tj. elaboratom, ( na ukupno 17 stranica ), načelniku GS OSRH g. Mirku Šundovu uz zamolbu da iste protokolira na sve adrese što mi je i obećao jer zbog mog narušenog zdravstvenog stanja tog trenutka nisam bio u mogućnosti putovanja za Zagreb. Vrlo kratko vrijeme poslije, telefonskom provjerom dobio sam potvrdu da su Elaborati, tj. „OPERATIVNI PLAN I PROGRAM HRVATSKE VOJSKE U OBRANI OD POPLAVA“ uredno protokolirani te Vam šaljem elektroničku poštu ( isječak ):


…….

Svjestan sam Vaših državničkih i inih obveza, za koje mi mala ljudska bića i ne moramo znati, te stoga uz sebe imate i Savjetnike, pomoćnike, predstojnike Ureda i slično, te niste u situaciji ni mogućnosti pročitati sve što Vam se dostavi i to smatram normalnim djelovanjem institucija Republike Hrvatske.

Na žalost, baš navedeni savjetnici, pomoćnici, predstojnici Ureda, … nisu odradili svoj dio posla iz meni nepoznatih razloga. Najprije sam pomislio da se radi o „previdu“, kasnije o nemaru, neznanju, propustu, aljkavosti i/ili neradu, ali danas sa sigurnošću tvrdim da je riječ o čistoj sabotaži i Vas osobno Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH kao i g. Andreja Plenkovića i g. Damira Krstičevića.

Molim pogledati 1. i 2. isječak prve elektroničke pošte g. Zrinku Peteneru:


………

Potom su uslijedili nekoliko telefonskih poziva uz moj optimizam, ali….


….


Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

pokušao sam, ne kršeći pri tom ni jedan „protokol“, putem telefona i elektroničke pošte doći do Vas, ali mi nije uspjelo, stoga danas svjesno kršim „protokol“ i „preskačem“ sve redom i putem medija želim Vam ukazati na neoborivu činjenicu da ste sabotirani!

Na žalost, niste sabotirani samo Vi kao Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH,  već je sabotirana i Domovina Hrvatska i njezin ugled u svijetu i ne samo u EU i u NATO savezu, već i u cijelom svijetu u državama koji imaju problema s poplavama, a koje, preventivnim djelovanjem opisanom u Planu, mogu se u budućim vremenima  uspješno spriječiti gubitci stotine – tisuće ljudskih života kao i materijalne i gospodarske štete koje se mjere u stotinama i tisućama € i US $!

Razmišljanja sam da je u ovom slučaju i suvišno spomenuti „staru Europu“ i njezino gospodarstvo kao i SAD i njihovu „aortu“ gospodarstva Mississippi…. jer kad god se „nakašlje“, bilo „stara Europa“ ili SAD, „trese“ se cijelo gospodarstvo svijeta.

Sjetite se samo koliko ste nebrojeno puta izgovorili riječ: INOVACIJA! Tu istu riječ ste spomenuli i u izbornoj noći 22.12.2019. u Vašem govoru nakon objave rezultata.

Činjenica je da ste dobili INOVACIJU i svjetski projekt koji je, najblaže rečeno, sabotiran!

No, koristim ovu priliku i skrenuti Vam pozornost da su i još neke „važne osobe“ u RH sudjelovali u toj istoj sabotaži, ali zbog „višeg državnog interesa“ ne bi bilo primjereno spominjati njihova imena kao ni dopise, neodgovaranja, telefonske razgovore, … ( prepoznat će se i sami ). Neki od neimenovanih odavno imaju OTVORENO PISMO jer sam fair play igrač i na vrijeme sam ih upoznao sa sadržajem istog, stoga ću samo navesti isječke iz jednog Otvorenog pisma gospodinu „XY“ u nekoliko natuknica.
_________
…….
„Molim Vas, da sve napisano nikako ne shvatite kao „pritisak“ ili pak „napad“ i slično, ali morate znati da pod svaku cijenu želim izbjeći dolje napisano OTVORENO PISMO te ga objaviti u medijima jer se sve može riješiti samo razgovorima, razmjenama razmišljanja, dopunama, idejama.

Kao i Vi, i ja sam stvarao odnosno dao svoj skromni doprinos u stvaranju Hrvatske vojske i jedine nam ovozemaljske Domovine, te mi ne pada ni na kraj pameti djelovati kao „rušilački element“. Znate i sami da Vas izuzetno cijenim i poštujem, te se duboko nadam da ćete učiniti sve da ne dođe do medijske objave istog.

Istina, OTVORENO PISMO mogu malo i doraditi ili obraditi i napisati u „trećem licu“ kao suradnik i novinar – analitičar portala Kamenjar.com prikrivši pri tom da je moja malenkost autor navedenog Plana i slično.

Na kraju, odluka je samo i isključivo na Vama i želim vjerovati da isto neću biti primoran objaviti, stoga Vam i pišem ove riječi jer je dovoljno „prespavanih noći“ da potpunije možemo zajednički ponovno sagledati sve što iz Plana proizlazi za dobrobit Republike Hrvatske kao i da je to ipak inovativni svjetski Projekt.

Želim vjerovati da ćete Vi biti među onima koji će pisati budućnost obrana od poplava, a ne samo pasivni promatrač.“

______________

Na samom kraju, želim Vam skrenuti pozornost i na ostala pitanja koja se nameću odbijanjem Plana, a koja to nisu poviše napisana. Pitanja glase:

Tko su ti „stručnjaci“ koji će se usuditi reći da Plan nije provediv?

Jeste li svjesni da odbacivanje ovog Plana „košta“ RH cca 100 milijuna kuna?

Tko će preuzeti odgovornost za „oduzimanje“ cca 100 milijuna HRK Institucijama RH?

Hoćete li Vi osobno preuzeti odgovornost za „odbacivanje“ cca 100 milijuna HRK bespovratnih  sredstava u idućem petogodišnjem razdoblju koje Republika Hrvatska može povući iz fondova EU u borbi protiv poplava?“
____________

Želim vjerovati, poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH da ste sad  i osobno uvjereni koliku bitku i bitke sam vodio, te da ni jedna riječ nije izišla u javnost do sad poštujući Institucije Republike Hrvatske, ali i sve na dobrobit Republike Hrvatske i cijelog svijeta.

Pitanje koje se nameće samo po sebi glasi: Što sad napraviti u ovom trenutku!?

Jednostavno je!

Vi ste Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH i stoga Vas molim, ali i zahtijevam da izdate Zapovijed OS RH da se pokus – eksperiment ŽURNO provede, i uvjerite se i osobno u točnost mojih navoda, ali ne zbog Vas, već zbog Domovine, ali i cijelog svijeta jer je ovaj navedeni Plan i program od svjetske važnosti.

Ako je grijeh darovati svoje znanje i inovaciju na dobrobit Republici Hrvatskoj i cijelom svijetu, tad sam, priznajem, veliki griješnik!

Koristim ovo pismo i kao javnu ispriku Ministarstvu unutarnjih poslova RH jer ih nisam ni spomenuo iz jednostavnog razloga jer, priznajem, nije mi dovoljno poznat ustroj i djelovanje MUP-a, te se nadam da će i ova moja javna isprika biti uvažena!

Samo sinergijom Vas kao Predsjednice svih Hrvata i vrhovne zapovjednice OS RH i Vlade Republike Hrvatske, s naglaskom na: MORH, MUP, MRRFEU, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstvo financija, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, te svih ostalih čimbenika kao i lokalne zajednice bitnih za uspjeh ovog Projekta, garantira nam uspjeh u obrani od poplava, povlačenju sredstava (nepovratnih) iz fondova EU, ( po osobnoj procjeni cca 100 milijuna kuna ), jer će, uvjerenja sam, i cijela EU preuzeti Plan i program Republike Hrvatske i obrane od poplava, ali i cijeli svijet i sve države koje imaju problema s poplavama.

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

Vama za informaciju: Za pripremu pokusa – eksperimenta dovoljno je cca 4-6 sati priprema i sam pokus – eksperiment je izvediv i dokaziv za cca 60 minuta djelovanja uz minimalne troškove. Preporučam provesti 2-3 pokusa, a potom i pokaznu vježbu na koju će biti pozvan cijeli Diplomatski zbor u Republici Hrvatskoj.
Naravno, prije pokazne vježbe ukidate navedenom Dokumentu – Planu oznaku: „VOJNA TAJNA – STROGO POVJERLJIVO“ i tog trenutka Republika Hrvatska otvorenog srca  poklanja navedeni Plan i program na korištenje cijelom svijetu.

Da ne duljim previše jer je i ovo OTVORENO PISMO već predugo, nemam što reći na kraju osim da očekujem Vaš poziv!

Kad su u pitanju izbori, jedino što mogu zaključiti je da ste Vi apsolutno moralna pobjednica u neravnopravnoj borbi gdje ste bili „sama protiv svih“ i postići ovakav rezultat uz uključenu svekoliku „mašineriju“ protiv Vas je ravno čudu! No, kao legalisti priznajemo i poštujemo volju većine izbornog tijela u Hrvata.

S izrazima dubokog poštovanja,

Milivoj Lokas – Strateg

umirovljeni časnik HV-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Jan Ivanjek: Vojna analiza HRZ UH-60M Black Hawk vs H145M

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo polako prelazi na sasvim zapadnu tehniku. Avioni i helikopteri za obuku su već dvadesetak godina zapadne proizvodnje, a tu je i 16 izvidničko-borbenih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, no nabava višenamjenskih borbenih aviona u posljednjih je nekoliko mjeseci doživjela, letačkim riječnikom rečeno, slom uzgona.

Borbenim avionima ću se pozabaviti vrlo brzo, no sada vas pozivam da se u najnovijoj epizodi Cro Opsa posvetimo nabavi višenamjenskih helikoptera UH-60M Black Hawk, kojih će 4 biti isporučena Hrvatskoj 2022. godine., njegovom specijaliziranom mornaričkom verzijom MH-60R Seahawk o kojoj bi se svakako trebala razmisliti i nabaviti u par primjeraka, te usporedbom s osjetno manjim i lakšim, no po spektru zadaća i namjena sličnim višenamjenskim H145M, kojeg je u 20 primjeraka kupila Mađarska dok je Srbija naručila 9 komada.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari