Pratite nas

Kronika

On je, odmah sam ga prepoznala!

Objavljeno

na

Nedavno je završeno tiskanje nove, druge knjige Dominika Ilijaševića Come, pripadnika HVO-a Kiseljak, osuđenog za ratni zločin.

[dropcap]K[/dropcap]njiga od čak 700 stranica nosi naslov ‘On je, odmah sam ga prepoznala!’, što one koji su pratili njegove više puta ponavljane sudske procese odmah asocira na brojne iskaze svjedoka koji su Comu poslali na višegodišnju robiju. Radi se, naime, o rečenici koju je izgovorila jedna od svjedokinja u dijelu procesa koji se odnosio na zločin koji su hrvatske snage počinile u selu Stupni Do kod Vareša.
Zanimljivo je da je Ilijašević knjigu posvetio „svim nepravedno optuženim i osuđenim koji se nalaze po bosanskohercegovačkim zatvorima, bez obzira na to kojem narodu pripadali i koje vjeroispovijesti bili“, a započeo ju je Starom pjesmom Antuna Gustava Matoša.

Knjiga se komotno mogla nazvati i: Como je napokon odlučio progovoriti! Ne može se reći da je i prije šutio, naprotiv, bilo ga je u medijima i u javnosti i uvijek je bio britka jezika, ali se o nekim stvarima nije konkretno izjašnjavao, radije usmjeravajući izgovoreno na položaj Hrvata u BiH, dvoličnu ulogu međunarodne zajednice u ratu i poraću, licemjerje političkih elita, uključujući i one koje predstavljaju narod kome i sâm pripada. Nerijetko je, posebno nakon što je, za državu veoma neslavno, završio pokušaj da za ubojstvo nekadašnjeg doministra federalnog MUP-a, Joze Leutara, budu osuđeni Hrvati, a među njima i Como, govorio i o Stupnom Dolu te drugim ratnim zlodjelima za koja je na koncu optužen i osuđen.

Ipak, kad je riječ o posljednjoj navedenoj temi, sve što je govorio odnosilo se na ukazivanje na to da on sam nije mao udjela u spomenutim zločinima i na tome se sve završavalo. Neke kockice, bilo je lako primijetiti, uvijek su nedostajale, a one bi dale odgovor na pitanje: Tko je kriv, ako već on, kako tvrdi, nije, za zločin u Stupnom Dolu i neke druge zbog kojih je odrobijao gotovo deset godina?

U knjizi koja će u narednom razdoblju biti promovirana u Srednjoj Bosni, a vjerojatno i šire, Como je napokon progovorio, nimalo ne štedeći čak ni svoje ratne suborce, ni njihove nadređene časnike, ni hrvatski politički vrh u BiH koji je godinama mirno gledao što sve dominantno muslimansko-bošnjačko pravosuđe radi njemu, ali i mnogim drugim koji su optuženi i osuđeni ne slijedom predočenih dokaza nego zakulisnim zločinačkim spletkama obavještajnih službi, ponajprije, dakako, AID-a, u što su cijelo vrijeme bili uključeni i politički lideri.

Ukratko, Ilijašević u knjizi detaljno, ponajprije kroz bezbroj lažnih iskaza, raskrinkava još jedan montirani proces, ali ovaj put govori i imena počinitelja zločina za koje je on osuđen. Opisuje i zatvorske dane, kako i nespremnost mnogih njegovih u ratu hrabrih suboraca i drugih koji su imali veze sa spornim događajima da se pojave na sudu i samo kažu istinu, a vjerno prezentira i stanje u bh pravosuđu, u kojem glavne uloge često igraju osobe koje, očito je, ne samo da ne znaju niti žele znati šta je i gdje je pravda, već nemaju ni trunke ljudskog dostojanstva i poštenja. Slično je i sa pojedinim novinarskim „imenima“. Naravno da ističe i pozitivne primjere u svim navedenim segmentima, a veoma dojmljivi su dijelovi knjige u kojima Ilijaševiću pomoć odbijaju najvjerniji suradnici, odreda njegovi sunarodnjaci, a nude mu je i pružaju oni protiv kojih se borio, Muslimani-Bošnjaci.

U knjizi su opisani i unutarhrvatski sukobi prije i neposredno nakon izbijanja ratnih zbivanja na kiseljačkom području, uključujući i događaje koji su se pokazali ključnim za razvoj rata (pogibije Mate Lučića Maturice i Marinka Bošnjaka, pokušaj njegovog, te ubojstva Ivice Rajića i Zorana Ljevaka, obračun sa tzv. Lujinom skupinom, pokušaji nekih ljudi da se u ratu obogate, itd.), kao i Ilijaševićevi sukobi sa Ivicom Rajićem, Tihomirom Blaškićem i drugima koji su u ratnim i poratnim vremenima imali moć da odlučuju o sudbinama tisuća ljudi, obnova tzv. Mostarskog procesa, pokušaj deblokade Sarajeva i druge bitne stvari.

Da sve što tvrdi ne bi ostalo samo na riječima, priložene su na desetine dokumenata, a kad se neki od njih pročitaju, ne ostaje prostora za imalo sumnje da su pravi krivci za stravični zločin na Stupnom Dolu, koji vrlo detaljno opisuje, ostali nekažnjeni, kako oni koji su bili neposredni izvršitelji, tako i oni koji su ga morali spriječiti ili kazniti počinitelje. Isto vrijedi i za neke druge zločine za koje je također optužen (druga dešavanja na području Vareša, dešavanja u Kreševu, kao i u Grahovcima i Han Ploči kod Kiseljaka, itd.).

Ako je nekome u ovoj državi doista stalo do pravde i kažnjavanja krivaca, Ilijaševićeva knjiga vjeran je putokaz kuda i kojim putem treba krenuti kako bi oni koji su počinili zločine završili iza rešetaka, a oni koji nepravedno robijaju napokon bili oslobođeni.

hercegbosnaorg

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

7. listopada 1991. – Teroristički napad zločinačke ‘JNA’ na Zagreb i Banske dvore

Objavljeno

na

Objavio

Samo dan uoči isteka tromjesečnog moratorija i proglašenja hrvatske samostalnosti, zločinačka “JNA”  koja je sebe nazivala “narodnom” i “jugoslavenskom” raketirala je s dva ratna zrakoplova sjedište hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana u vrijeme kad su se kod njega na radnom sastanku nalazili predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić i predsjednik SIV-a Ante Marković.

Šest navođenih raketa zrak-zemlja, tog je 7. listopada iza 15,00 sati pogodilo zagrebački Gornji grad uništivši dio Banskih dvora – uključujući i prostoriju za sastanke koju su dr. Tuđman i gosti napustili koju minutu ranije – i oštetivši još 72 objekta. Jedna je osoba poginula a četiri je ranjeno, dok je prouzročena šteta od preko 25 milijuna kuna.

Nakon punih 26 godina, procesuirano je 6 počinitelja ovog terorističkog akta (za ratni zločin i zločin protiv civilnog stanovništva), ali ni jedan od njih nije bio dostupan hrvatskim vlastima. Kao jedan od glavnih izvršitelja zločina, osumnjičen je hrvatski državljanin podrijetlom iz Požege, bivši pilot “JNA” Davor Lukić.

Davor Lukić, bivši pilot “JNA” (podrijetlom iz Požege) koji se sumnjiči kao jedan od glavnih izvršitelja terorističkog čina raketiranja Banskih dvora

Namjera velikosrpskog agresora bila je očita: obezglaviti Hrvatsku likvidacijom hrvatskog predsjednika i pobiti ključne savezne dužnosnike, nakon čega bi put ka uvođenju izvanrednog stanja u državi bio otvoren.

Dr. Tuđmana, Mesića i Markovića spasila je čista slučajnost, jer su iz prostorije koja je bila metom napada izašli nešto ranije nego je bilo planirano prema protokolu. Srpska je propaganda tvrdila da su „ustaše same postavile eksploziv kako bi za to optužile Srbe“, no, istina je ipak ubrzo izašla na vidjelo.

Na kraju su čak i službeni analitičari “JNA” – poput velikosrpskog vojnog propagandista Miroslava Lazanskog – priznali kako „raketiranje Banskih dvora nije namešteno od strane Hrvatske“ i da je akcija „zamalo uspela“.

Činjenica da su agenti KOS-a imali točne podatke o rasporedu prostorija u Banskim dvorima, vremenu sastanka, protokolu i drugim detaljima vezano za susret trojice političkih dužnosnika, rječito govori s čime se sve Hrvatska morala boriti na putu ka svojoj samostalnosti.

Već sredinom osamdesetih godina u kabinetu tadašnjeg predsjednika CK SKH, Stanka Stojčevića,  formiran je tzv. analitički tim (koji je formalno djelovao u okviru „Stručne službe“ ovog političkog tijela).

Na čelu tog „analitičkog tima“ bili su Slavko Malobabić (koji je u svojoj političkoj karijeri bio šef kabineta trojici predsjednika CK SKH: Miki ŠpiljkuStanku Stojčeviću i Ivici Račanu) i oficir JNA Čedomir Knežević. Bila je to ustvari uspostava paraobavještajnog sustava koji je bio vezan za centralu u Beogradu i izvršavao njezine naloge (u prvo vrijeme prikupljanje i analizu podataka o osobama nesklonim režimu, a kasnije specijalne operacije naoružavanja Srba u Hrvatskoj, stvaranje kriznih žarišta, praćenje „nepodobnih“ pojedinaca i skupina, terorističke akcije s ciljem kompromitiranja nove hrvatske vlasti, vođenje psihološko-propagandnog rata itd.).

Jezgro ove “Stručne službe” činili su agenti KOS-a “JNA” od kojih je uoči rata formirana špijunsko-teroristička skupina “Labrador”. Ona je odigrala vrlo važnu ulogu u dostavljanju podataka vezano za napad na Banske dvore (a izvela je i terorističke bombaške napade u Zagrebu – na sjedište Židovske općine u ul. Palmotićevoj i židovsko groblje na Mirogoju – 19. kolovoza 1991.).

Vrlo brojna i aktivna peta kolona koja se sastojala od tisuća komunističkih špijuna, doušnika i terorista (i služila među ostalim i za režiranje tobožnjih  „ustaških terorističkih napada“), od početka krize bila je uključena u specijalni rat protiv Hrvatske s ciljem diskreditacije nove vlasti i dokazivanja kako je u pitanju uspostava „fašističke NDH“. Takve propagandne laži ali i konkretne akcije  trebale su Hrvatsku kompromitirati u svijetu, nakon čega bi svaka težnja za samostalnošću bila onemogućena i sasječena u korijenu.

Teroristički napad na sjedište hrvatskog predsjednika kao i sve drugo što je agresor na području Republike Hrvatske u ljeto i jesen 1991. godine poduzimao u smislu razaranja gradova i sela te masovnih progona i ubojstava civila, čini potpuno bespredmetnim sve one konstrukcije uz pomoć kojih se  kasnije nastojalo „dokazati“ kako je rat u Hrvatskoj plod „dogovora Tuđmana i Miloševića“.

U to da bi netko dogovorio razaranje vlastite zemlje – pa i ubojstvo sebe samoga (!?), nitko razuman ne može povjerovati i takve tvrdnje  odraz su patološke mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj.

Zločin razaranja same jezgre Gornjeg grada i podmukli atentat na hrvatskog državnog poglavara, jedinstven je takav slučaj u novijom povijesti Europe, što također dokazuje s kakvim se zlom Hrvatska suočila u vrijeme svoje borbe za slobodu i državnu samostalnost.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Podignuta nova optužnica protiv Milana Bandića i drugih

Objavljeno

na

Objavio

Protiv zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića Uskok je dopunio optužnicu kojom ga tereti da je, zajedno sa svojim suradnicima, pogodovao tvrtki Petra Pripuza u dodjeli poslova zbrinjavanja otpada te izbjegao plaćanje poreza na donacije za svoju predsjedničku kampanju, čime je gradski proračun navodno oštetio za više od tri milijuna kuna, a državni proračun za više od 540 tisuća kuna.

Optužnicom se Bandića, kao gradonačelnika Zagreba, i Slobodana Ljubičića kao predsjednika Uprave trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o, tereti da su od listopada 2013. do svibnja 2014., po dogovoru i na traženje Petra Pripuza, predsjednika Uprave trgovačkog društva CE-ZA-R d.o.o., pogodovali pri dodjeli poslova na zbrinjavanju otpada grada Zagreba, iako je postojala mogućnost da otpad zbrine Zagrebački holding privremenim skladištenjem, razdvajanjem i sortiranjem, javljaju HRT Vijesti.

“USKOK je, nakon što je na temelju odluke Županijskog suda u Zagrebu provedena dopuna istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podignuo optužnicu protiv osmorice hrvatskih državljana M. B. (1955.), S. LJ. (1958.), P. P. (1957.), Ž. H. (1960.), I. T. (1962.), I. M. (1980.), F. Č. (1965.), M. B. (1959.) zbog počinjenja kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti, trgovanja utjecajem, utaje poreza ili carine i poticanja na trgovanje utjecajem, navodi se, među ostalim, u priopćenju USKOK-a.

Optužnicom se prvookrivljenom M. B., kao gradonačelniku Zagreba, i drugookrivljenom S. LJ., kao predsjedniku Uprave trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o, čiji je jedini osnivač Grad Zagreb, stavlja na teret da su od listopada 2013. do svibnja 2014., po dogovoru i na traženje trećeokrivljenog P. P., predsjednika Uprave trgovačkog društva CE-ZA-R d.o.o., člana C.I.O.S. grupe, društvima C.I.O.S. grupe pogodovali pri dodjeli poslova na zbrinjavanju otpada Grada Zagreba, iako je postojala mogućnost da otpad zbrine Zagrebački holding privremenim skladištenjem, razdvajanjem i sortiranjem, za što je Zagrebački holding od Grada Zagreba trebao ishoditi dozvolu, koju drugookrivljeni S. LJ., prema dogovoru, nije tražio. Radi realizacije navedenog, prvookrivljeni M. B. i drugookrivljeni S. LJ. osobno ili posredstvom četvrtookrivljenog Ž. H., posebnog višeg savjetnika gradonačelnika i glavnog koordinatora za otpad Grada Zagreba, svi koristeći autoritete svojih položaja, nalagali su poduzimanje radnji radi dodjele poslova na zbrinjavanju otpada po žurnom postupku bez provedbe propisanog postupka javnog natječaja za korist društava C.I.O.S. grupe, iako je postojala mogućnost zbrinjavanja istog na drugi način. U skladu s njihovim nalozima, radi realizacije opisanog dogovora, ostali okrivljenici, i to petookrivljeni I. T., član Uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. koji je na temelju specijalne punomoći ovlašten zamjenjivati predsjednika Uprave, šestookrivljeni I. M., v.d. direktora Službe za nabavu u Direkciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., sedmookrivljeni F. Č., referent nabave u Službi za nabavu Zagrebačkog holdinga d.o.o. i osmookrivljeni M. B., voditelj u Zagrebačkom holdingu d.o.o.,Podružnica Čistoća, poduzimali su naložene radnje zbrinjavanja otpada po žurnom postupku, a sve kako bi se izbjegao postupak javnog natječaja te u pregovaračkom postupku javne nabave bez prethodne objave angažiralo društva iz C.I.O.S grupe, slijedom čega su navedeni okrivljenici, prema traženju, unutar svojih ovlasti poduzimali radnje dodjele poslova na zbrinjavanju otpada po žurnom postupku bez provedbe propisanog postupka javnog natječaja za korist društava C.I.O.S. grupe, iako su svi okrivljenici bili svjesni da se uvjeti natječaja prilagođavaju dozvolama i mogućnostima društava C.I.O.S. grupe te da nisu ispunjeni zakonski razlozi za iznimnu žurnost jer se nije radilo o događajima koje javni naručitelj nije mogao predvidjeti”, stoji u priopćenju.

Milana Bandića tereti se i za primanje donacija nakon predsjedničkih izbora

U USKOK-ovu priopćenju dodaje se da se: “Prvookrivljenom M. B. na teret stavlja da je od 3. ožujka 2011. do 28. veljače 2013. u Zagrebu, vezano za izbore za predsjednika Republike Hrvatske održane 2009./2010. na kojima je bio predsjednički kandidat, u svrhu financiranja izborne promidžbe na svoje ime otvorio žiro-račun na koji je primao donacije do dana održavanja izbora 10. siječnja 2010., nakon čega je Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske podnio završno izvješće o visini i izvoru sredstava korištenih za financiranje izborne promidžbe, nakon podnošenja spomenutog izvješća, suprotno zakonskim odredbama, na navedeni račun nastavio primati uplate fizičkih i pravnih osoba, pa je tako od 3. ožujka 2011. do 5. lipnja 2012. zaprimio uplate u ukupnom iznosu od 15.741.500,00 kuna. Uplate primljene nakon održavanja izbora se, u skladu s odredbama Zakona o porezu na dohodak, smatraju drugim dohotkom za koji je bio u obvezi podnijeti prijavu poreza na dohodak nadležnom poreznom tijelu, a što nije učinio. Na taj je način prvookrivljeni M. B. izbjegao plaćanje poreznih obveza u ukupnom iznosu od 3.714.994,00 kuna, čime je na ime neobračunatih i neplaćenih poreza državni proračun Republike Hrvatske oštetio za 542.912,50 kuna, a na ime neobračunatog i neplaćenog poreza i prireza proračun Grada Zagreba je oštetio za 3.172.081,50 kuna.”

USKOK predložio spajanje postupaka

“USKOK je Županijskom sudu u Zagrebu predložio da se prema članku 25. stavku 1. točki 1. i 2. i stavku 2. Zakona o kaznenom postupku kazneni postupak u ovom kaznenom predmetu spoji s kaznenim postupkom koji se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi povodom optužnice ovog Ureda protiv I. okr. M. B., III. okr. P. P., V. okr. I. T., VIII. okr. M. B., IX. okr. I. B., X. okr. K. R. U., XI. okr. B. M., XII. V. B., XIII. okr. M. L., XIV. okr. Z. A. i XVIII. okr. trgovačkog društva te da se provede jedinstveni postupak s obzirom na to da je u navedenom predmetu u tijeku postupak protiv istih okrivljenika, a isto tako postoji međusobna veza i isti dokazi.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari