Pratite nas

BiH

Oni i oni – kolumna Miljenka Stojića

Objavljeno

na

[dropcap]U[/dropcap]Jeruzalemu su nedavno pronašli veliku križarsku bolnicu. Mogla je primiti oko 2.000 ljudi. Nalazila se na području Muristana, znači nekoliko koraka od Svetog groba. Mediji u hrvatskom narodu nisu ništa o tome izvijestili, naravno. Oni su pod utjecajem drukčijeg gledanja na stvarnost. Jer, kako objaviti da su ti krvožedni križari u toj bolnici liječili ne samo kršćane, nego i muslimane, židove, jednostavno sve kojima je bila potrebna pomoć. Njihova vlast, naime, nije osvajala, ona je oslobađala. Donosila je demokraciju koja će u potpunosti procvjetati na Zapadu. Nažalost, i tada kao i danas bilo je onih koji nisu htjeli razumjeti o čemu se točno radi. Pa su se stavili u službu zakulisnih središta moći. A ona nisu trpjela kršćanstvo, njegov govor o slobodi, ona su htjela podjarmiti ljude i njima vječno vladati.

Tako to bi u Jeruzalemu. U ne previše udaljenom Kairu i drugim egipatskim gradovima stanje je potpuno drukčije. Tamo nema govora o uvažavanju različitosti, tamo se nesmiljeno ubija. Zapad se pravi nevješt i iščuđava se nad događajima. No, sve je tako jasno. Muslimanska braća spojila su religiju i politiku pa na toj mješavini žele graditi novo društvo. Ono bi trebalo obuhvatiti ne samo Egipat nego čitav islamski svijet, ummu. Svatko tko drukčije misli veliki je protivnik. Zbog toga ovih dana u Egiptu stradavaju kršćani i njihove crkve, iako suprotstavljene strane zapravo predstavljaju vojska i Muslimanska braća. Zapad lije krokodilske suze. Ali, izgleda da je sve tako i zamišljeno. Kršćanstvo je velika prepreka za uspostavljanje novoga svjetskog poretka. S islamom bi, valjda, trebalo biti lakše, odnosno doći će i on na red kad se obračuna s Crkvom. Bilo bi dobro da se nikada ne dogode ti veliki okršaji, da se sve konačno zaustavi i da živimo u miru i blagostanju. Bilo bi dobro, ali…

Naizgled raznorazne manifestacije što se odigravaju u našoj sredini nemaju nikakve veze sa spomenutim događajima. Naizgled. Jedna je od takvih dodjeljivanje regionalne književne nagrade u BiH, ponovno ove godine. I dalje se zove »Cum grano salis«, ali daleko je to od istine. Tko mrvicu zna latinski pretpostavlja da se radi o Tuzli. Izbornici BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, tako je navedeno, predstavili su književna dostignuća kojima bi se mogla dodijeliti nagrada. Da budem iskren, imena predloženih nimalo me nisu zanimala. Jedino sam malo »zraknuo« po objašnjenjima. Pa tako rekoše da neka na uvjerljiv književno-umjetnički način daju sliku suvremenog svijeta, sa svim njegovim ispraznostima i bezosjećajnostima. Svijet je to koji koji svoju vrijednost uspostavlja mjerilom novca i pohlepe. Tu sam stao. Kako je moguće naviještati da razotkrivaš svijet, a u isto vrijeme postupaš kao on? Sudjeluješ u podjarmljivanju svoga naroda, samo da bi tebi bilo dobro. Govor o regiji, naime, govor je o zloj političkoj podvali. Ako je to bezazlen govor, zbog čega onda unutra nije i Mađarska, Italija, Slovenija… sve su to susjedne zemlje hrvatskom puku, njegova regija. Umjetnici bi to trebali razumjeti, samo ako nisu zaluđeni šuškanjem novca i bljeskom varave slave.

U Južnoj Africi pričaju neke druge priče. Tamo bez rukavica iskorištavaju domaće pučanstvo. Otvoreni su veliki rudnici platine. Pripadaju bogatašima sa Zapada, a rad u njima pripada domaćem pučanstvu. Prvi se neprestano bogate, a drugi jedva preživljavaju zbog niskih plaća. Zbog toga su se udružili u sindikate. Od vremena do vremena se bune. Tada bogataši puštaju na njih policiju i plaćene ubojice. Prošle godine policija je ubila tijekom jednog prosvjeda 34 rudara, sada je plaćeni ubojica ubio Nbongile Madolo, sindikalnu voditeljicu. Spomenimo i internacionalne tvrtke koje figuriraju kao vlasnici rudnika: Lonmin i Anglo American Platinum. To je taj američki san od kojega druge boli glava. I sami smo odgovorni ako ne dignemo svoj glas, ako se barem ne pomolimo za tlačene, a i za tlačitelje. Ne mislim ovdje samo na Južnu Afriku. Ako hoćemo, možemo početi redom. Najprije se usudimo slobodno razmišljati o tome što nam rade u Herceg Bosni, BiH. Upitajmo se bojimo li se izustiti ime Herceg Bosne? Imamo li snage biti pripadnici svoga naroda i u isto vrijeme poštivati druge narode? Imamo li snage stvarati na svome jeziku i u svojoj kulturi umjetnička djela, dopuštajući da i drugi čine isto u okrilju svoga naroda? I slično tome, sami dođimo do sljedećih pitanja. Ili ćemo dopustiti da nas zavedu pričama o regiji i »regionu« te sličnim zlim umotvorinama?

Sa svime ovim nisam izrekao ništa posebno novo, izrekao sam samo ono što čine i slobodni mislioci na Zapadu, posebno oni u SAD-u jer je tamo trenutno najveći sraz istine i laži. Društvo je to koje nikada zapravo nije bilo demokratsko, iako se neprestano busa u prsa dosezima svoje demokracije. Oni su potamanili starosjedilačko indijansko pučanstvo, nakon toga hvatali su robove po Africi i dovodili ih da im teško rade, stvarali mišljenje koje će opravdati svo to zlo. I zaglibili su u duboko neslobodno društvo. Nekako su uspijevali sve prikriti dok se nije pojavio internet. Od tada njihove laži padaju kao kula od karata. Nadaju se još da će sve zaustaviti ako uspiju ušutkati kršćane. No, to su htjeli i Rimljani pa znamo kako su prošli. Istina ne može biti pobijeđena.

Vratio bih se opet Jeruzalemu. Tamo je kršćanstvo zaista ostavilo duboke tragove. Ali ne psovkom i galamom, već tihim i ljudskim radom. Kao u spomenutoj bolnici. Ono je različito od onih koji bi svijet htjeli oslobađati ružnoćom, provokacijama, ispraznom filozofijom, zarobljenjem drugoga. I uvijek će tako biti, sve dok jednoga dana ne budemo trebali sviđati svoje račune.

 Miljenko Stojić/hrsvijet

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Izetbegovićevu ponovnu prijetnju ratom HNS BiH ocijenio pokušajem radikalizacije Bošnjaka

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski narodni sabor BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u toj zemlji ocijenio je u priopćenju objavljenom u subotu kako su nove prijetnje ratom, koje je ponovno u Mostaru uputio bošnjački član BiH Predsjedništva Bakir Izetbegović pokušaj radikaliziranja Bošnjaka i njihova okretanja od Europske unije i NATO-a.

Sudjelujući na obilježavanju obljetnice 4. Korpusa Armije BiH u Mostaru, Izetbegović je rekao kako su Mostar i Bošnjaci bili izloženi agresiji Hrvata i Srba, te je dodao da takav scenarij bošnjačka politika više nikada neće dopustiti.

“Ako prijete ustavnom poretku, teritorijalnom integritetu zemlje, ako misle da mogu dijeliti Mostar i druga mjesta, onda ću ponoviti da će dobiti rat! Neka ne prijete i mi nećemo prijetiti. Nećemo dopustiti da se revidira povijest”, rekao je Izetbegović.

Iz HNS-a BiH ističu da takvim istupima Izetbegović pokušava preusmjeriti Bošnjake protiv euroatlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu.

“Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma”, dodaje se u priopćenju. HNS BiH upozorava kako će radikalni Izetbegovićevi istupi pogoršati međunacionalne odnose u zemlji.

“To će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta”, zaključuje HNS BiH.

Izetbegović je nedavno u intervju za Deutsche Welle ustvrdio kako bi bio spreman na rat ukoliko se Republika Srpska pokuša odcijepiti od Bosne i Hercegovine.  HINA

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari